REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-2909/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2025. u nazočnosti zz punomoćnika tužitelja Tamare Barišić, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika ŠZ, odvjetničke vježbenice, dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 3209514517, broj kreditne partije: 7103686869 od 04.06.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu vezanu za jednostranu odluku banke koja glasi:

KAMATE I NAKNADE

Članak 2.

Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 26.419,17 CHF (slovima: dvadesetišest tisuća četiristoidevetnaest švicarskih franaka i sedamnaest rapena) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obaveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog ugovora iznos 5,20% (pet cijelih dvadeset posto) godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa. Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora.

Korisnik kredita se obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po ovom ugovoru o kreditu po premijskoj stopi u visini 2,00% koja se obračunava na iznos kredita iz čl.1. ovog ugovora uvećanog za 20%.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. i članka 6. Ugovora o kreditu broj 3209514517, broj kreditne partije: 7103686869 od 04.06.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno u svemu osim u dijelu kojem je određen iznos prvog anuiteta, koja glasi:

IZNOS ODOBRENOG KREDITA

Članak 1.

=Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje (u daljnjem tekstu: Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 26.419,17 CHF (slovima: dvadesetišest tisuća četiristoidevetnaest švicarskih franaka i sedamnaest rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita.

Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom

OTPLATA KREDITA

Članak 6.

……

Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 375,90 CHF (slovima: tristosedamdesetipet švicarskih franaka i devedeset rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora.

Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno prvog dana u mjesecu a počev od dana dospijeća prvog anuiteta.

Prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu najranije prvog dana u narednom mjesecu od onog mjeseca u kojem je kredit iskorišten, a najkasnije prvog dana drugog mjeseca od mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Kreditor će dodatno obavijestiti korisnika kredita o datumu dospijeća prvog anuiteta. ………

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da plati tužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.064,49 EUR po osnovi stečenog bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,00 EUR tekućom od 1.07.2007. do plateža,

- na iznos od 0,00 EUR tekućom od 1.08.2007. do plateža,

- na iznos od 0,00 EUR tekućom od 1.09.2007. do plateža,

- na iznos od 0,00 EUR tekućom od 1.10.2007. do plateža,

- na iznos od 6,36 EUR tekućom od 1.11.2007. do plateža,

- na iznos od 6,36 EUR tekućom od 1.12.2007. do plateža,

- na iznos od 6,36 EUR tekućom od 1.1.2008. do plateža,

- na iznos od 6,36 EUR tekućom od 1.2.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.3.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.4.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.5.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.6.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.7.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.8.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.9.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.10.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.11.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.12.2008. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.1.2009. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.2.2009. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.3.2009. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.4.2009. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.5.2009. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.6.2009. do plateža,

- na iznos od 9,43 EUR tekućom od 1.7.2009. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.8.2009. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.9.2009. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.10.2009. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.11.2009. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.12.2009. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.1.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.2.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.3.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.4.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.5.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.6.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.7.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.8.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.9.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.10.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.11.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.12.2010. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.1.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.2.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.3.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.4.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.5.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.6.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.7.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.8.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.9.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.10.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.11.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.12.2011. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.1.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.2.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.3.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.4.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.5.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.6.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.7.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.8.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.9.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.10.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.11.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.12.2012. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.1.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.2.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.3.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.4.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.5.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.6.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.7.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.8.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.9.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.10.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.11.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.12.2013. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.1.2014. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.2.2014. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.3.2014. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.4.2014. do plateža,

- na iznos od 14,89 EUR tekućom od 1.5.2014. do plateža,

- na iznos od 15,12 EUR tekućom od 1.6.2014. do plateža, te iznos od 4.618,88 EUR (umjesto krivo naznačeno 4.608,86 EUR) po osnovi stečenoga bez osnove zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od -2,96 EUR tekućom od 1.07.2007. do plateža,

- na iznos od -1,01 EUR tekućom od 1.08.2007. do plateža,

- na iznos od 0,03 EUR tekućom od 1.09.2007. do plateža,

- na iznos od -5,06 EUR tekućom od 1.10.2007. do plateža,

- na iznos od 0,47 EUR tekućom od 1.11.2007. do plateža,

- na iznos od -2,87 EUR tekućom od 1.12.2007. do plateža,

- na iznos od 4,03 EUR tekućom od 1.1.2008. do plateža,

- na iznos od 2,94 EUR tekućom od 1.2.2008. do plateža,

- na iznos od 4,16 EUR tekućom od 1.3.2008. do plateža,

- na iznos od 1,09 EUR tekućom od 1.4.2008. do plateža,

- na iznos od 1,09 EUR tekućom od 1.5.2008. do plateža,

- na iznos od 0,90 EUR tekućom od 1.6.2008. do plateža,

- na iznos od -1,30 EUR tekućom od 1.7.2008. do plateža,

- na iznos od 0,71 EUR tekućom od 1.8.2008. do plateža,

- na iznos od 11,78 EUR tekućom od 1.9.2008. do plateža,

- na iznos od 13,15 EUR tekućom od 1.10.2008. do plateža,

- na iznos od 17,44 EUR tekućom od 1.11.2008. do plateža,

- na iznos od 17,44 EUR tekućom od 1.12.2008. do plateža,

- na iznos od 26,06 EUR tekućom od 1.1.2009. do plateža,

- na iznos od 26,88 EUR tekućom od 1.2.2009. do plateža,

- na iznos od 21,00 EUR tekućom od 1.3.2009. do plateža,

- na iznos od 20,62 EUR tekućom od 1.4.2009. do plateža,

- na iznos od 19,59 EUR tekućom od 1.5.2009. do plateža,

- na iznos od 17,47 EUR tekućom od 1.6.2009. do plateža,

- na iznos od 17,47 EUR tekućom od 1.7.2009. do plateža,

- na iznos od 19,42 EUR tekućom od 1.8.2009. do plateža,

- na iznos od 16,48 EUR tekućom od 1.9.2009. do plateža,

- na iznos od 18,26 EUR tekućom od 1.10.2009. do plateža,

- na iznos od 20,52 EUR tekućom od 1.11.2009. do plateža,

- na iznos od 24,58 EUR tekućom od 1.12.2009. do plateža,

- na iznos od 27,67 EUR tekućom od 1.1.2010. do plateža,

- na iznos od 26,79 EUR tekućom od 1.2.2010. do plateža,

- na iznos od 31,81 EUR tekućom od 1.3.2010. do plateža,

- na iznos od 33,10 EUR tekućom od 1.4.2010. do plateža,

- na iznos od 42,40 EUR tekućom od 1.5.2010. do plateža,

- na iznos od 49,47 EUR tekućom od 1.6.2010. do plateža,

- na iznos od 40,74 EUR tekućom od 1.7.2010. do plateža,

- na iznos od 49,56 EUR (pravilno 59,56 EUR) tekućom od 1.8.2010. do plateža,

- na iznos od 52,38 EUR tekućom od 1.9.2010. do plateža,

- na iznos od 50,93 EUR tekućom od 1.10.2010. do plateža,

- na iznos od 65,14 EUR tekućom od 1.11.2010. do plateža,

- na iznos od 77,72 EUR tekućom od 1.12.2010. do plateža,

- na iznos od 62,54 EUR tekućom od 1.1.2011. do plateža,

- na iznos od 66,65 EUR tekućom od 1.2.2011. do plateža,

- na iznos od 60,32 EUR tekućom od 1.3.2011. do plateža,

- na iznos od 72,66 EUR tekućom od 1.4.2011. do plateža,

- na iznos od 85,34 EUR tekućom od 1.5.2011. do plateža,

- na iznos od 87,09 EUR tekućom od 1.6.2011. do plateža,

- na iznos od 126,33 EUR tekućom od 1.7.2011. do plateža,

- na iznos od 90,09 EUR tekućom od 1.8.2011. do plateža,

- na iznos od 83,89 EUR tekućom od 1.9.2011. do plateža,

- na iznos od 84,74 EUR tekućom od 1.10.2011. do plateža,

- na iznos od 84,75 EUR tekućom od 1.11.2011. do plateža,

- na iznos od 92,13 EUR tekućom od 1.12.2011. do plateža,

- na iznos od 95,24 EUR tekućom od 1.1.2012. do plateža,

- na iznos od 95,36 EUR tekućom od 1.2.2012. do plateža,

- na iznos od 92,93 EUR tekućom od 1.3.2012. do plateža,

- na iznos od 94,07 EUR tekućom od 1.4.2012. do plateža,

- na iznos od 95,48 EUR tekućom od 1.5.2012. do plateža,

- na iznos od 95,48 EUR tekućom od 1.6.2012. do plateža,

- na iznos od 93,52 EUR tekućom od 1.7.2012. do plateža,

- na iznos od 94,28 EUR tekućom od 1.8.2012. do plateža,

- na iznos od 88,41 EUR tekućom od 1.9.2012. do plateža,

- na iznos od 89,49 EUR tekućom od 1.10.2012. do plateža,

- na iznos od 94,18 EUR tekućom od 1.11.2012. do plateža,

- na iznos od 92,33 EUR tekućom od 1.12.2012. do plateža,

- na iznos od 94,92 EUR tekućom od 1.1.2013. do plateža,

- na iznos od 89,82 EUR tekućom od 1.2.2013. do plateža,

- na iznos od 88,36 EUR tekućom od 1.3.2013. do plateža,

- na iznos od 93,63 EUR tekućom od 1.4.2013. do plateža,

- na iznos od 88,43 EUR tekućom od 1.5.2013. do plateža,

- na iznos od 87,31 EUR tekućom od 1.6.2013. do plateža,

- na iznos od 83,95 EUR tekućom od 1.7.2013. do plateža,

- na iznos od 85,81 EUR tekućom od 1.8.2013. do plateža,

- na iznos od 88,14 EUR tekućom od 1.9.2013. do plateža,

- na iznos od 90,36 EUR tekućom od 1.10.2013. do plateža,

- na iznos od 90,89 EUR tekućom od 1.11.2013. do plateža,

- na iznos od 94,13 EUR tekućom od 1.12.2013. do plateža,

- na iznos od 90,52 EUR tekućom od 1.1.2014. do plateža,

- na iznos od 94,06 EUR (pravilno 94,08 EUR) tekućom od 1.2.2014. do plateža,

- na iznos od 95,45 EUR tekućom od 1.3.2014. do plateža,

- na iznos od 92,09 EUR tekućom od 1.4.2014. do plateža,

- na iznos od 92,87 EUR tekućom od 1.5.2014. do plateža,

- na iznos od 92,73 EUR tekućom od 1.6.2014. do plateža i to od 1.07.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.630,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 10. travnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13.6.2019. godine navodi da su stranke dana 4.6.2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 7103686869. Ugovor sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke. Navedenim Ugovorom o kreditu tužitelju je odobren iznos kredita od 26.207,36 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. Poziva se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima dalje ZOO te odredbu čl. 502c Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 14.11.2024. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kako u osnovu tako i visini. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 13.6.2014. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja treće osobne otplaćivale obveze po kreditu. Vezano uz istaknuti prigovor zastare tuženik drži da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu tužitelja unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presude broj Rev 2245/17 od 20.3.2018. Navodi da je prema čl. 502 c Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP sud u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača međutim tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka pa stoga ne postoji sve do podnošenja ove tužbe nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Iznosi svoje viđenje pitanja zastare potraživanja tužitelja i prekida zastarnih rokova navodeći i to da je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove Direktive uputivši Europskom parlamentu "Prijedlog Direktive". Slijedom izloženog predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom. U kasnijem tijeku postupka osporava tužitelju svojstvo potrošača. Ovakva svoja stajališta stranke ponovljeno i dodatno opsežno elaboriraju u svojim podnescima i to tužitelj 7.1.2020., 17.6.2021. te tuženik 26.8.2020. i 14.2.2022. te u žalbi.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu, početni otplatni plan, podneske stranaka, promet po kreditu, Opće uvjete poslovanja, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama te je proveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. Na ročištu održanom dana 21.2.2022. tuženik je upitan od strane suda vezano uz prigovore na nalaz vještaka izričito izjavio da matematički izračun vještaka nije sporan. Vezano uz zadatak vještačenja valja reći da je zadatak vještaka određen rješenjem suda vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse da je ugovorom ništetan način promjene kamatne stope te je bilo vještačenjem potrebno utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj po osnovi kamata iz predmetnog ugovora stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da tuženik nije jednostrano mijenjao kamatnu stopu točnije bilo je potrebno utvrditi visinu potraživanja. Izvršen je uvid u rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-771/2022 od 15.3.2023. godine te proveden dokaz saslušanjem tužitelja. U predmetnom slučaju radilo se o ugovoru za kupnju osobnog automobila dakle ugovoru sklopljenom u privatne svrhe. Vezano uz osporenu aktivnu legitimaciju tužitelja tuženik ne podnosi nikakve dokaze na okolnost osnovanosti tvrdnje da su predmetni kredit otplaćivale treće osobe. Za iskazati je i to da tuženik nije isticao legitimitet uplata po prometu.

4. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je ugovor koji je predmet ovog spora zaključio sa tuženikom 2007. godine i radilo se o ugovoru za kupnju automobila za osobne potrebe u koju svrhu je i korišten. Naveo je da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja vezanih uz ovaj ugovor time da se sjeća da je od strane autokuće gdje je kupovao osobni automobil upućen na banku tuženika, a za valutu CHF odlučio se iz razloga što mu je banka za kupnju automobila ponudila kredit u CHF ne navodeći zašto je to tako. Ne sjeća se da li mu je ponuđena neka druga valuta primjerice kuna ili euro. Ugovor je i sadržajno pripremila autokuća i koliko se sjeća ugovor je potpisao u autokući ili kod javnog bilježnika. Ugovor je pročitao načelno odnosno stavke i cifre koje su ga interesirale. Ukoliko se prilikom njegovih razgovora u banci ili autokući i spominjala promjenjiva kamata i valutna klauzula nije mu pojašnjeno njihovo značenje. Naveo je da ga je interesirao iznos kredita te njegove mjesečne rate odnosno njihova visina. Nakon određenog vremena rate kredita su počele rasti time da je kredit uredno otplatio. Mišljenja je da nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora točnije pregovarati sa bankom i misli da nije niti pokušao. Nije pitao bankara koji bi to rizici i učinci trebali proizaći iz promjene tečajnih odnosa međutim bankar mu je to trebao reći. U odnosu na odredbe ugovora koje je pročitao nije imao nejasnoća. Bankara nije pitao za nekakvu projekciju kretanja tečaja a u vrijeme zaključenja kredita nije ništa posebno znao o valuti CHF, mislio je da je to kao i svaka druga valuta. U vrijeme zaključenja ugovora imao je registrirano poduzeće točnije radilo se o frizerskom salonu njegove supruge koji je glasio na poduzeće čiji je bio vlasnik. Automobil je korišten u osobne svrhe, a pored njega njime se služila i njegova supruga. Zaključno je naveo da nije stekao dojam da bi mogao imati utjecaja na odredbe ugovora koji mu je ponuđen na potpis.

5. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu iskaz tužitelja sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Isto tako iskaz tužitelja jasno ukazuje da mu je kredit za kupnju automobila ponuđen u valuti CHF te da mu od strane djelatnika banke kao ni u autokući nije pojašnjeno značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao i to da nije imao utjecaja na odredbe ugovora koji mu je ponuđen na potpis.

6. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na preinaku tužbenog zahtjeva valja reći da je tužitelj do zaključenja glavne rasprave točnije nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev te se u smislu odredbe čl. 190 st. 2 ZPP-a prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Vezano uz istaknuti prigovor zastare tuženika valja reći da u slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, a što je ovdje slučaj, ali je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak te na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjene kamatne stope imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe zbog ugovaranja promjenjive kamatne stope.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 4.6.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 3209514517, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos od 26.419,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita sa redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20% godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika. Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

10. Sporno je da li je spomenuta ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Sporno je i to da li je naprijed spomenuta odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope.

11. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način daje ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

14. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Navedenom presudama u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivom kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka. Isto tako ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 ZOO-a. Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne. Spomenuta stajališta utvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja reći i to da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koji se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

15. Vezano uz istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja ovaj sud isti cijeni neosnovanim. Navedeno imajući u vidu pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., time da je presuda postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13) i od tada je zastara iznova počela teći u odnosu na tražbine po osnovi promjenjive stope, dok je u odnosu na tražbine po osnovi valutne klauzule zastara iznova počela teći 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.). U konkretnom slučaju tužba je podnesena 13.6.2019., dakle unutar petogodišnjeg roka zastare. Prema stajalištu suda Suda EU zauzetom u odluci od 10. lipnja 2021. u predmetu C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe u suprotnosti je s Direktivom 93/13. Isto tako za ukazati je i na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1 ZOO/05 (čl. 104 st. 1 ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

17. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije Zrinka Ručević iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. zaključno proizlazi da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio tada razlika obveza s naslova promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 1.796,44 CHF odnosno 8.020,82 kn koji iznos odgovara iznosu od 1.064,55 EUR dok razlika obveza s naslova razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi 34.900,22 kn koji iznos odgovara iznosu od 4.632,06 EUR. Ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni) tada razlika obveza s naslova promjene kamatne stope iznosi 1.796,44 CHF odnosno 8.020,82 kn dok razlike obveza s naslova razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 34.800,82 kn. Na ovakav nalaz i mišljenje točnije matematički izračun vještaka stranke nisu stavile prigovore, a sud je nalazu i mišljenju kao stručnom, objektivnom i obrazloženom datom temeljem korištenja potrebite dokumentacije i elemenata izračuna poklonio vjeru. Tužitelj je u konačnici tužbeni zahtjev uredio na način da je uzeo u obzir razdoblje kada je tečaj bio niži točnije negativnu razliku valutnog tečaja uzeo u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita te je sud tužitelju dosudio potraživani iznos vodeći računa da odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Zahtjev tužitelja za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovore odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111 ZOO-a dok je odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

18. Napominje se da je prilikom matematičke provjere tužbenog zahtjeva utvrđeno da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen i iskazan u valuti CHF odnosno kn. Isto tako utvrđeno je da je tužitelj koristeći nalaz i mišljenje vještaka iz tabelarnog prikaza u odnosu na stečeno bez osnove zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli umjesto pravilno navedenog iznosa od 59,56 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1.8.2010. do isplate greškom naznačio iznos od 49,56 EUR sa zateznom kamatom od 1.8.2010. do isplate te umjesto pravilnog iznosa od 94,08 EUR sa zateznom kamatom od 1.2.2014. do isplate naznačio iznos od 94,06 EUR s zateznom kamatom od 1.2.2014. do isplate slijedom čega je došlo i do greške u zbroju te se tako ne radi o iznosu od 4.608,86 EUR, već se radi o iznosu od 4.618,88 EUR što odgovara iznosu od 34.800,95 kn. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na platež stečenog bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zbroj pojedinačnih iznosa daje ukupan iznos od 1.064,49 EUR što odgovara iznosu od 8.020,40 kn dok po nalazu vještaka budući se radilo o zbrajanju kunskih iznosa proizlazi iznos od 8.020,82 kn.

19. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, 2 i 5 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 7.1.2020. 100 bodova, ročište 10.9.2020. 100 bodova, ročište 23.9.2020. 100 bodova, podnesak 17.6.2021. 100 bodova, ročište 21.2.2022. 100 bodova, podnesak 14.11.2024. 100 bodova, ročište 14.11.2024. 100 bodova, ročište 12.3.2025. 100 bodova ili ukupno 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.800,00 EUR te 25% PDV-a 450,00 EUR ili ukupno 2.250,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,44 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 115,46 EUR, a koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.630,90 EUR. Odluka o kamatama na trošak parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.