REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-125/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optuženika SV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24

– dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 20. prosinca 2025. broj K-399/2024, u javnoj sjednici održanoj 10. travnja 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a prisutnosti optuženika i branitelja Krešimira Škarice, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženika SV zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 326. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. rujna 2024., pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog SV je oduzet mobilni uređaj marke i tipa „Iphone 14 pro max“ ljubičaste boje i mobilni uređaj marke „Samsung Galaxi“ crne boje, IMEI broja: [IMEI broj], koji su predmeti privremeno oduzeti od optuženika od strane Policijske uprave Šibensko- kninske, Policijska postaja Knin, po potvrdi serijskog broja [serijski broj] od 25. rujna 2024.

3. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) u svezi članka 77. stavka 1. KZ/11 od optuženog SV je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom te se utvrđuje da novčani iznos od 6.160,00 eura predstavlja imovinsku korist pribavljenoj počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te taj novčani iznos, koji je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, je imovina Republike Hrvatske.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, optuženi DV je dužan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredaba kaznenog procesnog prava“, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se uvaže žalbeni navodi i optuženika oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne optuženik blaže kazni ili da se presuda ukine.

6. Odgovor na žalbu optuženika je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se odbije žalba optuženika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

7. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Sjednici vijeća su prisustvovali optuženik i branitelj optuženika putem zatvorenog tehničkog uređaja na daljinu sa Zatvorom u Šibeniku kao i sudski tumač za turski jezik, dok nije pristupio uredno pozvan državni odvjetnik. Branitelj i optuženik ostali su kod svih navoda sadržanih u žalbi.

10. Žalbom se prvenstveno prigovara da nisu ostvareni bitni elementi terećenog kaznenog djela, da je sud iz provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika iako za takav zaključak ne postoji uporište u izvedenim dokazima, kako materijalnim, tako i personalnim. Nadalje, žalitelj navodi „Pažljivom analizom, čitanjem cjelokupne presude, zaključaka koje je sud izveo iz navedenih dokaza više se nego nedvojbeno utvrđuje da isti nisu razložno obrazloženi, logično povezani podvedeni pod ispravnu zakonsku osnovu“. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo je i do bitne povrede odredaba kaznenog postupka te nastavno tome i pogrešne odluke o kaznenoj sankciji. Iz gore navedenog je razvidno, a što proizlazi i iz daljnjih argumenta, da se u stvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe se ne može razabrati koja je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

11. Žalitelj smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nisu od policije pribavljene snimke video nadzora magistralne ceste na temelju kojih se mogu prepoznati vozači. Po ocjeni drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno pribaviti snimke video nadzora jer je razvidno da je optuženik bio u Republici Hrvatskoj, iz izvješća Policijske postaje Drniš je razvidno da je 20. kolovoza 2024. uočeno osobno vozilo „Nissan“, a da je tim vozilom upravljao optuženik proizlazi i iz iskaza svjedoka HV.

12. U argumentaciji žalbene osove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, osobito prihvaćanje iskaza svjedoka HV čiji je iskaz nevjerodostojan i nelogičan kako po pitanju kontakata s optuženikom i boravka u istom hotelu, dogovora o isplati u odnosu na prijevoz migranta i na koji je način izvršena isplata, a tako i u dijelu u kojem prvostupanjski sud prihvaća iskaz tog svjedoka da je optuženik nudio 10.000,00 eura svjedoku da ga ne spominje pred sudom. Također, nije životno niti logično da bi se optuženik kao obrazovana osoba i ekonomski situiran doveo u situaciju činiti kaznena djela kao što je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda vezano za osobno vozilo marke „Nissan Qashqai“ koje uopće nije u vlasništvu optuženika. Također, nije utvrđeno da bi optuženik imao nadimak „S“ i da bi on bio osoba s kojom je svjedok HV izmijenio 450 SMS poruka jer to ne proizlazi iz prikupljenih dokaza.

12.1. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja produljenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

12.2. Prije svega se napominje da su vezano za tri radnje koje se optuženiku stavljaju na teret u sklopu produljenog kaznenog djela vođeni zasebni postupci protiv optuženika i HV. U odnosu na HV je donesena osuđujuća presuda poslovnog broja K-364/20204 od 28. listopada 2024., koja je pravomoćna 4. prosinca 2024. Nadalje, HV je u ovom postupku saslušan kao svjedok 11. prosinca 2024., dakle nakon što je u odnosu na njega presuda postala pravomoćna.

12.3. Nadalje, optuženik se u sve tri radnje u sklopu produljenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 tereti da je njegova uloga bila da kao prethodnica na vrijeme obavijesti HV o policijskim ophodnjama s obzirom da je u sva tri navrata dakle, 13. kolovoza 2024., 15. kolovoza 2024. i **.**.2024., HV bio taj koji je prevozio migrante do granice s Republikom Slovenijom, a uhićen je tek prilikom posljednjeg prijevoza migranta 20. kolovoza 2024., pri čemu prema činjeničnim navodima proizlazi da se optuženik udaljio i stoga nisu istovremeno uhićeni već je optuženi DV uhićen **.**.2024. U odnosu na osobno vozilo marke „Nissan Qashqai“ pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika da je bio vlasnik tog tipa vozila ali da ga je prodao godinu dana ranije i ne sjeća se registarske oznake jer nije životno niti logično da vlasnici vozila ne bi znali registarski broj pri čemu bi iz obrane optuženika proizlazilo da je to vozilo registrirano na ime sestre njegove supruge. Osim toga, iz izvješća Policijske postaje Drniš od 20. kolovoza 2024. (list 44 spisa) jasno proizlazi da su policijski službenici uočili vozilo marke „Nissan„ tipa „Quashqai“ s registarskom oznakom [registarska oznaka] (belgijska nacionalna oznaka“ kao prethodnicu iza kojeg se na oko 300 metara kretalo drugo vozilo, što im je bilo sumnjivo pa su odlučili propustiti prvo vozilo, a zaustavili su ovo drugo u kojem se prevozilo migrante. Imajući u vidu iskaz svjedoka ĐV da je u sva tri slučaja optuženik bio prethodnica s ciljem upozoriti ga na policijske punktove i da je decidirano iskazao da se optuženik kretao vozilom marke „Nissan“, a da su s dva vozila i krenuli iz Kraljevine Belgije i da je putem aplikacije svaki put od optuženika dobio lokaciju gdje treba doći i pokupiti migrante, da su migranti FV i LV iskazivali o načinu kako su iz Bosne i Hercegovine uz pomoć dva nepoznata D ušli u Republiku Hrvatsku i da ih je u mjestu Gornji Bitelići dočekao KV, tada nema dvojbe o ulozi optuženika u ostvarenju produljenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. ZKP/08.

12.4. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, krajnje je neuvjerljiva obrana optuženika vezano za oduzete mobitele jer nije životno da bi Iphone bio od njegovog djeteta i da se slučajno našao u njegovoj torbi jer nije jasno kako bi malo dijete moglo otključati taj uređaj, već je očito da je zaključan kako se ne bi moglo doći do podataka pohranjenih u tom mobitelu. Također, optuženik poriče da bi on bio osoba koju spominje KV po nadimkom „S“ iako suprotno proizlazi iz prikupljenih dokaza. Naime, pojašnjavajući kako je uopće došao u kontakt s optuženikom svjedok HV je iskazao da se upoznao s optuženikom putem Facebooka, tada su razmijenili brojeve mobitela i on je optuženika spremio u mobitel pod imenom „H“ jer je uobičajeno da se između sebe tako zovu a to znači „stric, ujak“, da su se neposredno upoznali u kolovozu prije ovih događaja i optuženik mu je rekao da dođe na željezničku postaju i tada su se prvi put vidjeli, a to je bilo dan prije odlaska u Republiku Hrvatsku te su u Republiku Hrvatsku išli odvojeno, a sa Nissanom su došli u Saveznu Republiku Njemačku. Nadalje, svjedok je opisao da su prvo bili u „Šiša bar“ te je on prvi otišao u hotel a kasnije je došao i optuženik, a da je tome tako razvidno je iz podataka o registraciji gostiju. Također, svjedok je iskazao da su samo jednu noć spavali u hotelu a u periodu od 13. do 20. kolovoza 2024. svaki u svom vozilu, on u vozilu marke „Citroen“ a optuženik u vozilu marke „Nissan“. Svjedok je detaljno opisivao kako su dvije vožnje prošle uredno i da mu je preko Western union plaćeno po 1.000,00 eura, što po ocjeni drugostupanjskog suda nije neuobičajeno, iako tako nisu dogovorili i da je optuženik obećao da će mu platiti prema dogovoru, no 20. kolovoza 2024. ga optuženik nije upozorio na policiju i bio je uhićen, pri čemu je sam policiji spomenuo ime optuženika. Ovakav iskaz svjedoka je potvrđen i podacima dobivenih pretragom oduzetih mobitela iz kojih je razvidno da je između GV i osobe čiji je broj spremio pod „Galoo“ u inkriminiranom periodu ostvarena komunikacija od 448 SMS poruka te prema porukama i dostupnim lokacijama je razvidno da je HV prevozio migrante iz Gornjeg Bitelića preko Balečkog mosta i Vrlike i dalje. Razmatrajući obranu optuženika da je došao na godišnji odmor u Republiku Hrvatsku s prijateljem Đ kojem ne zna prezime i da je došao sam jer nije mogao uskladiti godišnji odmor sa suprugom te povezujući je s iskazom svjedoka, takva je obrana neuvjerljiva i nije životna.

12.5. Jednako tako je s pravom prihvaćen iskaz svjedoka HV, a otklonjena je obrana optuženika u odnosu na to tko je nudio 10.000,00 eura jer je svjedok iskazao da je on pisao poruku koja je predana u spis predmeta i predao F s kojim je optuženik bio u istoj sobi u istražnom zatvoru. Cijeneći sadržaj poruke iz koje proizlazi da se HV konzultirao s odvjetnikom i da neće biti problema a na sudu kaže ono što je rekao optuženik ali da mu treba uplatiti 9.999,00 eura na njegov račun i pritom mu je poslao i broj računa, tada je očito da je optuženik nastojao utjecati na iskaz svjedoka GV. Posebno se napominje da ovaj svjedok doista nema razloga lažno teretiti jer je svjedok pravomoćno osuđen kao što je upozoren u ovom postupku da je lažno svjedočenje kazneno djelo.

13. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.

14. Žalitelj presudu pobija i u odluci o kaznenoj sankciji pri čemu ističe da prilikom odabira vrste i visine kazne prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11 jer nije cijenio okolnosti koje bi svakako dovele do blažeg kažnjavanja optuženika. Smatra da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci prestroga imajući u vidu da se radi o neosuđivanoj osobi, da je obiteljski čovjek i financijski situiran. Stoga smatra da bi se mogle primijeniti odredbe o „sudskom i zakonskom ublažavanju kazne“.

14.1. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere pojedinačnih, a tako i jedinstvene kazne zatvora. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio neosuđivanost optuženika, da je otac maloljetne djece i korektno ponašanje pred sudom, a otegotnim da se radi o produljenom kaznenom djelu počinjenom s tri radnje i s tim u svezi se cijenila i povećana društvena opasnost od činjenja ovih kaznenih djela. Imajući u vidu navedeno kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci je opravdana po vrsti i mjeri za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja u pravcu specijalne i generalne prevencije, slijedom čega je neosnovan zahtjev optuženika za njegovim blažim kažnjavanjem.

15. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na koju se povredu pazi po službenoj dužnosti.

16. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević