REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-71/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NŠ, zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ11.), odlučujući o žalbi optuženog NŠ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 9. prosinca 2024. broj K-489/2020-54, u javnoj sjednici održanoj 10. travnja 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog NŠ i njegovog branitelja Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi NŠ, u stanju neubrojivosti, počinio dva protupravna djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11., u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., u vezi s člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14. – dalje: ZZODS), optuženom NŠ je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.
1.2. Primjenom članka 554. stavka 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi NŠ putem branitelja Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke, zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješten branitelj optuženika, odvjetnik Vlado Vladika, jer je to zahtijevao u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici nisu pristupili niti nadležni državni odvjetnik niti branitelj optuženika, iako su prema potvrdi o obavljenim dostavama bili uredno obaviješteni, dok optuženik na sjednicu nije pozvan, sukladno članku 555. stavku 3. ZKP/08., s obzirom na to da je ocijenjeno da njegova prisutnost ne bi bila svrhovita. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u odsutnosti stranaka.
6. Žalba je neosnovana.
7. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
7.1. Žalitelj uvodno ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08., za koju žalbenu osnovu ne iznosi argumente niti konkretno navodi o kojoj bi se okolnosti, koja isključuje kazneni progon, imalo raditi.
7.2. Žalitelj nije u pravu niti kada sadržajno tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u smislu članka 469. točke 4. ZKP/08.
7.2.1. Neosnovan je stav žalitelja koji problematizira pravnu kvalifikaciju činjenično opisanog postupanja optuženika, navodeći kako su činjenično opisana protupravna ponašanja koja predstavljaju "običnu prijetnju", odnosno kako se prema količini, intenzitetu i kvaliteti protupravnog ponašanja radi o prekršajnim djelima. Tvrdnjama kako se utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na protupravno djelo pod točkom 1) temelje na nevjerodostojnom iskazu oštećenika, dok u odnosu na protupravno djelo pod točkom 2) nije nedvojbeno utvrđena ozbiljnost prijetnje, žalitelj pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ističe se žalitelju kako se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi protupravnih djela za koje je utvrđeno da ih je optuženik počinio u stanju neubrojivosti.
8. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.
8.1. Žalitelj neosnovano tvrdi da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog odbijanja prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja oštećenika CŠ.
8.1.1. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio ne provoditi ovaj dokaz. Sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza, nakon što ocijeni je li bilo potrebno provoditi predloženi dokaz. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine. Međutim, obrana svoj prijedlog nije potkrijepila valjanim objašnjenjem zašto je izvođenje upravo tog dokaza nužno za utvrđivanje istine. Prvostupanjski sud je cijenio istaknuti dokazni prijedlog obrane, uz jasno obrazloženje odluke o odbijanju, jer činjenice koje bi se predloženim dokazima, eventualno, mogle utvrditi, nisu odlučne. Sve bitne i relevantne činjenice su, na temelju izvedenih dokaza, već bile utvrđene, a sud je, dodatno, valjano obrazložio da bi se provođenjem novog dokaza, nepotrebno, odugovlačio kazneni postupak, kao što je pravilno zaključio da burnija reakcija oštećenika prilikom iskazivanja na raspravi ne dovodi u pitanje njegovu sposobnost da iskazuje vjerodostojno. Isto tako, time što prvostupanjski sud u navođenju svojih razloga ne ocjenjuje dokaze na način kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja nepravilnu primjenu odredbe članka 9. ZKP/08., povredom načina analize provedenih dokaza "na štetu optuženika", već se radi o prigovorima usmjerenim na valjanost utvrđenog činjeničnog stanja.
8.2. Nije u pravu žalitelj niti kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, nalazeći da prvostupanjski sud iskaz oštećenika nije trebao prihvatiti kao vjerodostojan.
8.2.1. Protivno stavu žalitelja, koji za navodnu "neuravnoteženost" oštećenika i njegovu "zainteresiranost" za ishod postupka ne iznosi nikakvu argumentaciju, kao niti za tvrdnju o "mogućnosti" da se radi o osobi koja iskorištava bolest optuženika kako bi se na njegu štetu okoristila, prvostupanjski sud je iskaz oštećenog CŠ pravilno ocijenio vjerodostojnim. Oštećenik je bio jasan kada je iskazivao, dosljedno potvrđujući okolnosti odvijanja obaju događaja, iz kojih proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja protupravnih djela za koje je utvrđeno da ih je optuženik počinio u stanju neubrojivosti.
8.2.2. Oštećenik je u pogledu događaja od 19. studenog 2019., opisanog pod točkom 1) izreke, decidirano naveo da mu je optuženik rekao "zaklat ću ja tebe, nećeš ti meni pobjeći", a u odnosu na događaj od 4. listopada 2022., opisanog pod točkom 2) izreke, potvrdio je da mu je optuženik izgovorio "probost ću te, nećeš živjeti dugo". To što se oštećenik u prvom iskazivanju bolje sjećao izraza izrečenih prilikom događaja iz točke 1), nego nakon proteka više od tri godine, iskazujući na raspravi 15. veljače 2023., kada je ustrajao kod ranijeg iskaza, odnosno nakon proteka više od četiri godine od tog inkriminiranog događaja, kada je ponovno ispitivan na raspravi 5. prosinca 2024., doista ne govori o njegovoj nevjerodostojnosti, već o prirodnoj zaboravljivosti, kao notornoj posljedici proteka vremena. Pri tomu, ova okolnost ne upućuje na nepostojanje ozbiljnosti prijetnje, zbog izostanka oštećenikove ustrašenosti, kako to žalitelj nastoji žalbom prikazati. S tim u vezi, napominje se žalitelju kako se u citiranim izrazima evidentno nalazi objektivna ozbiljnost izrečenih prijetnji, a posljedica u vidu ustrašenosti ili uznemirenosti je bitno obilježje osnovnog oblika protupravnog djela, iz članka 139. stavka 1. KZ/11., koje se ne traži za ispunjenje kvalificiranog oblika djela, iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
8.2.3. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada osporava ozbiljnost prijetnji koje je optuženik uputio oštećeniku, pretjerano naglašavajući navodnu "nepodobnost kišobrana kao sredstva za klanje" (za događaj od 19. studenog 2019.), odnosno navodno "opće poznatu činjenicu da se nož nikada ne drži u džepu sakoa" (događaj od 4. listopada 2022.). Naime, pored toga što se radi o potpuno proizvoljnim tvrdnjama žalitelja, ističe se žalitelju kako su već samim izgovaranjem citiranih izričaja ispunjena sva bitna obilježja predmetnih protupravnih djela, neovisno o tomu kojim se sredstvom ili načinom prijeti, premda ih je potrebno sagledati u kontekstu obaju događaja, kako je pravilno postupio prvostupanjski sud, što žalitelj neosnovano zanemaruje.
8.3. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik, u neubrojivom stanju, ostvario sva obilježja protupravnih djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
8.4. Za svoja utvrđenja sud je dao valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelj.
9. S obzirom na to da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, smislenom primjenom odredbe članka 478. ZKP/08., među ostalim, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu, drugostupanjski sud je pobijanu presudu razmatrao i u ovom dijelu.
9.1. Prvostupanjski sud je, pravilno prihvaćajući nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje dr. Elizabete Dadić-Hero, pravilno utvrdio da optuženik boluje od težih duševnih smetnji, kronične duševne bolesti shizofrenije, uz poremećaj ličnosti, uslijed kojih je optuženik bio neubrojiv u vrijeme ostvarenja obilježja protupravnih djela. Isto tako, kako optuženik nema razvijenu kritičnost spram svojeg duševnog stanja i potrebe liječenja i odlazaka na kontrolne preglede, te nema podršku obitelji, postoji objektivna mogućnost dodatnog pogoršanja optuženikovog psihičkog stanja. Zato se ne može isključiti mogućnost da zbog težih duševnih smetnji ponovi kazneno djelo odnosno počini teže kazneno djelo, te je preporučeno liječenje optuženika u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa.
10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni ostale povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 10. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
