REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-117/2023-10

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 13. siječnja 2023. br. K-374/2021, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog ABC, branitelja optuženika Marija Vukovića i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku IUH

r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbi optuženog ABC i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalbe optuženika i državnog odvjetnika su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-374/2021 od 13. siječnja 2023. optuženi ABC proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11, pa je na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna u trajanju od 6 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 mjeseci, neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 743,25 eura/ 5.600,00 kn[1] u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Mariju Vukoviću iz Splita, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o troškovima kaznenog postupka i oduzimanja imovinske koristi s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv te presude žalbu je podnio i državni odvjetnik, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Na žalbe nisu podneseni odgovori.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Sjednica drugostupanjskog vijeća, na traženje optuženika, održana je u prisutnosti optuženog ABC, branitelja optuženika Marija Vukovića i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku IUH u skladu s odredbom članka 475. stavka 2. ZKP/08.

8. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika su bespredmetne.

9. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik i državni odvjetnik u žalbama naznačuju i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, iz njihovog cjelokupnog konteksta proizlazi da sadržajno ustvari napadaju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, kakvi žalbeni navodi ne ulaze u okvire te žalbene osnove, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, i to jer postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je predmetno kazneno djelo počinjeno.

10.1. Naime, optuženik je prvostupanjskom presudom proglašen krivim da je inkriminirano kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11 počinio sa svjesnim nehajem „ … lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu…“, kako to stoji u činjeničnom opisu pobijane presude. Suprotno tome, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nalazi „…kako je optuženi kritične prigode postupao s neizravnom namjerom. Naime, on je svjestan da je brzom vožnjom, brzinom koja je veća od dozvoljene, u naseljenom mjestu, brzinom koja je neprilagođena raskrižju kojem se približava, kao i pješačkom prijelazu, ne reagiranju kočenjem kada uočava pješakinju koja prelazi kolnik, može ostvariti obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće i na to pristaje…“

10.2. Prema tome, pobijanom presudom optuženik je proglašen krivim da je terećeno kazneno djelo počinio sa svjesnim nehajem, dok u razlozima presude, a kako je naprijed navedeno, sud utvrđuje da je isti postupao s neizravnom namjerom, a na koji način je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude proturječna njezinim razlozima.

11. Kako je slijedom svega navedenog, na temelju 483. st. 1. ZKP/08 pobijanu presudu valjalo po službenoj dužnosti ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te s obzirom da optuženik i državni odvjetnik žalbe podnose i zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to se u nastavku daje ocjena i te žalbene osnove.

12. Optuženik u žalbi tvrdi da u provedenom prometno- tehničkom vještačenju nije uzeto u obzir da je cesta bila mokra, da se radilo o nagibu preko 10% i starost vozila koje je vozio. Osim toga ističe da iz činjenice da ga kamera za nadzor brzine, koja je smještena 120 metara od predmetnog raskrižja, a koja snima sve vozače koji voze brzinom višom od 90 km/h, nije snimila proizlazi da inkriminirane prigode nije vozio brzinom od 94,7 km/h kao što proizlazi iz izreke pobijane presude.

12.1. Izloženi žalbeni navodi se, za sada, ukazuju kao neosnovani i neutemeljeni, budući da je prvostupanjski sud pravilno cijenio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Nevena Kralja uvjerljivim, visokostručnim i argumentiranim te da na isto stranke nisu imale primjedbe. Naime, iz iskaza imenovanog vještaka proizlazi da je tehnički moguće da je optuženik prošao nadzornu kameru s brzinom manjom od 88 km/h i da je nakon toga podigao brzinu na 94,7 km/h do trenutka kada je reagirao intenzivnim kočenjem.

12.2. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi činjenice koje se tiču doprinosa oštećenice počinjenju predmetnog kaznenog djela, a koje su odlučne za odluku o kazni. Tako isti osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da li je oštećenici kritične prigode na semaforu bilo upaljeno zeleno ili crveno svjetlo. Naime iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja prometno- tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Nevena Kralja utvrdio da nije moguće da je u isto vrijeme na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo i optuženiku i oštećenici, ali da ne može utvrditi kome je u inkriminirano vrijeme na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo.

12.3. S obzirom da je za odluku o kazni relevantna činjenica da li je oštećenica inkriminirane prigode prelazila kolnik dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo i na taj način doprinijela nastanku prometne nesreće, a imajući na umu da do prometne nesreće ne bi došlo da ista kritične prigode nije prelazila kolnik, a koju činjenicu je sud prvog stupnja propustio utvrditi, tada i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja treba utvrditi koje je svjetlo na semaforu bilo upaljeno oštećenici za vrijeme inkriminiranog događaja.

13. Također, osnovano državni odvjetnik u žalbi tvrdi da sama činjenica što je optuženik otac četvero djece nema značaj olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne pa je važno utvrditi uzdržava li optuženik zaista svoju djecu. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja treba utvrditi da li optuženik ostvaruje prihode i po kojoj osnovi, a koja činjenica se vrednuje prilikom odmjeravanja kazne.

14. Nadalje, valja napomenuti da je u uvodu otpravka pobijane presude omaškom navedeno da je ista donesena po sucu pojedincu, dok iz izvornika pobijane presude pravilno proizlazi da je ista donesena u vijeću, kako to propisuje članak 19. b ZKP/08.

15. Slijedom navedenog, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, povodom žalbi optuženika i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, primjenom članka 483. stavka 1. ZKP/08 pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su žalbe optuženika i državnog odvjetnika postale bespredmetne.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze, posebno u pravcu utvrđivanja odlučnih činjenica na koje mu je ukazano ovim rješenjem. Nakon toga će savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojemu će utemeljiti novu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe iz čl. 459. ZKP/08, a pri čemu će otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je skrenuta pozornost ovom odlukom.

Šibenik, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac