Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-28/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Krčumu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici u Splitu te po protutužbi tuženice SĐ protiv tužitelja PĐ, radi izmjene odluke o održavanju osobnih odnosa roditelja i djece i uzdržavanja, uz sudjelovanje mlt. djece PĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici KĐ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 10. veljače 2025., poslovni broj: P Ob-186/2020-74, u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužitelja i tuženice se odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Splitu od 10. veljače 2025., poslovni broj: P Ob-186/2020-74:

- potvrđuje pod točkom I. izreke presude u dijelu kojim se mijenja točka II. 6. Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. kojom je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji PĐ i SĐ i to u dijelu kojim je određena obveza uzdržavanja mlt. djece,

- potvrđuje pod točkom III. izreke presude u dijelu kojim je tužitelj obvezan isplatiti tuženici na ime verzijskog zahtjeva iznos od 4.034,31 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu od 10. veljače 2025., poslovni broj: P Ob-186/2020-74:

- ukida pod točkom II. izreke presude u dijelu u kojem je sud odbio zahtjev tužitelja za ukidanjem obveze plaćanje polovine troškova izvanškolskih aktivnosti djece i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Nepobijani dio točke I. izreke presude kojim se mijenjaju točke II. 3. i 4. Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. kojom je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji PĐ i SĐ u dijelu kojim je određen način održavanja osobnih odnosa između oca i mlt. djece te način razmjene informacija roditelja o djeci ostaje neizmijenjen.

III. Nepobijani dio točke II. izreke u dijelu u kojem je sud odbio zahtjev majke da joj se omogući samostalno donošenje odluka u pogledu izvanškolskih aktivnosti mlt. djece i da se proširi lista troškova koje bi otac plaćao na jednake dijelove s majkom ostaje neizmijenjen.

IV. Nepobijani dio točke III. izreke presude kojim je odbijen zahtjev tuženice za isplatom iznosa od 1.060,98 EUR-a na ime verzijskog zahtjeva ostaje neizmijenjen.

V. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke izmijenjena je točka II. podtočka 3. 4. i 6. rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. kojom je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji PĐ i SĐ i to u dijelu kojim je određeno održavanje osobnih odnosa između oca i mlt. djece, na način da se ubuduće osobni odnosi tužitelja s mlt. djecom VĐ i ZĐ odvijaju svaku srijedu od 17,00 do 20,00 sati time da će prvi vikend u mjesecu djeca provoditi s majkom, a svaki sljedeći vikend u mjesecu od petka u 17,00 sati do subote u 19,00 sati s ocem, a ukoliko mjesec ima pet vikenda, tada će prvi i peti vikend djeca provoditi s majkom. Kraće školske praznike (zimske i proljetne) djeca će boraviti jedne godine prvu polovicu s majkom, a drugu s ocem, iduće godine obrnuto, a tijekom ljetnih praznika u kolovozu provoditi će s roditeljima po 7 dana s tim da će jedne godine prvi i treći tjedan u kolovozu biti s ocem, a drugi i četvrti s majkom, iduće godine obrnuto. Ukoliko otac svoje vikende u mjesecu bude s djecom htio provoditi od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati dužan je to majci javiti najkasnije dva tjedna ranije, a majka iznimno istu stvar može tražiti od oca kada je njegov vikend, dakle da ona taj vikend provede s djecom, uz najavu najkasnije dva tjedna ranije. Uređeno je i da je otac dužan u onim terminima kada su djeca kod njega djeci omogućiti da obave sve školske i domaće zadaće koje imaju te da se pripreme za idući nastavni tjedan, a ukoliko bi djeca izrazila želju za nekim drugim obvezama u smislu dogovorenih rođendana, proslava, izleta i sl. u vrijeme kada su s ocem, isti im je u obvezi to omogućiti. Otac će preuzimati djecu na adresi stanovanja djece te po proteku vremena određenog za održavanje osobnih odnosa, djecu će vraćati na adresu stanovanja. Točkom I. izreke presude sud je izmijenio i način razmjene informacija roditelja u vezi sa mlt. djecom na način da će roditelji informacije u vezi svoje djece razmjenjivati međusobno pisanim putem (e-mail porukama, Whatsapp ili SMS porukama). Konačno, sud je točkom I. izreke izmijenio rješenje i u dijelu kojim je uređena obveza uzdržavanja mlt. djece na način da je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. VĐ i ZĐ mjesečno po 265,44 EUR-a, počevši od dana 1. studenog 2020. pa do 31. ožujka 2024., a od 1. travnja 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečno po 350,00 EUR-a s dospijećem svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana u ukupnom iznosu od 4.808,90 EUR-a za svako dijete sa zateznom kamatom na pojedine u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća (koji obuhvaća period od 1. studenoga 2020. do 1. siječnja 2025.) do isplate sve na račun majke SĐ, dok je za više zatraženi iznos tužbeni zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan. Sud je pod. točkom II. izreke utvrdio da u preostalom dijelu rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. ostaje nepromijenjeno. Nadalje, točkom III. izreke sud je naložio tužitelju isplatiti tuženici na ime neplaćenih troškova izvanškolskih aktivnosti za zajedničku mlt. djecu iznos od 4.034,31 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, dok je za iznos od 1.060,98 EUR-a sud tužbeni zahtjev tuženice odbio kao neosnovan. Konačno, točkom IV. sud je naložio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju i isplati polovine troškova za izvanškolske aktivnosti pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu da preinači presudu na način da odbije zahtjev radi povećanja uzdržavanja od strane tužene, kao i da odbije verzijski zahtjev, odnosno da pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Posebno ističe da o njegovom zahtjevu za ukidanje obveze snošenja polovine troškova svih izvanškolskih aktivnosti djece sud nije odlučio niti je dao ikakvo obrazloženje.

3. Presudu u točki I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o povišenju uzdržavanja zajedničke mlt. djece pobija i tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15. i 98/19., dalje ObZ), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te da obaveže tužitelja da na ime uzdržavanja oboje djece doprinosi mjesečno iznos od po 500,00 EUR-za svako dijete, počevši od 01. travnja 2024. pa ubuduće, time da je iznose dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do petog dana u mjesecu i sve sa zateznom kamatom računajući od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do konačne isplate.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženice neosnovana.

6. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud navodi da je odluku o načinu i vremenu održavanja susreta i druženja djece s ocem s kojim ne žive, donio imajući u vidu da mlt. djeca, budući žive odvojeno od oca, imaju pravo na susrete i druženja s njim u smislu čl. 87. st. 3. ObZ-a u svezi s odredbom čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ broj: MU 12/93. i 20/97.) na način koji ih najmanje opterećuje te je sukladno mišljenju i zaključku sudskih vještaka dr. Sanje Batine i mr. ŽĐ izmijenio odluku o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s ocem. Ovakav zaključak sud opravdava i okolnošću da su se i same stranke usuglasile s prijedlogom stručnih osoba. Pored toga sud je, uzimajući u obzir kompleksnost odnosa roditelja, izmijenio i način na koji će roditelji razmjenjivati informacije o djeci, tako da je tu obvezu odredio u pisanom obliku.

7. Sud nadalje utvrđuje da je od dana donošenja odluke o razvodu braka otac redovito za uzdržavanje mlt. djece plaćao iznose od po 172,54 EUR-a, a da je od 1. travnja 2024. samoinicijativno povećao uzdržavanje na iznose od po 250,00 EUR-a mjesečno. Imajuću u vidu dob i potrebe mlt. VĐ i ZĐ, koje je utvrdio saslušanjem majke te primanja njihova oca, o čemu je sliku dobio iz pribavljenih potvrda o visini dohodaka i primitaka porezne Uprave Područni ured Split, evidencije prometa po računima oca te pribavljenih podataka o vlasništvu osobnog automobila i vlasništvu nekretnina, kao i saslušanjem samog tužiteljice, sud je zaključio da su se od dana donošenja rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kojeg su postigli roditelji, okolnosti promijenile i na strani djece i na strani obveznika uzdržavanja te je osnovanim ocijenio povisiti obvezu oca na plaćanje uzdržavanja na način da je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. VĐ i ZĐ mjesečne iznose od po 265,44 EUR-a, počevši od dana 1. studenog 2020. pa do 31. ožujka 2024., a od 1. travnja 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečnim iznosom od 350,00 EUR-a s dospijećem svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana u ukupnom iznosu od 4.808,90 EUR-a za svako dijete sa zateznom kamatom na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate.

