REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-138/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.

– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog LV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 17. veljače 2025. broj K-205/2024-22, u sjednici održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog LV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću, optuženi OV je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 2. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2024. pa nadalje.

1.2. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženiku je oduzet jedan mobilni uređaj marke Poco, crne boje, IMEI1: 861593077871525, IMEI2: 861593077871533 s pripadajućom SIM-karticom, privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta Postaje granične policije Metković broj 00099014 od 13. studenog 2024., koji se po pravomoćnosti presude ostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na daljnje raspolaganje.

1.3. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), kombi vozilo marke "Renault Master ", bijele boje, poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], s pripadajućim registracijskim pločicama, prometna dozvola Republike Poljske serijskog broja [serijski broj] i jedan ključ vozila, crne boje, koji predmeti su privremeno oduzeti optuženiku KV uz potvrdu Postaje granične policije Metković broj 00099016 od 13. studenog 2024., nakon pravomoćnosti presude će se vratiti vlasniku LVŽ, na adresi [adresa], 26-065 Piekoszow, Republika Poljska.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 50,00 eura, na ime paušalne svote, te je na temelju članka 181. stavka 6. ZKP/08. naloženo da se iznos 5,00 eura i 2,00 USD, koji je optuženiku privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Metković broj 00099015 od 13. studenog 2024. i položen na račun državnog proračuna Republike Hrvatske kod Privredne banke Zagreb na ime privremeno oduzetih novčanih sredstava, prenese u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT:

NBHRHR2X, model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], s pozivom na broj:

6084-50555-5072052024, u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude na ime troškova postupka, dok je preostali iznos optuženik dužan uplatiti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 7. ZKP/08., koji padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi OV putem branitelja Zvonka Kristovića, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog "povrede procesnog prava, povrede materijalnog prava, pogrešnih utvrđenja" i zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženog LV, predlažući odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a odgovor na žalbu je dostavljen optuženom KV i njegovom branitelju Zvonku Kristoviću, odvjetniku iz Dubrovnika.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je došlo do "povrede procesnog prava", time očito ističući žalbenu osnovu bitne povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj samo nominalno naznačuje ovu povredu, ali ne navodi o kojem obliku bitne povrede iz članka 468. ZKP/08. bi se imalo raditi, niti u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.

7. Žalitelj nije u pravu kada se, navodom o povredi "materijalnog prava", žali zbog povrede kaznenog zakona ne označavajući koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu. Tvrdnjama kako postupanjem optuženika nisu ostvarena obilježja kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, jer se ne radi o kvalificiranom obliku predmetnog kaznenog djela, iz članka 326. stavka 2. KZ/11., a pritom pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ističe se žalitelju kako se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak o krivnji optuženika.

8.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.2. Žalitelj u žalbi samo ponavlja navode obrane koju je optuženik iznio na raspravi, koju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nevjerodostojnom. S pravom je prvostupanjski sud nelogičnom i neuvjerljivom ocijenio optuženikovo poricanje da bi uopće znao da se u tovarnom prostoru vozila nalaze ljudi jer ih nije vidio kada su ulazili u vozilo. Optuženik je ustrajao u takvim tvrdnjama i nakon što mu je predočen njegov raniji iskaz, kada je naveo da je došao na dogovorenu lokaciju, gdje je vidio više osoba, među kojima i najmanje dvoje djece, te ih je ukrcao i započeo prijevoz, a zatim ga je zaustavila policija. Međutim, optuženik nije ponudio nikakvo razumno pojašnjenje niti argumentaciju za takva odstupanja u odnosu na raniji iskaz. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je nemoguće da aktualna izbjeglička kriza u svijetu i s njom povezani valovi migracija, koja je sveopće poznata, ostane nepoznata bilo kojoj osobi prosječnog stupnja znanja i obrazovanja, pa tako i optuženiku. Pored toga, sud prvog stupnja je pravilno naglasio kako je više puta sam optuženik u obrani iskazao kako mu je prije započinjanja vožnje bilo jasno da nešto nije u redu. Povezano s navedenim, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu optuženikove navode da mu je dogovorena lokacija stigla od "L" na mobitel, aplikacijom "Telegram". Stoga je osnovano sud zaključio da optuženiku nije mogla ostati nepoznata činjenica da se nalazi u pograničnom području, jer je općepoznato da se lokacija na mobitelu prikazuje na karti, na kojoj su jasno vidljive granične linije, a ulica u kojoj je optuženik ukrcao migrante je cijelom dužinom granična crta, prema iskazu svjedoka RV. Isto tako, u kontekstu iskaza policijskih službenika, svjedoka CV i HV, pravilno je otklonjena uvjerljivost optuženikovih navoda kako se sam zaustavio kad je uočio policijske službenike i čim je shvatio da se događa "nešto sumnjivo", što bi eventualno moglo upućivati na optuženikov dragovoljni odustanak. Naime, obojica svjedoka su suglasno iskazali da su optuženikovo vozilo zaustavili pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije, odnosno nakon što su upalili rotacijsko svjetlo i prepriječili mu put, nakon čega su u tovarnom prostoru vozila vidjeli 17 naguranih ljudi.

8.3. Nije u pravu žalitelj niti kada osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o optuženikovom počinjenju kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., smatrajući kako je opisani način prijevoza "redovan" pri počinjenju ovakvih kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio okolnosti u kojima se odvijao inkriminirani događaj, pravilno zaključivši kako se radi o kvalifikacijskoj okolnosti u smislu ponižavanja. Naime, u teretnom prostoru vozila marke "Renault Master", koji nesporno nije namijenjen prijevozu ljudi, nalazilo se čak 17 osoba, što evidentno predstavlja prevelik broj osoba za teretni prostor dužine 365 cm, širine 175 cm i visine 191 cm. U takvom prostoru, a imajući u vidu broj osoba, od kojih su njih četvero bili maloljetnici i djeca, najmlađe u dobi od pet godina, osobe su očito bile skučene i stiješnjene, pri čemu je prostor bez sjedala i sigurnosnih pojaseva, bez osvjetljenja i bez mogućnosti komunikacije s vozačem, kao i bez ikakvih prozora ili otvora, te bez ventilacije, što je logično imalo za posljedicu manjak kisika. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako kratkoća trajanja prijevoza, u takvim konkretnim uvjetima vožnje, ne predstavlja odlučnu okolnost, jer duljina trajanja vožnje nije bila determinirana voljom optuženika, čija vožnja je od početka do kraja bila pod policijskim nadzorom, a ubrzo nakon ukrcaja migranata je optuženik bio zaustavljen po službenicima policije.

8.4. Imajući u vidu izloženo, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda kako se u protupravnom postupanju optuženika prema migrantima, zbog stupnja neprimjerenosti uvjeta njihovog prijevoza, nalazi ponižavajući način, pri čemu je sud prvog stupnja pravilno vodio računa i o praksi Europskog suda za ljudska prava.

8.5. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

10. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.

10.1. Žalitelj ne iznosi argumentaciju za ovu žalbenu osnovu. Međutim, kako sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

10.2. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju neosuđivanost i obiteljske prilike, odnosno njegovo očinstvo šestero djece, kao što je pravilno otegotnim vrednovao značaj i težinu kaznenog djela, uz okolnost porasta broja počinjenja ovakvih kaznenih djela te njihovu društvenu opasnost, te da se činjenjem ovakvih kaznenih djela ugrožava sigurnost države, njenih građana i njihove imovine. Premda je prvostupanjski sud pogrešan značaj pripisao navodnoj optuženikovoj drskosti u počinjenju kaznenog djela, jer način optuženikovog postupanja značajnije ne nadmašuje okolnosti koje su uobičajeno svojstvene činjenju takvih kaznenih djela, ovo nije bilo od utjecaja na pravilnost odluke o kazni.

10.4. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Na temelju članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski je pobijanu presudu ispitao i u dijelu odluke o oduzimanju predmeta.

11.1. Pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11., prvostupanjski sud je optuženiku pravilno oduzeo mobitel marke Poco, naznačenih IMEI-brojeva, s obzirom na to da je pravilno utvrdio kako je predmetni mobitel optuženik koristio za počinjenje kaznenog djela.

12. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

12.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec