REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1696/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 54189804734, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Kardum, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Jarnovićeva ulica 17J, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 06. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 09. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Mijenja se ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine i to na način da je tuženik VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 dužan obračunati jediničnu cijenu vode najviše do iznosa od

- 0,09 EUR/m3 za 2017. godinu od 27. srpnja 2017.,

- 0,09 EUR/m3 za 2018. godinu,

- 0,10 EUR/m3 za 2019. godinu do 17. srpnja 2019.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Mijenja se ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine i to na način da je tuženik VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 dužan obračunati jediničnu cijenu vode najviše do iznosa od 0,09 EUR/m3 za 2016. godinu i 0,09 EUR/m3 za 2017. godinu do 26. srpnja 2017."

III/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine kojim je određena cijena za isporuku vode izvršenu i to u dijelu u kojem ta cijena prelazi:

- za 2016. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2017. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2018. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2019. godinu iznos od 0,10 EUR/m3.".

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 da tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. ZAGREB, Janka Rakuše 1, OIB: 54189804734 temeljem neosnovano naplaćene cijene za isporučenu vodu po Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine u roku 8 dana isplati iznos od 214.482,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 10.544,97 EUR teče od 27.08.2016. godine

- na iznos od 12.680,55 EUR teče od 24.09.2016. godine

- na iznos od 19.842,48 EUR teče od 27.10.2016. godine

- na iznos od 19.670,79 EUR teče od 26.11.2016. godine

- na iznos od 21.706,55 EUR teče od 22.12.2016. godine

- na iznos od 18.351,97 EUR teče od 25.01.2017. godine

- na iznos od 26.448,02 EUR teče od 23.02.2017. godine

- na iznos od 20.007,64 EUR teče od 23.03.2017. godine

- na iznos od 21.470,41 EUR teče od 27.04.2017. godine

- na iznos od 19.610,96 EUR teče od 25.05.2017. godine

- na iznos od 24.148,01 EUR teče od 29.06.2017. godine

do 31.12.2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku 15 dana prouzročeni parnični trošak u iznosu od 42.312,50 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 09. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja.

VI/ Odbija se djelomično zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 60.157,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  je

Odbacuje se djelomično tužba kao nedopuštena u dijelu koji glasio:

"Utvrđuje se da zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju koju je tuženik VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 isporučivao tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. ZAGREB, Janka Rakuše 1, OIB: 54189804734 temeljem Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine:

- za 2016. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2017. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2018. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2019. godinu iznosi 0,10 EUR/m3.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27. srpnja 2017. podnio tužbu u kojoj navodi kako su stranke javni isporučitelji vodnih usluga u smislu čl. 202. Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14; dalje u tekstu: ZoV) te obavljaju djelatnosti javne vodoopskrbe u smislu čl. 201. ZoV-a s time da tuženik isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji tužitelju kao drugom isporučitelju vodne usluge u smislu čl. 208. st. 1. ZoV-a. Tužitelj je u obavljanju djelatnosti primoran vodu za isporuku nabavljati od tuženika obzirom da nema dostatne količine pitke vode za pokriće potreba distributivnog područja iz vlastitih izvora, stoga je s tuženikom sklopilo Ugovor o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 07.12.2015. na obrascu tuženika, a u kojem je ugovorena neposredna primjena Zakon o vodama. Prema čl. 3. istog ugovora obračun i plaćanje isporučenih količina pitke vode se vrši mjesečnim fakturama na temelju očitanja vodomjera, uz primjenu cijene od 2,53 kn/m2. Prema Zakonu o izmjenama Zakona o vodama iz Narodnih novina 56/13, a koji je stupio na snagu dana 18.05.2013. izmijenjen je čl. 208. st. 1. prema kojem isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine javne vodoopskrbe, stoga smatra kako je cijena koju je odredio tuženik protivna prisilnim propisima te kao takva ništetna pri čemu se poziva na odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Napominje kako je tužitelj dužan osigurati isporuku pitke vode na svom uslužnom području te da bez tuženikove isporuke vode tužitelj nije bio u mogućnosti osigurati dostatne količine pitke vode, a nije u mogućnosti pribaviti nedostajuću količinu vode od nekog druga pa je ugovora ništetan i sukladno čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nakon izmjena ZoV iz 2013. tužitelj je u više navrata pozivao tuženika da formira novu kategoriju cijene vode ili da se sklopi aneks, no isto nije postignuto pa je tužitelj mora podignuti tužbu. Prema tužiteljevim izračunima zakonita cijena vode bi iznosila 1,52 kn/m3. Smatra kako isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu drugom isporučitelju ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode, uvećano za razuman trošak provoda vode, a ako takvih korisnika nema obvezan je odrediti cijenu vodne usluge sukladno načelima iz čl. 197. st. 5. ZoV. Slijedom navedeno tužitelj traži da se utvrdi kako je ništetan dio Ugovora u odnosu na određenu cijenu za isporuku vode, kao i da se izmjeni ista odredba, uz povrat preplaćenog dijela cijene za isporučenu vodu temeljem čl. 1111. ZOO-a jer je to razlika između isporučenih količina po nezakonito ugovorenoj cijeni te onoj koja je zakonita. Nadalje, navodi da ukoliko se ne utvrdi da je bilo djelomične ništetnosti ugovora odnosno ugovorne cijene te da nema stjecanje bez osnove, da je tuženik bio dužan prilikom utvrđivanja cijene vode poštovati ograničenje iz odredbe čl. 208. st. 1. ZoV-a, stoga tuženikov propust da postupi u skladu sa zakonskom obvezom predstavlja štetnu radnju uslijed koje je tužitelju nastala šteta u visini postavljanog tužbenog zahtjeva. Također je naveo kako zadržava pravo tijekom postupka tužbenim zahtjevom proširiti tužbeni zahtjev i na daljnje anuitete koji tokom postupka budu plaćeni. Nadalje, tijekom postupka naveo je kako je Vijeće vodne usluge donijelo privremeno rješenje 08.03.2018. koji se određuje cijena vode u visini od 1,71 kn/m3 uvećano za pripadajući PDV.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, spori osnov i visinu te je naveo kako je ugovor kojeg su sklopile stranke rezultat pregovora stranaka, da je tuženik dana 01.12.2015. dostavio ugovor tužitelju radi usuglašavanja konačnog teksta. Nije imao nikakve primjedbe na prijedlog ugovorene cijene vode. Kako su stranke javni isporučitelji vodnih usluga, tužitelj je nedvojbeno imao odnosno morao imati saznanja o svim elementima i strukturama cijene vode. Smatra da ugovorna cijena vode nije protivna prisilnim propisima, a čak i da se utvrdi drugačije ista ne bi bila ništetna sukladno čl. 322. ZOO-a. Naime, napominje da ZoV propisuje kako nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu kao i da od Vijeća za vodne usluge može tražiti privremenu mjeru da se odredi cijena vode. Sam čl. 322. st. 1. ZOO-a propisuje da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Protivi se predloženoj cijeni vode od 1,52 kn/m3 i smatra da bi istu trebalo odrediti prema načelu punog povrata troškova, dok u odnosu na pretplatu navodi kako se ne radi o stečenom bez osnove jer da ugovorena cijena vode nije ništetna, a također spori da bi isplata mogla biti naknada štete i da tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku za naknadu štete.

3. Tijekom postupka tužitelj je u više navrata mijenja tužbeni zahtjev. Tako je dana 23.11.2017. izmijenio tužbeni zahtjev na način da potražuje da se izmijeni cijena vode od 08.12.2015. pa nadalje. Tuženik se takvo preinaci tužbe protivio, no sud je na ročištu dana 17.05.2018. dopustio istu preinaku tužbenog zahtjeva, a sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku obzirom da je mišljenja kako je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka (VS RH Revt-370/13, VTS RH Pž- 897/2020, Pž-847/16, Pž-441/08), a posebice imajući na umu da je tužitelj istu preinaku tužbenog zahtjeva izvršio prije zaključenja prethodnog postupka. Podneskom od 31.07.2018. tužitelj je ponovno preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti postavio uvođenjem nove točke tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju koja se isporučuje tuženiku od 07.12.2015. iznosi 1,51 kn/m3. Dakle, tužitelj pored tužbenog zahtjeva koji je postavljen podneskom od 23.11.2017. istaknuo i dodatni tužbeni zahtjev što predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, a kojoj se tuženik protivio, no sud na ročištu dana 27.09.2018. dopustio istu preinaku tužbenog zahtjeva, a sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku obzirom da je mišljenja kako je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka (VS RH Revt-370/13, VTS RH Pž-897/2020, Pž-847/16, Pž-441/08), a posebice imajući na umu da je tužitelj istu preinaku tužbenog zahtjeva izvršio prije zaključenja prethodnog postupka.

4. Nadalje, tužitelj je ponovno izmijenio tužbeni zahtjev podneskom od 02.02.2021. na način da potražuje da se utvrdi kako zakonita cijena vode od 07.12.2015. do 17.07.2019. iznosi 1,51 kn/m3, da se utvrdi kako je ništetan dio ugovora kojim je određena cijena za isporuku vode preko cijene od 1,51 kn/m3 te da se izmjeni ugovor za razdoblje do 17.07.2019. u dijelu cijene vode za isporuku vode najviše do iznosa od 1,51 kn/m3 kao i da se naloži povrat preplaćene vode u periodu od kolovoza 2016. do lipnja 2017., a sukladno nalaz i mišljenju vještaka. Tužitelj pojašnjava da je tužbeni zahtjev u odnosu na vremenski period do 18.07.2019. jer je tog dana prestao važiti čl. 208. Zakon o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18), a sukladno kojem je podnesena ova tužba.

5. Tuženik se takvoj preinaci tužbenog zahtjeva protivio, navodeći kako je zaključen prethodni postupak, no ovaj sud je rješenjem od 02.11.2021. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, a sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku obzirom da je mišljenja kako je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka (VS RH Revt-370/13, VTS RH Pž-897/2020, Pž-847/16, Pž-441/08). Naime, valja napomenuti kako tužitelj nije mogao predvidjeti da će doći do izmijene Zakona o vodama, pa nije mogao ranije na taj način urediti vremenski tijek na koji bi se odnosio tužbeni zahtjev. Također tužitelj nije mogao urediti iznos cijene vode prije provođenja vještačenja pa je preinakom tužbe koji se tiče cijene vode uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

6. Kako su nakon toga bila dodatna očitovanja vještaka u odnosu na cijenu vode te je tuženik dostavljao dodatnu dokumentaciju, tako je tužitelj podneskom od 14.07.2023. ponovno preinačio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi kako zakonita cijena vode za 2016. godinu iznosi 0,64 kn/m3 odnosno 0,09 €/m3, za 2017. iznosi 0,64 kn/m3 odnosno 0,09 €/m3, za 2018. iznosi 0,67 kn/m3 odnosno 0,09 €/m3, za 2019. iznosi 0,69 kn/m3 odnosno 0,09 €/m3, da se utvrdi kako je ništetan dio Ugovora u dijelu u kojem ta cijena prelazi ranije naveden iznose, kao i da se mijenja ugovorna cijena iz Ugovora u dijelu prema kojem je tuženik dužan obračunati vodu po cijeni koja ne prelazi ranije naveden iznose, kao i da se naloži povrat preplaćene vode u periodu od kolovoza 2016. do kolovoza 2019., a sve sukladno dodatnim očitovanjima vještaka. Podneskom od 22.09.2023. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev u odnosu na točku II/ obzirom da je omaškom krivo označio Ugovor kojeg stranke imaju sklopljene.

7. Tuženik se takvoj preinaci tužbenog zahtjeva protivio, sud je o istoj preinaci odlučio rješenjem od 21. studenog 2024. te ju djelomično dopusti u odnosu na točke I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na točku IV/ tužbenog zahtjeva nije dopustio preinaku obzirom da tražio povrat preplaćene cijene vode učinjene u daljnjem vremenskom periodu (iako je prvotno potraživao od srpnja 2016. do svibnja 2017.) sve do prestanka važenja ZoV-a, čime je povećao tužbeni zahtjev jer sad potražuje povrat preplaćenog djela i za daljnji period do srpnja 2019., što ranije tijekom postupka nije potraživao, kako navedena preinaka nije tražena neposredno nakon prestanka važenja ZoV-a i izvršenih isplata za taj period (pa tako ni u podnesku od 02.02.2021. kojim je preinačio tužbu upravo radi izmjena Zakona o vodama) sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u tom dijelu koja je učinjena ovim podneskom čak 4 godine nakon prestanka važenja predmetnog ZoV-a te izvršenih plaćanja obzirom da nije bilo nikakvog razloga zbog kojeg tužitelj nije mogao isto potraživati ranije tijekom postupka.

8. Nadalje, tužitelj je podneskom od 11. listopada 2024. ponovno izvršio preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio i to na način da se preinaka tužbe u odnosu na točke I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva zapravo odnosi na usklađenje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka koje tužitelj nije mogao ranije urediti jer se vještačenje i provodilo radi utvrđenja iznos cijene vode, dok je točka IV/ tužbenog zahtjeva također preinačena ponovno na način da se potražuje povrat preplaćene vode za daljnji period do srpnja 2019. odnosno prestanka važenja ZoV-a. Sud je o istoj preinaci odlučio rješenjem od 21. studenog 2024. te ju djelomično dopusti i to u odnosu na točke I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na točku IV/ tužbenog zahtjeva nije dopustio preinaku. Naime, točkom IV. je tražio povrat preplaćene cijene vode učinjene u daljnjem vremenskom periodu (iako je prvotno potraživao od srpnja 2016. do svibnja 2017.) sve do prestanka važenja ZoV-a, čime je povećao tužbeni zahtjev jer sad potražuje povrat preplaćenog djela i za daljnji period do srpnja 2019., što ranije tijekom postupka nije potraživao, kako navedena preinaka nije tražena neposredno nakon prestanka važenja ZoV-a i izvršenih isplata za taj period (pa tako ni u podnesku od 02.02.2021. kojim je preinačio tužbu upravo radi izmjena Zakona o vodama) sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u tom dijelu koja je učinjena ovim podneskom čak 5 godina nakon prestanka važenja predmetnog ZoV-a te izvršenih plaćanja obzirom da nije bilo nikakvog razloga zbog kojeg tužitelj nije mogao isto potraživati ranije tijekom postupka. Također je istim podneskom tužitelj postavio i točku IV.a tužbenog zahtjeva kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a koja se odnosi također na isplatu kao i točka IV/ tužbenog zahtjeva, a koje su točke što se tiče iznosa i tijeka zateznih kamata identične te je jedina razlika u tome što se točka IV/ tužbenog zahtjeva potražuje s osnova neosnovano naplaćene cijene za isporučenu vodu, dok se točka IV.a potražuje na ime naknade štete. Sud je utvrdio kako se ne radi o eventualnom tužbenom zahtjevu obzirom da su točka IV/ i IV.a tužbenog zahtjeva ista točka i jedina razlika je po kojoj pravnoj osnovi tužitelj traži isplatu, no pravna osnova ne utječe na potraživanje tužitelja, a potraživanje po točkama IV/ i IV.a je isplata točno određenog (istog) iznosa.

9. U dokaznom postupku ovaj sud izvršio je uvid u ugovor o isporuci pitke vode (list 11-12 spisa), zahtjev za izmjenu cijene vodne usluge (list 13-14 spisa), elaborat (list 15-29 spisa), privremene mjere (list 30-33, 34-37 spisa), nalaze i mišljenja (list 38- 49, 130-149, 209-220, 1399-1407 spisa), izračun razlike (list 50 spisa), financijska kartice dobavljača (list 51, 1209-1213 spisa), račune (list 52-62, 437, 1463-1499 spisa), građevinsku dozvolu (list 63-66, 67-69, 70-71 spisa), karte (list 72 spisa), mail korespondencija (list 83-93 spisa), dopis (list 94 spisa), privremeno rješenje (list 107- 110 spisa), Odgovor na elaborat o izračunu cijene vode (list 111-116 spisa), primjedbe na elaborat o izračunu cijene vode (list 117-126, 150-159 spisa), tablica (list 160 spisa), Odluka o zaštiti izvorišta Stara Loza, Sapnjak, Žitnjak, Petruševec, Zapruđe i Mala Mlaka (list 161-165 spisa), Pravilnik o sanitarno tehničkim i higijenskim te drugim uvjetima koje moraju ispunjavati vodoopskrbni objekti (list 166-170 spisa), Tehničko izvješće (list 171-181 spisa), izvješća i godišnjih izvještaja (list 181-192 spisa), recenzija vještva Građevinskog fakulteta (list 289-290 spisa), izračun cijene vode (list 301-367 spisa), zapisnik s ročišta u predmetu Povrv-1258/20, P-1710/2020, Povrv- 5254/16 ovog suda (list 373-379, 407-411 spisa), sudska praksa (list 380-382, 1508- 1510 spisa), tablica osnovni podaci za CVU javne vodoopskrbne drugom isporučitelju (list 403-406 spisa), privremena odluka o cijeni vodne usluge obrazloženje (list 413- 435 spisa), isporučene količine vode (list 438 spisa), metodologija za određivanje cijene javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga (list 439-442 spisa), obračun plaća Petruševec radnici (list 467-1193 spisa), pregled svih računa (list 1208 spisa), obračun amortizacije (list 1214-1219 spisa), obračun (list 1220-1221 spisa), godišnje izvješće (list 1222-1245 spisa), godišnji financijski izvještaj (list 1246-1329 spisa), obračune (list 1330-1349 spisa), ispis internetske stranice (list 1383 spisa), članak (list 1384-1389 spisa), prijedlog uredbe o izmjenama Uredbe o visini naknade za korištenje voda (list 1390-1398 spisa), podatak crpljenja (list 1424 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 1457-1462 spisa), pregled svih računa (list 1500 spisa), prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o vodama (list 1511-1522 spisa), Uredba o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga (list 1527-1544 spisa), Smjernice za primjenu metodologije za određivanje cijena vodnih usluga (list 1545- 1622 spisa), proveo vještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Građevinskom fakultetu u Zagrebu (list 260-281, 291, 385-388, 1353-1370, 1409-1412 , 1427-1429, 1431-1432 spisa), izvršio je uvid u spis ovog suda Povrv-1258/2020 i dokumentaciju koja se nalazi u istom spisu.

10. Tužitelj je na ročištu dana 11. rujna 2024. odustao od dokaznog prijedlog saslušanja svjedoka IB i FB. Sud je na ročištu dana 09. svibnja 2024. odbio prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja povrata preplate cijene vode, kao i prijedloga tuženika za provođenje novog interdisciplinarnog vještačenja na okolnost visine jedinične cijene isporuke vode.

11. Sud je na ročištu dana 11.09.2024. odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka NB na okolnost pregovora i sklapanja ugovora između stranaka obzirom da iste okolnosti nisu odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu.

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

13. U ovoj je pravnoj stvari tužitelj potražuje utvrđenje zakonite cijene vode, utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. kojim je određena cijena za isporuku vode, da se promijeni ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015 te da tuženik isplati tužitelj iznos neosnovno naplaćene cijene za isporuku vode po Ugovoru o isporuci pitke vode od 07.12.2015.

14. Na temelju odredbi Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21 i 47/23) koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019., više ne postoji mogućnost zahtijevati od suda izmjenu ugovorne cijena za isporuku vode za koju se smatra da ne odgovara propisanim uvjetima iz članka 43. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama, jer na tu cijenu prema navedenom Zakonu prethodnu suglasnost daje Vijeće za vodne usluge. Međutim, kako je predmetni postupak pokrenut za vrijeme važenja ranije zakona ZoV- a prema kojemu je postojala mogućnost da cijenu vode utvrdi sud te kako je tužbenim zahtjevom obuhvaćeno razdoblje od 2015. pa stupanja na snagu Zakona o vodama(„Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21 i 47/23) , to je sud u ovom postupku odluku donio na temelju ZoV-a.

15. Između stranaka je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva, a posebice je sporna cijena vode po kojoj je tuženik isporučivao vodu tužitelju u periodu od 2015. do 2019., kao i je li nastupila zastara.

16. Iz e-mail korespondencije razvidno je kako su tužitelj i tuženik pregovarali tijekom 2015. oko sklapanja ugovora o isporuci vode za područje Sesvetski Kraljevec- Ivanić Grad. Tuženik je u listopadu 2017. dostavio tužitelju Ugovor na pregled i mišljenje. U prijedlogu istog ugovora predložena je cijene vode od 2,53 kn/m3. Tužitelj je potom u prosincu 2015. dostavio tuženiku prijedlog Ugovora o prodaji vode s korekcijama. U tako dostavljenom ugovoru navedena je i dalje cijena vode od 2,53 kn/m3 te su predložene korekcije dijela ugovora koji se ne tiču cijene vode. Nakon čega je tuženik dostavio tužitelju svoje korekcije ugovora na pregled koje se također ne odnose na cijenu vode. Iz dopisa od 04.12.2015. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku Ugovor o isporuci pitke vode koji je potpisan i ovjeren u četiri primjeraka te da mole da se nakon potpisa i ovjere vrate dva primjerka istog ugovora.

17. Uvidom u Ugovor o isporuci pitke vode razvidno da su ga dana 07.12.2015. sklopili tuženik kao isporučitelj i tužitelj kao naručitelj te da su predmet istog ugovora uvjeti i način isporuke pitke vode iz vodoopskrbnog sustava isporučitelja za potrebe naručitelja na distributivnom području istočnog dijela Zagrebačke županije putem vodoopskrbnog magistralnog cjevovoda Sesvetski Kraljevec-Ivanić Grad. Isporučitelj se obvezuje da će vršiti isporuku pitke vode naručitelju, a isporučena voda biti će preuzeta od strane naručitelja u vodomjernom oknu izvedenom na početku vodoopskrbnog cjevovoda Sesvetski Kraljevec-Ivanić Grad, a koje je isporučitelj označio kao mjerno mjesto 0998565. Po potpisu Ugovora kao i ugovora o ugradnji vodomjera koji će ugovorne stranke naknadno sklopiti, isporučitelj se obvezuje na navedeno mjerno mjesto ugraditi vodomjer koji će mjeriti količinu isporučene pitke vode. Isporučitelj se obvezao isporučivati vodu naručitelju prema standardima utvrđenim Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (Narodne novine br. 56/13 i 64/15). Člankom 3. Ugovora ugovoreno je da će se obračun i plaćanje isporučenih količina plitke vode vršiti mjesečnim računima koje će isporučitelj ispostavljati temeljem stanja potrošnje očitanom na vodomjeru ugrađenom na mjernom mjestu s, a po cijeni koja iznosi 2,53 kn/m3, s time da u tu cijenu nije uračunat PDV koji će se posebno iskazati. Člankom 5. ugovoreno je da je predmetni ugovor sklapa na rok od 12 mjeseci i stupa na snagu danom potpisa ugovornih strana i da se valjanost ugovora prenosi na iduće jednogodišnje razdoblje ukoliko niti jedna ugovorna strana ne otkaže ugovor jedan mjesec prije isteka ugovora. Otkazni rok je jedan mjesec uz pisanu najavu i obrazloženje.

18. Uvidom u izračun razlike, financijsku karticu dobavljača i račune razvidno je da je tuženik izdano tužitelju računa za period od 24. lipnja 2016. do 31.05.2017. tužitelju po jediničnoj cijeni od 2,53 kn/m3, a koje je računa tužitelj platio. Također su u spis dostavljeni i računi za kasniji period od 31.12.2017. do 31.07.2019. kao i pregled svih računa, financijska kartica dobavljača i kartica kupaca i dobavljača iz koji proizlazi da je tužitelj plaćao iste račune.

19. Uvidom u Zahtjev za izmjenom cijene vodne usluge razvidno je da je tužitelj dana 18.07.2017. tuženiku dostavio Elaborat koji je napravljen radi analize i utvrđivanja parametara za izračun zakonite cijene vodnih usluga te da obavještava tuženika kako zakonita cijena vode ne bi smjela prelaziti 1,52 kn/m3 te da ga poziva da odredi cijenu koja je opravdana i zakonita, a također napominje kako je tužitelj preplatio cijenu od kolovoza 2016 do pisanja dopisa za iznos od 998.681,49 kn te da za predstojeći period osporavaju sve račune u dijelu u kojem budu obračunati s cijenom većom od 1,52 kn/m3 te zadržavaju pravo zahtijevati povrata iznosa zaračunati preko ranije navedenog iznosa. Također je naveo da ukoliko tuženik ne prihvaća elaborat koji mu dostavlja tužitelj da zajednički angažiraju neovisne eksperte koji bi izvršili izračun cijene vodnih usluga. Također je napomenuto da ukoliko u roku od 15 dana ne dobiju pozitivan odgovor da će pokrenuti postupke radi zaštite svojih prava i interesa.

20. Uvidom u Elaborat: Izračun cijene vode koju društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb isporučuje društvu Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. područje ureda Ivanić Grad od 03.07.2017. nije razvidno tko je točno kreator navedenog elaborata. U istom se navode podaci o količini isporuke vode izvršene od strane tuženika prema tužitelju i to tijekom perioda od rujna 2016. do zaključno siječnja 2017. U istom elaboratu poziva se na članak 208. Zakona o vodama te se navodi kako troškovi proizvodnje vode čine troškove nastale na crpilištu Petruševec što predstavlja troškove zahvaćanja vode (a koji se svodi na trošak električne energije i uračunat je u trošak provoda vode), troškova zaposlenih (prema pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe za kapacitet od 51- 200 l/s je potrebno imati 2 VSS zaposlenika te je izračunato da je to trošak od 0,18 kn/m3 uz dodatni trošak od 0,04 kn/m3 odnosno ukupno 0,22 kn/m3) i trošak tretmana vode (kloriranjem vode koji trošak iznosi 0,02 kn/m3). Nadalje, navedeno je kako troškovi provoda vode obuhvaćaju trošak električne energije (da je crpilište priključeno na SN mrežu nazivnog napona 20 kV, srednja vrijednost tarife el. energije za SN mrežu iznosi max. 0,635 kn/kWh, da potrošnja el. energije iznosi 0,456 kWh/m3, a da udio troška za angažiranu snagu za vodoopskrbu Ivanić Grad iznosi 0,02 kn/m3, pa da ukupna cijena el. energije iznosi 0,32 kn/m3), trošak zaposlenika (da je predviđen sukladno ranije navedenom Pravilniku 1 radnik na svakih 50 km vodoopskrbe mreže, a na svakih 200 km 1 tehničar pa je trošak uzimajući u obzir prosječne bruto plaće 0,08 kn/m3, odnosno da su troškovi provoda vode 0,40 kn/m3. Troškovi održavanja procijenjeni su na 0,36 kn/m3 sukladno kontu 40 iz RDG Vodoopskrbe i odvodnje Zagreb te konta 411 i 412 istog računa dobiti i gubitka, a prema kontu 43 su procijenjeni troškovi amortizacije u iznosu od 0,47 kn/m3, slijedom čega je izračunata cijena vode u ukupnom iznosu od 1,51 kn/m3.

21. Iz Primjedbi na Elaborat o izračunu cijene vode sastavljen od tuženika 01.02.2018. razvidno je da isti prigovora ranije navedenom elaboratu jer da isti ne određuje stvarni trošak isporuke vode te da se u nedostatku realnih podataka za potrebe izrade Elaborata posluživalo Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe koji propisuje minimalni potreban broj radnika određenih kvalifikacija koji nije realan obzirom na veličinu sustava tuženika, da se za izračun amortizacije primijenio podatak o ukupno zahvaćenim količinama vode i cijelom sustavu, a za izračun troškova zaposlenih za proizvodnju vode je primijenio podatak od 380.000 m3 vode koju približno mjesečno kupuju uredi tužitelj sa crpilišta Petruševec što nije točno jer svi uredi, pri čemu se misli i na pridružene urede Dukom i Vrbovec, zajedno ne kupuju mjesečno toliko vode, uz napomenu da je predmet Elaborata cijena vode za područje Ivanić Grada. Zaključno navode da Elaborat sadrži niz paušalnih podataka i nekonzistentnih pristupa izračuna pojedinih elemenata cijena, a nije obuhvatio niz troškova relevantnih za izračune cijene vode. U istom prigovoru tuženik prikazuje gubitke po IWA metodologiji za 2016., analizira količinu zahvaćene vode, analizira zahvaćenu i isporučenu količinu sa utvrđenim udjelom količina vodocrpilišta Petruševec i količina isporučenih tužitelju, analizira troškove proizvodnje vode, troškove tretmana vode, provoda vode, troškova zaposlenih i amortizacije te zaključuje kako je po njihovom izračunu cijena vode 3,29 kn/m3 uz dostavu tablice njihova izračuna.

22. Iz Odgovora na Primjedbe na elaborat razvidno je da je tužitelj naveo kako je tuženik kod izračuna amortizacije primijenio podataka iznosa amortizacije koji se odnosi na ukupno tuženika i ukupno zahvaćene količine vode u sustavu. Napomenuto je kako su crpilišni i transportni kapaciteti za četiri ureda vodoopskrbe isti te da tuženik sada potražuje veću cijenu od tužitelja iako nije povisio cijenu prema krajnjim korisnicima i da se povećane cijene treba primijeniti linearno prema svima. U istom dopisu tužitelj se detaljno očitovao na odgovor tuženika te je izvršio korekciju svog izračuna cijene navodeći kako bi ista iznosila prema njima 1,71 kn/m3.

23. Uvidom u Privremeno rješenje Vijeća za vodne usluge od 21.05.2015. razvidno je kako je isto odredilo privremenom mjeru cijenu vode koju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1 isporučuje Dukomu d.o.o., Dugo Selo, Josipa Zorića 70 u visini od 1,51 kn/m3 isporučene vode te je određeno kako će se rješenje ukinuti ako nakon provedenog vještačenja bude potrebno izmijeniti cijenu ili ako se iz drugih razloga izmjene činjenice poznate u vrijeme donošenja tog rješenja.

24. Iz Privremenog rješenja Vijeća za vodne usluge od 08.03.2018. razvidno je kako se ista odnosi na cijenu isporuke vode koju tuženi isporučuje tužitelju na mjernom mjestu Novo Svibje za potrebe vodoopskrbnog područje Ivanić Grad koja se određuje u visini od 1,71 kn/m3 isporučene vode što se mora uvećati za PDV te da će se to rješenje ukinuti ako se provede vještačenje i ako nakon provedenog vještačenja bude potrebno izmijeniti tu cijenu vode ili ako se iz drugih razloga izmjene činjenice poznate u vrijeme donošenja tog rješenja, a koje bi dovele do drukčijeg rješenja i kad sud u parničnom postupku donese pravomoćnu odluku o cijeni vode.

25. Uvidom u Nalaz i mišljenje Ive Hrvata, Stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije i ovlašteni revizor razvidno je da je isti izračun u kolovozu 2015. za potrebe Vijeća za vodne usluge, a radi izračuna cijene vode koji društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb isporučuje Dukomu d.o.o., Dugo Selo te je istim nalazom i mišljenjem utvrđena cijenu u iznos od 2,08 kn/m3. Isti nalaz i mišljenje navodi podatke vodocrpilišta Petruševec, uz navođenje kako udjel Petruševca u ukupnom podignutoj vodi je 27,54 %, a da udio troškova na vodocrpilištu koji se odnose na društvo Dukom d.o.o. je 10%. Sukladno navedenim udjelima se vršio obračun cijene vode. Navedeni nalaz i mišljenje ne odnosi se utvrđenje cijene vode koju je tuženik isporučio tužitelju za područje Ivanić Grada.

26. Također je tužitelj u spis dostavio nalaze i mišljenja Građevinskog fakulteta koji su rađeni za potrebe predmeta pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-5254/2016, a vezano utvrđivanje cijene koju tuženik isporučuje tužitelju sukladno ugovoru koji je sklopilo društvo Dukom d.o.o. s tuženikom, a društvo Dukom d.o.o. se kasnije pripojilo ovdje tužitelju, dakle za ugovorni odnos koji se ne tiče ovog ugovornog odnosa između stranaka u ovom postupku i to prvi u siječnju 2017. i drugi u svibnju 2018. koji je izrađen nakon što je dostavljena nova dokumentacija.

27. Iz građevinskih dozvola dostavljenih u spis razvidno je da se iste odnose na magistralni cijevni vod vodovoda Zagreb-istok od Sesvetskog Kraljevca do Dugog Sela, kao i od Dugog Sela do Božjakovine, dok karta (list 72 spisa) prikazuje na kojem području se nalazi predmetni magistralni cjevovod Ses. Kraljevec-Ivanić Grad preko distributivnog područja ex Dukoma.

28. Tuženik je u spis dostavio tehnička izvještaj Odjela strojarskog održavanja, Odjela elektro održavanja, Odjela Sektora vodoopskrbe, Završni izvještaj o radu Odjela održavanja zdenaca i pijezometara, Izvještaj o radu Odjela održavanja građevinskih objekata za 2016., Odjela održavanja objekata i zelenila te Službe Općih poslova. U njima je navedeno broj zaposlenih, opseg djelovanja, izvršeni remonti, popravci, izvedena održavanja i potrebne kontrole i sl.

29. U ovom predmetu potrebno je bilo prvenstveno odrediti cijenu isporučene vode tužitelju od strane tuženika. Za odlučivanje u ovom predmetu mjerodavne su odredbe Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14; dalje u tekstu: ZoV), koji je bio na snazi u utuženom periodu od 2015. do 2019.

30. Odredbom čl. 208. ZoV-a propisano je kako isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja, koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine javne vodoopskrbe, a ako takvih korisnika nema obvezan je odrediti cijenu vodne usluge sukladno načelima iz članka 197. stavka 5. ovoga Zakona. Osoba koja isporučitelju vodne usluge isporučuje tehnološku ili drugu vodu, koja nakon kondicioniranja može služiti ljudskoj potrošnji određuje njezinu cijenu sukladno načelima iz članka 197. stavka 5. ovoga Zakona. Nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Do odluke suda nezadovoljna strana može tražiti da Vijeće za vodne usluge privremenom mjerom odredi cijenu vode.

31. Članak 197. st. 5. ZoV-a propisuje kako se cijene vodnih usluga određuju prema načelima punoga povrata troškova kako je utvrđeno zakonom kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva, socijalne prihvatljivosti cijene vode i zaštite od monopola, dok st. 6. propisuje kako isporučitelji vodnih usluga moraju poslovati sukladno mjerilima propisanim propisom iz članka 203. stavka 6. ZoV-a, odnosno uredbom koja propisuje mjerila učinkovitog poslovanja isporučitelja vodnih usluga.

32. Kako iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi cijenu vode sukladno čl. 208. ZoV-a tako je sud proveo vještačenje po Građevinskom fakultetu u Zagrebu.

33. U svojem nalazu i mišljenju Građevinski fakultet po LB, dipl. ing. građ., dipl. ing. geot. naveo kako je isto izrađeno sukladno odredbama čl. 87., 197. i 208. ZoV-a, kao i Pravilnika o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe (Narodne novine 28/11, 16/14, dalje u tekstu: Pravilnik) te je istaknuto kako djelatnost javne vodoopskrbe se obavlja učinkovito, ekonomično i svrhovito te da sukladno tome prilikom utvrđivanja cijene isporučene vode nije prihvatljivo uključivati sve gubitke u vodoopskrbnom sustavu već da su opravdani gubitci vode tzv. Neizbježni vodni gubici koji su izravno povezani s upravljanjem sustava, instaliranjem, održavanjem, obnavljanjem i zamjenom vodovodnih cijevi i elemenata, kontrolom tlaka, skrbnom kontrolom procurivanja, a čiji se troškovi u obračunu jedinične cijene vode iskazuju kroz troškove održavanja i amortizacije. Ukupni troškovi koji definiraju cijenu jedinice mjere isporučene vode sastoji se od troškova zaposlenih, troškova crpljenja vode, troškova tretmana vode, troška provoda vode, troška amortizacije i troškova neizbježnih vodnih gubitaka. U odnosu na troškove zaposlenih vještak je iste izračunao sukladno podacima u Financijskim izvještajima tuženika zajedno s Izvještajima neovisnih revizora, a koji su preuzeti sa stranice rgfi.fina.hr, pa pod pretpostavkom da su podaci točni i istiniti, vještak je izračuna udjela troškova zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode prema izvještajima te je obračunao sukladno tim podacima da trošak zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode za 2015 iznosi 0,449 kn, 2016. iznosi 0,463 kn, 2017. iznosi 0,513 i 2018. iznosi 0,502 kn. Također je navedeno kako izračun udjela troška zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode prema Pravilniku je određeno sukladno čl. 6. koji definira minimalnu stručnu osposobljenost i broj zaposlenika prema kriterijima dužine cjevovoda odnosno kapaciteta izvorišta. Kako je kapacitet izvorišta Petruševec je 2.000 l/s, vještak je sukladno propisanim minimalnim uvjetima Pravilnika utvrdio kako je potrebno angažirati: 16 zaposlenika za potrebe rukovoditelja zahvaćanja, kondicioniranja i isporuke vode te za upravljanje građevinama za javnu vodoopskrbu, 16 zaposlenika za poslove razvoja, jednog zaposlenika s nižom stručnom spremom na poslovima održavanja građevina za javnu vodoopskrbu te 40 zaposlenika sa srednjom stručnom spremom odgovarajućeg tehničkog smjera na poslovima održavanja vodozahvata, crpnih stanica, uređaja za kondicioniranje vode, vodosprema i dr., odnosno ukupan broj zaposlenika iznosio bi 73. Prema dostupnim izvještajima poznati su ukupni troškovi zaposlenih na razini Društva te broj zaposlenih čime je izračunata prosječna bruto plaća zaposlenih sa svim materijalnim davanjima. Vodocrpilište Petruševec u odnosu na ukupno zahvaćenu i isporučenu vodu u odnosu na sva vodocrpilišta sudjeluje prosječno s 31%. Prema Godišnjim izvještajima Društva prikazane su ukupno isporučene količine vode po kategorijama potrošača. U odnosu na ukupnu isporučenu vodu, prema Tužitelju je u 2015. godini isporučeno 1.260 m3 (od 56.330.160 m3), u 2016. godini 456.463 m (od 57.018.467 m3), u 2017. godini 1.112.077 m3 (od 57.885.402 m3) te u 2018. godim 1.309.500 m (od 57.323.428 m3). Stoga bi trošak zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode prema Pravilniku iznosilo za 2015. 0,499 kn, za 2016. iznosilo bi 0,600 kn, za 2017. iznosilo bi 0,602 kn i za 2018 iznosilo bi 0,603 kn.

34. U odnosu na troškove crpljenja vode vještak je na temelju dostupnih podataka u analizi troškova crpljenja koristi podatke o ukupnim troškovima električne energije koji se odnose na cijeli sustav Društva. Trošak crpljenja u jediničnoj cijeni isporučene vode stoga za 2015. je određen u iznosu od 0,306 kn, za 2016. u iznosu od 0,301 kn, za 2017. u iznosu od 0,341 kn i za 2018. u iznosu od 0,369 kn.

35. U odnosu na troškove tretmana vode vještak je naveo kako se isti sastoje od troškova kontrole kvalitete vode (unutarnja i vanjska) te troškova kloriranja. U svrhu utvrđivanja udjela troška tretmana vode, sudskom su vještaku dostupni podaci o troškovima zaposlenih na provođenju unutarnje i vanjske kontrole te troškovi klora za 2014., 2015. i 2016. godinu utvrđenu u pravnoj stvari ovog suda Povrv-5254/2016 te da oni iznose prosječno 0,035 kn/m3 isporučene vode.

36. U odnosu na troškove provode (transporta) vode vještak je naveo kako oni sadržavaju troškove svih radova koji se odnose na dionicu kojom se opskrbljuje tužitelj od mjesta zahvaćanja vode do mjesta preuzimanja. Na temelju dobivenih podloga - evidencija svih radova na održavanju i popravcima (intervencijama) cjevovoda od crpilišta Petruševec do točaka priključenja na kojima se nalaze vodomjeri za očitanje preuzetih količina od strane tužitelja od 2010. do 2016. godine, s priloženim troškovnicima te iznosa troškova tekućeg i investicijskog održavanja, definiran je trošak održavanja transportnih dionica u iznosu 0,02 kn/m3. Međutim, ta cijena sadrži troškove angažmana putem vanjskih izvoditelja. Na razini društva poznati su ukupni troškovi održavanja kompletne vodoopskrbne mreže, no ne postoji egzaktna podjela troškova na magistralne vodove i sekundarnu mrežu. Teoretska je pretpostavka da se glavnina radova na održavanju odvija na sekundarnoj mreži, no vještak je napomenuo kako se ne može precizno utvrditi taj odnos jer ne postoje adekvatni podaci. Istaknuo je da u primjedbama na Nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta u Zagrebu“ od 28. veljače 2018. godine, u pravnoj stvari ovog suda Povrv-5254/2016, tuženik je u točki 2.4. „Troškovi provoda vode“ naveo troškove u iznosu od 22.884.065 kn za 2014. godinu, 21.276.653 kn za 2015. godinu te 27.926.469 kn za 2016. godinu pa se prema analiziranim podacima za navedene godine utvrđuje prosječan iznos od 0,218 kn/m3 isporučene vode (vrijednosti po godinama su redom 0,216 kn/m3, 0,193 kn/m3 i 0,244 kn/m3).

37. U odnosu na troškove amortizacije vještak je naveo kako su mu dostupni ukupni troškovi amortizacije tuženika na razini sektora vodoopskrbe i odvodnje. Uzimajući u obzir činjenicu da se distribucija navedenih troškova ne može prenijeti samo na vodocrpilište Petruševec i dobavni pravac za vodoopskrbu tužitelja, u izračunu udjela troška amortizacije korišteni su podaci koje je Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. dostavila u svojoj „Primjedbi na Nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta u Zagrebu“ od 28. veljače 2018. godine u pravnoj stvari Povrv-5254/2016. Prilikom obračuna troška amortizacije za tri godine, sudski vještak uzima u obzir činjenicu da na temelju Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), vodovodne cijevi nisu u potpunosti amortizirane budući da im je održivi vijek korištenja između 25 i 40 godina (prilog 15. Pravilnika). Ukoliko su ugrađene cijevi od kvalitetnijeg materijala, moguć je njihov uporabni vijek do 40 godina, a s obzirom na godinu izgradnje predmetnih transportnih dionica cjevovoda taj period još nije prošao. Također, amortizacija se odnosi i na vodospreme pa se i njihov uporabni vijek mora uključiti prilikom izračuna stope amortizacije koji u konačnici ima utjecaj na cijenu vode. Prilikom izračuna troška amortizacije sudski vještak se pridržava načela da cijena vodnih usluga ne može pokrivati troškove neekonomičnog poslovanja isporučitelja. Iz tog razloga i ovdje se trošak amortizacije dijeli na ukupno zahvaćenu vodu. Prema obrađenim podacima za tri uzastopne godine (2014. do 2016.) utvrđeno je da ukupan godišnji trošak amortizacije koji se odnosi na sva vodocrpilišta i vodospreme iznosi 1/3 ukupnih troškova amortizacije navedenih u financijskim godišnjim izvještajima pa uzimajući u obzir da udio vodocrpilišta Petruševec u odnosu na ukupno provedenu vodu iznosi 31% tako je izračunat trošak amortizacije u jediničnoj cijeni isporučene vode za 2015. u iznosu od 0,450 kn, za 2016. u iznosu od 0,489 kn, za 2017. u iznosu od 0,460 kn i za 2018. u iznosu od 0,467 kn.

38. U odnosu na troškove koncesijske naknade vještak je na temelju Godišnjih izvješća utvrdio podatke o koncesijskim naknadama za promatrane godine pa trošak koncesijskih naknadu u jediničnoj cijeni isporučene vode iznosi za 2015. 0,039 kn.

39. U odnosu na troškove neizbježnih gubitaka vode vještak je naveo kako prema IWA/AWWA smjernicama za kontrolu gubitaka postoje četiri osnovne metode (radnje) potrebne za smanjenje gubitaka vode u vodoopskrbnoj mrežu 1. Instalacija održavanje, obnavljanje i zamjena cjevovoda, 2. Brzo i kvalitetno popravljanje cjevovoda, 3. Kontrola/smanjenje tlaka u mreži te 4. Aktivna kontrola curenja iz mreže, (obilaženje mreže, otkrivanje i otklanjanje vodnih gubitaka). U određivanju parametra koji utječe na ukupnu jediničnu cijenu isporučene vode, zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, a na stranu sigurnosti, u proračun se uzeo po jedan priključak na svakih 20 m dionice. Prikazan izraz je dobiven na temelju istraživanja provedenih na različitim vodoopskrbnim sustavima i kao takav je odabran kao mjerodavan od strane IWA organizacije. Također, postoje i izvedenice prikazanog izraza, međutim u praksi se navedeni najčešće koristi. Ovom aproksimacijom se dobiva sljedeća veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka: 29.692 [m3/god.] Slijedom čega za proračunatu vrijednost neizbježnih vodnih gubitaka u iznosu od 29.692 m3 godišnje, povećanje jedinične cijene vode mora se obračunati za sljedeći postotak za 2015. u iznosu od 0,170 kn, za 2016. u iznosu od 0,173 kn, za 2017. u iznosu od 0,165 kn i za 2018. za 0,167 kn.

40. Na ovako dostavljen nalaza stranke su dostavile svoja očitovanja i prigovore te je tuženik dostavio u spis Izračun cijene vode koju tuženik isporučuje tužitelju izrađeno od strane Energetskog instituta Hrvoje Požar u svibnju 2020. za vremensko razdoblje od 2014. do 2016. te je u istom dan osvrt na elaborat koji je izradio Građevinski fakultet u siječnju 2021. broj 120-S-I59/021-21 odnosno osvrt na ranije navedeni nalaz i mišljenje u ovom predmetu. U istom je zaključno navedeno kako nalaz nije u dovoljnoj mjeri precizan budući da se bazira na agregiranim podacima društva te da od svih primjedbi najveća se odnosi na proračun gubitaka koji su modelski utvrđeni i ne uzimaju trenutno stanje vodoopskrbne mreže tuženika što rezultira u drastično nerealnoj razini gubitaka.

41. Iz Recenzije Vještva Građevinskog fakulteta izrađene od EDC d.o.o. 29.01.2021., a koji je dostavio tužitelj u spis razvidno je kako isto društvo nema primjedbu na izračun troškova crpljenja vode, tretmana vode, provoda vode, amortizacije i koncesijske naknade, a kako je sve prikazano u Vještvu te da nema primjedbi na izračun troškova gubitke vode, no da ima primjedbi na trošak zaposlenik te da bi jediničnu cijenu vode koju tuženik isporučuje tužitelju, a koje je izračunata u Vještvu trebalo umanjiti za 0,2 kn/m3 zbog neadekvatne metode izračuna troškova zaposlenih te da bi jedinična cijena vode trebala iznositi 1,5 kn/m3.

42. Na ovako dostavljene prigovore vještak se očitovao da je točno da bi se najprecizniji podatak o troškovima zaposlenih dobio ili dostavom podatka od strane tuženika ili neposrednim uviđajem na licu mjesta te da ukoliko se sud i stranke slažu da će vještak u nazočnosti sudske komisije obaviti neposredna uviđaj prilikom kojeg se može utvrditi točan broj zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec te da potom vještak može izvršiti korekciju nalaza i mišljenja. U odnosu na troškove provoda (transporta) vode vještak je naveo da bi se dobio točan podataka za svaku godinu je potrebno dostaviti iskaze troškove svih intervencija za dionicu magistralnog cjevovoda od vodocrpilišta Petruševec do mjesta preuzimanja vode od strane tužitelja, dakle da su potrebni precizni podaci upravo za predmetnu dionicu te da nije prihvatljivo dostavljanje podataka o troškovima intervencije bez točne prostorne identifikacije mjesta intervencija. Također je ispravio dio nalaza i mišljenja u kojem se prilikom ispisa pojavio izraz "Error! Reference source not found" te je navedeno točno što na tim mjestima piše.

43. U odnosu na nalaza i mišljenje na ročištu dana 02. studenog 2021. tužitelj je naveo kako u obračunu u nalazu i mišljenju mu je sporan dio koji se odnosi na troškove zaposlenih, troškovi amortizacije i troškovi provoda vode, dok je tuženik osporio sve stavke oko obračuna jedinične cijene isporučene vode. Vještak se na ročištu očitovao na prigovore i pitanja stranaka navodeći za troškove zaposlenih da se provode vještačenja za još dva spisa pred ovim sudom i da je zatraženo od Vodoopskrbe i odvodnje podatak o broju zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec i njihova materijalna prava. Uz pomoć tih podataka bilo bi moguće tada točno utvrditi trošak zaposlenih u relevantno vremenskom periodu, a napominje da je sadašnji nalaz napravljen prema dostupnim podacima s Interneta odnosno financijskih izviješća od FINE i zapravo tako izračunati trošak ne mora nužno biti u potpunosti točan. Napomenuo je kako do tog dana ti podaci nisu došli od strane tuženika, a da nakon što se dostave ti podaci može se u potpunosti izračunati ta stavku. Vezano za trošak amortizacije vještak je naveo kako mu je poznato da su se stranke usuglasile u drugim predmetima da isti bude cca 0,20 lipa, no međutim sada ne zna jesu li stranke i u ovom predmetu suglasne da se primijeni isti iznos troškova amortizacije. Vještak je u izračunu cijene pod troškove amortizacije obuhvatio kako troškove amortizacije vodocrpilišta Petruševec tako i troškove dobavnog pravca te je došao do jedinične cijene od cca 0,45 kn do 0,489 kn. Vezano za troškove provoda vode vještak je naveo da njegova kolegica sa Fakulteta je dobila podatke vezano za troškova provoda vode za koje se ne može utvrditi da su podaci vezano za vodocrpilište Petruševec i dobavni pravac, no međutim zbrajanjem svih tih podataka se ne dobivaju točni podaci pa su troškovi provoda vode određeni sukladno podacima koje je dostavio tuženik po godinama ukupno za cijelo društvo pa se onda aproksimativnom metodom vršio obračun i došlo se do troškova provoda vode na način kako je to izračunato. Da bi se došlo do točnog iznosa troškova provoda vode potrebno je da se dostavi dokumentacija točnih troškova koji su učinjeni upravo za taj dobavni pravac (to su razne intervencije, popravci, zamjene i slično). U odnosu na troškove crpljenja vode vještak navodi kako je tu glavna stavka zapravo potrošnja električne energije te da od tuženika vještak nije uspio pribaviti točne podatke vezano za potrošnju električne energije na vodocrpilištu Petruševec. Vezano za troškove tretmana vode istaknuo je kako od tuženika nije dobio podatke koliko su bili troškovi tretiranja voda sa klorom kao i troškovi unutarnje i vanjske kontrole kvalitete vode, no međutim u predmetu vezano za Dugo Selo tuženik je tamo dostavio sve te podatke, a oni se odnose upravo na ovo vodocrpilište pa je on iz tih podataka došao do izračuna tretmana vode. Ukoliko bi bilo potrebno točno izračunati tada bi mu tuženik sve te podatke trebao dostaviti. Napomenuo je da u predmetu vezano za Dugo Selo su bili dostavljeni podaci za 2014., 2015. i 2016. godinu. Vezano za troškove gubitka vode vještak je napomenuo kako je njegova kolegica u EXCL tablici krivo podesila izračun empirijske formule za izračun gubitka vode te je sukladno tome došlo do krivih izračuna, što on do sada nije uočio pa bi u naknadnom očitovanju ispravio isti izračun troškova gubitka vode. Troškove provoda vode je računao s obzirom na količinu zahvaćene vode, a ne na količinu isporučene vode. Naime s obzirom da se tuženiku obračunava kako trošak amortizacije tako i trošak gubitka vode smatra da troškove provoda vode treba računati prema zahvaćenoj vodi, a ne prema isporučenoj jer bi to bilo dva puta obračunat taj gubitak vode prilikom provoda.

44. Nakon očitovanja vještaka tuženiku je naloženo da dostavi u spis podatak o broju zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec i njihova materijalna prava, dostaviti podatke o podizvođačima u smislu vršenja intervencija, popravaka i zamjena, dostaviti podatke od HEP-a vezano za očitanja potrošnje električne energije na vodocrpilištu Petruševec, dostaviti podatke vezano za troškove tretmana vode odnosno troškove tretiranja voda sa klorom kao i troškove unutarnje i vanjske kontrole, a radi dodatnog očitovanje vještaka vezano za sporne stavke.

45. Na ročištu dana 17. svibnja 2022. tuženik je naveo kako ne može dostaviti ranije naveden podatke jer da se oni ne vode zasebno, no naveo je da će pokušati dostaviti podatke vezano za broj brojila na vodocrpilištu Petruševec i vezano za stopu amortizacije, dok je tužitelj predložio da se provede očevid na licu mjesta kako bi se utvrdio broj zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec.

46. Nakon što je sud rješenjem od 26. siječnja 2023. odredio provođenje očevida tuženik je dana 27.02.2023. dostavio u spis obračun plaća radnika na vodocrpilištu Petruševec. Tužitelj je naveo da je tuženik dostavio ukupno 60 datoteka dok je u paralelnom postupku koji se vodi između istih stranaka vezano za distributivno područje Dugo Selo dostavio 118 takvih datoteka pa je predložio da se izvrši uvid u taj predmet, a također je dostavio u spis obračun amortizacije (list 1214-1219 spisa), obračun (list 1220-1221 spisa), godišnje izvješće (list 1222-1245 spisa), godišnji financijski izvještaj (list 1246-1329 spisa), obračune (list 1330-1349 spisa).

47. Sukladno dostavljenoj dokumentacije vještak je napravio korekciju nalaza i mišljenja u kojoj navodi kako u dosadašnjem postupku izrade nalaza i mišljenja vještaku nisu bili dostupni adekvatni podaci stoga je vještak cijenu isporučene vode mogao utvrditi samo metodama projekcije dostupnih podataka kako je to prikazano u prethodnom Nalazu i mišljenju. Jedinična cijena isporučene vode se i dalje sastoji od sljedećih stavaka: a) trošak zaposlenih na vodocrpilištu, b) trošak crpljenja vode, c) trošak tretmana vode, d) trošak provoda vode, e) trošak amortizacije, f) trošak koncesijske naknade, g) trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu. U odnosu na trošak zaposlenih na vodocrpilištu , vještak je analizom od strane tuženika dostavljenih obračuna plaća zaposlenika koji su locirani na vodocrpilištu Petruševec izračunao da je stavka koja se odnosi na trošak zaposlenih na vodocrpilištu pa jedinici mjere za 2015. iznosi 0,080 kn, za 2016. iznosi 0,076 kn, za 2017. iznosi 0,069 kn i za 2018. iznosi 0,083 kn. U odnosu na trošak crpljenja vode vještak je analizom od strane tuženika dostavljenih podataka o troškovima električne energije i oduzimanjem iznosa koji se odnosi na kanalizacijsku crpnu stanicu na vodocrpilištu Petruševec izračunao stavku koja se odnosi na crpljenja vode za 2015. u iznosu od 0,234 kn, za 2016. u iznosu od 0,239 kn, za 2017. u iznosu od 0,228 kn i za 2018. u iznosu od 0,274 kn. U odnosu na trošak tretmana vode vještak je naveo kako u dosadašnjem postupku utvrđivanja prodajne cijene vode nije bilo primjedbi na trošak provoda vode stoga se u daljnjem obračunu koriste dosad utvrđeni podaci i to za 2015. iznos od 0,193 kn, za 2016. iznos od 0,244 kn, za 2017. iznos od 0,244 kn, za 2018. iznos od 0,244 kn i za 2019. iznos od 0,244 kn. U odnosu na trošak amortizacije vještak je naveo kako je na temelju dostavljenih računovodstvenih podataka od strane tuženika u obliku Excel tablica obračunao visina amortizacije po jedinici mjere (m3) vode. Budući da Tužitelj prihvaća prikazane iznose iako je dio upitne opravdanosti, sudski vještak je analizom dostavljenih podataka utvrdio sljedeći trošak amortizacije po m3 vode: za 2015. iznos od 0,016 kn, za 2016. iznos od 0,016 kn, za 2017. iznos od 0,015 kn, za 2018. iznos od 0,027 kn i za 2019. iznos od 0,029 kn. u odnosu na trošak koncesijske naknade vještak je naveo kako u dosadašnjem postupku utvrđivanja prodajne cijene vode nije bilo primjedbi na trošak provoda vode stoga se u daljnjem obračunu koriste dosad utvrđeni podaci: trošak koncesijske naknade (kn/m3) za 2015. u iznosu od 0,039 kn, dok za godine 2016., 2017., 2018. i 2019. 0,000 kn. U odnosu na trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu vještak je naveo kako je računao neizbježni godišnji stvarni gubitak, a koji predstavlja količinu stvarnih gubitaka koja uključuje i utjecaj hidrodinamičkog tlaka unutar vodoopskrbne mreže. Oni zapravo predstavljaju curenja vrlo malog intenziteta uslijed pojave manjih pukotina i propuštanja na spojevima i zasunima (tzv. pozadinska curenja). Definirani su empirijskim jednadžbama koje uključuju sljedeće relevantne parametre: duljinu cjevovoda, broj priključaka, duljinu cjevovoda kućnih priključaka i prosječan hidrodinamički tlak unutar sustava. U određivanju ovog parametra koji utječe na ukupnu jediničnu cijenu isporučene vode, zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, a na stranu sigurnosti, u proračunu se uzelo po jedan priključak na svakih 20 m dionice. Ovom aproksimacijom se dobila sljedeća veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka u iznosu od 18.761 m3/god, dok je primjenom druge formule dobiven iznos od 37.522 m3/god, a primjenom FAVAD metode uzimajući da je gubitak na cjevovodima 20 l/km/h, na priključnim vodovima od cjevovoda do ruba posjeda 1,5 l/priključak/h te gubitak na priključnom vodu od ruba posjeda do vodomjera 0,0396 l/priključak/h, dana neizbježni godišnji stvarni gubitak iznos 9.189,24 m3/god. Od navedene tri veličine uzeo je najveća te je utvrdio da neizbježni gubici na predmetnoj dionici iznose 37 522 m3 godišnje. U odnosu na prethodni Nalaz i mišljenje, u ovom nalazu i mišljenju je vještak dao korekcija zbog pogreške koja se pojavila u Excel tablici u stupcu „Povećanje troška gubitaka u jediničnoj cijeni isporučene vode (%)“. Kako je prikazanim izračunom dobiveno, neizbježni gubitak vode u vodoopskrbnom cjevovodu iznosi najviše dnevno 102,8 m3, odnosno 37 522 m3 godišnje, a budući da Tuženik ima primjedbu na ovako utvrđeni način izračuna gubitaka te tvrdi kako su stvarni gubici značajno viši, sudski vještak se očitovao da su gubici vode izravno povezani s održavanjem cjevovoda, ugradnjom novih cijevi i fasonskih komada, redovitim monitoringom itd. te da su takvi troškovi sadržani u obliku amortizacije i troškova provoda vode, a da se primijenjenim metodama u ovom nalazu, na temelju svjetski objavljenih istraživanja, dolazi do iznosa gubitaka koji su neizbježni (kod npr. potpuno novih cjevovoda i redovito održavanih). Neizbježan gubitak vode uzimajući u obzir samo količinu vode koja se isporučuje tužitelju na godišnjoj razini u predmetu P-1258/2020 (što je za Tužitelja najpovoljnije):

37.522 / 2.373.420 = 1,58 %. U odnosu na paušalno uvećanje na ime neizravnih troškova u visini od 10%, vještak je naveo kako je tuženik sukladno ranijim navodima iz podneska od 28.02.2022. godine kao i metodologiji Vijeća za vodne usluge predložio da se ukupno utvrđeni pojedinačni direktni troškovi uvećaju za paušalno 10% na ime svih neizravnih troškova koji uključuju trošak rada zajedničkih službi, trošak javnih usluga (režije) te ih sudski vještak uvrštava u konačan izračun. Sukladno tome vještak je napravio konačni izračun jedinične cijene vode po godina uz napomenuo da se za godine za koje nisu dostupni pojedini podaci koristio prosječan izračun na temelju dostupnih podataka, a takvim se izračunom ne dobiva značajnije odstupanje u konačnoj cijeni vode. Za 2019. godinu preuzeti su najviši iznosi od svih godina. Sukladno navedeno vještak je izračunao jediničnu cijenu vode za 2015. u iznosu od 0,667 kn, za 2016. u iznosu od 0,682 kn, za 2017. u iznosu od 0,662 kn, za 2018. u iznosu od 0,741 kn i za 2019. u iznosu od 0,748 kn.

48. Tuženik je nalazu i mišljenju prigovora te je naveo kako je vještak naveo da tijekom postupka nisu sporni troškove tretmana vode i provoda vode, no da je iste troškove tuženik osporio. Nadalje, naveo je kako je izračun nejasan, da te je dobivena cijena vode neusporediva sa cijenom vode koju je utvrdilo Vijeće za vodne usluge, te da je vještak u tri različita predmeta izračuna istu cijenu vode, a da je Vijeće privremeno utvrdilo različito. Također je tuženik stavio zahtjev za izuzeće vještaka, kojeg je sud rješenjem P-1696/2020 od 24.05.2024. odbio kako neosnovan.

49. Tužitelj je na ročištu dana 21.05.2024. naveo da nema prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, dok se vještak na istom ročištu očitovao na prigovore tuženika navodeći za troškove zaposlenih kako je isti trošak na strani 5. Nalaza u tablici obračunao sukladno dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis. Napomenuo je kako je vezano za taj trošak napravio i uvećanje od 10% na ime općih troškova i to iz razloga što je tužitelj u svojem podnesku pristao da se obračuna takav trošak u visini od 10% iako za tako nešto ne postoji propisana odredba u zakonu iz koje bi proizlazi da bi se takav trošak trebao uključivati. U Zakonu je jasno definirano da se prilikom prodaje vode treba odrediti cijena koja obuhvaća cijenu crpljenja vode kao i cijenu tretmana i provoda vode. Kada se govori o indirektnim troškovima ovdje zapravo uopće nije jasno na što bi se taj trošak odnosio. Naime indirektni trošak bi bio neki trošak koji se ne tiče konkretnog crpilišta pa npr. to može biti osoba koja u centrali vrši obračun plaće ili izdaje račune. Stoga bi bilo dobro znati na što se točno ovih 10% uvećanja za opće troškove odnosi. On te podatke od tuženika nije dobio. Vezano za sam nalaz od Instituta Hrvoje Požar navodi da tamo on obračunava indirektne troškove, no međutim iz tog nalaza je vidljivo kako je i taj obračun zapravo paušala i nema konkretnih podataka. Inače u ovom konkretnom nalazu i mišljenju on je na trošak crpljenja vode, tretmana i provoda vode kada se sve zbroji dodao indirektni trošak od 10% na ime općih troškova i to samo iz razloga što je tužitelj na to pristao sukladno smjernicama Vijeća za vodne usluge, iako ga on uopće uključivao jer nije jasno na što se on točno odnosi.

50. Tuženik smatra kako bi isti indirektni trošak trebao biti veći od 10% te da u spisu ne postoji dokumentacija iz koje bi to bilo razvidno, no da se indirektni troškovi sastoje od udjela vodocrpilišta Petruševec u troškovima službe zajedničkih poslova, tehničkog sektora, sektora ekonomsko pravnih poslova, sektora vodoopskrbe te ureda direktora a kako je detaljnije obrazloženo na stranicama 30. do 35. Elaborata Instituta Hrvoje Požar.

51. Vezano za prigovor da konačni obračun cijene vode je četiri puta manji od ranijeg vještak navodi da je to jasno obrazložio u svom nalazu i mišljenje te je razlog tome upravo to što je tuženik dostavio podatke vezano za troškove zaposlenika na crpilištu Petruševec. U prvotnom nalazu i mišljenju je aproksimativno izračunao trošak zaposlenih, no međutim nakon što je tuženik dostavio svoju dokumentaciju taj trošak je ispao puno manji, a posljedično tome je cijena vode ispala puno manja. Ovdje se radi o obračunu cijene vode gdje jedan isporučitelj vode isporučuje vodu drugom isporučitelju vode slijedom čega se u obračunu vode ne može primijeniti načelo punog povrata troškova. To načelo primjenjuje se samo kada se obračunava voda za krajnje korisnike. Ova cijena koju je on obračunao nije obračunavao temeljem načela punog povrata troškova. Konačno obračunata cijena vode ne može pokrivati troškove neekonomičnog poslovanja isporučitelja. Napomenuo je da je cijenu vode izračunao sukladno dokumentaciji koju je tuženik dostavio ne propitujući da li određeni troškove koje tuženik dokazuje su ekonomični ili nisu ekonomični. Svaki trošak koji mu je tuženik dokazao dokumentacijom on ga je obračunao. Jedino za što nije dobio podatke od tuženika su podaci za gubitak vode u mreži. Gubitak na razini Grada Zagreba se zna da prelazi 50%, no gubici vode generiraju se kako na dobavnom pravcu tako i u najvećem dijelu na priključcima i sekundarnoj mreži koja opskrbljuje krajnje korisnike. Kako cijena vode uključuje trošak provoda kroz magistralni cjevovod, tako su gubici vode značajno manji od tih 51%. Međutim nije moguće utvrditi koliki je dio gubitaka na magistralnim cjevovodima, a koliki dio na sekundarnoj mreži. Kada bi se na magistralnom cjevovodu dogodio gubitak od 50% čak i značajno manje od 50% dolazilo bi do ekstremnih događaja prouzročen istjecanjem vode koji bi bili jasno vidljivi na površini tla. Naveo je da se na dobavnim pravcima radi o cijevima velikom promjera i voda u tim cijevima putuje iznimno velikim tlakom pa uslijed većih puknuća ista voda eruptira iz cijevi te dolazi do oštećenja zemlje, asfalta i slično. On je u svom nalazu i mišljenju obračunao neizbježne vode gubitke koji se ne mogu izbjeći bez obzira kakav bio sustava cjevovoda, starosti i ostale elemente. Trošak neizbježnih vodnih gubitaka se može izračunati primjenom matematičkih izraza dobivenih i objavljenih u recentnoj znanstvenoj literaturi. U točki g) je naveden citiran rad i prikazan matematičkih izraz za izračun gubitaka. Budući da ne raspolaže točnim podacima koji ulaze u ovu matematičku formulu primijenjena je metoda aproksimacije tako da bude što povoljnija za tuženika. Npr. broj priključaka određen je tako da dolazi na svakih 20 metara jedan priključak što je zapravo nemoguće da na svakih 20 m dolazi nova kuća ili zgrada, dakle priključak gdje bi se mogla gubiti voda. Uz trošak neizbježnih vodnih gubitaka tuženiku je uzeta u obzir stavka koja se odnosi na održavanje odnosno provod vode, a koja čini cca 30% konačne cijene vode. Napomenuo je da naravno da trošak održavanja vode ne isključuje i gubitke, no međutim isti trošak jednim dijelom utječe na gubitke odnosno smanjuje gubitke. Sam tuženik može precizno izmjeriti koliki je gubitak vode na način da na dobavnom pravcu izmjeri koliko je vode iscrpljeno te koliko je isporučeno. Vezano za navode tuženika gdje se navodi da Vlada RH navodi kako bi bila prihvatljiva razina gubitka vode od 25% kao i da sudski vještak Ive Hrvata za Vijeće za vode usluge navodi da je gubitak vode 49,7 % napomenuo je kako se isti podaci odnose na cjelokupnu mrežu dakle ne samo da dobavni pravac već i na krajnje korisnike gdje je kao što je već ranije naveo najveći gubitak, a on za obračun konkretne cijene treba podatke vezano za gubitak vode na dobavnom pravcu od vodocrpilišta Petruševec do točke preuzimanja vode od strane tužitelja.

52. Tuženika je učinio nespornim podatak koji se navodi u nalazu i mišljenju vještaka vezano za dignutu vodu po crpilištu, također je učinio nespornim podatak i obračun b) troška crpljenja vode.

53. U odnosu na trošak tretmana vode vještak je naveo kako je isti trošak obračunat temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis te se isti odnosi na trošak kloriranja vode. U odnosu na pitanje iz kojeg razloga je tretman vode na vodocrpilištu u Osijeku i Čepinu čak sedam puta veći, vještak je naveo da je to moguće i da to ovisi o kvaliteti vode odnosno postupcima poboljšavanja kvalitete vode. Nakon što je vještaku predočeno obrazloženje privremene odluke o cijeni vodene usluge vezano za vodovod Osijek koji isporučuje Urednost d.o.o. Čepin ( list 419 spisa) gdje se jasno navodi koji teški metali se nalaze u vodi te koje sve tehnologije su porumenjene kako bi se tretirala voda, vještak je naveo da bi iz ovih razloga cijena tretiranja vode mogla biti toliko puta veća u odnosu na tretiranje vode u Zagrebu, no međutim isti ne može sada provjeriti točnost iznosa jer nema egzaktne podatke. Ovisno o tehnologiji koja se primjenjuje pri poboljšanju kvalitete vode, ovisi o konačan iznos cijene vode. U odnosu na d) trošak provoda vode naveo je da je isti trošak obračunao temeljem zahvaćene vode. Zapravo trošak provoda vode u sebi obuhvaća i trošak održavanja magistralnog cjevovoda. Objasnio je dodatno da ukoliko je trošak održavanja cjevovoda veći da je velika vjerojatnost gubitaka vode biti manje. Vezano za trošak provoda vode napomenuo je da je sve podatke koji su uključeni u obračun dobio od tuženika i temeljem njihovih podataka je obračunat taj trošak. Podatak o isporučenoj vodi mogao je utvrditi i iz računa, no podatak za crpljenu (zahvaćenoj) vodu je dobio od tuženika. Na samom dobavnom pravcu od crpilišta do mjesta na kojem je tužitelj preuzeo vodu postoje i drugi priključci koji preuzimaju vodu sa tog dobavnog pravca. Tuženik može točno utvrditi koliko vode je crpio, koliko vode isporučio tužitelju, a koliko vode je isporučeno drugim krajnjim korisnicima ili dobavljačima na tom istom dobavnom pravcu, a isto tako tuženik ima i podatke o gubicima vode na tom dobavnom pravcu. On pri izradi nalaza i mišljenja nije dobio sve te podatke od tuženika. Od tuženika nije dobio podatke za sve godine pa tako npr. za trošak zaposlenika nije dobio podatke za 2019. slijedom čega je pri obračunu za 2019. uzeo podatke za 2018. te je iste uvećao komfornom metodom koja prati stopu rasta životnih troškova, rasta plaća i slično tijekom godina, a koju je prihvatio i predložio tužitelj. Vezano za e) trošak amortizacije vještak je naveo kako je isti obračunao temeljem podataka koje je tuženik dostavio u spis.

54. Tuženik je u odnosu na f) trošak koncesijske naknade naveo kako nema nikakvih prigovora u odnosu na obračun iste.

55. Vezano za gubitak vode vještak je ponovio kako je isti gubitak vode izračunao sukladno aproksimaciji kako je to ranije naveo te je do iste došlo temeljem istraživanja na različitim vodovodima u svijetu uslijed čega se došlo do nekakvog općenitog neizbježnog gubitka vode i formule za računanje iste. Ovaj obračunati trošak ne predstavlja stvarno stanje na predmetnom dobavnom pravcu jer nije dobio podatke od tuženika već se radi o aproksimaciji neizbježni gubitak kao što je to već ranije naveo. Stvarni gubitak na dobavnom pravcu nije mogao niti utvrditi niti procijeniti jer mu tuženik nije dostavio za to podatke no on je izračunao trošak neizbježnog gubitka jer je to nešto što je tuženik svakako morao imati.

56. Tuženik je nakon očitovanja vještaka predložio da vještak izračuna stvarni gubitak vode sukladno dokumentaciji koju će tuženik dostaviti u spis. Stranke su se usuglasile da se izvrši uvid u dokumentaciju iz spisa ovog suda broj Povrv-1258/2020, te je sud sukladno tome priklopio predmet ovog suda broj Povrv.-1258/2020 i izvršio uvid u priležeću dokumentaciju u tom predmetu. Stranke su također nakon očitovanja vještaka se usuglasila kako da se vještak dodatno očituje vezano za gubitak vode dok preostale stavke nije potrebno dodatno obračunavati.

57. Tuženik je u spis dostavio podatak crpljenja (list 1424 spisa) te se vještak ispravio nalaz i mišljenje vezano za dostavljene podatke u kojem je utvrdio da sukladno dostavljenim podacima trošak zaposlenih na vodocrpilištu za 2015. iznosi 0,80 kn, za 2016. iznosi 0,076 kn, za 2017. iznosi 0,69 kn, a za 2018 iznosi 0,072 kn, koji podaci su izmijenjeni zbog dostavljenih podataka o crpljenju vode. Trošak crpljenja vode određen je za 2015. u iznosu od 0,234 kn, za 2016. u iznosu od 0,239 kn, za 2017. u iznosu od 0,228 kn i za 2018. u iznosu od 0,236 kn. Trošak tretmana vode, trošak provoda vode i trošak koncesijske naknade nisu mijenjani u odnosu na prethodni nalaz i mišljenje. Trošak amortizacije određen je sukladno dostavljenim podacima za 2015. u iznosu od 0,016 kn, za 2016. u iznosu od 0,016 kn, za 2017. u iznosu od 0,015 kn, za 2018. u iznosu od 0,023 kn i za 2019. u iznosu od 0,026 kn. U odnosu na trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu, vještak je primijenio iste metode kao i u ranijem nalazu i mišljenju te je izračunao da bi isti iznosio 1,58 %. Sukladno tome izradio je Konačan izračun jedinične cijene vode po godinama s time da za godine za koje nisu dostupni pojedini podaci koristio se prosječan izračun na temelju dostupnih podataka, a takvim se izračunom ne dobiva značajnije odstupanje u konačnoj cijeni vode. Za 2019. godinu preuzeti su najviši iznosi od svih godina te je vještak izračunao kako za 2015. isti iznosi 0,667 kn, za 2016. iznosi 0,682 kn, za 2017. iznosi 0,662 kn, za 2018. iznosi 0,683 kn i za 2019. iznosi 0,745 kn.

58. Vještak se također na ročištu dana 11.09.2024. očitovao na prigovore stranaka navodeći kako je zaprimio podataka od tuženika vezano za crpljenje vode na vodocrpilištu Petruševec te slijedom toga je izvršio potrebne izmjene u nalazu i mišljenju. Napomenuo je kako od tuženika nije dobio podatke vezano za plaće radnika i za račune za električnu energiju za crpljenje vode i to za godinu 2019. slijedom čega je kod troška crpljenja vode kao i za trošak zaposlenih za tu godinu korištena komforna metoda i napravljena je projekcija za 2019. godinu za te podatke. Nalaz i mišljenje vezano za izračun jedinične cijene vode računao je u kunama, no međutim kada se te jedinične cijene pretvore u eure iste iznose za 2015. 0,089 €/m3, za 2016. 0,091 €/m3, za 2017. 0,088 €/m3, za 2018. 0,091 €/m3 i za 2019. 0,099 €/m3. Vezano za izračun gubitka vode je isti primijenio točnu formulu za utvrđivanje neizbježnih vodnih gubitaka te je temeljem tog došao do podatka od 1,58% povećanja jedinične cijene vode u korist neizbježnih vodnih gubitaka. Kao što je već ranije objasnio do te formule došlo se temeljem istraživanja na vodoopskrbnim sustavima diljem svijeta i to predstavlja empirijsku formu koja je opće prihvaćena u svijetu. Naravno da na ovom vodocrpilištu je moguće da su gubici veći, no međutim on od tuženik za to nije dobio podatke da bi ih mogao izračunati. Kako je jasno da postoje sigurno nekakvi gubici vode on jedino što je mogao primijeniti je ranije spomenutu formulu radi utvrđivanja neizbježnih vodnih gubitaka jer od tuženika druge podatke nije dobio. Kada govori o Elaboratu izrađenog od Energetskog Instituta Hrvoje Požar naveo je da u tom Elaboratu nije jasno iz kojih podataka su isti došli do iznosa gubitaka od cca 48% do cca 51%. Ponovio je da je izuzetno važno razlikovati gubitke na cijeloj vodoopskrbnoj mreži od gubitaka na dobavnom pravcu od vodocrpilišta do mjesta preuzimanja vode od strane ovdje tužitelja. Cijevi na dobavnom pravcu su velikog profila i unutra se nalazi voda po iznimnom pritiskom pa ukoliko bi došlo do puknuća cijevi voda iz njih ne bi mogla polagano istjecati nego bi se radilo o šiktanju vode i velikim materijalnim štetama koje su odmah uočljive. Tako npr. ukoliko se voda nalazi u cijevi pod pritiskom od 10 bari, prilikom pucanja cijevi ista voda može dosegnuti visinu cca 100 metara. Vezano za troškove tretmana vode naveo je da ih je već ranije u nalazu i mišljenju u siječnju 2021. (list 277 spis) naveo kako je on od tuženika dobio podatke o troškovima zaposlenih na provođenju unutarnje i vanjske kontrole te troškove klora za 2014., 2015. i 2016. godinu, a koji podaci su dostavljeni u spis Povrv-5254/2016, a koji spis danas ima broj Povrv-1258/2020 te je temeljem tih podataka izračunao kako ti troškovi tretmana vode iznose prosječno 0,035 kn/m3 odnosno 0,036 kn/m3 isporučene vode. Za druge godine nije dobio podatke. To je sve razvidno iz nalaza i mišljenja u tom predmetu i to na listu 942 spisa Povrv-1258/2020. Kada mu se predočava taj nalaz i mišljenje istaknuo je da je on od tuženika dobio podatke u stupcima A i B, podatke u stupcu C je on izračunao s obzirom na zahvaćenu vodu i zakonito temeljem kojih se računaju koliko ta voda treba biti tretirana sa kemikalijama. Kao cijenu klora kojeg je obračunavao on je stavljao maloprodajnu cijenu koja je viša, dok tuženik očito kupuje klor po nižoj cijeni. Kako mu tuženik nije dostavio po kojoj cijeni isti kupuje klor iz tog razloga je stavio maloprodajnu cijenu klora. Napomenuo je da mu nitko nije napomenuo da se voda tretira sa nekim kemikalijama niti mu je o tome dostavio podatke. Svako vodocrpilište ima svoj kemijski sastav vode te različitu kemijski tretman vode koju crpi. Vezano za trošak tretmana vode naveo je da za ostale godine za koje nije imao podatke od tuženika uvažio je veće izračunati trošak od 0,036 kn/m3.

59. Nakon ovako očitovanja vještaka tužitelj nije imao prigovora te je naveo kako tuženik kupuje vodu od VG Vodoopskrbe d.o.o. po cijeni od 0,77 kn/m3, a što je razvidno i iz račun od 13.10.2021. (list 437 spisa) pa smatra kako je ovdje utvrđena cijena od vještaka uvažavajući utuženi period predstavlja realnu cijenu.

60. Tuženik je nakon očitovanja vještaka ostao kod svih iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka u podnescima od 25.06.2021. kao i 22.01.2024. godine te je predložio da se provede interdisciplinarno vještačenje i da se cijene izračuna po principu punog povrata troškova te smatra kako izračun gubitka vode u vodoopskrbnom cjevovodu nije ispravan niti realan i ukazuje na stranicu 14 Elaborata izrađenog od Energetskog Instituta Hrvoje Požar gdje su ti gubici prikazani sasvim drugačije. Predlaže da mu se dodijeli dodatni rok u svrhu utvrđivanja odnosno izmjere gubitka vode utvrđivanjem koliko je vode iscrpljeno, a koliko isporučeno ili podredno da navedeno vještak izračuna temeljem podataka u spisu posebice spomenutog Elaborata.

61. Sud je odbio dokazni prijedlog provođenje novog interdisciplinarnog vještačenja na okolnost cijene isporučene vode tužitelju od strane tuženika, obzirom da je prema mišljenju ovog suda u ovom predmetu od strane Građevinskog fakulteta provedeno vještačenje na način da je u utvrđena cijena isporučene vode tužitelju uvažavajući čl. 208. ZoV. Tuženik je tijekom postupka postavio prigovore koje je vještak u cijelosti argumentirano otklonio te je ustrajao u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja i dopunskih nalaza i mišljenja. Nadalje, valja napomenuti kako se cijena vode može u potpunosti odrediti ukoliko tuženik u cijelosti dostavi svu potrebnu dokumentaciju, što tuženik nije učinio slijedom čega je bilo potrebno vršiti uvid u spis Povrv-1258/2020 u kojem je dostavio dokumentaciju koju nije dostavio u ovom predmetu, no ni tako prikupljena dokumentacija nije potpuna. Stoga provođenje novog vještačenja na iste okolnosti prema mišljenju ovog suda nije svrsishodno, a posebno se pri tome vodio činjenicom da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

62. Naime, Građevinski fakultet u Zagrebu je u svojem vještačenju izračuna cijenu vode sukladno odredbama čl. 208. ZoV-a i čl. 197. ZoV-a te je cijenu provo odredio aproksimativnom metodom obzirom da u spisu nisu bili dostavljeni podaci od tuženika, no kasnije je cijena određena sukladno naknadno dostavljenoj dokumentacije od strane tuženika kako u ovom predmetu tako i u predmetu ovog suda Povrv-1258/2020. Jedinična cijena isporučene vode je određena sukladno stavaka: a) trošak zaposlenih na vodocrpilištu, b) trošak crpljenja vode, c) trošak tretmana vode, d) trošak provoda vode, e) trošak amortizacije, f) trošak koncesijske naknade, g) trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu. U odnosu na trošak zaposlenih na vodocrpilištu, vještak je isti trošak odredio analizom od strane tuženika dostavljenih obračuna plaća zaposlenika koji su locirani na vodocrpilištu Petruševec uz napomenut da isti nije dostavio podatke za 2019. godinu slijedom čega je pri obračunu za 2019. uzeo podatke za 2018. te je iste uvećao komfornom metodom koja prati stopu rasta životnih troškova, rasta plaća i slično tijekom godina. U odnosu na trošak crpljenja vode vještak je istu stavku izračunao analizom od strane tuženika dostavljenih podataka o troškovima električne energije i oduzimanjem iznosa koji se odnosi na kanalizacijsku crpnu stanicu na vodocrpilištu Petruševec izračunao stavku koja se odnosi na crpljenja vode uz napomenut također da tuženik nije dostavio podatke za 2019. godinu. Tuženik je na ročištu dana 21. svibnja 2024. naveo kako nije sporan podatka i obračun troška crpljenja vode, a također je naveo kako nije sporan ni podatak koji se navodi u nalazu i mišljenju vezano za dignutu vodu po crpilištu. Trošak tretmana vode vještak je isti obračunao temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis te se isti odnosi na trošak kloriranja vode u napomenu da je obračunao trošak klora po maloprodajno cijeni klora, a ne po cijeni po koju je kupuje tuženika, a za očekivati je da ju isti kupuje po nižoj cijeni. Također je napomenuo da od tuženika nije dobio podatak da je voda na vodocrpilištu tretira nekom drugom kemikalijom. Trošak provoda vode je obračunat temeljem zahvaćene vode te su svi podaci koji su uključeni u obračun dobiveni od tuženika i temeljem njihovih podataka je obračunat taj trošak. Trošak amortizacije vještak je izračunao sukladno dostavljenim računovodstvenim podacima od strane tuženika. Trošak koncesijske naknade koji je obračunat tuženik je na ročištu dana 21. svibnja 2024. naveo kako nema prigovora u odnosu na obračun istog. Trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu vještak je naveo kako neizbježni godišnji stvarni gubitak, koji predstavlja količinu stvarnih gubitaka koja uključuje i utjecaj hidrodinamičkog tlaka unutar vodoopskrbne mreže. Vještak je jasno napomenuo kako tuženik može točno utvrditi koliko vode je crpio, koliko vode isporučio tužitelju, a koliko vode je isporučeno drugim krajnjim korisnicima ili dobavljačima na tom istom dobavnom pravcu, a sukladno tome se mogu utvrditi i podaci o gubicima vode na tom dobavnom pravcu, no kako tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju vještak je koristio tri metode i to definiranu empirijskim jednadžbama koje uključuju sljedeće relevantne parametre: duljinu cjevovoda, broj priključaka, duljinu cjevovoda kućnih priključaka i prosječan hidrodinamički tlak unutar sustava u koju je zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, u proračunu uzeo po jedan priključak na svakih 20 m dionice, čime se dobila veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka u iznosu od 18.761 m3/god, dok je primjenom druge formule dobiven iznos od 37.522 m3/god, a primjenom FAVAD metode uzimajući da je gubitak na cjevovodima 20 l/km/h, na priključnim vodovima od cjevovoda do ruba posjeda 1,5 l/priključak/h te gubitak na priključnom vodu od ruba posjeda do vodomjera 0,0396 l/priključak/h, dana neizbježni godišnji stvarni gubitak iznos 9.189,24 m3/god. Nakon čega je od navedene tri veličine uzeo najveću te je utvrdio da neizbježni gubici na predmetnoj dionici iznose 37 522 m3 godišnje, slijedom čega je izračunat trošak neizbježnog gubitka vode u 1,58 %. Tuženik smatra da je isti postotak viši, a posebice zbog utvrđenja u Elaboratu izrađenom od Energetskog Instituta Hrvoje Požar gdje je taj gubitak određen oko 50% (list 314 spisa). U odnosu na navedeno sud je prihvatio očitovanje vještaka iz kojeg je razvidno da se radi o gubitku na području grada Zagreba koji uključuje i gubitke kako na dobavnom pravcu tako i u najvećem dijelu na priključcima i sekundarnoj mreži koja opskrbljuje krajnje korisnike. Međutim radi određivanja cijene u ovom predmetu potrebno je utvrditi gubitke vode kroz magistralni cjevovod, a ne na sekundarnoj mreži kojom se opskrbljuju krajnji korisnici. Također je vještak pojasnio kako je magistralni vod cijev velikog promjera u kojoj se voda kreće po iznimno velikim tlakom pa ukoliko dolazi do puknuća cijevi tada voda pod takvim tlakom eruptira iz cijevi te dolazi do oštećenja zemlje, asfalta i slično, stoga je gubitak vode je značajno manji od tih cca 50% na magistralom cjevovodu, obzirom da na sekundarnoj mreži dolazi do svakodnevnih curenja vode iz cijevi koja se ne otkrivaju brzo i lagano, za razliku od puknuća magistralnog cjevovoda. Vještak je pojasnio da do gubitka od 50% vode na magistralnom cjevovodu dolazi samo uslijed ekstremnih događaja prouzročen istjecanjem vode koji bi bili jasno vidljivi na površini tla. Nadalje, valja napomenuti kako je vještak jasno naveo kako sam tuženik može precizno izmjeriti koliki je gubitak vode na način da na dobavnom pravcu izmjeri koliko je vode iscrpljeno te koliko je isporučeno, no međutim isti podaci od strane tuženika nisu dostavljeni u predmetu. Također se vještak očitovao na navode Vlade RH kako bi bila prihvatljiva razina gubitka vode od 25% kao i na navode sudskog vještaka Ive Hrvata za Vijeće za vode usluge o gubitku vode od 49,7 %, navodeći kako se isti podaci odnose na cjelokupnu mrežu dakle ne samo da dobavni pravac već i na krajnje korisnike gdje je najveći gubitak, a za obračun konkretne cijene treba podatke vezano za gubitak vode na dobavnom pravcu od vodocrpilišta Petruševec do točke preuzimanja vode od strane tužitelja, koje tuženik tijekom postupka nije dostavio. Vještak je jasno naveo kako obzirom da od tuženika nije dobio podatke, on nije mogao utvrditi stvarni gubitak na dobavnom pravcu, zbog čega je izračunao trošak neizbježnog gubitka jer je to nešto što je tuženik svakako morao imati. Nadalje, vještak je naveo je da je uključio u obračun cijene i paušalno uvećanje na ime neizravnih troškova u visini od 10%, koji uključuju trošak rada zajedničkih službi, trošak javnih usluga (režije), uz napomenu da od tuženika nisu dobiveni podaci o kojim točno općim troškovima se ovdje radi. Napomenuo je da iz nalaz od Instituta Hrvoje Požar se tamo obračunavaju indirektne troškove, no međutim iz tog nalaza je vidljivo kako je i taj obračun zapravo paušala i nema konkretnih podataka.

63. Sukladno svemu navedenom sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta s kasnijim korekcijama i dopunama kao i očitovanja na ročištima, a obzirom da je cijenio da su ista izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije. Naime, ovdje valja napomenuti kako se prvotni nalaz i mišljenje razlikuje od kasnijih korekcija nalaza i mišljenja što je rezultat toga što tuženik nije odmah u startu dostavio svu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, pa je svaka korekcija nalaza i mišljenja bila zbog kasnije dostave dodatne dokumentacije od strane tuženika, s time da do zaključenja glavne rasprave tuženik i dalje nije dostavio sve potrebne podatke pa tako primjerice podatke vezano za gubitka vode, iako su mu ostavljeni rokovi radi dostave te dokumentacije pa je čak sud na prijedlog tužitelja izvršio uvid u spis ovog suda Povrv-1258/2020 i dokumentaciju koju je tuženik u tom predmetu dostavio obzirom da se isti predmet vodi radi određivanja cijene vode iz istog vodocrpilišta, ali na drugom dobavnom pravcu (koji se djelomično poklapa s dobavnim pravcem u ovom predmetu).

64. Nadalje, tuženik je podneskom od 05.03.2025. ponovno predložio provođenje novog vještačenja kako bi se utvrdila cijena vode sukladno Uredbi o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga (list 1527-1544 spisa) i Smjernicama za primjenu metodologije za određivanje cijena vodnih usluga (list 1545-1622 spisa). Ovdje valja napomenuti kako su navedena Uredba i Smjernice stupile na snagu 2023., no u ovom predmetu utvrđuje se cijena vode za period od 2016. do 2019., slijedom čega se ne može cijena vode u tom periodu utvrđivati sukladno Smjernicama i Uredbi koje nisu bile na snazi u utuženom periodu pa je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem takvog vještačenja.

65. Odredba čl. 208. ZoV-a propisuje kriterije za određivanje cijene vode, a koja se ne može odrediti u iznosu većem od troškova proizvodnje vode ili nabave iste od trećeg isporučitelja i koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevinu za javnu vodoopskrbu.

66. Iz postupka je razvidno kako je tužitelj 18.07.2017. pozvao tuženika da odredi cijenu vode koja je opravdana i zakonita uz napomenuo da zakonita cijena vode ne bi smjela prelaziti 1,52 kn/m3, a sve sukladno Elaborata koji je napravljen radi analize i utvrđivanja parametara za izračun zakonite cijene vodnih usluga te dostavljen tuženiku. Također je utvrđeno da se stranke nisu uspjele dogovoriti oko nove cijene vode sukladno parametrima iz čl. 208. ZoV-a, stoga prema mišljenju ovog suda tužitelj osnovano potražuje od suda da odredbu ugovora kojeg ima sklopljen s tuženikom izmjeni na način da se cijena vode odredi sukladno parametrima iz čl. 208. ZoV-a. Slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude te je odredio cijenu vode u visini sukladno nalazu i mišljenju Građevinskog fakulteta u Zagrebu pri čemu je izmijenio cijenu vode od dana podnošenja tužbe odnosno od 27.07.2017. pa sve do 17. srpnja 2019., što je dan prije stupanja na snagu Zakona o vodama (Narodne novine broj 66/2019), a obzirom da je tog dana prestala važiti odredba čl. 208. ZoV-a prema kojoj je u nadležnosti suda izvršiti izmjenu cijene vode. Naime, u tom dijelu izreka presuda je konstitutivna kojoj je upravo cilj izazvati promjene u pravnom odnosu tužitelj i tuženika, a sud ne mijenja pravni odnos unazad od trenutka od kad je pravni odnos nastao kako to tužitelj potražuje. Sud je stoga odbio djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži izmjenu cijene vode za 2016. godinu, kao i za dio 2017. godine prije dana podnošenja tužbe, obzirom da sud ne može retroaktivno mijenjati cijenu vode, već istu mijenja od dana podnošenja tužbe pa je stoga odlučno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

67. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom također potraživao od suda da utvrdi da je zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju koju je tuženik isporučivao tužitelju temeljem Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine: za 2016. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, za 2017. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, za 2018. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, i za 2019. godinu iznosi 0,10 EUR/m3. Sud je odbacio u tom dijelu tužbeni zahtjev obzirom da se isti odnosi na utvrđenje činjenica. Naime, utvrđivanje zakonite cijene vode predstavlja činjenicu, a ne spor oko sadržaja pravnog odnosa između stranaka. Odredba članka 208. ZOV-a propisuje pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu iz stavaka 1. i 2. toga članka govori stoga se u predmetnoj situaciji može (treba) tražiti izmjena ugovorene cijene vode, u kom pravcu se prema sadržaju navedene odredbe treba postaviti kondemnatorni zahtjev na izmjenu cijene vode, a ne deklaratorni zahtjev na utvrđenje cijene vode, koji zahtjev predstavlja utvrđenje činjenice. Iz tog razloga je upravo istom odredbom dalje određeno da do odluke suda nezadovoljna strana može tražiti da Vijeće za vodne usluge privremenom mjerom odredi cijenu vode. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-10/2020 gdje navodi: "Kada je način određivanja cijene (proizvodnje vode) među strankama ugovoren sporazumom, a ograničenje te cijene propisano zakonom, utvrđivanje cijene vode smatra se utvrđivanje činjenice, a ne utvrđivanje sadržaja pravnog odnosa, utvrđivanje visine novčane obveze, odnosno sadržaja prava jedne strane da od druge strane zahtijeva ispunjenje točno određene tražbine.". Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.

68. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je ništetan dio Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. godine kojim je određena cijena za isporuku vode izvršenu i to u dijelu u kojem ta cijena prelazi: za 2016. godinu iznos od 0,09 EUR/m3, za 2017. godinu iznos od 0,09 EUR/m3, za 2018. godinu iznos od 0,09 EUR/m3, za 2019. godinu iznos od 0,10 EUR/m3, ovdje valja napomenuti kako je sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

69. Ugovor sklopljen između stranaka sam po sebi nije protivan Ustavu, no međutim tužitelj smatra da obzirom da je cijena u ugovoru određena suprotno čl. 208. ZoV-a, da je ona protivna prisilnim propisima te kao takva ništetna. Odredba čl. 208. ZoV propisuje kriterije za određivanje cijene vode na način da određuje kako se ona ne može odrediti u iznosu većem od troškova proizvodnje vode ili nabave iste od trećeg isporučitelja i koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevinu za javnu vodoopskrbu, a u ovom postupku je sukladno dokaznom postupku utvrđeno da je cijena vode u predmetnom ugovoru između stranka određena upravo u iznosu koji je veći. Međutim čl. 208. ZoV-a u tim situacijama propisuje kako nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu. Dakle, iako je cijena u predmetnom ugovoru određena suprotno čl. 208. ZoV-a, valja napomenuti da je sukladno čl. 322. ZOO-a ugovor ništetan ako je suprotan prisilnim propisima, ali samo u slučaju ako zakon nešto drugo ne propisuje. Kako u ovom slučaju I propisuje pravo da se traži od suda da on odredi cijenu vode, tako tužitelj neosnovano potražuje od suda da se utvrditi da je ništetna u tom dijelu odredba ugovora sklopljenog između stranaka.

70. Nadalje, valja napomenuti da je tužitelj naveo da je ugovor u tom dijelu ništetan i sukladno čl. 329. st. 1. ZOO-a. Odredba čl. 329. st. 1. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

71. U ovom predmetu je razvidno kako su stranke pregovarale prije zaključenja ugovora. Tužitelj je predlagao izmijene pojedinih odredbi ugovora, no ne i odredbe koja se tiče cijene vode. Tek kasnije nakon što je ugovor između stranaka sklopljen tužitelj je tražio izmijenio cijene vode. Međutim sud ne nalazi da je tužitelj bio u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju prilikom sklapanja ugovora, niti je razvidno iz dokaznog postupka da je tužitelj bio lakomislen ili zavisan prilikom sklapanja ugovora pa da je nešto od toga utjecalo na sklapanje ugovora i ugovaranja cijene vode, a posebice valja imati na umu da je tužitelj cijelo vrijeme imao mogućnost tražiti od suda da cijenu vode izmijeni ukoliko s njom nije bio suglasan što je i učinio u ovom predmetu podnoseći tužbu. Stoga ugovor između stranaka ne bi bio ništetan ni iz toga razloga. Slijedom svega navedeno u tom dijelu tužbeni zahtjev je neosnovan te je sud odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

72. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se tiče povrata stečenog bez osnove odnosno naknade štete u visini razlike obračunate vodne usluge po cijeni iz Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. u visini od 2,53 kn/m3 i cijene utvrđene od strane suda, a koji se odnosi na period od srpnja 2016. do zaključno svibnja 2017. ovdje valja napomenuti da je sud cijenu vode iz Ugovora o isporuci pitke vode od 07.12.2015. izmijenio sukladno čl. 208. ZoV-a i to od dana podnošenja tužbe dakle, od 27. srpnja 2017. Kako cijena vode tijekom perioda od srpnja 2016. do svibnja 2017. nije izmijenjena tako tuženik nije stekao ništa bez osnove, obzirom mu je tužitelj plaćao račune za isporuku vode, a koji računi su ispostavljeni sukladno Ugovoru kojeg su sklopile stranke, a niti je tužitelju plaćanjem tih računa koji su stavljeni sukladno ugovoru sklopljenim između tužitelj i tuženika nastala šteta, niti je tuženik izdavanjem predmetnih računa u periodu od srpnja 2016. do zaključno svibnja 2017. sukladno ugovoru postupao protupravno. Dakle, tuženik je osnovano izdavao račune u tom periodu tužitelju radi naplate isporučene vode po cijeni koja je ugovorena između stranka Ugovorom o isporuci pitke vode od 07.12.2015. te je tužitelj iste račune platio, čime nije došlo ni do stjecanja bez osnove ni do štete, slijedom čega je sud u tom dijelu tuženi zahtjev cijenio neosnovanim pa ga je odbio i odlučio kao pod točkom IV/ izreke ove presude. Kako u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan, tako sud nije provodio financijsko vještačenja radi utvrđenja visine preplaćene cijene vode.

73. U odnosu na parnični trošak valja napomenuti kako je tužitelj djelomično upio s tužbenim zahtjevom koji se tiče izmijeni cijene isporučene vode (VPS 11.327,22 €), dok nije uspio u sporu s tužbenim zahtjevom koji se tiče utvrđenje zakonitosti cijene vode (VPS 1.327,22 €), utvrđenje ništetnosti dijela ugovora u odnosu na cijenu vode (VPS 1.327,22 €) kao i isplate preplaćenog dijela isporučene vode (VPS 214.482,35 €), slijedom čega tuženik u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, stoga mu je tužitelj dužan naknaditi troškove parničnog postupka, sve sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sukladno rješenju ovog suda od 21.11.2024. (ukupni VPS 218.464,01 €). Sukladno Tarifi odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 1.644 bodova, što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 3.288,00 €. Tuženik je za radnje koje je poduzimao punomoćnik potraživao različite iznose. Za priznate radnje za koje je tuženik potraživao preko iznosa od 3.288,00 €, sud je istog odbio djelomično za previsoko zatraženi dio obzirom da se trošak određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjev, a o kojem je sud odlučio rješenjem od 21.11.2024. prema kojem tako postavljen tužbeni zahtjev ima vrijednost predmeta spora 218.464,01 € pa odvjetnik ne može imati nagradu veću od 3.288,00 € sukladno odredbama Tarife.

74. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u cijelom zatraženom iznosu od 1.996,00 € prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, za sastava podnesaka od 26.10.2018. i 25.06.2021. za svaki u cijelom zatraženom iznosu po 1.996,00 € prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastava podnesaka od 09.11.2018., 27.02.2023. i 12.08.2024. za svaki po 50,00 € prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za zastupanje na ročištu 17.05.2018., 27.09.2018., 02.11.2021. i 17.05.2022. za svaki u cijelosti zatraženi iznos od 1.996,00 € prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 22.0.2024. i 04.11.2024. za svaki u iznosu po 3.288,00 € prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanja na ročištima 21.05.2024., 11.09.2024., 14.11.2024. i 06.03.2025. za svaki po iznos od 3.288,00 € prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 33.850,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 42.312,50 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi jer se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.).

75. Sud je odbio djelomično tuženika za trošak podnesaka od 09.11.2018., 27.02.2023. i 12.08.2024., jer je uvidom u iste sud utvrdio kako se istim dostavlja dokumentacija u spis, stoga tuženiku pripada naknada troška sukladno Tbr. 8/4 i to 25 % nagrade iz Tbr. 7/1, ali ne više od 25 bodova pa je sud dodijelio tuženiku 50,00 €, a ne kako je to previsoko zatražio tuženik u iznosu od 100,00 €. Također sud je odbio tuženik za trošak podnesaka od 11.12.2019., 29.01.2021., 10.01.2024. i 12.01.2024., a kojim tuženik traži da mu se produlji rok za očitovanje na nalaz i mišljenja, kao i traži da se produlji zastoj postupka. Sud je cijenio sukladno čl. 155. ZPP-a kako navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice pa ga je odbio kao neosnovan. Tuženik je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču.

76. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka tuženika odlučio kao pod točkom V/ i VI/ izreke ove presude.

U Zagrebu 09. travnja 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.