8. U odnosu na potraživanje majke za isplatom polovine troškova izvanškolskih aktivnosti, sud i ovaj dio zahtjeva ocjenjuje osnovanim, polazeći prije svega od činjenice da su plaćanje troškova izvanškolskih aktivnosti koje se odnose na sport, jezike, izlete i ekskurzije za mlt. djecu, tužitelj i tuženica sporazumno dogovorili podmirivati na jednake dijelove. Isto tako, sud ocjenjuje da nije sporno da otac ne postupa po navedenoj obvezi, odnosno ne plaća polovicu navedenih troškova jer je po njegovu mišljenju majka upisala djecu na više od deset izvanškolskih aktivnosti samo kako bi od njega naplatila polovicu naknade troškova tih obveza, a o tome ga nije obavještavala niti pitala za suglasnost za upis djece, pa smatra da nije u obvezi plaćati navedeno. Pored toga sud utvrđuje da su djeca željela pohađati aktivnosti na koje ih je majka upisivala, da ih je to činilo sretnima i da su željela biti prihvaćena od druge djece. Osim toga, iz stanja spisa sud utvrđuje i da su djeca kroz sve te godine pohađala po jednu sportsku aktivnost i eventualno neku dodatnu radionicu (kao npr. ZĐ slikarsku), a ne desetke različitih kako to otac tvrdi te sud utvrđuje i da je majka uredno obavještavala oca o izvanškolskim aktivnostima i da ga je pozivala da se uključi u odluku o izboru što je on odbio. Stoga, temeljem rekapitulacije uplata 2019. - 2023. sud prvog stupnja prihvaća verzijski zahtjev majke za isplatu polovice troškova izvanškolskih aktivnosti, koje se odnose isključivo na sport, jezike, izlete i ekskurzije za mlt. djecu u ukupnom iznosu od 8.068,62 EUR-a, (polovica kojeg iznosa je 4.034,31 EUR-a), dok odbija preostali zahtjev majke koji se odnosi na troškove udžbenika, pokazne karte, rođendana i upisa u školu.

9. Konačno, sud je odbio zahtjev majke da joj se omogući samostalno donošenje odluka u pogledu izvanškolskih aktivnosti mlt. djece i da se proširi lista troškova koje zajednički podmiruju, iznoseći stav da bi time došlo do ponovnog pogoršanja odnosa i suradnje oboje roditelja na štetu mlt. djece.

10. Tužitelj u žalbi ukazuje da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno temeljem kojih dokaza provedenih u spisu je sud utvrdio da bi prethodni sporazum stranaka o visini uzdržavanja iz 2018., kojeg sporazuma se on čitavo vrijeme pridržavao, trebalo mijenjati sudskom odlukom počevši od 1. studenog 2020. Također, ukazuje da je iz obrazloženja pobijane presude razvidno da sud nije odlučio o njegovu tužbenom zahtjevu kojim traži ukidanje obveze plaćanja 1/2 troškova dječjih izvanškolskih aktivnosti. Tužitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio visinu njegovih primanja budući je veći prihod u 2020. imao radi epidemije „lockdown-a“ kada je poslovao avansno te smatra da je pored toga sud tijekom postupka prekoračio svoje ovlasti i ušao u sferu „vještačenja“ kada je od poslovnih banaka zatražio podatke o kretanjima novčanih iznosa na svim njegovim računima i kreditnim karticama i dobivene podatke tumačio prema svojim nahođenjima. Pored toga, smatra da je diskriminiran jer sud nije utvrdio mogućnosti majke da doprinosi uzdržavanju. Smatra i da sud relativizira teške tjelesne ozljede koje je pretrpio u srpnju 2024., zbog kojih je bio podvrgnut složenom operativnom zahvatu u rujnu 2024. i da će morati ići na još jedan operativni zahvat koljena, iz koje osnove mu je nastupila materijalna šteta od oko 10.000,00 EUR-a.

11. Tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud u donošenju odluke pogrešno odbio dio njenog zahtjeva za plaćanjem uzdržavanja za svako dijete u iznosima od po 500,00 EUR-a. Naime, tuženica ukazuje da je kraj nesporne činjenice da su djeca stranaka starija i da imaju veće potrebe te da su primanja tužitelja kao odvjetnika svake godine u porastu i da isti živi luksuzno jer redovito putuje, plaća dizajnersku odjeću te sebi može priuštiti privatnu zdravstvenu skrb, očito da iznos uzdržavanja za razdoblje od 1. travnja 2024.g. pa ubuduće dosuđen pobijanom presudom nije dostatan za pokriće potreba djece stranaka, a otac ima visoki životni standard te je u mogućnosti doprinositi utuženi novčani iznos na ime uzdržavanja bez opasnosti za vlastito uzdržavanje.

12. Visina mjesečnog iznosa uzdržavanja kojeg je otac od 1. studenoga 2020. trebao plaćati umjesto iznosa koje je plaćao po rješenju Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018., kao i visina mjesečnih iznosa koje je trebao plaćati od 1. travnja 2024. umjesto iznosa kojeg je samovoljno povisio na 250,00 EUR-a mjesečno za svako dijete, ako se uzmu u obzir opseg potreba djece s jedne strane te mogućnosti oca kao davatelja uzdržavanja i prema ocjeni ovoga suda realno je određena.

13. Naime, odluka suda o promjeni visine uzdržavanja koju plaća otac mlt. djece s kojom ne živi valjano je utemeljena na rezultatima dokaznog postupka temeljem kojih je sud utvrdio da je PĐ u 2019. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 33.518,23 kn te na ime neoporezivog primitka iznos od 3.700,00 kn, da je u 2020. na ime dohotka od samostalne djelatnosti ostvario iznos od 95.963,30 kn i na ime neoporezivog primitka iznos od 4.200,00 kn, a u 2021. na ime dohotka od samostalne djelatnosti ostvario iznos od 40.003,93 kn i na ime neoporezivog primitka 4.200,00 kn te da je u 2022. isti ostvario dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 227.028,09 kn i na ime neoporezivog primitka iznos od 7.000,00 kn, dok je u 2023. na ime dohotka od samostalne djelatnosti uprihodio iznos od 40.154,29 EUR-a (mjesečno 3.346,19 EUR-a). Nedvojbeno prikazani rast primanja oca djece ukazuju na njegovu mogućnost većem pridonošenju uzdržavanja zajedničke mlt. djece s jedne strane, dok su rastom djece, promjenom škole VĐ (sada srednja škola), kao i povećanjem životnih troškova općenito, isto tako povećani troškovi zajedničke mlt. djece. Ukupnost prikazanih okolnosti prema ocjeni ovoga suda ukazuju da je otac osnovano u smislu čl. 307. čl. 310., čl. 311. i čl. 313. ObZ-a u vezi čl. 288. i čl. 432. istoga Zakona obvezan platiti povećane iznose uzdržavanja i to od 1. studenoga 2020. do 31. ožujka 2024. iznose od po 265,44 EUR-a, a nakon toga od 1. travnja 2024. nadalje iznose od po 350,00 EUR-a. Ukupne materijalne potrebe djece valjano su u konkretnom slučaju određene prema životnom standardu oca koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

14. Tvrdnje tužitelja da sud nije valjano valorizirao pretrpljene tjelesne ozljede uslijed pada prije nekoliko mjeseci neosnovane su jer ih je sud prvog stupnja valjano uzeo u obzir obrazlažući da otac nije dokazao eventualnu radnu nesposobnost niti stvarni utjecaj ove okolnosti na mogućnost doprinosa uzdržavanju.

15. Isto tako, protivno žalbenim navodima tužitelja da je diskriminiran i da bi troškove uzdržavanja trebali jednako plaćati u novcu oboje roditelja, prvostupanjski sud je, utvrdivši da mlt. djeca stanuju sa majkom i da majka mlt. djece svoj dio obveze u uzdržavanju mlt. djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njime, kraj činjenice da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su stranke novčano uzdržavanje uredile sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima, pravilno primijenio odredbu čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a (a kojima je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja) kada je tumačenje tužitelja o postojanju razmjerne obveze roditelja u zadovoljavanju materijalnih potreba mlt. djece ocijenio neosnovanim, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud. Naime, tužitelj ispušta iz vida, da je od 2007. temeljno načelo na kojem počiva određivanje uzdržavanja za maloljetnu djecu izjednačavanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja, a jedna od svrha uvođenja tog načela je upravo i bila pravedna raspodjela tereta materijalne skrbi (novčanog uzdržavanja) i nematerijalne skrbi (svakodnevna skrb) o djetetu između roditelja.

16. Konačno, u okviru prikazane realne ocjene prvostupanjskog suda o utvrđenoj mogućnosti doprinosa oca sukladno njegovim primanjima i potrebama djece, neosnovane su i žalbene tvrdnje tuženice kako je iznos uzdržavanja bilo potrebno odrediti u iznosima od po 500,00 EUR-a za svako dijete jer djeca trebaju pratiti standard oca. Naime, sve okolnosti konkretnog slučaju sud prvog stupnja i prema ocjeni ovoga suda ispravno je valorizirao i u konačnici valjano ocijenio i potrebe djece i mogućnosti tužitelja.

17. I u odnosu na dio odluke prvostupanjskog suda kojim je ocu naložio da isplati polovicu troškova izvanškolskih aktivnosti koje se odnose na sport, jezike, izlete i ekskurziju za malodobnu djecu, a koja obveza je određena rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018., iznijete stavove i utvrđenja suda prvog stupa prihvaća i ovaj sud u cijelosti. Naime, kako je nesporno rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji PĐ i SĐ među ostalim i o tome da će na jednake dijelove snositi troškove izvanškolskih aktivnosti zajedničke mlt. djece i kako je nesporna činjenica da otac nije ispunjavao ovu svoju obvezu tvrdeći kako majka zloupotrebljava sporazum radi pribave materijalne koristi, koje tvrdnje je prvostupanjski sud otklonio jasnim i realnim obrazloženjem temeljenim na provedenim dokazima, osnovano je otac obvezan na plaćanje polovine troškova utvrđenih rekapitulacijom računa koje je priložila i činjenično obrazložila tuženica.

18. Slijedom iznijetog, a kako u odnosu na ovaj dio odluke prvostupanjski sud nije počinio niti povredu parničnog postupka iz čl. 345. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbama ukazuju stranke, niti bilo koju povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženice te potvrditi pobijanu presudu pod točku I. izreke presude u dijelu kojim se mijenja točka II. 6. rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. kojom je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji PĐ i SĐ i to u dijelu kojim je određena obveza uzdržavanja mlt. djece te je odluku valjalo potvrditi i pod točkom III. izreke presude u dijelu kojim je tužitelj obvezan isplatiti tuženici na ime verzijskog zahtjeva iznos od 4.034,31 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

19. Međutim, razmatranjem žalbenih navoda tuženika usmjerenih na dio odluke prvostupanjskog suda o ukidanju njegove daljnje obveze na snašanje polovice troškova izvanškolskih aktivnosti mlt. djece koje se odnose na sport, jezike, izlete i ekskurzije, ovaj sud ih djelomično nalazi osnovanima. Ovdje valja najprije ukazati da tužitelj pogrešno tvrdi da o ovom dijelu njegovog zahtjeva nije odlučeno budući je prvostupanjski sud točkom II. izreke svoje presude odlučio da u preostalom dijelu rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. ostaje nepromijenjeno, čime je odbio njegov zahtjev za ukidanjem njegove obveze snašanja polovine troškova izvanškolskih aktivnosti djece. Ipak u pravu je tužitelj kada tvrdi da za ovaj dio svoje odluke prvostupanjski sud uopće nije iznio nikakve razloge u donesenoj presudi čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka11. ZPP-a. Naime, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri niti raspravio niti je uopće dao obrazloženje za svoju odluku o ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja.

20. S obzirom na navedeno ovaj sud na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a ukida presudu prvostupanjskog suda u točki II., a predmet se u tom ukinutom dijelu vraća istome sudu na ponovno suđenje.

21. U ovoj pravnoj stvari u ponovljenom postupku preostaje odlučiti o tome je li i nadalje postaje obveza oca za plaćanje izvanškolskih aktivnosti zajedničke mlt. djece. Stoga će u ponovljenom postupku sud provesti dokaze radi utvrđenja osnovanosti postojanja ove obveze tužitelja imajući na umu da je svojom odlukom već povisio ranije po odluci suda i dobrovoljno plaćane iznose uzdržavanja za mlt. djecu s jedne strane, ali i potrebu da djeca imaju isti životni standard kao i roditelj koji plaća uzdržavanje s druge strane. Sud će pri donošenju odluke imati na umu i da u odnosi između roditelja visoko konfliktni i bitno poremećeni te da je postizanje bilo kakvog sporazuma vezano uz odluku o tome koje izvanškolske aktivnosti će djeca pohađati i njihovog plaćanja otežano. Stoga, ukoliko utvrdi postojanje i daljnje potrebe obvezivanja tužitelja na snašanje ovih troškova sud je novu odluku dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP-a te je dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama na kojima će temeljiti svoju odluku.

22. Prvostupanjski sud ujedno će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka koja je također ukinuta posljedično ukidanjem odluke o glavnoj stvari. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a ostavljeno je da se o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

23. Nepobijani dio točke I. izreke presude kojim se mijenjaju točke II. 3. i 4. rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-587/2018 od 23. srpnja 2018. kojom je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji PĐ i SĐ u dijelu kojim je određen način održavanja osobnih odnosa između oca i mlt. djece te način razmjene informacija roditelja, kao i nepobijani dio točke III. izreke presude kojim je odbijen zahtjev tuženice za isplatom iznosa od 1.060,98 EUR-a na ime verzijskog zahtjeva ostaju neizmijenjeni, jednako kao i odluka o zahtjevu majke da joj se omogući samostalno donošenje odluka u pogledu izvanškolskih aktivnosti mlt. djece i da se prošiti lista troškova koje bi otac plaćao na jednake dijelove s majkom.

U Varaždinu 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić