REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4143/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku M.K., odvjetniku iz Z., [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po FSL, službenoj osobi, radi invalidske mirovine, 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-03/01172970850, URBROJ: 341-99-06/2-23-2872 od 10. kolovoza 2023. i priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, 100 % uzrokovane posljedicama zatočeništva i ranjavanja u ratu, počevši od 7. siječnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-03/01172970850, URBROJ: 341-99-06/2-23-2872 od 10. kolovoza 2023. uvažena je žalba tužitelja iz drugih razloga i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., UP/I 141-02/23-03/01172970850, URBROJ: 341-25-06/2-23-25718 od 29. svibnja 2023., uz vraćanje predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini (20 %) i bolešću izvan ratnih okolnosti (80 %), počevši od 10. kolovoza 2020., u iznosu od 140,25 eura mjesečno.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, pri čemu navodi da mu treba priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, koji je u cijelosti uzrokovan ratnim okolnostima. Osim toga, ukazuje da treba uzeti u obzir razdoblje koje je proveo u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, čiji je pripadnik bio najmanje 100 dana, što opravdava primjenu zakonskih odredbi o najnižoj mirovini. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, uzrokovane posljedicama zatočeništva i ranjavanja u ratu, počevši od 7. siječnja 2019.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 24. ožujka 2025.
6. Prema članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP), kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
7. Iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da je isti odbio žalbene navode tužitelja u svezi primjene odredbi o najnižoj mirovini, uz obrazloženje da iz uvjerenja nadležnog bosanskohercegovačkog tijela proizlazi da je po provedenoj reviziji, u prvoj fazi, potvrđeno razdoblje sudjelovanja tužitelja u oružanim snagama Bosne i Hercegovine u razdoblju od 11. lipnja 1992. do 24. lipnja 1992. (dan ranjavanja), zbog čega ne ispunjava kriterij od najmanje 100 dana sudjelovanja u borbenom sektoru iz članka 49. stavka 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17 i 98/19; dalje: ZHBDR) za određivanje najniže mirovine. Međutim, tuženik je utvrdio da prvostupanjsko rješenje sadrži nezakonitost, odnosno da je prvostupanjsko tijelo pogrešno ocijenilo da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na dio invalidske mirovine za uzrok gubitka radne sposobnosti koji je izvan ratnih okolnosti. S tim u vezi, tuženik ukazuje da članak 30. stavak 2. u svezi članka 38. ZHBDR-a ne zahtijeva da je gubitak radne sposobnosti nastupio prije navršenih 65 godina života, već se jedino mora ispuniti uvjet pokrivenosti radnog vijeka navršenim mirovinskim stažem. Nastavno tome, primjenom članka 117. stavka 2. ZUP-a tuženik poništava prvostupanjsko rješenje uz uputu prvostupanjskom tijelu da ispita je li kod tužitelja ispunjen uvjet pokrivenosti radnog vijeka mirovinskim stažem i potom adekvatno obrazloži svoje rješenje.
8. Prema ocjeni suda, tužbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost rješenja tuženika. U konkretnom slučaju, tuženik je pravilno utvrdio postojanje nezakonitosti u rješenju prvostupanjskog tijela, naprijed detaljno opisane, nakon čega je uz dostatno obrazloženje isto poništio i vratio na ponovno rješavanje, uz davanje razloga koji u dovoljnoj mjeri upućuju na potrebu neposrednog postupanja prvostupanjskog tijela u smislu članka 117. stavka 2. ZUP-a.
9. U odnosu na tužbene navode koji osporavaju utvrđeni omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti, napominje se da isti nemaju utjecaj na zakonitost rješenja tuženika. Naime, u žalbenim navodima tužitelj nije isticao prigovore koji bi se odnosili na uzroke gubitka radne sposobnosti. Ne može se govoriti o propustu tuženika što se nije očitovao o pitanju koje uopće nije bilo osporavano, odnosno što nije ocjenjivao pravilnost utvrđenih omjera uzroka koji su doveli do potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvoj situaciji, sud nije prihvatio prijedlog za provođenje vještačenja. Osim toga, naprijed je utvrđeno da je tuženik pravilno primijenio članak 117. stavak 2. ZUP-a. Vezano za period sudjelovanja u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, sud smatra dostatnim obrazloženje tuženika koji se oslonio na podatke o sudjelovanju u borbenom sektoru koji su potvrđeni u okviru revizijskog postupka od strane nadležnog bosanskohercegovačkog tijela i dostavljeni tuženiku.
10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
11. Sud nije prihvatio proširenje tužbenog zahtjeva na način da se istim obuhvati i ocjena zakonitosti rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-03/0112970850, URBROJ: 341-99-06/2-23-5553 od 24. travnja 2024. Predloženim proširenjem traži se ocjena zakonitosti drugog upravnog akta, koji je donesen povodom žalbe tužitelja u kojoj su isticani dodatni razlozi (posebice se ovo odnosi na žalbene razloge koji se tiču pravilnosti utvrđenog omjera uzroka gubitka radne sposobnosti kod tužitelja) u odnosu na one koji su isticani u žalbi povodom koje je doneseno ovdje osporeno rješenje tuženika. Navedeno se odražava na činjenični i pravni okvir predmeta spora (ocjenu navoda tuženika u svezi omjera uzroka gubitka radne sposobnosti, posljedično eventualnu provedbu vještačenja u upravnom sporu i možebitnu promjenu omjera uzroka) na način da bi se isti promijenio u odnosu na onaj koji je vezan uz ocjenu zakonitosti inicijalno osporenog rješenja tuženika. Stoga, sud smatra da se u smislu članka 99. stavka 2. ZUS-a ne radi o proširenju tužbenog zahtjeva u okviru istog predmeta spora. U svakom slučaju, povodom prijedloga tužitelja formiran je novi predmet (Us I- 1091/2025) u kojem će se odlučiti o zakonitosti navedenog rješenja tuženika od 24. travnja 2024.
U Zagrebu 10. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik M.K., [adresa] Z.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Z.
3. u spis
