- 1 -              Revd 3379/2023-2

Broj: Revd 3379/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G., OIB ..., iz Sjedinjenih Američkih Država, L. A. C., ..., H. P., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. Š., OIB ..., iz J. B., koju zastupa punomoćnica M. Š. -K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-698/2020-3 od 9. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-143/2017-22 od 15. travnja 2020., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-698/2020-3 od 9. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-143/2017-22 od 15. travnja 2020. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja, i to:

"1). Može li sud odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ako je tužitelj u spis dostavio Potvrdu o raskidu drugog ugovora o cesiji kojom je dokazao postojanje aktivne legitimacije tužiteljice obrazlažući presudu kako iz Potvrde nije vidljivo kada je cesija raskinuta, pritom ne uzimajući u obzir okolnosti da iz iste nije niti vidljivo da bi cesija bila i sklopljena;

2) Je li tužena strana, osim što je dužna iznijeti činjenice, dužna predložiti i dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja, odnosno je li dužna dokazati postojanje činjenice kad tužitelj poriče njeno postojanje, a sve sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku?".

2. Podnositeljica nalazi da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Posebno je ukazano na okolnost da je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju drugačijem od onog zauzetom u presudi Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6684/02 od 6. rujna 2005. prema kojem je tužitelj "dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa ako to tužitelj ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane. Istinitost određene tvrdnje dokazuje onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje, pa je tužitelj bio dužan dokazati istinitost tvrdnji o...", kao i na pravnom shvaćanju zauzetom u presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1134/2007 od 1. travnja 2008. prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda. Naime, sudovi su odbili tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice imajući na umu da Ugovor o prijenosu potraživanja od 14. svibnja 2012. na kojem je tužba utemeljena, tužiteljica nije dostavila u izvorniku, a tuženica je osporila valjanost tog Ugovora. Pored toga, sudovi su, utvrđujući osnovanost prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice, imali na umu ne samo sadržaj Potvrde od 8. prosinca 2017. koji upućuje na postojanje daljnjeg ugovora kojim je L. M. S. od tužiteljice kupio predmetno potraživanje koje je ona imala prema tuženici iz Ugovora o cesiji od 14. svibnja 2012., te su cijenili i činjenicu da je Potvrda nastala nakon podnošenja tužbe (21. ožujka 2017.), kao i u postupku utvrđenu činjenicu da je određene iznose zajma (u visini od 4.270,44 kuna / 566,78 €[1], što je utvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem) tuženica platila L. M. S. koji je imao sklopljen Ugovor o cesiji s tužiteljicom i koji je raskinut, ali nije utvrđeno ni kada je sklopljen, a ni kada je raskinut.

5. Postavljena se pitanja, međutim, baziraju na netočnoj tvrdnji da su sudovi ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva dali cijeneći samo sadržaj spomenute Potvrde od 8. prosinca 2017. koju je tužiteljica dostavila u spis (kako se i navodi u prvom postavljenom pitanju), a ne i ostalih u postupku utvrđenih činjenica, čime se ta pitanja temelje na selektivno odabranim dijelovima činjeničnog supstrata, pa o njima ne ovisi odluka u sporu. Osim toga, razlozi koje predlagateljica daje uz postavljena pitanja su u sebi proturječni jer počivaju na tvrdnji da je tužiteljica u spis dostavila potvrdu o raskidu ugovora o cesiji, ali da tuženica nije dokazala da je ta cesija ikada i bila sklopljena. Raskid nekog pravnog odnosa podrazumijeva i jedno je moguć u slučaju postojanja tog odnosa, pa kada su sudovi u opisanim okolnostima ocijenili da tužiteljica nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju, tada takva odluka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem o teretu dokazivanja izraženim u spomenutim razlozima važnosti na koje ukazuje predlagateljica. Stoga je u odnosu na postavljena pravna pitanja valjalo na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje tužiteljica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava u osnovi se svode na povredu prava na pravično suđenje zbog arbitrarnosti u suđenju uzrokovane izostankom dostatnih i relevantnih razloga kojima se sud rukovodio u donošenju odluke. Međutim, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje posebno kod činjenice da tužiteljica u prijedlogu selekcionira činjenice na kojima je utemeljena pobijana presuda i to na način da brojne naprijed navedene odlučne činjenice zaobilazi i ignorira. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

7. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.