P-1190/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužiteljice ZGĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Nenadu Škari, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare-Silvije Petrović iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske gospodarske komore, OIB 58167032587, Zagreb, Roosveltov trg 2, zastupanog po punomoćnicima Leu Buljatu i Martini Pušić Buljat, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Buljat & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti II. tužiteljice osobno, uz zamjenika punomoćnika I. i II. tužiteljica SG, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Martine Pušić Buljat, odvjetnice, a po objavi presude dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su I. tužiteljica ZGĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljica ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekle pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], u naravi [adresa], DVORIŠTE, površine 110 m 2.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljica u dijelu u kojem zahtijevaju da im tuženik prizna pravo vlasništva te u dijelu u kojem zahtijevaju da im tužitelj izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena tužene na ime i vlasništvo tužiteljica, sve u roku od 15 dana jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, OIB 58167032587, Zagreb, Roosveltov trg 2, da I. tužiteljici ZGĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljici ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.226,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su suvlasnice nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa], DVORIŠTE, POMOĆNA ZGRADA, KUĆA, [adresa], ukupne površine 214 m2 svaka za ½ idealnog dijela nekretnine. Navedena nekretnina vodi se kao kat. čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pri Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove grada Zagreba. Tužena je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], u naravi Jovinovačka ulica DVORIŠTE, površine 110 m2 upisana kao jedina vlasnica ove nekretnine. Navedena nekretnina vodi se kao kat. čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pri Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove grada Zagreba. Upisano stanje ne odgovara stvarnome stanju budući da su stvarne vlasnice i posjednice navedene nekretnine tužiteljice koje su pravo vlasništva te nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekle dosjelošću. Još 7.3.1938. djed i baka tužiteljica, IG i UG rođ. Z sklopili su ugovor o kupoprodaji kojim su stekli pravo vlasništva nad nekretninom kat. čest. [katastarska čestica]. Rješenjem o nasljeđivanju iza UG rođ. Z i IG, od 21.10.1985. kao jedine nasljednice proglašene su njihove unuke ZG i NG čime su stekle pravo vlasništva nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaka u ½ dijela. Između KG i R.O. VODOVOD Zagreb 17.1.1983. sklopljen je ugovor 36/83 za izradu vodovodnog priključka u Jovinovačkoj bb te je za izvršene radove izdan račun br. 164 od 24.3.1983. Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Susedgrad, postupajući po zahtjevu tužiteljice ZG iz [adresa] **.**.1986. izdaje uvjerenje da objekt sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nosi oznaku Jovinovečka 31 b, a ne [adresa]. Po zahtjevu tužiteljice ZG, a temeljem Ugovora o izvođenju plinskog priključka s građevinskim radovima za stambeni objekt [adresa], Gradska plinara Zagreb, 22.7.1986. za izvođenje plinskog priključka iz Jovinovečke kod kućnog broja 31 a, izdaje troškovnik br. 1005/86 kao i energetsku suglasnost da se stan u [adresa] spoji na distributivnu mrežu prirodnog plina. Iz kopije katastarskog plana odjela za katastar Susedgrad, k. o. [katastarska općina] vidljivo je kako kat. čest. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljica, prema stanju od 1988. obuhvaća i kat. čest. [katastarska čestica] koja tada nije niti postojala. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužiteljice kao i njihov djed nekretninu u vlasništvu tuženika već preko 40 godina koriste kao svoju vlastitu jer se u naravi radi o jednoj nekretnini. Preko kat. čest. [katastarska čestica] tužiteljice svakodnevno prolaze, na njoj imaju postavljenu svoju ogradu i koriste je kao izlaz na [adresa], preko nje im prolaze instalacije za vodovod i plinovod, a unatoč naizmjeničnom korištenju oznake [adresa] i [adresa], iz uvjerenja Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Susedgrad od 21.7.1986. godine, jasno je vidljivo da njihova kuća sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] nosi oznaku [adresa]. Čak je i tužiteljica ZG u određenom periodu kao adresu svog prebivališta koristila adresu [adresa]. Kat. čest. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljica i kat. čest. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika tako su nerazdvojno povezane da faktično predstavljaju jednu cjelinu te je tužiteljice kao takvu i koriste. Iz samog položaja kat. čest. [katastarska čestica] u odnosu na [adresa], vidljivo je kako ista prirodno gravitira prema njoj te je razumno i potpuno logično da je ista neko vrijeme nosila oznaku [adresa], a ne [adresa]. Tužiteljice stoga predlažu da sud donese presudu kojoj će se utvrditi da su tužiteljice stekle pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], u naravi [adresa], dvorište, površine 110 m2, a što je tužena dužna priznati te tužiteljicama izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena tužene na ime i vlasništvo tužiteljica, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, a osobito navodima tužiteljica kako su dosjelošću stekle pravo vlasništva nad nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] (kat. čest. br.: [katastarska čestica]), upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Smatra kako su navodi tužiteljica u suprotnosti sa stvarnim činjenicama i da su isti navedeni isključivo radi dovođenja suda u zabludu i pokušaja ostvarivanja uspjeha tužiteljica u predmetnom postupku. Kontradiktornost navoda tužbe vidljiva je iz sadržaja dokaza koje same tužiteljice dostavljaju u prilogu tužbe, a osobito iz Kupoprodajnog ugovora od dana 7. ožujka 1938. u kojem je izričito navedeno kako su pravni prednici tužiteljica na temelju pravnog posla stekli vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (kat. čest. br.: [katastarska čestica]), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te se u istom ne navodi k. č. br.: [katastarska čestica] (kat. čest. br.: [katastarska čestica]) koja je u vlasništvu tuženika. Jednako tako, i iz Rješenja o nasljeđivanju posl.br. XIV-0-3434/85., XIV-0-5243/85. od dana 21. listopada 1985. vidljivo je kako su tužiteljice stekle pravo vlasništva samo i isključivo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (kat. čest. br.: [katastarska čestica]), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ne i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (kat. čest. br.: [katastarska čestica]), upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a kako to pogrešno pokušavaju prikazati u tužbi. Neosnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz činjenice kako tužiteljice u potpunosti zanemaruju upisano pravo vlasništva nekretnine tuženika u zemljišnim knjigama. Obzirom da zemljišne knjige potpuno i istinito odražavaju činjenično i pravno stanje nekretnina neživotni su i nelogični navodi tužiteljica kako „nekretninu u vlasništvu tuženika već preko 40 godina koriste kao svoju vlastitu“, a osobito navodi tužiteljica kako „od 1985. godine do danas traje njihov pošten i miran posjed“. U nastavku citira odredu članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi da su već samim uvidom u zemljišne knjige kao javno dostupne isprave tužiteljice mogle i trebale biti svjesne tuženikovog prava vlasništva sporne nekretnine za sve vrijeme u kojem pogrešno smatraju kako njima pripadaju neka prava na istoj. U cijelosti su neosnovani i navodi tužiteljica kako bi se prolaz plinskih i vodovodnih instalacija te korištenje prolaza preko tuđe (tuženikove) nekretnine moglo smatrati činjenicama koje mogu biti valjana osnova tužiteljevih navoda kako im pripada pravo vlasništva sporne nekretnine. Tuženik smatra kako su potpuno nelogični navodi tužiteljica kako se radi o njihovom poštenom i mirnom posjedu te osobito navodi kako bi tuženik bio dužan pokretati postupke radi utvrđivanja prava vlasništva, a koje je nedvojbeno već evidentirano u zemljišnim knjigama. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Energetsku suglasnost od 22.7.1986. (stranica 7 spisa), Identifikaciju čestice Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 9.2.2023. (stranica 8-9 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 10-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 12 spisa), kopiju katastarskog plana (stranica 13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 14-15 spisa), kupoprodajni ugovor od 7.3.1938. (stranica 16-18 spisa), račun br. 164 od 24.3.1983. (stranica 19 spisa), uvjerenje Socijalističke Republike Hrvatske, Grada Zagreba- Općina Susedgrad, Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 21.7.1986. (stranica 20- spisa), zaključak Sreskog suda u Zagrebu od 4.4.1938. (stranica 21 spisa), Ugovor br. 36/83 (stranica 22-25 spisa), Troškovnik br. 1005 86. Gradske plinare od 22.7.1986. (stranica 26-28 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-3434/85 i O-5243/85 od **.**.1985. iz pok. UG i PG (stranica 29-30 spisa), Ugovor od 22.7.1986. (stranica 31-33 spisa), povijesni zk izvadak (stranica 40-42 i 48-53 spisa), proveo očevid na licu mjesta, proveo geodetsko vještačenje, proveo dokaz saslušanjem I. i II. tužiteljica kao stranaka te saslušanjem svjedokinja ČG i CG.

4. Između stranaka je sporno da li su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužiteljice naime u postupku tvrde da su se one zajedno sa svojim prednicima nalazile u posljednjem mirnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina, što tuženik osporava navodeći da posjed tužiteljica nije bio zakonit, istinit i pošten.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem prava vlasništva na zemljišnoknjižnoj čestici broj 149/36 k. o. [katastarska općina] i izdavanjem tabularne isprave, kao i zahtjev da im tuženik prizna pravo vlasništvo.

7. Uvidom u Kupo-prodajni ugovor od 7.3.1938. utvrđeno je da su prednici tužiteljica IG i UG kao kupci te S i BG kao prodavatelji dana 7.3.1938. sklopili kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bila kčbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

8. Uvidom u identifikaciju čestica utvrđeno je da kat. čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara zemljišnoknjižnoj čestici broj 147/4 k. o. [katastarska općina], dok kat. čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara zemljišnoknjižnoj čestici broj 149/36 k. o. [katastarska općina].

9. Uvidom u ugovor broj 36-83 sklopljen 19.1.1986. između IG kao naručioca i R.O. "VODOVOD" - komunalna radna organizacija za vodoopskrbu s potpunom odgovornošću kao izvođača utvrđeno je da se tim ugovorom izvođač na temelju narudžbenice i izvršenog očevida obvezao naručiocu izvršiti vodovodni priključak u Jovinovačkoj bb.

10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-3434/85 i O- 5243/85 od **.**.1985. iz pok. UG i PG utvrđeno je da je tim rješenjem utvrđena ostavinska imovina navedenih ostavitelja koju sačinjavaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u ½ dijela na svakog ostavitelja, a koje se sastoje od prava suvlasništva kčbr. [katastarska čestica] te vanknjižno vlasništvo u ½ dijela na svakog ostavitelja kuće u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] i evidentirane u katastru prije 15.2.1968., a njihovim nasljednicima proglašene su ovdje tužiteljice, svaka u ½ dijela.

11. Uvidom u ugovor sklopljen 22.7.1986. između ZG kao naručioca i Gradske plinare Zagreb kao izvođača utvrđeno je da se tim ugovorom izvođač obvezao naručiocu izvršiti radove koje mu naručilac povjerava, i to izvođenje plinskog kućnog priključka s građevinskim radovima za stambeni objekt Rapajiska 6.

12. Na očevidu je vještak dipl. ing. Mladen Beber iz tvrtke Mladen Beber d.o.o. identificirao nekretninu koja je predmet spora te iz njegovog nalaza i mišljenja od 26. srpnja 2024. proizlazi da je predmetna nekretnina prema stanju u zemljišnoj knjizi zk.č. 149/36 dvorište [adresa] površine od 110 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Prema stanju u katastru to je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište [adresa] površine od 110 m 2. Prema situacijskom nacrtu to je spoj točaka 3-4-6-5-3, obojano zeleno u površini 110 m 2. Prema stanju na terenu na lokaciji [adresa] – [adresa] nekretnina se nalazi na dijelu fizičkog ograđenog prostora koja je površina zatravnjena, uređena pod raslinjem voćkama, ukrasnim biljem i fizički povezana za kućom br. 6, dvorištem, na kojoj se nalaze instalacije komunalne infrastrukture, vodovod, kanalizacija, plin, kako je vidljivo pregledom revizijskih okana koja su vidljiva na površini zemljišta, koja površina direktno graniči žičanom ogradom sa [adresa], zatim metalnim vratima kolnog ulaza vozilom i vratima za pješački ulaz sa ulice u fizički posjed br. 6.

12.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je istaknuo primjedbu u kojoj je naveo kako smatra da nalaz i mišljenje vještaka Mladen Beber d.o.o. od 26. srpnja 2024. nije u skladu s točkom II. rješenja suda od 6. veljače 2024. obzirom je istim za vještaka imenovan dipl. ing. Mladen Beber, a ne Mladen Beber d.o.o. Iz nalaza i mišljenja Mladen Beber d.o.o. od 26. srpnja 2024. proizlazi da je isto izradilo navedeno trgovačko društvo, a ne određeni vještak.

12.2. Podneskom od 10. prosinca 2024. vještak Mladen Beber je naveo da je nalaz i mišljenje u skladu sa rješenjem suda, pri čemu je imenovano trgovačko društvo koje je stalni sudski vještak za geodeziju, koje je ispravno identificirano. Što se tiče ovlaštene osobe za zastupanje tvrtke Mladen Beber dipl. inž. geod. je isti nalaz potvrdio odnosno potpisao osobno i u ime tvrtke vještaka, tako da nema nikakve osnove prigovarati oko toga.

13. I. tužiteljica je u svom iskazu navela da su u posjedu nekretnine koja je predmet postupka, a koja zapravo čini cjelinu posjeda na kojoj se nalazi obiteljska kuća i pomoćni objekt uz ovaj predmetni dio okućnice najprije bili njezini djed i baka, I i UG i to od kraja 30-ih godina prošlog stoljeća. Potom su u posjed stupili i njezini roditelji, U i OG, s tim da je njezin otac umro 1972. pa je majka ostala u toj kući živjeti sa svekrom odnosno djedom tužiteljica i njih dvije, odnosno sa tužiteljicama. Roditelji su joj sklopili brak 50-ih godina prošlog stoljeća te je tada majka došla živjeti u kuću. Djed je preminuo 1985. te je prije svoje smrti nekretninu oporučno ostavio sestri i njoj. Majka im je preminula 2010. te su nakon njezine smrti u posjedu sestra i ona s tim da sa njom živi njezin suprug. Ona pretpostavlja da su njezini pokojni djed i baka kupili zemljište na kojem se danas nalazi kuća i okućnica, ali ne može to znati. Čula je iz priča njezine majke da se tu najprije gradila jedna kuća pa potom na istom mjestu druga kuća i to 60-ih godina prošlog stoljeća, zapravo je ta stara kuća integrirana u novu kuću. Posjed kakav je danas je identičan od početka 70-ih godina, od kada nju služi pamćenje, jedino što je promijenjeno jest da je asfaltiran taj dio [adresa] ulice iza predmetnog dijela njihove okućnice, odnosno predmetne nekretnine. Na predmetnoj nekretnini, a koja čini dio njihovog posjeda su instalacije za vodu i plin, kanalizacija te svi priključci za koje su dobivene dozvole od nadležnih tijela bivše države. Osim toga, predmetna nekretnina služi i kao kolni prilaz odnosno ulaz iz [adresa] budući da je ulaz iz [adresa] na njihovu nekretninu neprikladan odnosno sužen. Isto tako, ispred tog ulaza odlažu i glomazni otpad. Nikada nitko nije svojatao predmetnu nekretninu niti ukazivao da to ne bi bilo njihovo, a ona pretpostavlja da ne bi dobili sve te priključke da to nije njihovo. II tužiteljica se u svom iskazu pridružila navodima I. tužiteljice s tim da je još nadodala da je posjed oduvijek bio u stanju kakav je danas te je ukazala da je ona i starija od sestre pa stoga i njezino pamćenje ranije seže.

14. Sukladno tužiteljicama u bitnome suglasno iskazale su i svjedokinje koje su saslušane tijekom postupka. Svjedokinja ČG je iskazala kako je ona susjeda tužiteljica, odnosno živi dvije ulice dalje i to od 1960., kada se udala u Jadovsku ulicu. U to vrijeme u posjedu obiteljske kuće i okućnice koje danas uživaju tužiteljice bili su njihovi djed i baka te njihov otac kojeg su zvali N. Kasnije se otac oženio za majku tužiteljica U te su svi zajedno nastavili živjeti u toj kući u [adresa]. Taj posjed je nepromijenjen od 1960., dakle od kada je ona došla tamo odnosno identično je ograđen s tim da je takav i sada, osim što su majka i otac tužiteljica nadogradili kuću dakle digli su prvi kat, a u tome im je pomagao djed tužiteljica. Tužiteljice su rođene poslije 60-tih godina 20. stoljeća. Nakon smrti roditelja tužiteljica taj posjed uživaju ZGĆ zajedno sa svojim suprugom i ZG. Izlaz iz okućnice koji čini posjed tužiteljica na Jovinovečku ulicu napravljen je kasnije, odnosno kasnije je ta ulica postala prohodna u tom dijelu. Nikada nitko nije svojatao predmetnu nekretninu, odnosno dio okućnice tužiteljica na kojem se nalaze instalacije priključci i kanalizacija, a niti ukazivao da to ne bi bilo njihovo. Svjedokinja CG je iskazala kako je ona nekoć bila prva susjeda tužiteljica, živjela je u Jovinovačkoj ulici 31 od 1974. do 1998., kada je prodala bakinu kuću koju je naslijedila. Prije nego što je doselila na tu adresu dolazila je baki vikendima u posjet te je tamo provodila dosta vremena. Posjed je identičan onom danas i to od vremena od kada ona pamti, s tim da je 70-tih godina prošlog stoljeća probijen taj put kroz [adresa] do ambulante pa od tada predmetna nekretnina koja predstavlja dio okućnice na kojoj se nalazi kanalizacija i priključci služi kao izlaz na tu ulicu. Najprije su u posjedu obiteljske kuće te okućnice bili djed IG i to sve do svoje smrti te majka tužiteljica K. Bake tužiteljica i tate se slabo sjeća, misli da je tata tužiteljica preminuo negdje 1966. ili 1967. dnosno nakon što je ZGĆ rođena. Misli da se otac tužiteljica zvao OG. Majka tužiteljica je također bila u posjedu navedenog sve do svoje smrti. Nakon što su ti prednici tužiteljica preminuli tužiteljice nastavljaju posjedovati navedeno. Nikada nitko nije svojatao predmetnu nekretninu odnosno dio okućnice tužiteljica na kojem se nalaze instalacije priključci i kanalizacija, a niti ukazivao da to ne bi bilo njihovo.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužiteljica i saslušanih svjedokinja, budući su isti sudu logični, životni i uvjerljivi, a osim toga, iste imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza navedenih svjedokinja i tužiteljica nisu ničim dovedeni u sumnju. Radi se o svjedokinji koja dulje vremena stanuje u blizini sporne nekretnine (svjedokinja ČG), odnosno o svjedokinji koja je dulje vrijeme živjela u blizini predmetne nekretnine (svjedokinja CG) te nedvojbeno imaju saznanja o tome tko je predmetnu nekretninu posjedovao pa sud smatra da im se može vjerovati. Osim toga, isti su u bitnome suglasni kako međusobno tako i s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, posebice s utvrđenjima sa održanog očevida. Također, sud je u cijelosti prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Mladena Bebera budući je isti logičan, uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke, a primjedba tuženika na nalaz i mišljenje vještaka otklonjena je vrlo jasno i obrazloženo pisanim očitovanjem vještaka. Nakon toga tuženik nije imao primjedbi, s tim da je tuženik prethodno na ročištu od 14. studenog 2024. izričito naveo da nije potrebno usmeno saslušavati vještaka te predložio da se vještak pisano očituje u odnosu na tu primjedbu. Što se tiče isprava sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

16. Na temelju iskaza tužiteljica i saslušanih svjedokinja koji su suglasni s materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka posebice kupo-prodajnim ugovorom od 7.3.1938. utvrđeno je da su prednici tužiteljica IG i UG kupili kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je i da se na kčbr. [katastarska čestica] nalazi sagrađena kuća i pomoćni objekt, dok se kčbr [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja je predmet ovog postupka nalazi uz kčbr. [katastarska čestica] te da te dvije nekretnine faktično predstavljaju jednu cjelinu, odnosno jedinstven i cjelovit, ograđen posjed tužiteljica. Utvrđeno je da nekretnina oznake kčbr [katastarska čestica] predstavlja dio fizički ograđenog posjeda tužiteljica, a na njoj se nalaze instalacije za vodu i plin, kanalizacija te svi priključci za koje su dobivene dozvole od nadležnih tijela bivše države. Osim toga, predmetna nekretnina služi i kao kolni prilaz, odnosno ulaz iz [adresa] te je njezina površina zatravnjena i uređena voćkama, ukrasnim biljem i fizički povezana za kućom br. 6 i dvorištem, a njezina površina direktno graniči žičanom ogradom sa [adresa]. Također, utvrđeno je da su prednici tužiteljica- IG i UG, baka i djed tužiteljica nakon sklapanja navedenog Kupo-prodajnog Ugovora ušli u posjed navedenih nekretnina (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr [katastarska čestica]), nakon toga nekretnine su nastavili posjedovati otac i majka tužiteljica U i OG, a nakon njih tužiteljice te da od tada navedene nekretnine nesmetano i neprekinuto posjeduju pri čemu im posjed nije nitko smetao, pa tako niti tuženik.

17. Pravni prednici tužiteljica, a potom i tužiteljice dakle, od ožujka 1938. neprekinuto posjeduju spornu nekretninu, s tim da je na kčbr. [katastarska čestica] koja se nalazi uz nekretninu koja je predmet postupka izgrađena i kuća u kojoj tužiteljice stanuju. Dakle, u postupku je utvrđeno da su se tužiteljice i njihovi pravni prednici svakako nalazili u posjedu predmetne nekretnine od ožujka 1938. kada je sklopljen Kupo- prodajni ugovor između bake i djeda tužiteljica i S i BG u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] jer posjed kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] čini cjelinu, da je taj posjed identičan i nepromijenjen od tada i u identičnoj površini onoj u kojoj je danas posjeduju tužiteljice. Pritom sud smatra da je njihov posjed bio pošten u smislu par. 1463. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) jer nije utvrđeno, a niti je tuženik takvo što dokazao, da su bilo tužiteljice, bilo njihovi djed i baka te njihovi roditelji, znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed. To pogotovo kada se ima u vidu da iz iskaza gore navedenih saslušanih svjedokinja proizlazi da bilo tužiteljicama, bilo njihovim prednicima, nije bilo tko osporavao njihov posjed ili da su se u svezi sa time vodili bilo kakvi sporovi. Pritom sud smatra da je posjed prednika tužitelja koji se odnosi na spornu nekretninu bio pošten u smislu paragrafa 326. OGZ, odnosno odredbe članka 72. ZOVO jer su držali da je stvar koju posjeduju njihova, a nepošteni je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Povrh toga, nije utvrđeno, a niti je tuženik takvo što dokazao, da su bilo tužiteljice, bilo njihovi prednici, znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed. Ujedno valja istaknuti da pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, a isto tako do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed. Jednako tako, utvrđeno je da se radi o istinitom posjedu u smislu par. 1464. OGZ jer nije utvrđeno da bi se radilo o posjedu koji bi bio pribavljen silom, potajice ili prijevarom.

18. Što se tiče roka dosjelosti kako je ranije navedeno sud smatra utvrđenim da se tužiteljice zajedno sa svojim pravnim prednicima nalaze u posjedu predmetne nekretnine svakako od ožujka 1938. kada je sklopljen Kupo-prodajni ugovor između bake i djeda tužiteljica i S i BG u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] jer posjed kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] čini cjelinu, da je taj posjed identičan i nepromijenjen od tada i u identičnoj površini onoj u kojoj ga danas posjeduju tužiteljice. Za rokove dosjelosti prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) 1. rujna 1980. godine bila su mjerodavna bivša pravna pravila koja su ujednačena Načelnim mišljenjem tadašnjeg Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 3. travnja 1960. godine. Prema navedenom Načelnom mišljenju vrijeme koje je potrebno da protekne za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću iznosi 20 (dvadeset) godina. Pritom je navedenim Načelnim mišljenjem određeno da onaj koji se u sporu kao pošteni posjednik poziva na vrijeme od dvadeset godina neprekinutog posjeda nije dužan dokazivati da mu je posjed zakonit.

19. Slijedom gore iznijetog, obzirom da su se tužiteljice zajedno sa svojim pravnim prednicima nedvojbeno od ožujka 1938. nalazile u neprekinutom posjedu sporne nekretnine, u ožujku 1958. nedvojbeno se navršilo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dospjelošću određeno Načelnim mišljenjem tadašnjeg Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 3. travnja 1960. godine.

20. U odnosu na prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka treba navesti da isti ne mogu utjecati na osnovanost dijela tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice traže da se utvrdi da su stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tuženik tvrdi da posjed tužiteljica nije bio zakonit, istinit i pošten. Međutim, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je posjed tužiteljica istinit i pošten, dok zakonitost posjeda tužiteljice sukladno Načelnom mišljenju nisu bile dužne dokazivati. Pritom treba i napomenuti da je tvrdnja tuženika da je posjed tužiteljica neistinit i nepošten sudu u potpunosti neuvjerljiva jer bi se u tom slučaju bilo logično da osobe pa i sam tuženik koji je vlasnik sporne nekretnine, pokrenu, bilo protiv prednika tužiteljica, bilo protiv tužiteljica, kakav odgovarajući postupak radi sprječavanja uzurpacije nekretnine. U postupku je međutim, utvrđeno upravo suprotno. Protiv tužiteljica ili njihovih prednika nije se vodio bilo kakav postupak kojima bi im se osporavalo pravo na posjed.

21. Dakle, u postupku je utvrđeno da su se tužiteljice sa svojim pravnim prednicima svakako od ožujka 1938. nalazile u neprekinutom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu koji je trajao dulje od dvadeset godina. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem zahtijevaju da sud utvrdi da su temeljem dosjelosti stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine je osnovan pa je isti u tom dijelu valjalo prihvatiti te odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Daljnje dokaze (saslušanje preostalih svjedoka predloženih od strane tužiteljica) sud nije izvodio obzirom da su tužiteljice odustale od njih, a osim toga, i tužiteljice i tuženik su na glavnoj raspravi od 10.4.2025. predložili da se glavna rasprava zaključi.

23. Tužiteljice tužbenim zahtjevom zahtijevaju i da im tuženik prizna pravo vlasništva. U tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljica je neosnovan. U slučaju kada tužiteljice uspiju sa tužbenim zahtjevom za utvrđenjem izvanknjižnog prava vlasništva, za tuženika koji je kao vlasnik upisan u zemljišnim knjigama ne nastaje bilo kakva obveza na davanje bilo kakve izjave volje kojom se priznaje pravo vlasništva jer takva obveza osobe koja je upisana u zemljišnim knjigama nije predviđena u bilo kojem propisu. Slijedom toga, u ovom konkretnom slučaju tuženik tužiteljicama nije dužan davati bilo kakvu izjavu volje ili bilo što priznavati pa tako niti pravo vlasništva tužiteljica, a niti se takvo što može naložiti tuženiku pa je stoga taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljica neosnovan.

23.1. Neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva tužiteljica i u dijelu u kojem iste zahtijevaju im tužitelj izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena tužene na ime i vlasništvo tužiteljica, sve u roku od 15 dana jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda. Prema čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) tko stekne pravo vlasništva na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Dakle, u slučajevima kada se vlasništvo stekne na temelju zakona (prisvojenjem, nalazom, dosjelošću i dr.) vlasnik je ovlašten ishoditi upis svoga prava u zemljišnoj knjizi. Pritom vlasniku za upis u zemljišnim knjigama nije potrebno da mu osobe koje su kao vlasnici upisane u zemljišnoj knjizi izdaju bilo kakvu ispravu pa tako niti onu koja bi sadržavala njihovu izjavu da pristaju na uknjižbu (clausula intabulandi). Zahtjev za izdavanje tabularne isprave je obveznopravni zahtjev kojim se tuženika obvezuje da tužitelju izda ispravu podobnu za upis određenog stvarnog prava u zemljišne knjige. Od tuženika se dakle, može zahtijevati izdavanje tabularne isprave, ako on nije ispunio svoju obvezu koja proizlazi iz pravnog posla, a koji je osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretninama. Isprave kojima se dokazuje da je pravo stečeno na temelju zakona ne moraju sadržavati klauzulu intabulandi. U ovom konkretnom slučaju tužiteljice su pravo vlasništva stekle dosjelošću, a ne pravnim poslom pa obzirom da se ne nalaze u obveznopravnom odnosu prema tuženiku, nisu ovlaštene zahtijevati od tuženika da im izda tabularnu ispravu. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem zahtijevaju da im tuženik izda tabularnu ispravu nije osnovan pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kako je to navedeno u točki II. izreke.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužiteljice nisu uspjele samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljicama je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 220,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23-dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 3.5.2023., 31.1.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 5. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 31.1.2024., 14.11.2024. i 6.3.2025. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište, trošak zastupanja na očevidu održanom 30.4.2024. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr. 9. točka 7. Tarife). Obzirom da odvjetnik tužiteljica u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife tužiteljima pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %. Za svaku navedenu radnju tužiteljicama je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, trošak uplate predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 620,00 EUR, trošak uplate predujma za izlazak sudske komisije na lice mjesta u iznosu od 49,49 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. I. i II. tužiteljicama po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženiku po punomoćniku