1

     Poslovni broj 21 Gž-2667/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                   Poslovni broj 21 Gž-2667/2022-2

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca

toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i

članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz S.1, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. B. S., odvjetnica u S.2, protiv tuženika Grad S.1, OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva te u pravnoj stvari protutužitelja Grad S.1, OIB: … protiv protutuženika T. M. iz S.1, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. B. S., odvjetnica u S.2, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja i protutuženika T. M. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-191/2020 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja i protutuženika T. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-191/2020 od 25. travnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i protutuženika T. M. (u daljnjem tekstu: tužitelj) koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine upisane u Z.U. 8158, čest. zem. 170/2 VRT površine 348 m2 (kat. oznake kat. čest. 10158/2 T. površine 348 m2), K.O. S.1, stoga je ovlašten temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris prava vlasništva za cijelo s imena tuženika.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri

postotna poena.“

             

Pod točkom II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Grada S.1 (u daljnjem tekstu: tuženik) i naloženo je tužitelju da nekretninu u vlasništvu tuženika označenu kao čest. zem. 170/2 upisane u ZU 8158 KO S.1 preda u isključivi i nesmetan posjed tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe te mu se zabranjuje svako daljnje pačanje u nekretninu tuženika.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora prema tužbenom zahtjevu jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik u cijelosti nekretnine označene sa čest. zem. 170/2, Z.U. 8158 K.O. S.1 uz ovlaštenje na uknjižbu na ime tužitelja te brisanje prava vlasništva s imena tuženika, a prema protutužbenom zahtjevu predmet spora je zahtjev tuženika na predaju u posjed predmetne čest. zem. 170/2 te zabrana "svakog daljnjeg pačanja" u predmetnu nekretninu.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

8. P. sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a prihvatio protutužbeni zahtjev kao neosnovan, uz utvrđenja i zaključke:

- da je neposrednim zapažanjem suda tijekom očevida na licu mjesta i na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Vinka R. utvrđeno da predmetna čest. zem. 170/2 u naravi predstavlja neuređeno zemljište čija je sjeverna granica prema čest. zem. 170/3 definirana kamenim pod zidom (točke B,C skice), istočna granica prema čest. zem. 170/1 definirana je visinskom razlikom (točke C,D skice), južna granica prema čest. zem. 169/2 definirana je kamenim podzidom dijelom obraslim visokom vegetacijom (točke D,A), a zapadna granica prema čest. zem. 160/3, 160/1 i 160/5 prema pristupnom putu nije vidljiva (točke A,B), a upisana je u Z.U. 8158 s označenom kulturom vrt, te odgovara kat. čest. 10158 /2 pa proizlazi da su zemljišnoknjižno i katastarsko stanje usklađeni, a čestice dakle imaju dvojnu numeraciju,

- da prema priloženom z.k. izvatku u bitnome proizlazi kako je čest. zem. 170 (stara oznaka) u zemljišnim knjigama tog suda, ranije u listu B, bila upisana kako slijedi: od 16. siječnja 1941. kao vlasništvo fizičke osobe; 8. veljače 1946. pod Z-89/46 zabilježuje se privremena uprava; 11. prosinca 1946. na temelju Rješenja suda od 12. studenoga 1946. Konfis. 300/45 briše se dotadašnji upis i provodi uknjižba u korist Federativne Narodne Republike Jugoslavije; 27. travnja 1948. pod Z-1172 kao vlasnik upisuje se „općenarodna imovina“; 23.listopada 1948. pod Z-4260 upisuje se organ upravljanja uprava u S.1; 21. ožujka 1955. mijenja se organ upravljanja i kao organ upravljanja odbor Grada S.1;15. prosinca 1998. pod Z-8509/98 na temelju Prijavnog lista geodetsko inženjerskog ureda V. F. “U S.1,13. siječnja 1998.“ odobrenog pod br. Klasa: … evidentira se dioba čest. zem. 170 u čest. zem. 170/1,170/2 i 170/3; da bi pod brojem Z-4809/2018 temeljem Uvjerenja Grada S.1 Klasa: … od 8. studenog 2018., Odluke Komisije Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Klasa: … od 24. listopada 1996., odredbi čl. 130. st. 1. i 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14., dalje: ZV), s općenarodne imovine i organa upravljanja odbora Grada S.1, bila uknjižena na tuženika Grad S.1,

- da je prema povijesti promjena na kat. čest. 10158/2 čija je z.k. oznaka čest. zem. 170/2 (list 17 spisa – Područni ured za katastar S.1, dopis od 7. studenoga 2019.) predmetne nekretnina upisana u posjednom listu 11755 na ime posjednika S. M. iz S.1, za cijelo, time da je u razdoblju od 1955. do 1964. zemljište tadašnje austrijske izmjere čest. zem. 170 K.O. S.1 prema popisu čestica koji se nalazi u arhivi ureda, bila upisana u Pl-4419/S, a uvidom u sumarnik posjedovnih listova za gore navedeno razdoblje utvrđeno je da je upisani korisnik bio N.O. Grada – N.O. Općine S.1, odjel,

-da se stupanjem na snagu nove kat. izmjere za K.O. S.1 koja je u uporabi od 1964. kat. čest. 10158 K.O. S.1 upisuje u Pl-6462 na ime posjednika Skupština Općina S.1 za cijelo; u postupku tog Ureda pod brojem Klase: … od 14. listopada 1998. izvršena je dioba k.č. 10158 od koje je formiraju k.č. 10158/1, /2, /3 temeljem Geodetskog elaborata ovjerenog pod brojem UP/I-932-06/98-01/0060 od 2. veljače 1998., a predmetna k. č. 10158/2 se upisuje u Pl-11755 na ime posjednika S. M. iz S.1, za cijelo, pri čemu sadržaj spomenute povijesti promjena prate i isprave u istoj navedene (sve od lista 19 do 38 spisa),

-da je prema navedenom, prednik tužitelja upisan kao posjednik novoformirane čest. zem. 10158/2 od dana njezina nastanka(1998.),

-da u činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu naslijedio od svog pok. oca S. M. pozivom na priloženo Rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-475/10 od 14. svibnja 2010., tvrdeći kako je njegovom predniku utužena nekretnina dodijeljena od tuženika 70-ih godina 20-tog stoljeća

-da spisu prileži nedatiran dopis u potpisu S. M. upućen tadašnjoj pravnoj osobi J."; O. S. – z. r. s.", a naslovljen kao Molba za dodjelu zemljišta, u kojem se navodi kako podnositelj u S.1 nema svog zemljišta, a u slobodno se vrijeme želi baviti fizičkim radom, odnosno poljoprivredom, radi čega traži dodjelu slobodnog zemljišta u okolici S.1 III., čime bi i potomke privikavao poljoprivrednoj proizvodnji, a da nema pisanog traga na koji način je i kada odlučeno po ovom zahtjevu,

-da su prema priloženom Ugovoru iz siječnja 1990. godine sklopljenom između F. M. udove J. i tužiteljevog oca S. M. pok. M., regulirana njihova prava i obveze glede priključka za vodu za zemljište „u Ž. "; i to „nakon skidanja mjerila za vodu, vlasništva „J.“ sa zemljišta u Ž. od strane “V. i k.“ S.1, pri čemu su se, kako se u ispravi navodi, stranke sporazumjele da se postavi novo zajedničko mjerilo od strane “V. i k.“ na način da se na mjesto starog (“J.“) postavi drugo, ali kako ne može glasiti na više osoba, dogovoreno je da glasi na F. M., a svoj dio utroška vode da će S. M. njoj isplatiti prema evidentiranoj potrošnji na njegovu podmjerilu,

-da u ugovoru nama pobližih podataka o nekretnini S. M. za koju bi se koristila voda čiji utrošak bi se evidentirao tim mjerilom osim da se radi o Ž., što je četvrt Grada S.1, na kojemu se nalazi i sporna nekretnina,

 

-da je pregledom Zahtjeva za priznanjem prava vlasništva kojeg je S. M. preporučenom pošiljkom uputio dana 30. lipnja 1997. Županiji SD – uredu utvrđeno kako je istim tražio da zemljište označeno sa čest. zem. 170, odnosno kat. čest. 10158 u S.1-Ž., kojeg je „dio dobio od Općine S.1 u posjed i korištenje“, a nakon što mu je njegova zemlja nacionalizirana za gradnju te je više ne može dobiti, još navodeći da je predmetno zemljište rješenjem o konfiskaciji broj 300/45 uknjiženo kao općenarodna imovina te da postoje neka saznanja da bi bivši vlasnik bio Slovenac i da nema slijednika, pa je slijedom navedenog tražio da mu se predmetno zemljište prenese u vlasništvo izričito navodeći:“ Zahtijevam da mi se predmetno zemljište prenese u vlasnost, a u okviru Zakona koji regulira ovu materiju ili zakona o naknadi, a svoje obveze ću izvršavati u skladu rješenja upravnog organa opće narodne imovine“ ,

-da iz spomenutih pisanih isprava proizlazi kako je tužiteljev prednik od nekadašnjeg „J.“ O. S. neutvrđenog datuma tražio dodjelu zemljišta radi poljoprivredne obrade pošto nema svog zemljišta, da je 1990. dogovorio s F. M. način uporabe mjerila za vodu pošto je bilo skinuto mjerilo koje je pripadalo “J.“, pa kako se spominje zemljište u Ž., onda se pretpostavlja da se radi upravo o spornom zemljištu koje se na tom predjelu i nalazi i u čijem posjedu je bio jer mu inače uporaba vode na tom predjelu ne bi bila potrebna,

-da je prednik tužitelja bio u posjedu spornog zemljišta proizlazi i iz Zahtjeva za priznanje prava vlasništva, ali ovdje se ne spominje dodjela od „J.“ već od Općine S.1 davanje u posjed i korištenje nakon što je njegova zemlja nacionalizirana, ali o tome da je doista njegova zemlja bila nacionalizirana u spisu nema dokaza,

-da spisu prileže ovjerene izjave I. J. i N. V. koji potvrđuju korištenje nekretnine od prednika tužitelja, pa tako I. J. u izjavi od 30. listopada 1997. ovjerenoj u potpisu pred javnim bilježnikom M. P. iz S.1 pod br.Ov-169/98 od 23. siječnja 1998. potvrđuje da je S. M. dobio 1974. na korištenje dio čest. zem. kat. broja 10158 odnosno zk broja 170 K.O., S.1 koju neprekidno koristi u poljoprivredne svrhe, ali ne navodeći od koga bi dobio zemljište, a navedeno je u svojoj izjavi od 30. listopada 1997. ovjerenoj u potpisu pred javnim bilježnikom M. P. pod br Ov-140/98 od 22. siječnja 1998. potvrdio i N. V. izjavljujući kako spomenuti koristi u poljoprivredne svrhe dio čest. zem. 10158, z.k. broj 170 k.o. S.1 ali ne navodeći od kada niti spominjući osnov posjeda,

-da svi saslušani svjedoci, inače srodnici ili tazbina tužitelja, dakle u bitnome potvrđuju kontinuirani nesmetani i neosporavani posjed obitelji tužiteljeva oca S. M., ne znajući na koji način je stekao posjed te bilo posrednim saznanjem od tužiteljeva oca (S. M.) ili iz neposrednih saznanja (M. Č., D. M., I. Č.) posjed tužiteljeva prednika smještaju u vrijeme od 70-tih godina pa nadalje, svjedok S. B. od 70 tih ili 80 tih,

-da tužitelj saslušan kao stranka (rođen 1973.) tvrdi da je predmetna nekretnina dugi niz godina u posjedu njegove obitelji, pri čemu se glede načina stjecanja poziva na pričanje svog pok. oca S.3 o tome kako je od tadašnjeg poduzeća J. dobio zemlju za bavljenje poljoprivredom, ne mogavši se precizno izjasniti je li zemlju dobio na obradu ili je kupio,

-da se u činjeničnom opisu tužbe tužitelj poziva na stjecanje vlasništva nasljeđivanjem od svog oca S. M. kojemu je predmetna nekretnina dodijeljena sedamdesetih godina prošlog stoljeća te u konačnici pozivajući se na dugogodišnji zakoniti, istiniti i pošteni posjed pa dakle korespondira i s pravnim osnovom dosjelosti,

-da je tužitelj postavio (tužbeni) zahtjev na utvrđenje vlasništva koji u svojoj osnovi predstavlja zahtjev za donošenje deklaratorne presude koja će utvrditi (potvrditi) da je nekoć ranije, svakako prije donošenja presude, nastupanjem za to propisanih zakonskih pretpostavki došlo do stjecanja prava vlasništva,

-da iz Rješenja o nasljeđivanju ovog suda po javnom bilježniku Z. M.-Š., kao povjereniku suda O-475/1 UPP/OS-18/10 od 14.05.2010. proizlazi da je istim raspravljena ostavinska imovina iza smrti S. M. rođenog …, a preminulog … i sporna nekretnina označena kao kat čest.10158/2, T., vrt površine 348 m2, raspoređena u korist njegova sina, ovdje tužitelja za cijelo,

-da tužitelj nije dokazao da je njegovu predniku sporno zemljište dodijeljeno u zakonito provedenom postupku pa da bi po tom osnovu mogao steći vlasništvo,

-da se u odnosu na pravnu osnovu dosjelosti primjenjuju pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika do 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, br.53/91., 9/92. i 77/92. dalje: ZOVO) koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZV,

-da i uzimajući u obzir da je tužiteljev prednik S. M. stupio u posjed 70-tih ili 80-tih godina, i da se nije radilo o društvenom zemljištu, isti ne bi stekao zemljište dosjelošću,

-da iz zamolbe prednika tužitelja za dodjelu zemljišta na korištenje upućene „J.“ ne proizlazi da je namjera bilo stjecanje stvarnopravnih ovlaštenja već samo korištenja za poljoprivrednu obradu obitelji, a da iz Zahtjeva za priznanje prava vlasništva iz 1997. proizlazi da je znao kako je upisana općenarodna imovina i da je zemljište konfiscirano ranijem vlasniku iz S.4 koji nema nasljednika, pa iako navodi da mu je sporno zemljište dodijeljeno nakon oduzimanja njegovog, ne tvrdi niti tužitelj dokazuje da je sporno zemljište dato na ime naknade o čemu bi po redovnom tijeku stvari postojao pisani trag ili konkretno saznanje koje na taj trag upućuje, pa se, polazeći od sadržaja zahtjeva iz 1997. tužiteljev prednik ne legitimira poštenim posjednikom, već osobom koja zna da zemljište koje posjeduje nije njegovo, što se ukazuje kao nedostatak jedne od pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću uz primjenu pravnog pravila iz paragrafa 1460. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjivao temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa (Sl. list FNRJ 86/46) odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/91) prema kojemu je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo potrebno ispunjenje sljedećih pretpostavki: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete-savjestan posjed i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina), a savjesnost posjeda se tražila i prema čl. 43. ZOVO te i po čl.159 ZV,

-da u smislu odredbe iz čl.160. st.3. ZV nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne i ako je to nasljednik znao ili morao znati,

-da je tužiteljev prednik preminuo 4. prosinca 2009., čak i da se uzme stupanje u posjed sedamdesetih godina te i da je bio pošten posjednik, proizlazi da za vrijeme važenja odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV (17. studenog 1999.) nije proteklo vrijeme od 40 godina iz čl.159. st. 5. ZV, pa nije došlo do stjecanja u korist prednika,

-da je ostaviteljev prednik preminuo 2009., a tužitelj je podnio tužbu 22. siječnja 2020., a sve kada bi se uzelo i da nije znao da je ostavitelj nepošten pa i da je bio zakonit, istinit i pošten, opet ne bi stekao vlasništvo dosjelošću do podnošenja tužbe jer od otvaranja nasljedstva do podnošenja tužbe 22.siječnja 2020. nije protekao dvostruki rok za dosjedanje u smislu odredbe iz čl. 160. st.  2. i 5. ZV od 20 godina odnosno od 40 ako bi ga smatrali samo poštenim posjednikom,

-budući da je utvrđeno da je predmetna nekretnina bez pravnog osnova u tužiteljevu posjedu, a tuženik je izvatkom iz zemljišne knjige dokazao svoje pravo vlasništva, prvostupanjski sud je ocijenio osnovano potraživanje protutužbom koja predstavlja pravu vlasničku tužbu iz čl. 161. i 162. ZV na povrat stvari kojoj tužitelj kao protutuženik nije s osnovom suprotstavio prigovore iz čl. 163. ZV, radi čega je prvostupanjski sud prihvatio protutužbeni zahtjev.

 

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku, a  niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika osnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

 

10. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja i tuženika koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

 

11. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

 

12. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV ( čl. 159. ) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1.rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine, tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/91) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO.

 

13. Pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 857/13-3 od 4. travnja 2018.). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnjevi kako to proizlazi iz odredaba ZV, ali i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021.

 

14. Tuženik je u odgovoru na tužbu, pozivom na materijalne dokaze koje je tužitelj dostavio uz tužbu, osporio da je posjed predmetne nekretnine kroz cijelo vrijeme posjedovanja bio zakonit, istinit i pošten. Prvostupanjski sud je ocjenom  dokaza utvrdio da je predniku tužitelja bilo poznato da obrađuje odnosno koristi nekretninu koja je u vlasništvu druge osobe, pa da stoga na njegovoj strani ne može biti ispunjena osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a to je savjesni posjed. Žalbeni navodi tužitelja da iz dokaza na koje se poziva prvostupanjski sud proizlazi savjesnost i poštenje posjeda kod stjecanja predmetnih nekretnina za cijelo, jer da je prednik tužitelja, sada pok. S. M. podnio Zahtjev za priznanje prava vlasništva nadležnom uredu Županije S.-d. za imovinsko-pravne poslove od 30. lipnja 1997., u smislu zahtjeva za izdavanje tabularne isprave radi upisa vlasništva u zemljišne knjige u pogledu predmetne nekretnine, koju je već držao svojim vlasništvom, pa da u tom smislu pogrešno prvostupanjski sud tumači da navedeni dopis iz 1997. godine predstavlja zahtjev za dodjelu vlasništva, nego da predstavlja pokušaj formalnog upisa vlasničkog prava u zemljišne knjige, odnosno razrješenje imovinsko-pravnih odnosa na predmetnoj nekretnini u korist prednika tužitelja, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na poštenje posjeda prednika tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori tužitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno ukazuje tužitelj.

 

15. Imajući u vidu da je utvrđeno da nije ispunjen uvjet koji propisuje zakon o stjecanju prava vlasništva putem dosjelosti, a to je savjesnost posjeda, žalbeni navodi tužitelja kojima argumentira trajanje posjeda svog prednika nisu od značaja za odlučivanje.

 

16. Nadalje, odredbom čl. 128. ZV propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno (1), a nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi (2). Odredbom čl. 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (1), a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (2). Međutim, s obzirom na to da je stjecanje nasljeđivanjem izvedeno iz prava vlasništva ostavitelja, pretpostavka za stjecanje je vlasništvo prednika (ostavitelja). Budući je utvrđeno da prednik tužitelja nije stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini tužitelj nije mogao u trenutku smrti svojega oca nasljeđivanjem steći pravo vlasništva nečega čega ni on nije bio niti knjižni niti izvanknjižni vlasnik (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev x 505/2017 od 12. listopada 2021.).

 

17. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (čl. 160. st.  3. ZV). Imajući u vidu da je ostaviteljev prednik preminuo 2009. godine, a tužitelj je podnio tužbu 22. siječnja 2020., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj, i u slučaju da nije znao ili nije morao znati za nepoštenje prednika, nije mogao steći vlasništvo dosjelošću jer od otvaranja nasljedstva do podnošenja tužbe je prošlo 11 godina, a  pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe ( pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 14. veljače 2019.).

 

18. O protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 161., 162. i 163. ZV, a u kojem dijelu prvostupanjsku presudu tužitelj žalbom posebno ne osporava.

 

19. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 7. studenoga 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća:

     Vesna Žulj, v.r.