REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2,Slavonski Brod
Broj spisa: Gž-269/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2024. broj P-1168/2023-46, dana 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2024. broj P-1168/2023-46 u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 903,77 EUR (slovima: devetsto tri eura i sedamdeset sedam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 1,64 EUR od 13.10.2008 do isplate,
- na iznos od 3,10 EUR od 10.11.2008 do isplate,
- na iznos od 11,79 EUR od 15.01.2009 do isplate,
- na iznos od 11,47 EUR od 4.02.2009 do isplate,
- na iznos od 11,47 EUR od 4.02.2009 do isplate,
- na iznos od 7,45 EUR od 19.03.2009 do isplate,
- na iznos od 7,67 EUR od 15.04.2009 do isplate,
- na iznos od 7,62 EUR od 11.05.2009 do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR od 15.06.2009 do isplate,
- na iznos od 6,56 EUR od 14.09.2009 do isplate,
- na iznos od 3,86 EUR od 12.10.2009 do isplate,
Broj spisa: Gž-269/2025-2
- na iznos od 4,78 EUR od 5.11.2009 do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR od 9.12.2009 do isplate,
- na iznos od 10,47 EUR od 14.01.2010 do isplate,
- na iznos od 15,74 EUR od 15.04.2010 do isplate,
- na iznos od 15,71 EUR od 24.05.2010 do isplate,
- na iznos od 32,43 EUR od 30.06.2010 do isplate,
- na iznos od 25,14 EUR od 29.07.2010 do isplate,
- na iznos od 37,56 EUR od 31.08.2010 do isplate,
- na iznos od 34,94 EUR od 30.09.2010 do isplate,
- na iznos od 29,63 EUR od 29.10.2010 do isplate,
- na iznos od 38,49 EUR od 29.11.2010 do isplate,
- na iznos od 52,90 EUR od 30.12.2010 do isplate,
- na iznos od 44,26 EUR od 31.01.2011 do isplate,
- na iznos od 47,60 EUR od 28.02.2011 do isplate,
- na iznos od 43,12 EUR od 31.03.2011 do isplate,
- na iznos od 43,79 EUR od 30.04.2011 do isplate,
- na iznos od 61,63 EUR od 31.05.2011 do isplate,
- na iznos od 62,83 EUR od 30.06.2011 do isplate,
- na iznos od 78,58 EUR od 29.07.2011 do isplate,
- na iznos od 78,47 EUR od 29.08.2011 do isplate,
- na iznos od 62,56 EUR od 30.09.2011 do isplate,
i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je EURopska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je EURopska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja EURopske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.633,81 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je EURopska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja EURopske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
Broj spisa: Gž-269/2025-2
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I.,II. i IV. izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353 stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, da je pogrešno primijenio materijalno prav o, da sud govori o apstraktnoj pravnoj zaštiti i kolektivnom sporu zanemarujući konkretan odnos, da se nije očitovao o tome da li je valutna klauzula uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača odnosno da li su sporne odredbe ugovora lako razumljive ili uočljive, da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare, te pogrešno primijenjene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 903,77 eura sa zateznom kamatom kao posljedicom ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu od 21. rujan 2006. godine po kojem je tužitelju odobren kredit u kunsko protuvrijednosti od 16.289,58 CHF po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, a koje sklapanje ugovora o kreditu između stranaka nije sporno.
6. Pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 te odredbe članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), odredbe članka 502.C ZPP prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6.1. Nadalje, da tuženik tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije objasnio niti ga je upozorio na rizik porasta vrijednosti švicarskog franka, a da je kao stručna financijska institucija raspolagao informacijama koje su mogle utjecati na odluku tužitelja da ne odabere kredit s valutnom klauzulom u CHF ili da odustane od takvog prethodnog odabira. Nadalje, da tužitelj nije bio niti mogao biti svjestan da se njegova obveza zbog promjene tečaja CHF može drastično promijeniti (povećati) zbog specifičnog rizika CHF a o kojem je morao biti informiran od strane tuženika, koji rizik mu nije objasnio niti javni bilježnik, a niti je isto mogao znati jer o takvom riziku, za razliku od tuženika nije mogao imati saznanja, pa prvostupanjski sud stoga nalazi ništetnom spornu ugovornu odredbu te pozivajući se na odredbu članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) te članka 1111. i članka 1114. ZOO, a utvrđujući na temelju objektivnog i stručnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je
Broj spisa: Gž-269/2025-2
utvrdio ukupni iznos pretplate u visini od 903,77 eura dosuđuje taj iznos sa zateznim kamatama ujedno odbijajući prigovor zastare pozivom na odredbu članka 245. ZOO te odbijajući prigovor tzv. negativne razlike.
7. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
8. Ispitujući pobijanu presudu u točkama I., II. I IV. izreke u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju ističe tuženik ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, razlozi za pobijani dio presude nisu međusobni i proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima.
8.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.
9. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se u žalbi također poziva tuženik budući je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje koje se žalbom ne osporava, a što nije niti moguće u sporovima male vrijednosti kakav je predmetni postupak, pravilno primijenio materijalno pravo dajući za svoju odluku detaljne i valjane razloge.
10. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.
11. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člankom 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Sud prvog stupnja izvodi pravno utemeljeni zaključak o tome da je ugovorna odredba o vezanosti anuiteta za tečaj CHF, odnosno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu te odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, nepoštena odredba u smislu
Broj spisa: Gž-269/2025-2
odredbe članka 81. stavak 1. i stavak 2. i članak 82. ZZP/03, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o odredbi iz koje nisu bili jasno vidljivi parametri za promjene tečaja CHF, jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženici, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo. Stoga je pravilan i zaključak suda o njenoj ništetnosti u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, a nije ni protivan odredbama Direktive 93/13 EEZ. Neosnovane su žalbene tvrdnje da sporne ugovorne odredbe nisu nepoštene, jer iz dokaza u spisu radi se o odredbama koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih ekonomskih znanja, a to je bila i tužiteljica kao korisnik kredita nisu jasne u smislu da bi ona već prilikom sklapanja ugovora znala kako i pod kojim uvjetima će doći do promjene tečaja i da bi joj bili jasni rizici kojima se zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.
13. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbama ZZP propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika pa je sud vezan odlukom u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača i takva odredba ima direktan učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnog interesa potrošača, a na što upućuje odredba članka 502. c ZPP kako pravilno primjećuje prvostupanjski sud.
14. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatom pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da joj je te odredbe tuženica učinila razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.
15. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članku 323. stavku 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je u članku 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
16. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
Broj spisa: Gž-269/2025-2
17. Visina zahtjeva tužitelja suprotno žalbenim navodima pravilno je utvrđena provedenim vještačenjem, a neosnovano o žalbi tužene ističe postojanje tzv. „negativne razlike“ i u pravu je prvostupanjski sud kada u obrazloženju navodi da u tom pravcu tužena nije podnijela niti protutužbu, a niti istakla prigovor prijeboja, pa je žalba i u tom dijelu neosnovana.
18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja žaliteljicu uputiti na pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u skladu restitucijskog zahtjeva u odnosu na kojeg su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne obveze o valutnoj klauzuli ostala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba podnesena 1. lipnja 2021., to nije nastupila zastara kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.
19. Neosnovano se tuženik poziva na pogrešnu primjenu odredbe članka 19. stavak 3. ZIDZPK budući predmetni ugovor ne spada u kategoriju ugovora iz odredbe članka 19a. stavak 2. istog Zakona odnosno za kredit nije provedena konverzija.
20. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda za svoju odluku dao valjane razloge, kako u odluci o glavnom zahtjevu, tako i u odluci o troškovima, koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, pa je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi presudu u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.
21. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
22. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.
U Slavonskom Brodu, 10. travnja 2025.
Sudac
mr.sc. Zlatko Pirc
