Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-92/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova 24a, OIB: 16089706543, koju zastupa po punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-267/2021 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća od 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-267/2021 od 15. srpnja 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 1.511,05 eura s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 845,99 eura s pripadajućim kamatama dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Protiv ove presude žali se tužena zbog svih razloga predviđenim člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dat.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2017. do siječnja 2021. i to po osnovu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za odrađene prekovremene sate, naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdane neradnih dana te razlike naknade plaće za vrijeme nekorištenja godišnjeg odmora i bolovanja, kao i razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. uz primjenu osnovice od 5.414,37 kuna.

6. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev temeljem kojeg je naložio tuženoj da isplati tužiteljici za sporno razdoblje iznos od 1.511,05 eura s pripadajućim kamatama, za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud, a koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene. Svoje utvrđenje sud prvog stupnja pravilno temelji na nalazu i mišljenju vještaka iskazanom u tzv. varijanti 1. Naime, tražbina tužiteljice sastoji se od neisplaćenih prekovremenih sati za dane kad je tužiteljica radila na blagdan koji pada u neradni dan od ponedjeljka do petka, neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada te dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje, koji dodatak tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu, no ne i na sate odrađene u prekovremenom radu, a posljedično tome neisplaćene naknadu za godišnji odmor te razlike plaće nastale odgovarajuću osnovicu u razdoblju od siječnja 2016 do siječnja 2017. Predmet spora je različito tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. Kolektivnog ugovora. Naime, zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dva puta je tumačilo ovu odredbu i to na sjednici od 1. srpnja 2015. i na sjednici od 21. prosinca 2015. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio i svoju presudu temeljen na zaključku od 21. prosinca 2015. Bitna razlika između zaključka broj 153. donesenog 21. prosinca 2015. i zaključka broj 148. donesenog od 1. srpnja 2015. sastoji se u tome što redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok prema ranijem zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana i osam sati). Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe broj 51. stavak 10. Kolektivnog ugovora iz 2013. nije stavljane izvan snage. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja samostalni dio kolektivnog ugovora pri utvrđivanju je li tužena pravilno obračunala mjesečni fond radnih sati a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužiteljice, valjalo je po stavu ovog suda do 21. prosinca uzeti u obzir tumačenje iz zaključka broj 148. a nakon toga perioda tumačenje iz zaključka broj 153. kako je to učinio pravilno i sud prvog stupnja.

7. Odredbom članka 47. Kolektivnog ugovora iz 2013. kao i odredbom članka 45. Kolektivnog ugovora iz 2018. propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koju je radnik raspoređen i osnovicu plaće uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacije, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci uvećanja plaće. Odredbom članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora iz 2013. i članka 49. stavak 1. Kolektivnog ugovora iz 2018. propisana su uvećanja plaće, između ostaloga za prekovremeni rad 50%, s tim da navedeno uvećanje obračunavano osnovnu plaću. Sukladno članku 57. stavak 1. Kolektivnog ugovora iz 2013. odnosno članku 55. stavku 1. Kolektivnog ugovora iz 2018. radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećava se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak a u kojem je, između ostalog navedeno i radno mjesto tužiteljice, što između parničnih stranaka nije sporno. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici s obzirom na njeno radno mjesto pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje u tuženom razdoblju iznosi 25% do kolovoza 2019. a od rujna 2019., 28%. Također prema odredbi članka 59. propisana je i dodatak za život i zdravlje doktora medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak plaće u iznosu od 12% dok je odredbom članka 59.a Kolektivnog ugovora iz 2013. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostalih zdravstvenih i nezdravstvenih radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće od kolovoza 2019. prema članku 24. dodatka II. Kolektivnog ugovora iz 2018. 8% od osnovne plaće od rujna 2019.

8. Pravilnim tumačenjem citirane odredbi sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužiteljica ima pravo na isplatu više različitih dodataka sve zajedno sa dodatkom na prekovremeni rad jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje prava tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi i u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada.

9. Glede zahtjeva za isplatu naknade za godišnji odmor pravilno je sud prvog stupnja da je tužiteljici isplaćen umanjeni iznos jer je pogrešno utvrđena osnovica. Prema odredbi članka 36. stavak 2. Kolektivnog ugovora iz 2013. odnosno članka 34. Kolektivnog ugovora iz 2018. propisano je da radniku čija je narav postala takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

10. Kako je u utvrđenom razdoblju tužiteljici pogrešno obračunata plaća i ista je isplaćena u umanjenom iznosu došlo je i do pogrešnog obračuna plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i za vrijeme bolovanja, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

11. Tužiteljica potražuje i razliku plaće nastala u odnosu na osnovicu u razdoblju siječnja 2016. do siječnja 2017. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikat javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su nekoliko sporazuma kojim je regulirano pitanje osnovice za plaće u javnim službama.

12. Tako su 23. studenoga 2006. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u naredne tri godine, 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

13. Na temelju tog Sporazuma i u skladu s njegovim sadržajem, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. („Narodne novine“ broj 142/2006.) kojom je utvrđena osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu u visini od 4.819,66 kuna. Navedena Odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23. studenoga 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna točno za 6% veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2006. („Narodne novine“ broj 155/05.).

14. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog Dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6%), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6% (koje je trebalo uslijediti iza 2009.) sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Odredbom čl. IV. 5. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog Sporazuma. Navedeni Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenoga 2006.

15. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen 26. listopada 2011. kada su sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII.c toč. 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava „za mjesec“ znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

16. Odredbom čl. IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (st. 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (st. 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (st. 5.). Odredbom čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

17. Ovaj Sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže.

18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.), jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.

19. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, u nastavku: TKU/12) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10., u nastavku: TKU/10). Povrh navedenog, u skladu s odredbom čl. 6. st. 1. TKU/12 ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri.

20. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da su predmet Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. studenog 2011. prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pa, prema stajalištu ovog suda, navedeni Sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Točno je da taj Sporazum nije potpisan od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009. Međutim, okolnost da jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci poslovni broj Revr 408/2012-2 od 3. travnja 2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog pregovaranja, što nije bio slučaj, budući da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

21. Budući da su izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene na rok od pet godina, važenje bi im isteklo 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, slijedom čega se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

22. Valja istaknuti kako valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje ni od strane Vlade Republike Hrvatske ni od strane sindikata javnih službi. Oni su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su sklopili 12. prosinca 2012., a stranka tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu.

23. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuju tuženicu u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima javnih službi.

24. Ovaj sud smatra da nije došlo odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosno do odgode povećanja osnovice, već se odgoda odnosila isključivo na usklađivanje pariteta u odnosu na plaće u privredi. Naime, čl. IV. st. 1. - 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđeno je usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S obzirom na to da se nije moglo predvidjeti hoće li i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca 2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja 2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. Izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31. prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).

25. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. Izmjena za vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl. IV. st. 5. Izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske, ali nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto.

26. Osim toga, odredba čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast pa je razvidno da razdoblje od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014. (u kojem razdoblju je nesporno zabilježeno 12 uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a) ne predstavlja razdoblje iz čl. III., već se očigledno radi o razdoblju iz čl. II. i čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.).

27. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio je realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

28. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) od prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

29. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i kako ih tuženica ne obračunava sama, do primjene osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, već je odluku o promjeni visine osnovice bila dužna donijeti Vlada Republike Hrvatske. Međutim, propust Vlade da donese takvu odluku ne može ići na štetu tužiteljica. Vlada Republike Hrvatske je bila ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne pretpostavke da poslodavci, uključujući i tuženicu, mogu ispuniti svoje obveze prema radnicima. Dakle, s obzirom na to da je tuženica kao poslodavac tužiteljica dužna i odgovorna za ispunjenje obveze isplate plaće, kao i da predstavlja javnu službu sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, razvidno je da je obveza tuženice tužiteljicama isplatiti razliku plaće.

30. Dakle, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i na temelju istoga utvrdio da je tužiteljici po osnovi prekovremenog rada, neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad te naknade za godišnji odmor i bolovanje, kao i zbog promjene osnovice isplaćena manja plaća u iznosu 11.384,99 kuna bruto, odnosno sada 1.511,05 EUR. Pri tome razlika zbog promjene osnovice ukupno iznosi 6.591,60 kuna, odnosno sada 874,86 eura.

31. Stoga je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i na temelju istog utvrdio da je tužiteljici po osnovu prekovremenog rada neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad te naknade za godišnji odmor i bolovanje kao i zbog promjena osnovice isplaćena manja plaća u iznosu od 11.384,99 kuna bruto odnosno 1.511,05 eura.

32. Prigovor zastare pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan jer najstarije utuženo potraživanje dospjelo je 15. veljače 2016. pa nije protekao zastarni rok iz članka 139. Zakona o radu, što neosnovano osporava tužena.

33. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

34. Odluka o troškovima pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pri čemu je sud dosudio tužiteljici samo troškove koji su bili nužni za vođenje ovoga spora srazmjerno uspjehu u sporu.

U Splitu 10. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović