Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-1139/2023-43

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. KG, iz [adresa], Stancija Amarozo 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika 1. SG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, 2. EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po skrbnici CG, a obje po punomoćniku Goranu Jukopila, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 04. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja i njihove punomoćnice, te prvotuženice osobno i njezine punomoćnice i punomoćnika drugotuženice, 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva, 5. Suvlasničkog dijela: 6/288, 9. Suvlasničkog dijelu: 3/288, 10. Suvlasničkog dijela: 3/288 na k. č. [katastarska čestica] oranica pov. 3709 m2, k. č. [katastarska čestica] oranica pov.7668 m2 i k. č. [katastarska čestica] vinograd pov.3911 m2, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 3/8 dijela, a UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 5/8 dijela, pa su 1. i 2. tuženice dužne to priznati i trpjeti da se tužitelji upišu suvlasnicima navedenih k.č. u navedenim suvlasničkim dijelovima u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč- Parenzo, po pravomoćnosti presude.

II Utvrđuje se da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva, 5. Suvlasničkom dijelu:6/288, 11. Suvlasničkom dijelu:3/288 i 12. Suvlasničkom dijelu:3/288 na k. č. [katastarska čestica] kuća, dvorište, pašnjak pov. 2327 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ½ dijela, pa su 1. i 2. tuženice dužne to priznati i trpjeti da se tužitelji upišu suvlasnicima navedene k.č. u navedenim suvlasničkim dijelovima u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, po pravomoćnosti presude.

III Nalaže se prvo i drugotuženicama da tužiteljima naknade parnične troškove ukupno u iznosu od 1.784,13 eura uvećane za zakonske zatezne kamate počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev prvo i drugotuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 28. studenog 2023. godine podnijeli tužbu protiv sedmero tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama k. č. [katastarska čestica] upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tužbi navode tko je sve u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik odnosno suvlasnik na predmetnim nekretninama. Tužitelji tvrde da su osobno i po svojim pravnim prednicima u neprekidnom i samostalnom suposjedu predmetnih nekretnina više od 60 godina, da ih održavaju, te da se u svemu ponašaju kao suvlasnici. Prema načinu korištenja i usmenom dogovoru pravnih prednika tužitelja, kao i samih tužitelja, prvotužitelj da je suvlasnik na predmetnim nekretninama opisanim u točki I izreke Presude u 3/8 dijela, a drugotužiteljica u 5/8 dijela, dok su na nekretnini opisanoj u točki II izreke Presude suvlasnici svaki u ½ dijela. Tvrde da su dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina kako je to opisano u točki I i II izreke ove Presude. Tužbom su bili obuhvaćeni tuženici JG, DG, SG, EG, ŠG, KGČ i UGČ.

2. Rješenjem posl.br. P-1139/2023-11 od 04. siječnja 2024. godine odbačena je tužba tužitelja u odnosu na tuženicu JG budući da je ista umrla prije podnošenja tužbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženica DG priznala je tužbeni zahtjev, te je navela da nije dala povod tužbi, pa da nije dužna nadoknaditi tužiteljima parnične troškove.

4. U odgovoru na tužbu tuženica SG je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dalje ističe da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban barem savjestan – pošten posjed. A tužitelji i njihovi pravni prednici da su znali da su predmetne nekretnine u suvlasništvu tuženika i tužitelja, te da tužiteljima ne pripada pravo na samostalan posjed. Pošten posjed da prestaje u trenutku kada posjednik sazna da mu ne pripada pravo na samostalan posjed. Tuženica da je u rujnu 2023. godine od tužitelja dobila pismeno kojim da tužitelji traže da ista potpiše ugovor o darovanju suvlasničkih dijelova nekretnina. Dakle, tužitelji da su, najkasnije u rujnu 2023. godine saznali da nisu jedini suvlasnici na predmetnim nekretninama odnosno da im ne pripada pravo na samostalan suposjed. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na njezin suvlasnički dio na predmetnim nekretninama.

5. U odgovoru na tužbu tuženica EG, po skrbnici i po punomoćniku izjavila je da je nasljedstvom nakon smrti roditelja postala suvlasnik cijele njihove imovine. Ona da je pod skrbništvom tete CG budući da je djelomično lišena poslovne sposobnosti. Tuženica da nikada nije primila bilo kakvu kompenzaciju kao suvlasnik od tužitelja, za slobodno korištenje i uživanje cjelokupne koristi od zemljišta, plodova i uživanja nesmetanog korištenja kuće za stanovanje ni u naturi ni u novcu. Nije joj poznato da su to ikad uživali i njeni roditelji kroz sve godine posjedovanja suvlasništva. Smatra da bi trebalo službeno procijeniti koliku korist, uzimajući u obzir i zatezne kamate su tužitelji priskrbili nesmetanim uživanjem cjelokupne imovine, suvlasništva dijela EG, pa tek onda postaviti zahtjev da tuženi plaćaju parnične troškove tužiteljima. Konačno, skrbnica EG, CG, smatra da bi o svemu trebalo obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad u [adresa].

6. Uvidom u Rješenje Hrvatskog ureda za socijalni rad Područni ured Poreč- Parenzo utvrđeno je da je dana 25. studenog 2024. godine donio rješenje kojim se odobrava CG kao skrbnice EG da ovlasti i izabere osobu odvjetnika za punomoćnika koji će zastupati EG u ovom parničnom postupku.

7. Punomoćnik, odvjetnik, CG i EG, izjavio je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer da smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer da iz tužbe ne proizlazi poštenje posjeda tužitelja, te da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti. Istaknuo je i prigovor prenisko istaknute vrijednosti predmeta spora (1.300,00 eura). Navode skrbnice CG iznijete u podnesku od 27. prosinca 2023. smatra da su iznijeti od strane pravnog laika i zato da svi navodi koji bi išli u smjeru pojašnjenja pravnih instituta ili bilo koje druge činjenice da se imaju uzeti pod uvjetom. Konačno smatra da tužitelji ovom tužbom nastoje izbjeći postupak razvrgnuća suvlasništva koji bi jedini bio adekvatan i pravno i životno prihvatljiv.

8. Na pripremnom ročištu 16. siječnja 2025. godine utvrđena je vrijednost predmeta spora sa iznosom od 30.000,00 eura.

9. U odnosu na priznanje tužbenog zahtjeva od strane DG donijeta je Presuda na temelju priznanja pod posl.br. P-1139/2023-20 od 11. studenog 2024. godine kojom je utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženice DG i to prvotužitelj u 3/8 dijela, a drugotužiteljica u 5/8 dijela, te da se tužitelji mogu upisati kao suvlasnici na suvlasničkom dijelu DG.

10. U odnosu na tuženike RG, SGČ i EGČ donijeta je Presuda zbog ogluhe pod posl.br. P-1139/2023-31 dana 30. siječnja 2025. godine kojom je utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tih tuženika, kako su tužitelji i predložili.

11. Slijedom naprijed navedenog, kao tuženici u ovoj pravnoj stvari jesu SG, u ovom postupku sada označena kao prvotuženica i EG, u ovom postupku sada označena kao drugotuženica.

12. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5-8), javnu aplikaciju Državne geodetske uprave (9-10), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (60-68), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (69-70), nacrt ugovora o darovanju suvlasničkih dijelova nekretnina (79-81), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, izvršen je uvid u ortofoto snimku i prijepis posjedovnog lista koje je mjernički vještak prilikom očevida priložio u spis (105-108), uvjerenje o statusu čestice (109-110), te su na licu mjesta saslušani svjedoci OG, NG, ZG, ĆG, tužitelji i prvotuženica kao parnične stranke.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5-6) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu JG u 24/288 dijela, prvotuženice SG u 6/288 dijela, prvotužitelja u 123/288 dijela, drugotuženice EG u 6/288 dijela, FG u 2/288 dijela, SGČ u 2/288 dijela, CGČ u 2/288 dijela, te drugotužiteljice u 3/288 dijela plus 5/12 dijela.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (7-8) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolaze upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu JG u 24/288 dijela, DG u 6/288 dijela, prvotuženice SG u 6/288 dijela, prvotužitelja u 80/288 dijela, drugotuženice EG u 6/288 dijela, FG u 2/288 dijela, SGČ u 2/288 dijela, CGČ u 2/288 dijela, te drugotužiteljice u 5/9 dijela.

16. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz (60-68) utvrđeno je da su prije sada upisanih tužitelja i tuženika bili upisani njihovi pravni prednici konkretno da su prije tuženice EG bili upisani njezini roditelji ČG i PG, a prije tužitelja njihovi pravni prednici (BG, LG). Nadalje je utvrđeno da je za drugotuženicu EG izvršen upis da je djelomično lišena poslovne sposobnosti, a da dužnost skrbnika vrši CG (rješenje Centra za socijalnu skrb Poreč od 25. studenog 2022. godine provedeno u zemljišnim knjigama rješenjem Z-24841/2022).

17. Uvidom u nacrt ugovora o darovanju suvlasničkih dijelova nekretnina (79- 81) utvrđeno je da je u istome kao darovateljica navedena SG, a kao obdarenici tužitelji, bez potpunog datuma već se navodi samo rujan 2023., te da se kao predmet darovanja navode suvlasnički dijelovi prvotuženice SG. U nacrtu se ne nalaze potpisi stranaka, već samo imena kompjutorski ispisana. U ukupnosti sa ostalim provedenim dokazima utvrđeno je da do realizacije ugovora iz prethodnog stavka nije nikada došlo.

18. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tlocrtnom površinom prema službenom katastarskom stanju od 2327 m2. Ista je u naravi obiteljska kuća prizemlje i kat, samostojeća, te u južnom dijelu ljetna kuhinja prizemnica samostojeća, uređena parkovna površina, dvorište sa više stabala maslina i ostalog ukrasnog bilja. Predmetna k.č. je sa južne, zapadne i jugoistočne strane omeđena ogradnim zidom visine cca 0,5 – 1,00 m, u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu nije vidljiva fizička međa odnosno nema ogradnog zida. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine blok – cjelinu poljoprivrednog zemljišta. K. č. [katastarska čestica] u naravi je većim dijelom oranica, osim u sjeverozapadnom dijelu gdje su plastenici, te u istočnom dijelu gdje je nisko raslinje. S južne strane predmetna k.č. graniči sa 5158 i 5160, te sve tri k.č. čine jedan blok. K. č. [katastarska čestica] prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 7668 m2. K. č. [katastarska čestica] u naravi je oranica s površinom od 3709 m2. K. č. [katastarska čestica] prema katastarskom stanju ima površinu od 3911 m2. Ista je u zapadnom dijelu oranica, dok je istočni dio obrastao šikarom i niskim raslinjem. K.č. koja u naravi predstavlja kuću i okućnicu predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu, omeđeno kao kompleks, osim dijela gdje se pristupa kući. I preostale nekretnine koje predstavljaju obradivu poljoprivrednu površinu na dijelu koje se nalaze plastenici i ostala predmetna površina također predstavlja kompleks i jednu jedinstvenu cjelinu.

19. Uvidom u uvjerenje o statusu čestice izdano 18. veljače 2025. od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju (109) utvrđeno je da su s danom 18. veljače 2025. godine predmetne nekretnine označene kao zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja. Međutim, status predmetnih čestica je irelevantan za predmet ove pravne stvari.

20. Drugotuženica je tijekom postupka isticala da tužitelji ovom tužbom zloupotrebljavaju institut dosjelošću jer da na taj način žele izbjeći postupak razvrgnuća suvlasništva. Ali, provedenim dokazima, kako će se kasnije obrazložiti ovom odlukom sud nije utvrdio da bi bilo zlouporabe instituta dosjelošću u ovoj pravnoj stvari tim više što je i sestra prvotuženice DG priznala tužbeni zahtjev tužitelja, a i ostali tuženici nisu se ni očitovali na tužbu, a niti su se žalili na Presudu zbog ogluhe.

21. A konačno provedenim dokazima, obrazloženim u kasnijim točkama obrazloženja ove odluke, sud je utvrdio da je posjed tužitelja, te njihovih pravnih prednika na predmetnim nekretninama samostalan, pošten, miran i istinit najmanje od prije 1980-te godine, a i ranije.

22. Svjedokinja OG (rođena 1962.), rođakinja tužitelja, iskazala je da ima saznanja od 1966. godine o predmetnim nekretninama, da su u predmetnoj kući živjeli nono i nona prvotužitelja K i U zajedno sa sinom TG i nevjestom BG, te prvotužiteljem i njegovim bratom LG. Prvotužitelj i njegov brat LG (pok. suprug drugotuželjice) da su sa svojim obiteljima stanovali u istoj kući. Od tada tj. od 1966. godine pa do danas predmetna kuća i građevine na njoj da su uvijek istih gabarita, da se ništa nije dograđivalo i da u predmetnoj kući odnosno građevinama nije nikada nitko drugi živio osim navedenih osoba. Nikada nije čula da bi itko ikada tužiteljima ili njihovim pravnim prednicima osporavao pravo vlasništva, posjeda ili korištenja. Tužitelji i njihovi pravni prednici da su se bavili profesionalno poljoprivredom, te da su zemljišne nekretnine obrađivali, na njima sijali i sadili raznu povrtnu kulturu, doveli vodu do obradivih površina. Negdje krajem 1970-tih godina pravni prednici tužitelja da su imali stoku uz kuću i okućnicu. Od kad pamti kao dijete često je dolazila kod tužitelja i njihovih pravnih prednika, kao dijete sa svojim ocem, a kasnije i kao djevojka, sama, a i dan danas da im dolazi u posjetu u prosjeku svaka dva do tri tjedna. Za tuženike nikada nije čula, niti ih je vidjela ikada na predmetnim nekretninama.

22.1. Iz iskaza te svjedokinje, a kojeg je sud prihvatio vjerodostojnim jer je iskazivala uvjerljivo, sigurno, razumljivo, sud je utvrdio da ta svjedokinja ima neposredna saznanja o posjedovanju predmetnih nekretnina od kraja 1960-tih godina pa do dan danas, da je zbog srodstva sa tužiteljima imala mogućnost neposredno vidjeti tko je sve živio u kući i tko je koristio kuću i okućnicu, te ostale zemljišne nekretnine od kraja 60-tih godina pa do danas i da su tužitelji, računajući i svoje pravne prednike (VG, ŽG, AG, LG) u posjedu predmetnih nekretnina. Naime, utvrđeno je da su nono i nona prvotužitelja bili K i ŽG, da su roditelji tužitelja bili RG i BG, te da je LG bio brat prvotužitelja i suprug drugotužiteljice.

23. Svjedokinja NG (rođena 1959.), rođakinja prvotuženice SG iskazala je da je do kuće i okućnice koja je predmet spora dolazila do početka 1970.-tih godina, a za ostale zemljišne nekretnine nema saznanja jer nije nikada bila na njima. Od tada do danas da je izmijenjeno stanje glede izgrađenosti, da su gabariti kuće drugačiji. Dakle, svjedokinja od početka 1970-tih godina nema nikakvih saznanja vezano za posjed predmetnih nekretnina. Iskazala je da je 1960-tih godina pa do početka 1970-tih godina dolazila u staru kuću u kojoj su tada živjeli nono i nona prvotuženice, tj. nona S, a za noneta ne zna kako se zvao. U to vrijeme sa njima da je živio sin RG (otac prvotužitelja) sa ženom i dvoje djece. Ona samo zaključuje da su nono i nona prvotuženice obrađivali njive. Svjedokinji je poznata osoba pod imenom ČG koja je bila šogorica prvotuženice. ČG imala je kćerku EG (drugotuženicu) i muža PG. Nitko od tuženika ni njihovih prednika da joj nisu pričali da bi imali nekih problema vezano za predmetne nekretnine.

23.1. Iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je glede izgrađenosti kuće i pomoćnih objekata uz kuću izmijenjeno stanje lica mjesta od početka 1970-tih godina pa do danas, međutim u ukupnosti svih ostalih saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno je da su gabariti izgrađenih objekata uvijek isti. Stoga, u tom dijelu sud nije prihvatio iskaz svjedokinje vjerodostojnim, budući da je svim preostalim dokazima nesporno utvrđeno da gabariti izgrađenosti objekata nisu izmijenjeni već je samo uređena fasada i uređenost objekata. U preostalom dijelu sud je prihvatio iskaz te svjedokinje, a iz kojeg dijela je utvrđeno da svjedokinja od početka 1970-tih godina nema apsolutno nikakvih saznanja vezanih za posjed predmetnih nekretnina, a s obzirom na vrstu predmeta spora tj. utvrđenje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću relevantna su saznanja vezana za posjed predmetnih nekretnina. Dakle, iz iskaza te svjedokinje sud nije utvrdio da tužitelji ne bi bili u posjedu predmetnih nekretnina, u poštenom, mirnom i samostalnom posjedu unazad više od 40 godina.

24. Svjedokinja ZG (rođena 1968.) koja je i neposredna međna susjeda sa nekretninama koje su predmet spora, kako kuće i okućnice tako i zemljišnih nekretnina iskazala je da nekretnine u kojima žive tužitelji, te nekretnina u kojoj ona živi međusobno graniče, kao i zemljišne nekretnine koje obrađuju tužitelji i nekretnine u njezinom vlasništvu također da međusobno graniče. O svim nekretninama ima saznanja od početka 1970-tih godina (1972. ili 1973.). Kao dijete je sa ocem dolazila na njihove nekretnine, a nakon smrti roditelja budući da je vlasnica nakon njihove smrti dolazi i sama, a u konačnici i živi neposredno uz kuću gdje žive i tužitelji. Nikada nije sumnjala, niti je od ikoga čula da tužitelji, a prije njih njihovi pravni prednici (roditelji prvotužitelja) i suprug drugotužiteljice) ne bi bili vlasnici predmetnih nekretnina jer je uvijek samo njih viđala da žive u kući koja je predmet postupka, kao i da obrađuju nekretnine koje predstavljaju zemljišne površine. Za tuženice nije nikada čula, ni osobno, a niti po pričanju svojih roditelja, niti tužitelja. Od svog pamćenja zna da izgrađenost objekata je uvijek istih gabarita, jedino što sve sada izgleda ljepše i uređenije. Svjedokinja je poznavala roditelje prvotužitelja i supruga drugotužiteljice, ali nije poznavala baku i djeda prvotužitelja. Niti prilikom izgradnje svoje kuće, niti ikada nije čula niti imala mogućnosti čuti da bi na nekretninama koje koriste i obrađuju tužitelji, bili upisane i druge osobe kao suvlasnici.

24.1. Sud je prihvatio iskaz te svjedokinje jer je iskazivala sigurno, uvjerljivo, te je sudac stekao uvjerenje da je ona stvarno začuđena kako na predmetnim nekretninama je moguće da su upisane i druge osobe, osim tužitelja, budući da nikada nije ni vidjela, ni čula da bi itko drugi osim tužitelja i njihovih pravnih prednika koristili predmetne nekretnine u cijelosti kao svoje vlasništvo, a za tuženike nije nikada čula, niti ih je vidjela, a svjedokinja ima više od 50 godina i najmanje 40 godina ima neposrednih saznanja vezano za predmetne nekretnine. Dakle, iz iskaza te svjedokinje sud je utvrdio da su tužitelji, računajući njihove pravne prednike u posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti već više od 40 godina i to kao pošteni posjednici, prema njezinom saznanju.

25. Svjedok ĆG (rođen 1957.) iskazao je da je od početka 1960-tih godina dolazio sa svojim ocem kod djeda tužitelja koji se zvao K i da od tada ima neposredna saznanja da su sve predmetne nekretnine koristili isključivo pravni prednici tužitelja tj. roditelji prvotužitelja, nono tužitelja, E (brat od tužiteljevog oca), kao i tužitelj i njegov brat LG, suprug drugotužiteljice. Taj svjedok je, dok nije išao služiti vojni rok, dolazio gotovo svakodnevno kod tužitelja i njihovih pravnih prednika i vidio je neposredno da tužitelji i njihovi pravni prednici siju i sade razne povrtne kulture na zemljišnim nekretninama. Dalje je iskazao da se sjeća da su roditelji od prvotužitelja i LG držali kokoši i blago uz kuću, da su imali poljoprivredni alat, traktor sa svim priključcima za obrađivanje zemlje, kombajn. I nakon povratka sa služenja vojnog roka dolazio je kod tužitelja i LG, nešto manje nego do 20-te godine života, ali je dolazio. Za tuženike nije nikada čuo, niti ima saznanja da bi prvotuženica bila unuka od ŽG i VG tj. djeda prvotužitelja. Sjeća se da je baka prvotužitelja na bicikli vozila mlijeko u [adresa], a da je djed tužitelja čuvao goveda, a otac tužitelja i njegov brat E da su obrađivali zemlju i koristili svu mehanizaciju za obradu. Koliko je svjedoku poznato djed i baka prvotužitelja su imali sinove BG (oca prvotužitelja) i C (barbu prvotužitelja). Kuća i izgrađenost kuće i ostalog da je uvijek isto kakvo je bilo u vrijeme kada je on bio mali, samo je sada ljepše, uređenije, nova fasada i sl. Na mjestu gdje je sada ljetna kuhinja ranije da je bila garaža, a u sastavu kuće da je bila štala u kojoj je kratko vrijeme prvotužitelj imao radionu jer je po zanimanju mehaničar. Za tuženice je saznao tek kada je pozvan kao svjedok u ovom predmetu.

25.1. Iz iskaza tog svjedoka, koji iskaz je sud prihvatio vjerodostojnim jer je iskazivao sigurno i uvjerljivo sud je utvrdio kako je svjedok zaista iznenađen kada je čuo da bi kao vlasnici na predmetnim nekretninama bile upisane i neke druge osobe budući da nikada nije čuo ni vidio da bi tuženici niti druge osobe bili u posjedu predmetnih nekretnina već da je suprotno vidio isključivo tužitelje i njihove pravne prednike. Taj svjedok, kao i svjedok ZG nisu u nikakvom srodstvu sa tužiteljima i prema utvrđenom tijekom postupka sud nije posumnjao u vjerodostojnost njihovih iskaza, a niti je sud utvrdio da bi to dvoje svjedoka imali ikakav pravni ili bilo koji drugi interes za uspjeh bilo koje strane u postupku.

26. Prvotužitelj (rođen 1961.) je iskazao da potvrđuje sve što su iskazivali svjedoci koje je predložio, te da u svom iskazu bi to isto iznio. Predmetne nekretnine da obrađuju i da su obrađivali tužitelji, a prije njih njegovi roditelji RG i BG, a nono i nona da su već bili stariji i da su pomagali. Otac RG je umro 1988., a majka 2008. [adresa] Đ da je umro 1984., a nona 1980. Po smrti none i noneta u predmetnoj kući da su nastavili živjeti njegovi roditelji, on i brat LG. Kad su se on i brat LG oženili s njima su živjeli i njihove obitelji. Od njegova pamćenja nikada nitko drugi nije živio, niti na bilo koji način koristio sve predmetne nekretnine tj. ni kuću, ni okućnicu, ni zemljišne nekretnine. Brat LG da je umro 2022. i tek nakon njegove smrti da su saznali da predmetne nekretnine nisu u cijelosti upisane samo na tužitelje. Dalje je iskazao da svjedokinju NG nije nikada u životu vidio, ali mu je poznato da njezina djeca imaju trgovinu za prodaju ribolovne opreme budući se bavio ribolovom. Dalje je iskazao da se iza njegovih roditelja vjerojatno vodio ostavinski postupak, ali ne sjeća se da li je dobio rješenje o nasljeđivanju. Prvotužitelj je iskazao da su njegovi nono i nona imali sinove J (koji je umro u Drugom svjetskom ratu), GG (koji je živio u [adresa] i umro 1970-tih godina), C (koji je živio s njima u domaćinstvu), BG (oca tužitelja), te dvije kćerke i to BG (koja je cijeli život živjela u [adresa]) i D (majku prvotuženice). Prvotužitelj je poznavao roditelje drugotuženice, ali sa njima kao ni sa tuženicama nije nikada kontaktirao vezano za predmetne nekretnine. Od svog pamćenja kuća i izgrađenost objekata da je uvijek u istim gabaritima samo što su uljepšali, uredili. Predmetnu kuću i okućnicu koriste isključivo za življenje, za vlastite potrebe, ne za iznajmljivanje. Ništa nisu legalizirali budući da je izgrađeno sve od vremena njegova rođenja. Struju i vodu na zemljišne nekretnine da je doveo njegov brat LG, pok. muž drugotužiteljice jer se bavio poljoprivredom te je imao i imaju plastenike. Nije mu poznato da je brat LG tražio suglasnost za dovod struje i vode na zemljišne nekretnine. Nije mu poznato da bi predmetne nekretnine predstavljale građevinsko zemljište, te tvrdi da se na predmetnim nekretninama sigurno neće graditi. Drugotužiteljica, a prije nje, njezina svekrva odnosno majka prvotužitelja je prodavala na tržnici vlastiti proizvod.

26.1. Iz iskaza prvotužitelja, kojeg je sud prihvatio vjerodostojnim jer je iskazivao sigurno, uvjerljivo i logično sud je utvrdio da su tužitelji i njegovi pravni prednici u mirnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od vremena kada se on rodio odnosno kada je počeo pamtiti i za svo to razdoblje da ih nikada nitko nije smetao u posjedu, da im nije osporavao ni posjed, ni vlasništvo, niti da je itko ikada od upisanih suvlasnika, niti uopće potraživao bilo koja prava na predmetnim nekretninama. Iz neposrednog zapažanja svih prisutnih na ročištu 04. ožujka 2025. godine sud je utvrdio da su njihovi iskazi vezani za saznanje o poštenju posjeda istiniti kako su i iskazivali, a sami tužitelji što je iz neposrednog zapažanja i viđeno nisu imali razloga sumnjati da predmetne nekretnine ne bi bile u vlasništvu njih odnosno prije njih njihovih pravnih prednika, a uvijek su živjeli od rođenja na predmetnim nekretninama odnosno drugotužiteljica od udaje 1989. godine i uvijek se bavili poljoprivredom, a drugotužiteljici je to bilo osnovno zanimanje, a njezin pravni prednik muž LG se bavio poljoprivredom, te su imali registrirani OPG, a drugotužiteljica ima registriran OPG i danas.

27. Drugotužiteljica (rođena 1960.) je u svom iskazu potvrdila iskaz prvotužitelja za sve što je iskazao, a glede razdoblja kada je ona došla živjeti zbog udaje za LG u predmetnu kuću 1989. pa do danas. Iz iskaza drugotužiteljice sud je utvrdio da prva saznanja da predmetne nekretnine ne bi bile upisane u cijelosti na tužitelje ima nakon smrti muža LG, kada nije mogla na svoje ime prenijeti vodu i struju s obzirom da ima OPG, a prije toga je OPG bio registriran na njezinog muža. Za vrijeme dok je bio njezin muž registriran kao vlasnik OPG-a nitko ih ništa nije pitao, niti tražio suglasnost za unošenje predmetnih nekretnina u OPG.

27.1. I iskaz drugotužiteljice sud je prihvatio vjerodostojnim budući da je sukladan sa ostalim saslušanim svjedocima koji imaju neposredna saznanja o posjedu predmetnih nekretnina posljednjih 50 godina.

28. Prvotuženica (rođena 1946.) je iskazala da ona nije znala, sve dok nije čula iskaz prvotužitelja, da bi njezini nono i nona imali toliko djece koliko ih je tužitelj nabrojao, jer ona da nikada nije čula za J i GG. Njoj je čudno kako nitko od svjedoka nije spominjao njezinu majku D i tetu BG. Dalje je iskazala da joj je kćerka drugotužiteljice poslala ugovor o darovanju suvlasničkih dijelova nekretnina, a prema kojem obrascu da bi ona tj. prvotuženica trebala darovati tužiteljima svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama. A u tom ugovoru da su upisani i DG (njezina sestra), EG i pok. brat HG. Iskazala je da se sjeća (rođena 1946.) da je dolazila kod none tijekom ljeta iz [adresa] gdje je živjela do svoje 17-te godine, a nakon toga da je otišla u svijet. Kasnije da su ona, njezina kćerka i sestra DG dolazile kod none i noneta. Sa tužiteljima i sa pokojnim LG da je uvijek bila u dobrim odnosima. Dok je bio LG živ dolazila je u posjet tužiteljima sa sestrom DG. Dalje je iskazala da je od strane Vodovoda (ali ne zna kada) dobila jedno pismo kojim je traže dopuštenje da se uvede voda i kanalizacija na nekretninu na kojoj je kuća i to dopuštenje da je dala. Prvotuženica je iskazala da su tužitelji vjerojatno znali da je ona suvlasnica na predmetnim nekretninama, budući da ona potječe od njihovog roda. Njezina majka je umrla 1987. i bila je u kontaktu sa svojim roditeljima Š i ŽG. Ne zna da li se vodio ostavinski postupak iza smrti noneta i iza smrti njezine majke jer da je o tome računa vodila njezina sestra DG (koja je u tužbi bila označena kao drugotuženica i koja je priznala tužbeni zahtjev tužitelja). Prvotuženica zimi živi u inozemstvu i zato nije upoznata o svemu. Brat KGČ da je umro, a živio je u Švedskoj.

28.1. Iz iskaza prvotuženice, a što je iz neposrednog zapažanja prilikom saslušanja uočeno utvrđeno je da prvotuženica nije niti znala da su njezini baka i djed imali i sinove J i GG (R je umro u Drugom svjetskom ratu, pa ga nije ni mogla poznavati, ali O je živio u [adresa] i umro 1970-tih godina), a nije joj jasno kako nitko od svjedoka nije spominjao njezinu majku D i tetu BG. Prvotužena je imala mogućnosti pitati svjedoka za svoju majku D i tetu BG, ali tu mogućnost nije iskoristila, a za meritornu odluku u ovoj pravnoj stvari sud nije smatrao potrebnim ispitivati svjedoke da li poznaju majku prvotuženice ili tetu prvotuženice budući da u ukupnosti provedenih dokaza je utvrđeno da posljednjih više od 60 godina te osobe nisu ni živjele niti na drugi način koristile predmetne nekretnine. Sud je prihvatio iskaz prvotuženice vjerodostojnim kada je iskazivala da nije znala za J i GG, kao i da je primila obrazac ugovora o darovanju kojim bi ona svoj suvlasnički dio darovala tužiteljima, budući da je taj obrazac i priložila u spis, a koji obrazac ugovora je iz 2023., kao i da je ona dolazila kod svojih nona i none, kao dijete, da je ona do 17-te godine života živjela u [adresa], a nakon toga otišla u svijet, kao i da je i kasnije dolazila u posjet obitelji tužitelja (do smrti LG muža drugotužiteljice). Međutim, iz iskaza prvotuženice nije utvrđeno da bi tužitelji bili nepošteni posjednici predmetnih nekretnina u cijelosti. Iskaz prvotuženice da su tužitelji vjerojatno znali da je ona suvlasnica na predmetnim nekretninama nije dokaz kojim bi sud mogao sa sigurnošću prihvatiti da su tužitelji zaista znali da bi i tuženici bili upisani kao suvlasnici, budući da prvotuženica u svom iskazu ni na koji način nije rekla niti ukazala da je išta ikada tražila ili spominjala tužiteljima, a vezano za korištenje, posjed ili suvlasništvo predmetnih nekretnina.

29. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika na predmetnim nekretninama samostalan, pošten, miran i istinit znatno više od 40 godina, te da su tužitelji prva saznanja da bi tuženici bili upisani kao suvlasnici imali tek nakon smrti LG, brata prvotužitelja i muža drugotužiteljice, koji je umro **.**.2022..

30. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

31. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetnih nekretnina nije nikad bio oduzet niti smetan tužiteljima i njihovim pravnim prednicima (ocu i djedu i baki prvotužitelja i mužu te svekru i svekrvi drugotužiteljice, te da su tužitelji i njihovi pravni prednici u posjedu predmetnih nekretnina najmanje 60 godina.

32. Tuženici osporavaju tužiteljima da bi bili pošteni posjednici. Naime, tuženici ne osporavaju da su tužitelji i njihovi pravni prednici uistinu u posjedu predmetnih nekretnina, kao što ne osporavaju da tuženici nisu nikada pokušali oduzeti posjed tužiteljima. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da su kao suvlasnici na predmetnim nekretninama upisani tuženici, ne čini posjed nepoštenim jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

33. Što se tiče posjeda predmetnih nekretnina niti jedan od svjedoka, niti tužitelji, niti tuženici, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige i povijesnog zemljišnoknjižnog stanja), te isprave se odnose na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja i tuženika glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelji su u poštenom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, uključujući i svoje pravne prednike više od 60 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženicama, međutim tuženice niti jednim dokazom nisu dokazale nepoštenje posjeda tužitelja.

34. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

35. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

36. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelji znali, a niti su to morali znati da predmetne nekretnine koje su koristili njihovi pravni prednici ne bi bile njihovo vlasništvo.

37. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

38. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

39. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženicama je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženice to nisu dokazale, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

40. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

41. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da su tužitelji znali, odnosno, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

42. Tužitelji, ni njihovi pravni prednici, posjed predmetnih nekretnina nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed. Pravni prednici tužitelja su predmetne nekretnine stekli još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik

- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

43. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužitelja bili su u posjedu predmetnih nekretnina do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetnih nekretnina su tužitelji kao nasljednici (prvotužitelj od svojih roditelja, a drugotužiteljica od svog muža), te su dosjelošću stekli predmetne nekretnine.

44. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršavaju samo tužitelji, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem, prema dogovoru tužitelja vezano za suvlasničke dijelove.

45. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

46. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

47. I tužitelji i tuženice su zatražili naknadu parničnih troškova. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Tuženici su izgubili ovu parnicu (upisani suvlasnički dijelovi tuženika su jednaki), pa su dužni tužiteljima naknaditi parnične troškove. Tužiteljima su priznati troškovi za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podneska od 04. siječnja 2024. godine 50,00 eura, (na pripremnom ročištu 04. ožujka 2025. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 30.000,00 eura), za zastupanje na ročištima 16. siječnja 2025. i 04. ožujka 2025. za svako po 500,00 eura sve uvećano za 10% zbog zastupanja dvoje tužitelja, a koji iznos je 125,00 eura, te za sudsku pristojbu na tužbu 26,55 eura, sudsku pristojbu na presudu 53,09 eura, za troškove javnog bilježnika - punomoćnika za primanje pismena ukupno 77,21 eur, te za trošak očevida suda i mjerničkog vještaka 252,28 eura, a što sveukupno iznosi 1.784,13 eura.

47.1. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1., 8.1., 9.1., 40., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

48. Tuženici su izgubili ovu parnicu, pa im ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

49. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo 10. travnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. prvotuženice,

3. Pun. drugotuženice.