- 1 -              Revd 3349/2023-2

Broj: Revd 3349/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K. odvjetnik u V., protiv tuženika E.&S. B. d.d. R., OIB ..., kojeg zastupa D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & K. i p. u Z., radi utvrđenja isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-699/2023-2 od 22. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-478/2019-69 od 13. siječnja 2023., na sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. 114/22- dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio slijedeća pitanja:

              ''1. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo  za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?

              2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne službe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu ,ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2010. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

              3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. ( ranije članak 214.)ZOO-a?

              4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda Eu u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?''.

5. Što se tiče razloga važnosti navedenih pitanja tuženik ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske te presude Županijskih sudova tvrdeći da postoji različita sudska praksa.

6. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od ustanovljene prakse revizijskog suda primjerice Revt-249/14 od 9. travnja 2015, Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i sl. K tome ne radi se o pravnim pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu. U odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba naglasiti da je u ovom postupku saslušana službenica tuženika a kako to proizlazi iz odlomka 12. obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke. Također proizlazi da je utvrđeno da tuženik tužiteljici kao prosječnom potrošaču nije dao potpune i valjane obavijesti o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima koje postoje kod ugovaranja obveze o valuti CHF niti da je tužiteljica mogla utjecati na postojanje ili stilizaciju ugovornih odredbi. S obzirom na sadržaj postavljenog prvog pitanja valja imati na umu da se zaštita potrošaču pruža s obzirom na izostanak pregovaranja o pojedinoj odredbi, konkretno ovdje u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđeno nedopuštenima. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac pa potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ovdje tuženika. Teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi (u unaprijed začinjenom standardiziranom formuliranom ugovoru) nije pojedinačno pregovaralo je na trgovcu. Da bi ta presumpcija vrijedila potrebno je da potrošač nije mogao utjecati na sadržaj odredbe, stoga sadržaj prvog pitanja upućuje da nije riječ o pravnom pitanju koje je imao u vidu odredbu čl. 385.a ZPP. (odluka ovog suda Revd-973/2023-2.)

7. Stoga kako na opisan način naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. riješeno je kao u izreci, a na temelju st. 2. te odredbe donesena je ova odluka.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

                                               Predsjednik vijeća:

                                                                                                                             dr.sc. Jadranko Jug, v.r.