REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-412/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BC i drugih, zbog kaznenog djela iz 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog BC, optuženog CC i optuženog ZC, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 1. veljače 2024. broj K-3/2024, u javnoj sjednici održanoj 10. travnja 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog CC i njegovog branitelja, odvjetnika Ognjena Dabelića, te u odsutnosti odvjetnika Vedrana Gjenera, branitelja optuženog ZC, a u prisutnosti optuženog ZC,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženi BC i optuženi CC, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., zbog kojeg su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, na temelju te zakonske odredbe, svaki, osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. izriče im se djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju su osuđeni izvršava 7 (sedam) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi BC i optuženi CC za vrijeme 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

U izrečenu kaznu zatvora, na temelju članka 54. KZ/11., optuženom BC i optuženom CC se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2023. do 1. veljače 2024.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalbe optuženog BC, optuženog CC i optuženog ZC odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, optuženi BC, optuženi CC i optuženi ZC su proglašen krivima zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženi BC i optuženi CC su osuđeni, svaki, na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Optuženom CC je, primjenom članka 55. stavka 1. KZ/11., izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, tako da se, na temelju članka 55. stavka 2. (pravilno bilo stavka 3.) KZ/11., jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, a na temelju članka 55. stavka 6. (pravilno bi bilo stavka 7.) KZ/11. optuženik je upozoren da će nadležno tijelo za probaciju obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako se optuženik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv nije mogao dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak, te da će sud odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti ako optuženik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, a ako ne izvrši rad za opće dobro bez soje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavka 5. (pravilno bi bilo stavka 6.) KZ/11. Optuženi ZC je, na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca.

1.2. Svim optuženicima je, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2023. do 1. veljače 2024.

1.3. Primjenom članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), trgovačkom društvu South cars d.o.o., Gabrili 5, Čilipi, OIB [osobni identifikacijski broj], vraća se teretno vozilo marke Peugeot Boxer, broja šasije [broj šasije], te dvije registracijske pločice [registarska oznaka] i ključ navedenog vozila na kojem se nalazi privjesak s natpisom "Peugeot Boxer, [registarska oznaka], Diesel", koji predmeti su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ston serijskog broja [serijski broj].

1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08., oštećenik JC je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.5. Primjenom članka 148. stavaka 1. i 3. ZKP/08., optuženici su dužni podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 8. ZKP/08., s tim da je svaki od optuženika dužan platiti paušalnu svotu po 100,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o troškovima branitelja po službenoj dužnosti donijeti posebno rješenje nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi BC, optuženi CC i optuženi ZC.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže "uvažiti" žalbu i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku, odnosno optuženicima izreći strože kazne zatvora.

2.2. Optuženi BC je žalbu podnio putem branitelja Dragana Pištala, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prema optuženiku primijeniti uvjetnu osudu, odnosno izrečenu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro.

2.3. Optuženi CC se žali putem branitelja Ognjena Dabelića, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći uvjetnu osudu.

2.4. Optuženi ZC je žalbu podnio putem branitelja Vedrana Gjenera, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog povrede kaznenog zakona "iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 469. stavka 1. točke 4. ZKP/08." te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći uvjetnu osudu.

3. Državni odvjetnik nije podnio odgovore na žalbe optuženika, a optuženi CC i optuženi ZC su putem branitelja odgovorili na žalbu državnog odvjetnika, predlažući odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi CC i njegov branitelj Ognjen Dabelić, odvjetnik iz Dubrovnika, te optuženi ZC i njegov branitelj Vedran Gjenero, odvjetnik iz Dubrovnika, jer su to zahtijevali u žalbama, te nadležni državni odvjetnik. Prisutnost optuženog ZC bila je osigurana putem uređaja za prijenos slike i zvuka na daljinu, uz prethodno pribavljenu njegovu suglasnost. Kako nisu pristupili nadležni državni odvjetnik, optuženi CC i njegov branitelj, odvjetnik Ognjen Dabelić, kao niti branitelj optuženog ZC, odvjetnik Vedran Gjenero, iako su prema potvrdama o obavljenim dostavama bili uredno obaviješteni, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a žalbe svih optuženika su u cijelosti neosnovane.

7. Nije u pravu optuženi ZC kada, navodom o "povredi kaznenog zakona" iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., očito upire na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući pobijanu presudu nerazumljivom u cijelosti i u dijelu odluke o kazni.

7.1. Prije svega, ističe se ovom žalitelju kako zakonska odredba članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ne prepoznaje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u obliku "nerazumljivosti presude". Pored toga, suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude, pa tako i u dijelu odluke o kazni, nije nerazumljiva, a nezadovoljstvo žalitelja ocjenom okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom izbora vrste i mjere kazne, ne opravdava ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

8. Nisu u pravu optuženi CC i optuženi ZC kada ističu povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. (nepravilno navodeći "članak 469. stavak 1. točka 4.").

8.1. Ovi žalitelji, identičnim žalbenim tvrdnjama, neosnovano smatraju kako su optuženi CC i optuženi ZC osuđeni kao supočinitelji, iako su prema činjeničnom opisu kaznenog djela oni pomagači u počinjenju djela. Ovime žalitelji ispuštaju iz vida kako su prema činjeničnom opisu kaznenog djela svi optuženici postupali zajednički i dogovorno, a postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Pri tomu, žalitelji zanemaruju odredbu članka 36. stavka 2. KZ/11., prema kojoj će se svaka od više osoba, koje počine kazneno djelo na temelju zajedničke odluke, tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, kazniti kao počinitelj. Ovu odredbu je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu, kada je postupke svih optuženika označio supočiniteljstvom, za što je izložio jasne razloge, u točki 19. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud, a na iste se upućuju žalitelji, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

9. Suprotno žalbenom prigovoru državnog odvjetnika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

9.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako optuženici nisu počinili kvalificirano kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., koje je optuženo, nego osnovni oblik tog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

9.2. Prvostupanjski sud je pravilno vrednovao činjenicu da su migranti prevoženi na udaljenost od tek 5,8 km, u trajanju oko devet minuta, kao i da su optuženici upravo na toj relaciji i trebali prevesti migrante. Takvi uvjeti i način prijevoza, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja, ne upućuju na kvalifikatorne okolnosti do te mjere da bi se mogli označiti nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem. Stoga nije u pravu žalitelj kada smatra da kratkoća trajanja prijevoza ne predstavlja odlučnu okolnost. Naime, upravo ova relacija i trajanje prijevoza su bili determinirani voljom optuženika, koji su postupali sukladno dogovoru o prijevozu migranata od Plata do Čibače, o čemu govori i ugovorena cijena prijevoza 30,00 eura po osobi. To što su migranti odbili izaći u mjestu Čibača pa su dalje nastavili sami upravljati vozilom u smjeru Splita, nalazi se izvan voljne komponente u postupanju optuženika. O ostalim otežavajućim okolnostima prijevoza, u smislu velikog broja migranata u neadekvatnom prostoru, na koje žalitelj prenaglašeno upire žalbom, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu prilikom odabira vrste i mjere kazne. Pri tomu, napominje se žalitelju kako optuženicima nije stavljeno na teret da bi počinjenjem kaznenog djela bili dovedeni u opasnost život ili tijelo migranata, pa je neosnovan stav žalitelja kako su opisanim načinom prijevoza životi migranata bili dovedeni u opasnost.

9.3. Imajući u vidu izloženo, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda kako se u protupravnom postupanju optuženika prema migrantima ne nalazi nečovječan ili ponižavajući način.

9.4. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da su optuženici počinili kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

10. Optuženici nisu, a državni odvjetnik je djelomično u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

10.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.2. Prvostupanjski sud je pravilno svim optuženicima otegotnim cijenio neadekvatnost prijevoza velikog broja ljudi u tovarnom prostoru kombija, a optuženom ZC i njegovu dosadašnju osuđivanost zbog kaznenih djela oštećenja tuđe stvari i prijetnje. Isto tako, pravilno je olakotnim vrednovana dosadašnja neosuđivanost optuženog BC i optuženog CC, kao i njihovo očinstvo dvoje djece, pri čemu djeca optuženog CC imaju i značajne zdravstvene probleme, a na strani ovog optuženika i njegovo priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje.

10.3. Protivno žalbenim prigovorima optuženog BC i optuženog CC, prvostupanjski sud nije podcijenio značaj osobnih i obiteljskih prilika ovih optuženika. Isto tako, kako je već rečeno, nisu u pravu optuženi CC i optuženi ZC kada uloge ovih optuženika nazivaju pomaganjem, pa je stoga neosnovano njihovo upiranje na propisanu mogućnost blažeg kažnjavanja prema članku 38. KZ/11. Ujedno, neopravdano se žalbe optuženog BC i optuženog ZC, pozivaju na njihovo navodno priznanje kaznenog djela. Naime, sud prvog stupnja pravilno nije smatrao olakotnim njihovu formalnu izjavu kako se "djelomično smatraju krivima", jer je iz njihovih obrana proizlazilo da sadržajno poriču počinjenje djela, pa takvim iskazima nisu doprinijeli brzini i efikasnosti vođenja postupka, niti iskazali spremnost u prihvaćanju kaznene odgovornosti.

10.4. Međutim, premda je neosnovan stav državnog odvjetnika da bi optuženom ZC trebalo izreći strožu kaznu, jer je u odnosu na ovog optuženika prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve utvrđene okolnosti značajne za odluku o kazni, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se kaznama izrečenim optuženom BC i optuženom CC ne ostvaruje svrha kažnjavanja.

10.5. Naime, uz pravilno cijenjene izložene otegotne okolnosti na strani ovih optuženika, prvostupanjski sud je propustio pravilno vrednovati društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela, koja su u porastu, kao i jačinu povrede zaštićenog društvenog dobra, odnosno da se činjenjem ovakvih kaznenih djela ugrožava sigurnost države, njenih građana i njihove imovine. Sud prvog stupnja je zanemario da se radi o kaznenim djelima internacionalnog karaktera, kojima se ugrožava društveni poredak ne samo na području Republike Hrvatske, nego i druge članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma. Ovakvo postupanje povećava društvenu opasnost kaznenog djela i ne zaslužuje honoriranje blagim kažnjavanjem.

10.6. Sve su to okolnosti koje se nedovoljno reflektiraju u duljini trajanja kazne zatvora, na koje su optuženi BC i optuženi CC osuđeni zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

10.7. Ovdje treba naglasiti kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom optuženom CC izrečenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine zamijenio radom za opće dobro. Time je sud očito propustio imati u vidu kako je odredbom članka 55. stavka 1. KZ/11. mogućnost zamjene kazne zatvora radom za opće dobro propisana samo za kaznu zatvora izrečenu u trajanju manjem od jedne godine. Ovaj propust prvostupanjskog suda moguće je samo konstatirati, jer se radi o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., počinjenoj u korist optuženika. Međutim, premda je o ovom izostala žalbena inicijativa državnog odvjetnika, djelomičnim prihvaćanjem njegove žalbe u dijelu odluke o kazni i u odnosu na optuženog CC, ova je povreda sanirana.

10.8. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenjeno je optimalnim optuženog BC i optuženog CC, svakog, osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, koja je primjerena počinjenom djelu i osobama počinitelja. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, uz postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženici neće činiti kaznena djela, osnovano je izricanje djelomične uvjetne osude, na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11., tako da neuvjetovani dio iznosi 7 mjeseci, a dio u trajanju osam mjeseci se uvjetuje na vrijeme tri godine. Upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10.9. Stoga je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na odluke o kaznama izrečenim optuženom BC i optuženom CC.

11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec