REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1351/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nensi Šarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoje Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1634/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7/2023-25 od 18. srpnja 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1634/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7/2023-25 od 18. srpnja 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li se ugovor o kreditu, kojim se ugovara ulaganje kreditoprimca (tužitelja) u investicijski fond, smatrati potrošačkim ugovorom?

2. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?".

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije je odgovoreno, s time da je tužiteljica zatražila trošak sastava odgovora na isti.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u pogledu drugog, trećeg i četvrtog pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr. U odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu, treba reći, da su izostali razlozi važnosti istog u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, jer navod tuženika da istom nije poznato da bi o predmetnom pravnom pitanju postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sam za sebe i kao takav, nije razlog važnosti tog pitanja u smislu naprijed navedene zakonske odredbe.

5. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

6. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić