REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1488/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja LO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku HO, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.492,00 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 2.100 euro tekućom od 7. rujna 2023. godine do isplate, a na iznos od 392 euro tekućom od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 2.492,00 euro do zatraženog iznosa od 2.692,00 euro, kao neosnovan

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.332,50 euro sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.332,50 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 16.5.2023.g. obavljala redovne poslove kod poslodavca KB Sveti duh, prilikom kojih je pala niz stepenice i zadobila tjelesne ozljede. Poslodavac tužiteljice imao jeza predmetno razdoblje s tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema radnicima broj 078700069797. Obratila se tuženiku mirnim putem 6.9.2023.g. , no tuženik je odbio zahtjev kao neosnovan.

1.1. Potražuje naknadu štete u iznosu od 3.800 eura (po kriterijima za pretrpljene fizičke bolove 1.500 eura, za pretrpljeni strah 1.000 euro, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000 euro i za tuđu pomoć i njegu 300 euro).

1.2. Podneskom od 12.12.2024.g. tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako da od tuženika potražuje novčani iznos od 2.692,00 euro (po kriterijima pretrpljeni fizički bolovi 1.300 euro, pretrpljeni strah 800 euro i za tuđu pomoć i njegu 392 euro), sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je na dan 16. svibnja 2023. godine KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH d.o.o. , bila osigurana kod tuženika imala zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, kako je opisana u tužbi, a slijedom toga i uzročnu vezu između štetnog događaja opisanog u tužbi i nastale štete, kao i odgovornost osiguranika tuženika. Naime, tužiteljica u odštetnom zahtjevu od dana 4. rujna 2023. godine kao uzrok pada navodi poskliznuće, u priloženoj medicinskoj dokumentaciji se navodi kako je tužiteljica na putu na posao udarila stopalo u stepenicu, dok se ne navodi da bi se tužiteljica ozlijedila na stepenicama na poslu, a kako to tužiteljica navodi u tužbi. Isto tako, iz priložene dokumentacije proizlazi kako je tužiteljica ozljede opisane u ovoj tužbi zadobila prilikom dolaska na posao, odnosno izvan procesa rada. Kako je u konkretnom slučaju riječ o ozljedi izvan procesa rada, smatra da se za ozljedu odgovara po načelu subjektivne odgovornosti, odnosno dokazane krivnje. Iz fotografije mjesta štetnog događaja, vidljivo je kako predmetne stepenice nisu oštećene, kako su iste održavane te da su na istima postavljene protuklizne trake i rukohvat, pa je za zaključiti da je osiguranik tuženika prilikom održavanja predmetnog stepeništa, u potpunosti postupio sukladno propisima. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, dopis tuženika, Policu osiguranja broja broj 078700096797 i Privitak Policu osiguranja, Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, Opće uvjete za osiguranje imovine, fotografije mjesta štetnog događaja i ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku je saslušana tužiteljica kao stranka te svjedok DO, a proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U postupku nije bilo sporno da je poslodavac tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kod tuženika, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

5.1. Sporno je osnov i visina zahtjeva.

6. Prema odredbi čl. 929.st.4. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO), osiguratelj može isticati svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje temeljem ugovora ima pravo prema ugovaratelju osiguranja. Tako je u ovom postupku trebalo utvrditi i odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja te visinu zahtjeva.

7. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

7.1. Prema st.2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

7.2. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima te čl. 1067. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

8. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se i ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos. ,

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se štetni događaj dogodio ujutro oko 7 sati, u dijelu bolnice od hitnog prijema prema odjelu kirurgije u starom dijelu zgrade. Penjala se je po tim stepenicama i u jednom trenutku spotaknula joj se noga u stepenicu, pala je i osjetila jaku bol. To su stare stepenice, malo su duže i povišene i imaju rukohvat, ali je rukohvat dosta visok. Nije se mogla držati za taj rukohvat jer je visine 1,5m a kako je taj rukohvat visok, ne može se držati za njega. Podignula se je i krenula dalje, no ubrzo joj je noga natekla i potražila sam liječničku pomoć. Navodi da je već bilo dosta slučajeva da su ljudi padali po tim stepenicama. Te stepenice imaju protukliznu zaštitu, ali ta protuklizna zaštita je jako stara i poderana na mjestima.

10. Svjedok DO u svom iskazu navodi da je neposredno nadređena tužiteljici, nema neposrednih saznanja o padu, već posrednih. Potvrdila je da je njihova garderoba dislocirana od odjela gdje tužiteljica radi, a pad tužiteljice dogodio se nakon što se tužiteljica presvukla pri izlasku iz garderobe i na putu prema odjelu jer je odjel na 2. katu, a garderoba je u podrumu, kada je pala i spotakla se. Tužiteljica je počela raditi nakon toga, no noga joj je oticala te je prekinula rad i bila je zbrinuta u hitnoj kirurškoj ambulanti. Stepenice nisu imale protukliznu zaštitu ukoliko se misli na one trakice postavljene na rubu stepenica.

11. Dakle, iz iskaza proizlazi da se štetni događaj dogodio u staroj zgradi poslodavca, da se tužiteljica već presvukla u medicinsku uniformu i da se spotaknula na stepenicama, što je uzrokovalo pad. Utvrđeno je da su stepenice bile stare i visoke, a protuklizna zaštita je bila poderana, utoliko da je svjedokinja DO smatrala da stepenice istu zaštitu nisu niti imale.

11. Iz navedene odredbe 25. Zakona o zaštiti na radu sud je zaključio da je poslodavac tuženika odgovoran tužitelju za nastalu štetu s obzirom da se tužiteljica kretala po zgradi poslodavca u uniformi, jer se već presvukla i stoga se može smatrati kako je obavljala svoje redovne radne zadatke medicinske sestre. Tužiteljica se morala presvuci u garderobi, koja je fizički odvojena od odjela. Prema mišljenju suda ne postoji tužiteljev doprinos šteti i ovaj sud nije našao nikakve elemente iz kojih bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, jer je utvrdio da se tužiteljica pažljivo kretala po stepenicama, koje su bile stare i visoke, bez odgovarajuće protuklizne zaštite pa stoga kritične zgode nije postupala niti sa običnom nepažnjom. Ovaj sud smatra da nisu ispunjeni nikakvi uvjeti na temelju kojih bi se poslodavac oslobodio odgovornosti. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužiteljici.

12. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislav Trajbar. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je u štetnom događaju od 16.5.2023. gđa. tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu natučenja lijevog stopala, iza koje nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije nisu zaostale trajne posljedice u vidu smanjene pokretljivosti lijevog stopala. Između mehanizma nastanka ozljede i same ozljede postoji direktna uzročno posljedična veza. Iako se kroz cjelokupnu medicinsku dokumentaciju spominje Prijelom čunjaste i klinaste kosti lijevog stopala, vještaka to sa sudsko medicinskog stajališta ne može prihvatiti iz slijedećih razloga: da se je dogodio prijelom navedenih kostiju način liječenja istih bio bi sasvim drugačiji prema spoznajama i pravilima struke. Imobilizacija gipsom ili drugačijim tipom udlage, a ne elastičnim zavojem; drugo i još važnije: niti na RTG snimkama neposredno nakon ozljeđivanja a niti na kasnije učinjenoj najobjektivnijoj pretrazi MR- u lijevog stopala nije utvrđen prijelom navedenih kosti. Stoga smatra uz ovaj klinički nalaz pri pregledu da duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema. Primarnog straha nije bilo budući da nije bilo niti ugroze života. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpila je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 7 dana, te slabijeg intenziteta kroz 3 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana a slabijeg intenziteta kroz 6 tjedana. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 4 tjedana. Naruženosti nema.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Nalaz i mišljenje vještaka nije niti nepotpuno niti ima proturječnosti u njemu, a niti stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

14. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

15. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila ukupno 2.492 euro -po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.300 euro, pretrpljeni strah 800 euro i po čl. 1095. ZOO-a 392 euro, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po cijeni od zatraženih 3,5 eura po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u sudskoj praksi

16. Stoga je tužitelju dosuđeni iznos od 2.492,00 euro, sa zateznim kamatama na iznos od 1.400 euro tekućim od 7.9.2023.g. (kada je tuženik odbio odštetni zahtjev tužitelja), a na iznos od 392 euro od presuđenja (jer je riječ o imovinskoj šteti - tuđa pomoć je pružana besplatno).

17. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 54. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojih nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podnesaka od 22.2.2024. 200 euro (tbr. 8/1 OT), pristupa roč. 30.10.2024. i 31.12.2024. 200 euro (tbr. 9/1 OT), sastava podneska od 12.12.2024. 50 euro (tbr. 8/3 OT), što iznosi 850 euro, na koji iznos pripada PDV 212,50 euro i trošak medicinskog vještačenja 270 euro, ukupno 1.332,50 euro.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. LO, [adresa] zastupane po punomoćniku HO

2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb