Poslovni broj Povrv-525/2024-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tužene FCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabre iz Zadra poslovni broj Ovrv-5105/2024, UPP/OS-Ovrv- 417/2024 od 06. lipnja 2024. kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 10,62 Eura od 21.07.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.08.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.09.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.10.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.11.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.12.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.01.2024. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.02.2024. do isplate,

te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tužene potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženoj iznos od 125,00 Eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 188,27 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tužene FCR iz [adresa] (dalje: tužena), prije ovršenice, podnio je 13. svibnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Suzani Hrabroj u [adresa] koja je 06. lipnja 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5105/2024, UPP/OS-Ovrv-417/2024 kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 84,96 Eura sa specificiranom zakonskom zateznom kamatom kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sada tužbi navodi da mu tužena duguje iznos od ukupno 84,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovi neplaćene rtv pristojbe za period od 07/2023 do 02/2024.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužena ranije ovršenica podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženoj, dakle, da ona pobija i osnov i visinu tužiteljevog potraživanja. Tužena da ima prebivalište i boravište na adresi [adresa] i da je članica kućanstva koje podmiruje mjesečne rtv pristojbe. Prema Zakonu o hrvatskoj televiziji pristojbu da su dužni plaćati svi građani koji u vlasništvu ili posjedu imaju radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske. Tuženu da se tereti da je dužna plaćati pristojbu na adresi [adresa] na kojoj da ona nema prebivalište niti boravište niti je u posjedu ili vlasništvu ikakvog radijskog ili televizijskog prijamnika na toj adresi. Predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi.

4. Povodom pravodobnog prigovora tužene ranije ovršenika Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Povrv-525/2024-2 od 28. listopada 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabre iz [adresa] poslovni broj Ovrv-5105/2024, UPP/OS-Ovrv-417/2024 od 06. lipnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku dostavljenom sudu 31. listopada 2024. tužitelj navodi da je tužena, kao vlasnik RTV prijemnika na području Republike Hrvatske imala zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju, sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Tužena da se zakonske novčane obveze mogla osloboditi jedino odjavom prijemnika na propisani način, što da je tužena propustila učiniti. U odnosu na prigovor tužene, tužitelj ističe kako iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tužena na temelju izvršene prijave prijamnika u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik te da je kao takva dužna plaćati pristojbu. Ističe da je plaćanje RTV pristojbe zakonom propisana obveza koja se temelji na prijavi prijamnika i egzistira neovisno o adresi prebivališta ili promjeni iste, koje da se je moguće osloboditi samo odjavom prijamnika na propisani način, što da tužena nije učinila. Dugovanje da je vezano za odnosno da prati fizičku osobu, neovisno o adresi prebivališta. Nadalje tužitelj precizira tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu kojom održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-417/24 od 06. lipnja 2024. donesen od javnog bilježnika Suzane Hrabre kojim se tuženoj nalaže da tužitelju isplati iznos od 84,96 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama specificiranim u tom podnesku (i izreci ove presude) kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 06. lipnja 2024. do isplate. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka u iznosu od ukupno 138,27 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Tužena u podnesku od 27. studenog 2024. navodi da su navodi tužitelja izneseni u podnesku od 31. listopada 2024. neosnovani. Navodi da ona u predmetnom razdoblju nije ni prebivala ni boravila u stanu u kojem se nalazi predmetni TV prijemnik, slijedom čega da ju se ne može smatrati vlasnicom u smislu relevantnih zakonskih odredaba. Tužena da još od 28. listopada 2014. zajedno sa svojom obitelji neprekidno prebiva u stanu na adresi [adresa], a u ovom postupku da se predmetna pristojba odnosi za stan na adresi [adresa], odnosno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je opisan kao 39. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) Stan u prizemlju zgrade u [adresa], ukupne površine 45,56 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, sobe i izbe korisne površine 38,16 m2, lođe korisne površine 4,95 m2 i drvarnice korisne površine 2,45 m2, te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao vlasnica kojeg da je stana upisana tuženičina svekrva ĆCR OIB: [osobni identifikacijski broj]. Ponavlja da tužena nikada nije prebivala ni boravila u stanu na adresi [adresa] niti je, korisnica prijemnika u smislu zakona. Tužena osporava istinitost i vjerodostiojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis. Osporava da se njezin potpis nalazi na prijavi prijemnika ili bilo kakvom drugom dokumentu vezanom za predmetni prijemnik. Dakle, pravni posao između tužitelja i tužene da nikada nije nastao, a da tuženica doista nije potpisala navedenu ispravu da je vidljivo i iz kao prvo, netočnosti podataka budući je u prijavi prijamnika navedena adresa na kojoj tuženica ne stanuje, čime je došlo do pogrešnog unosa podataka koji nisu povezani s tuženičinim prebivalištem odnosno stvarnim boravištem; kao drugo, nedostatak drugih identifikacijskih podataka budući u spomenutoj ispravi nije jasno identificiran tuženičin identitet jer nedostaju ključni podaci, poput broja osobne iskaznice, broja ugovora ili drugih specifičnih identifikacijskih podataka koji bi mogli potvrditi tuženičin identitet; kao treće, nepotpunost podataka jer da iako ugovor sadrži tuženičino ime i OIB, ovo da nisu dovoljni podaci za potvrdu njezinog identiteta, jer je OIB javni podatak koji može biti dostupan i drugim osobama ili institucijama; te kao četvrto, razlike u potpisu jer da se potpis na ugovoru značajno razlikuje od potpisa koji tužena koristi na službenim dokumentima, uključujući osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu te druge službene dokumente. Naposljetku tužena ističe da iz postupanja samog tužitelja jasno proizlazi da isti ne postupa u skladu s pravilima o zaštiti potrošača i zakonskim uvjetima koji zahtijevaju da se u ovakvim slučajevima identitet potrošača jasno mora utvrditi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da joj naknadi troškove postupka.

7. U postupku je sud pročitao i pregledao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga Hrvatske radiotelevizije sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12), specifikaciju duga i nalog za nacionalna plaćanja adresiran na MCR (list spisa 13), potvrde o plaćanju rtv pristojbe (list spisa 21-25), podatke o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 37), prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 38), saldokonti karticu (list spisa 39-40), elektronički zapis o prebivalištu (list spisa 43), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 44-60), izvod iz katastarskog plana (list spisa 61), presliku prednje strane vozačke dozvole i osobne iskaznice ICR (list spisan 62-63) i sudsku praksu (list spisa 67-69). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.1. Isplatu iznosa u visini od 84,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužitelj od tužene potražuje s osnova neplaćenih rtv pristojbi za razdoblje od 07/2023 do 02/2024 pa je tako predmet ovog spora obveza plaćanja rtv pristojbe, a kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu do 1.320,00 Eura u ovom se postupku sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) radi o sporu male vrijednosti.

8.2. Odredba čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje: Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji) propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan Hrvatskoj radioteleviziji plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Pri tome, odredba čl. 34. st. 7. ovog Zakona propisuje da Hrvatska radiotelevizija vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj.

8.3. Sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. tog Zakona.

8.4. Nadalje, odredba čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje da osoba iz članka 34. stavka 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi pri čemu način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje Hrvatska radiotelevizija svojom odlukom.

9. U postupku među strankama nije sporno da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan ovdje tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu kao što nije sporno niti to da je Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji tužitelj kao javna ustanova ovlašten voditi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj.

9.1. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da obveza plaćanja mjesečne rtv pristojbe postoji od trenutka kada vlasnik odnosno posjednik tv prijamnika izvrši prijavu istog tužitelju pa sve do trenutka odjave prijavljenog prijamnika, pri čemu način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje tužitelj svojom odlukom.

9.2. Međutim, kako tužitelj tvrdi da je tužena na temelju izvršene prijave televizora na adresi [adresa], u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik te stoga dužna plaćati rtv pristojbu, a tužena osporava da je ona obveznik plaćanja rtv pristojbe za prijamnik na adresi [adresa], navodeći da ona nikada nije imala prebivalište niti boravište na toj adresi, da nije vlasnica nekretnine na toj adresi, da nije izvršila prijavu prijemnika na toj adresi te konačno i to da ona uredno plaća rtv pristojbu za prijamnik na adresi svog prebivališta [adresa], u postupku se kao sporno postavilo pitanje da li je u utuženom razdoblju od srpnja 2023. do uključno veljače 2024. tužena imala u vlasništvu ili posjedu televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na adresi [adresa] pa da bi bila u obvezi tužitelju plaćati mjesečnu rtv pristojbu plaćanje koje tužitelj potražuje u ovom postupku.

10. U prilog svojim tvrdnjama, tužitelj prilaže dvije isprave, podatke o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 37) i prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 38). Tužitelj uz navedeno prilaže još i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga Hrvatske radiotelevizije sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12), specifikaciju duga i nalog za nacionalna plaćanja adresiran na MCR (list spisa 13) te saldokonti karticu rtv pristojbi (list spisa 39-40), međutim, sud ističe kako su potonje tri isprave jednostrane isprave sastavljene od strane samog tužitelja koje u ovom postupku, u kojem tužena osporava da je ikada tužitelju prijavila vlasništvo ili posjed tv prijemnika za koju ju u ovom postupku tereti za plaćanje rtv pristojbe, ne predstavljaju adekvatan dokaz isključivo temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da je tužena bila vlasnica ili posjednica televizijskog prijemnika u utuženom periodu po osnovi kojeg ju tužitelj tereti za plaćanje rtv pristojbe i da je stoga tužitelju za utuženi period dužna platiti rtv pristojbu (tako i Županijski sud u Zadru u presudi poslovni broj Gž- 309/2021-2 od 21. travnja 2021.). Osim toga, sadržaj saldokonti kartice rtv pristojbi (list spisa 39-40) čak svjedoči u prilog tvrdnjama same tužene, tvrdnjama da ona nije na adresi [adresa] izvršila prijavu televizije, a budući iz ove isprave proizlazi da tužena tužitelju niti jednom kroz period od 05/2022 do 10/2024 prikazan u toj ispravi nije vršila plaćanja po osnovi rtv pristojbe za prijamnik na adresi [adresa].

10.1. Iz podataka o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 37) proizlazi da tužitelj u evidenciji obveznika mjesečne pristojbe koju je sukladno čl. 34. st. 7. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji nedvojbeno ovlašten voditi, pod šifrom obveznika 5029885 vodi MCR na adresi [adresa] koja da je 26. travnja 2022. izvršila prijavu televizora. Iz navedenog se prema ocjeni ovog suda ne može kao nedvojbeno utvrditi da je osoba koju tužitelj vodi u evidenciji obveznika mjesečne pristojbe pod šifrom 5029885 upravo ovdje tužena budući osim imena i prezimena, iz ove isprave ne proizlazi niti jedan drugi osobni podatak temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da se radi upravo o ovdje tuženoj (primjerice OIB), a sama adresa koja je evidentirana kao adresa obveznika ([adresa]) se nedvojbeno razlikuje od prijavljene adrese prebivališta ovdje tužene [adresa], koja je adresa prijavljeno prebivalište tužene od još od 28. listopada 2014. te prethodno kojem je datumu tužena imala prijavljena prebivališta još isključivo na adresi [adresa] (u period od 16.04.2004. do 28.10.2014.) te na adresi [adresa] (u periodu od 16.09.1986. do 16.04.2004.), kako to sud utvrđuje iz elektroničkog zapisa o prebivalištu (list spisa 43). Pri tome sud ponovno ističe da podaci o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 37) identično kao i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga Hrvatske radiotelevizije sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12) predstavljaju jednostranu ispravu sastavljenu od strane samog tužitelja koja u ovom postupku, u kojem tužena osporava da je ikada tužitelju prijavila vlasništvo ili posjed tv prijemnika, ne predstavlja adekvatan dokaz iz kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da je tužena bila vlasnica ili posjednica televizijskog prijemnika na adresi [adresa] u utuženom periodu i da je stoga tužitelju za utuženi period dužna platiti rtv pristojbu isplatu koje tužitelj potražuje u ovom postupku (tako i Županijski sud u Zadru u presudi poslovni broj Gž-309/2021-2 od 21. travnja 2021.).

10.2. Osim toga, iz odredbe čl. 34. st. 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji prema tumačenju ovog suda proizlazi da se činjenica da fizička osoba u vlasništvu ili posjedu ima prijamnik dokazuje ispravom o prijavi vlasništva ili posjeda prijamnika izvršenoj od strane te fizičke osobe, a ne podacima iz evidencije obveznika mjesečne pristojbe koju vodi tužitelj. Tužitelj sudu dostavlja prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 38) iz koje proizlazi da je 25. travnja 2022. izvršena prijava 1 televizora na obveznika MCR OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa], a na kojoj je prijavi na mjestu označenom za potpis vidljivo rukom napisano „ATJ“. Kako tužena u ovom postupku izrijekom osporava da je potpis na prijavi obveznika/prijamnika (list spisa 38) njezin potpis, a tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je tu prijavu potpisala upravo tužena, sud u ovom postupku nije našao nedvojbeno dokazanim da je tužena 25. travnja 2022. izvršila prijavu vlasništva odnosno posjeda 1 televizijskog prijemnika na adresi [adresa], pa da je ista kao vlasnica odnosno posjednica televizijskog prijemnika dužna tužitelju za utuženo razdoblje za prijemnik na adresi [adresa], platiti rtv pristojbu isplatu koje tužitelj od tužene potražuje u ovom postupku.

10.3. Naime, u slučaju kada tuženik osporava da je on potpisao ispravu (u ovom slučaju prijavu tv prijemnika), na tužitelju je sukladno čl. 219. ZPP teret dokaza činjenice da je tuženik potpisao ispravu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 159/16- 2 od 01. ožujka 2016. u kojoj se poziva na odluku Revt 170/06 od 07. listopada 2008.). U ovom postupku međutim, iako tužena izrijekom osporava da je ona potpisala prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 38), tužitelj nije predložio niti jedan (adekvatan) dokaz kojim bi nedvojbeno dokazao činjenicu da je upravo tužena izvršila prijavu tv prijemnika na adresi [adresa] i time činjenicu da je tužiteljica u utuženom period uistinu bila vlasnik ili posjednik televizijskog prijemnika na adresi [adresa], primjerice grafološko vještačenje ili saslušanje kao svjedoka kontrolora tužitelja koji bi mogao posvjedočiti o ovoj činjenici dok je s druge strane, kao dokaz u prilog tvrdnji da na prijavi nije njezin potpis, tužena u spis dostavila preslike prednje strane vozačke dozvole i osobne iskaznice ICR (list spisan 62-63) iz koje je razvidno da je vlastoručni potpis tužene na tim ispravama bitno različit od vlastoručnog potpisa postojećeg na prijavi obveznika/prijamnika (list spisa 38).

10.4. Kako je sukladno čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja mjesečne pristojbe onaj tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, a tužitelj u ovom postupku nije nedvojbeno dokazao da je tužiteljica u utuženom periodu imala u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na adresi [adresa], sud je utvrdio da tužena nema obvezu platiti tužitelju rtv pristojbu za utuženo razdoblje za prijamnik na toj adresi, isplatu koje tužitelj potražuje u ovom sporu, slijedom čega je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabre iz [adresa] poslovni broj Ovrv-5105/2024, UPP/OS-Ovrv-417/2024 od 06. lipnja 2024. kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama specificiranim u izreci ove presude, odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tužene potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama.

10.5. Bitno je pri tome istaknuti da tužena navodi i to da je ona član kućanstva na adresi [adresa], za prijamnik u kojem da se kućanstvu na adresi [adresa] uredno plaća rtv pristojba, a takve navode tužene prema ocjeni ovog suda nedvojbeno potvrđuju potvrde o plaćanju rtv pristojbe (list spisa 21-25) iz kojih proizlazi da BCR kroz period od srpnja 2023. do uključno veljače 2024. tužitelju vrši plaćanja rtv pristojbe za adresu [adresa] te elektronički zapis o prebivalištu (list spisa 43) iz kojeg proizlazi da tužena još od 28. listopada 2014. ima prijavljeno prebivalište upravo na adresi [adresa]. Kako pri tome sukladno čl. 34. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona kao da imaju jedan prijamnik, čak i da je sud kao nedvojbeno utvrdio da je tv prijamnik na adresi [adresa] u utuženom periodu bio u vlasništvu ili posjedu tužiteljice, temeljem daljnje nedvojbeno utvrđene činjenice da je tužena član kućanstva na adresi [adresa], za koje kućanstvo BCR kroz ovdje utuženi period tužitelju plaća rtv pristojbu, tužbeni bi zahtjev sud također ocijenio neosnovanim te odbio.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pri čemu sud posebno ističe da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka, a temeljem koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od ukupno 188,27 Eura (prema specifikaciji tužitelja 50,00 Eura kao troškova ovršnog postupka + 138,27 Eura kao troškova parničnog postupka), ovo jer je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti što znači da je tužitelj izgubio u ovom sporu, a tuženoj priznao pravo na naknadu troškova koji su joj nastali u ovom postupku, visina kojih je sukladno odredbi Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa), a obzirom na vrijednost predmeta ovog spora koja ne prelazi 100,00 Eura, utvrđena na iznos od 100,00 Eura (1 x 50 bodova x 2,00 Eura) što uvećano za zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 125,00 Eura.

U Zadru, 10. travnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnog postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženoj po punomoćniku.