REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2393/2024-122

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Ražnjevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mate Kačana, odvjetnika, dana 09. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 83.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.08.2008. god. pa do isplate, i to za razdoblje do 31.07.2015. god. Po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja iznos od 16.097,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 101,90 eura od 01.07.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 29,58 eura od 01.08.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 147,92 eura od 01.09.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 305,69 eura od 01.10.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 305,69 eura od 01.11.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 254,74 eura od 01.12.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 108,47 eura od 01.01.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.02.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.03.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 252,46 eura od 01.04.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 250,01 eura od 01.05.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.06.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.07.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.08.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 252,46 eura od 01.09.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 119,57 eura od 01.10.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 315,58 eura od 01.11.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.12.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.01.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.02.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.03.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.04.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 297,46 eura od 01.05.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 255,88 eura od 01.06.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.07.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 88,56 eura od 01.08.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.09.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.10.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.11.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.12.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.01.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 273,68 eura od 01.02.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 274,51 eura od 01.03.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 247,19 eura od 01.04.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 273,68 eura od 01.05.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 273,68 eura od 01.06.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 204,66 eura od 01.07.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.08.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.09.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.10.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.11.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.12.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.01.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.02.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.03.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.04.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.05.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.06.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.07.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.08.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.09.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.10.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.11.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.12.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.01.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.02.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.03.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 209,94 eura od 01.04.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 89,77 eura od 01.05.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.06.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.07.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.08.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.09.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.10.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.11.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.12.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.01.2013. g. pa do isplate,

i to za razdoblje do 31.07.2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 44.906,40 eura i to :

- za razdoblje od 01.01.2013. god. do 31.12.2013. god. svakomjesečni iznos od po 238,56 eura

- za razdoblje od 01.01.2014. god. do 31.12.2014. god. svakomjesečni iznos od po 224,28 eura

- za razdoblje od 01.01.2015. god. do 31.12.2015. god. svakomjesečni iznos od po 225,96 eura

- za razdoblje od 01.01.2016. god. do 31.12.2016. god. svakomjesečni iznos od po 231,84 eura

- za razdoblje od 01.01.2017. god. do 31.12.2017. god. svakomjesečni iznos od po 246,96 eura

- za razdoblje od 01.01.2018. god. do 31.12.2018. god. svakomjesečni iznos od po 257,04 eura

- za razdoblje od 01.01.2019. god. do 31.12.2019. god. svakomjesečni iznos od po 274,68 eura

- za razdoblje od 01.01.2020. god. do 31.12.2020. god. svakomjesečni iznos od po 277,20 eura

- za razdoblje od 01.01.2021. god. do 31.12.2021. god. svakomjesečni iznos od po 290,64 eura

- za razdoblje od 01.01.2022. god. do 31.12.2022. god. svakomjesečni iznos od po 311,64 eura,

- za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31.12.2023. god. svakomjesečni iznos od po 352,80 eura

- za razdoblje od 01.01.2024. god. do 31.12.2024. god. svakomjesečni iznos od po 390,60 eura, i to sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom na svakomjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. Pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku plaćati tužitelju na ime rente za trajnu tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od po 420,00 eura počevši od 01.01.2025. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da mu dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.134,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 48,80 od 01.05.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 50,30 od 01.06.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 60,78 od 01.07.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 55,54 od 01.08.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 50,30 od 01.09.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 56,29 od 01.10.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 33,08 od 01.11.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 39,07 od 01.12.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 45,06 od 01.01.2008.g pa do isplate

- na iznos od 33,08 od 01.02.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 38,69 od 01.03.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 93,74 od 01.04.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 49,70 od 01.05.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 49,70 od 01.06.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 55,20 od 01.07.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 44,20 od 01.08.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 55,20 od 01.09.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 49,70 od 01.10.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 44,20 od 01.11.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 60,71 od 01.12.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 44,20 od 01.01.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 32,40 od 01.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 44,98 od 01.03.2009.g. pa do isplate

i to za razdoblje do 31.07.2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i tekućoj od presuđenja pa do isplate i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 41.762,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od dana 28.08.2008.g. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 12.03.2007. god. u 14,00 sati u mjestu [adresa] na raskrižju ul. DC-306 i ul. Prezica XXII zadobio teške tjelesne ozljede. Smatra da je prometnu nezgodu skrivio je OP koji je navedene prigode upravljao teretnim vozilom reg. oznake i br. [registarska oznaka], a kretao se sa DC 306- iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka, koji dolaskom na raskrižje nije propustio vozilo koje nailazi s njegove desne strane, već nastavlja kretanja ravno u trenutku dok se Ul. Prezida XXII iz smjera juga u smjeru sjevera kretalo osobno vozilo reg. oznake i br. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj FP, koji je u navedenom raskrižju namjeravao skrenuti u lijevo, u smjeru sjeverozapada. Uslijed navedenog dolazi do sraza dvaju vozila, tako da vozilo osiguranika tuženika prednjom desnom stranom svog vozila udara u lijevu bočno stranu vozila tužitelja te od siline udara vozilo tužitelja odbija za oko 15 m, a zbog čega tužitelj zadobiva teške tjelesne ozljede. Tužitelj navodi da je zadobio teške tjelesne ozljede i to prijelom vrata lijeve natkoljenične kosti, te višekomadni prijelom desne bedrene kosti, prijelom rebara II-IV s lijeve strane, prijelom prsne kosti s krvarenjem u prsištu, udarac u srčani mišić, raspuknuće slezena i puknuće tankoga crijeva na dva mjesta, te potres mozga, oguljotine po licu te razderotinu brade. Tužitelj je dugo vremena boravio u bolnici od 12.03.2007.god. do 21.5.2007. god., te od dana 04.07.2007. te do 17.08.2007. god, boravio je u Varaždinskim toplicama od 21.5.2007. do 21.6.2007., te od 26.11.2007. do 21.12.2007. god., opet boravi u bolnici 25.03.2008. do 08.04.2008. god. Liječio se u Općoj bolnici Zadar, te u Varaždinskim toplicama. Tužitelj je trpio fizičke bolove, pretrpio je strah, zaostale su mu trajne posljedice i to ograničeni pokreti, bolovi na mjestu prijeloma, šepanje, morao hodati uz pomoć hodalice, bolovi u predjelu trbušne šupljine, slomljenih rebara, te prsne kosti. Tužitelju su zaostali brojni ožiljci zbog zadobivenih ozljeda, zbog čega trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelj zahtjeva pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, navodeći da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove i jaki strah, te trpi trajne posljedice zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja. Tužitelj zato predlaže da sud imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. ZOO , i to na osnovi čl. 1100. ZOO i 1095. Z00-a. Tužitelj dodaje da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, u tužbi, tužitelj potražuje: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 50.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 45,000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 200.000,00 kn, za naruženje iznos od 30.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznos od 15.000,00 kn. Navodi da naknadu za tuđu pomoć i njegu potražuje prema visini netto satnice NKV radnika u RH u 2006.g. Tužitelj potražuje i zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana predaje tužbe temeljem čl. 1103. ZOO, te, u tužbi, predlaže donošenje slijedeće presude: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 340.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 325.000,00 kn od utuženja pa do isplate, na iznos od 15.000,00 kn od presuđenja pa do isplate, te mu naknaditi troškove pamičnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ne spori da se dana 12.03.2007.g. dogodila prometna nezgoda u [adresa], u kojoj su sudjelovali automobili reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka]. Tuženik se protivi tužbenim navodima. Isti osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Očito je da tužitelj nije prilagodio brzinu uvjetima i stanju na kolniku. Visina tužbenog zahtjeva je prekomjerno postavljena, sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Zahtjev za tuđu pomoć i njegu nije osnovan budući da je tužitelj vrijeme koje mu je bilo potrebno za oporavak proveo u bolnici i na fizikalnoj terapiji. Nadalje tuženik ističe da se cijene sata tuđe pomoći i njege računa prema županiji prebivališta tužitelja, a ista u zadarskoj županiji iznosi 10,00 kn po satu.

3. Tijekom postupka, tuženik dodaje da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, te drži da osiguranik tuženika, odnosno vozač OP nije kriv za predmetnu prometnu nezgodu. Naime, ODO Zadar je odbacilo kaznenu prijavu protiv osiguranika tužene, i to temeljem provedenog prometnog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka Slobodana Erslana, izrađenog za potrebe istražnog spisa, Kir 359/07, a u kojem jasno stoji da ceste, konkretno DC 306 i Ulica Prezida XXII nisu ceste iste važnosti. Slijedom iznijetog zaključka, nikako se pravilo desne ruke ne može primijeniti na konkretnu pravnu situaciju odnosno tužitelj je s obzirom da je dolazio sa sporedne ceste manje važnosti trebao propustiti vozilo osiguranika tužene. Kako tuženi odgovara samo ukoliko postoji odgovornost osiguranika i to u utvrđenom omjeru iste, a kako je evidentno iz samog činjeničnog supstrata nastanka prometne nezgode, a shodno tome i materijalno pravnim odredbama ZSPC, da ne postoji odgovornost istog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, u podnesku od dana 23.02.2011.g. (list 72-74 spisa) tužitelj navodi da je u vrijeme nastanka prometne nezgode na snazi bio Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04), poziva se na odredbu čl. 34. ZOSPC-a. Dodaje da je prema odredbama čl. 57. ZOSPC-a st. 4. vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, dužan je propustiti sva vozila itd. Dakle, za vozača nije od značaja koje je kategorije neka cesta, već da li je ta cesta kao prednosna kao takova označena prometnim znakom. Vozač ne mora znati propise o kategorizaciji neke ceste. On mora poznavati prometna pravila, prometne znakove i znakove službenih osoba. Kategorizacija cesta nije niti regulirana odredbama za ZOSPC-a, a ta kategorizacija prvenstveno služi za raspodjelu sredstava koja se na razne načine skupljaju za održavanje i izgradnju cesta. U konkretnom slučaju nisu postojali nikakvi znakovi o važnosti cesta na kojima se sudar zbio, pa su one za sudionike prometa iste važnosti, u kojem slučaju se vozači moraju pridržavati prometnih pravila, a to je u konkretnom slučaju "pravilo desne strane". Tužitelj je izuzetno teško ozlijeđen. Zbog prijelom glavice lijevog kuka ugrađena mu je totalna endoproteza, na desnom kuku razvila se pseudoartroza, a zbog stalnog liječenja i ovisnosti o drugim osoba teško je psihički stradao. Liječenje je dovršeno. Tužitelju je potrebna stalna pomoć druge osobe za obavljanje uobičajenih poslova u domaćinstvu u selu, pa pozivom na odredbu čl. 1095. st. 2. ZOO-a zbog povećanih potreba potražuje mjesečni iznos od po 1.500,00 kn počevši od 01.01.2009. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Tužitelj gubi i na zaradi. Prema potvrdi tvrtke u kojoj je radio prije nezgode u 2007. godini od nezgode pa do kraja te godine gubi mjesečno po 551,52 kn, a u 2008. godini po 586,07 kn, pa tužitelj potražuje i taj iznos s kamatom od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate.

5. U podnesku od dana 10.02.2016.g. (list 312-316 spisa) tužitelj navodi da je konačno uredio tužbeni zahtjev, te predlaže donošenje presude:

-(Ad I) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 560.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.08.2008. god. pa do isplate,

-(Ad II) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja iznos od 150.955,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.096,78 kn od 01.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 318,42 kn od 01.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.592,10 kn od 01.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.290,34 kn od 01.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.290,34 kn od 01.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.741,95 kn od 01.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.167,54 kn od 01.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.717,37 kn od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.690,95 kn od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.717,37 kn od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.286,98 kn od 01.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.396,72 kn od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.509,94 kn od 01.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.557,52 kn od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.557,52 kn od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.557,52 kn od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.201,77 kn od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.754,21 kn od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.557,52 kn od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 953,19 kn od 01.08.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 2.954.88 kn od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.954.88 kn od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.954.88 kn od 01.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.954.88 kn od 01.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.954.88 kn od 01.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od'2.945,76 kn od 01.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.945,76 kn od 01.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.660,68 kn od 01.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.945,76 kn od 01.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.945,76 kn od 01.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.202,86 kn od 01.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.364,36 kn od 01.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.364,36 kn od 01.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.364,36 kn od 01.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.364,36 kn od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.364,36 kn od 01.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.364,36 kn od 01.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.354,60 kn od 01.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.259,75 kn od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 966,24 kn od 01.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.12.2012.g. pa do isplate i

- na iznos od 2.415,60 kn od 01.01.2013.g. pa do isplate,

-(Ad III) kojom se nalaže tuženiku plaćati tužitelju na ime rente za trajnu tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od po 2.415,60 kn počevši od 01.01.2013. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da mu dospjele obroke plati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

-(Ad IV) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 12.215,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 525,26 kn od 01.05.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 541,38 kn od 01.06.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 654,17 kn od 01.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 597,78 kn od 01.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 541,38 kn od 01.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 605,84 kn od 01.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 356,10 kn od 01.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 420,54 kn od 11.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 484,99 kn od 01.01.2008.g pa do isplate,

- na iznos od 356,10 kn od 01.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 416,45 kn od 01.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.008,93 kn od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 534,94 kn od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 534,94 kn od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 594,19 kn od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 475,70 kn od 01.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 594,19 kn od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 534,94 kn od 01.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 475,70 kn od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 653,44 kn od 01.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 475,70 kn od 01.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 348,74 kn od 01.02.2009.g. pa do isplate i

- na iznos od 484,16 kn od 01.03.2009.g. pa do isplate,

-(Ad V) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj od presuđenja pa do isplate.

6. Tuženik, tijekom postupka, a očitujući se na stajalište tužitelja da se u ovome slučaju imaju primijeniti prometna pravila, tj. pravilo desne strane, ističe da je tužitelj osoba koja stanuje i živi na otoku [adresa]. Njemu je moralo biti poznato da je Ulica Prezida XXII sporedna u odnosu na državnu cestu broj 306. Državna cesta je puno šira od navedene ulice, iz samog broja ulice vidljivo je da tih" Prezida" ima veći broj, da se po rasporedu kuća uz ulice vidi da se radi o sporednoj ulici, da je državna cesta br. 306 jedina prometnica kojom se dolazi preko mosta na otok [adresa] i da ista sve do svoga kraja predstavlja glavnu prometnicu na otoku [adresa]. Zbog svih navedenih karakteristika državne ceste broj 306, a i zbog činjenice da je tužitelj stanovnik otoka [adresa], nedvojbeno bi primjena pravila desne strane u ovome slučaju na način kako to predlaže tužitelj predstavljala običnu zlouporabu prava. Ovakovim tumačenjem pravila desne strane bi gotovo svako križanje asfaltiranih cesta, bez obzira na njihovu širinu i značaj, zahtijevalo primjenu pravila desne strane, a što bi stvorilo kaos u prometu, barem u sredinama kao što je otok [adresa]. I osiguraniku tuženika je nastala šteta, stoga je potrebno primijeniti načela obveznog prava iz čl. 6. ZOO-a, zabrane zlouporabe prava i iz čl. 8. ZOO-a zabrane prouzročenja štete. Tuženik je predložio provođenje dokaza očevidom na mjestu nezgode uz sudjelovanje vještaka za promet i sudionika ove nezgode, tj. tužitelja osobno i svjedoka OP, a na okolnost da je tužitelju moglo biti poznato i vidljivo da se kreće prometnicom koja nema prednost prolaska.

7. Također, tuženik navodi da iz presude Trgovačkog suda u Zadru posl.br. P- 335/09 od 12.12.2011.g. proizlazi da je za nastanak ovog štetnog događaja odgovorna Općina Vir, a koja je propustila održavati prometnicu kojom se kretao ovdje tužitelj neposredno prije sudara. Naime, u tom postupku ovdje tuženik je potraživao od Općine Vir kao tamo tuženika iznose koje je isplatio na ime materijalne štete na vozilu kojim je upravljao ovdje tužitelj, te iznose koje je isplatio na ime plaće na vrijeme bolovanja poslodavca ovdje tužitelja. Tuženik osim navedenog, ima saznanja, da je zapravo i tužitelj identičnog stajališta kao i tuženik, to jest da je za nastanak štetnog događaja odgovorna Općina Vir, pa je kod Općinskog suda u Zadru pokrenuo postupak naknade štete pretrpljene u ovome štetnom događaju potražujući štetu koju potražuje i u ovome postupku od Općine Vir. Prema saznanjima tuženika taj postupak se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod brojem P-1516/2010. Zaključno, a očitujući se na konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 10.02.2016., tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Tužitelj u podnesku od 24.02.2025. u bitnome navodi kako su nižestupanjske presude u ovom predmetu ukinute isključivo iz razloga što da tuženik ne bi bio odgovoran po osnovi pravnog pravila poštivanja prednosti prolaska vozila koje dolazi s desne strane oštećenika iz čl. 57.st. 1. ZOSPC-a. Ostali prometni propisi nisu uzimani u obzir pri donošenju sudskih odluka. Tužitelj, međutim, smatra da bi u daljnjem tijeku postupka u svakom slučaju trebalo cijelu prometnu nezgodu ocjenjivati i u vezi ostalih elemenata, a sve s obzirom na odredbe čl. 1072. ZOO koje tužitelj navodi kako slijedi. Tuženik je predložio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta. Tužitelj smatra da je isti dokaz potrebno izvesti s obzirom problematične ceste, preglednost, mogućnost uočavanja drugo vozila od strane tužitelj i tuženikova osiguranika itd. Tužitelj predlaže da se i on sasluša kao stranka na okolnost same nezgode, preglednost ceste na koju je izlazio, načina vožnje, saznanja da li se nalazio na cesti manje važnosti, mogućosti uočavanja drugog vozila i sl. Zbog teških zaostalih posljedica tužitelja iza ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj nije u mogućnosti na saslušanje doći u Zagreb, pa se predlaže saslušanje obaviti zamolbenim putem preko Općinskog suda u Zadru. Prema izvedenom dokazu prometnim vještačenjem vještak je nesporno utvrdio da je osiguranik tuženika znatno prekoračio brzinu kretanja, te da bi nezgoda bila izbjegnuta da se tuženikov osiguranik kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h.

9. Tužitelj u podnesku od 05.03.2025. navodi kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske 2020. godine promijenio Orijentacijske kriterije u pogledu određivanja visine pravične novčane naknade uslijed povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl.1100. ZOO-a. Pritom je kao odlučujuće kriterije za promjenu Orijentacijskih kriterija naveo stopu inflacije i rast plaća. Tako se 2020. god. prilikom povećanja Orijentacijskih kriterija za 50 % VSRH vodio podatkom o rastu inflacije za 37 % i neto plaće za 66 % u odnosu na 2002. god. Prema najnovijim podacima za 2024. god. porast inflacije u odnosu na 2002. god. iznosi čak 71 %, a rast plaće 115 % pa je jasno kako sud u cilju zaštite jednakosti oštećenika pred sudom i ostvarenja načela pravične novčane naknade Orijentacijske kriterije iz 2002. god. mora uvećati za 100 %. Tužitelj stoga drži da pravičnu novčanu naknadu za pojedina mjerila prava osobnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kroz koja se ogleda povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju slijedeći iznosi: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 16.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 eura, za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 85.000,00 eura i zbog naruženja iznos od 10.000,00 eura. U pogledu ostalih okolnosti od utjecaja na visinu pravične novčane naknade kao i tijeka zateznih kamata tužitelj u cijelosti ustraje pri svim navodima iz podneska od 13.03.2013.

10. Tužitelj dodaje da tužbenim zahtjevom potražuje i imovinsku štetu i to izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja te trajnu tuđu pomoć i njegu. Visina izgubljene zarade utvrđena je financijskim vještačenjem i u navedenom dijelu tužitelj zahtjev uređuje s obzirom na promjenu valute u euro. Što se tiče trajne tuđe pomoći i njege tužitelj napominje kako je financijsko vještačenje u pogledu utvrđenja visine cijene sata tuđe pomoći i njege prema podacima o neto plaćama NKV radnika provedeno još 2015. godine i to temeljem tada posljednjih dostupnih podataka za 2012. god. koji su tada pokazivali kako neto satnica NKV radnika iznosi 19,80 kn ili 2,63 eura, a prema kojim podacima je i utvrđena visina rente počevši od 01.01.2013. god. S obzirom na rast neto plaća u proteklom razdoblju tužitelj predlaže dopunu financijskog vještačenja na okolnost visine cijene sata tuđe pomoći i njege te utvrđenja točne visine potraživanja s osnova trajne tuđe pomoći i njege od 01.01.2013. god. pa nadalje. Prema podacima DZS-a, neto satnica NKV radnika po pojedinim godinama iznosila je: za 2013. god. 21,42 kn / 2,84 eura, za 2014. god. 20,09 kn / 2,67 eura, za 2015. god. 20,29 kn / 2,69 eura, za 2016. god. 20,82 kn / 2,76 eura, za 2017. god. 22,14 kn / 2,94 eura, za 2018. god. 23,09 kn / 3,06 eura, za 2019. god. 24,62 kn / 3,27 eura, za 2020. god. 24,88 kn / 3,30 eura, za 2021. god. 26,07 kn / 3,46 eura, za 2022. god. 27,99 kn / 3,71 eura, za 2023. god. 4,20 eura, za 2024. god. 4,65 eura i za 2025. god. 5,00 eura. Tužitelj stoga s osnova 4 sata trajne tuđe pomoći i njege za razdoblje od 01.01.2013. god. potražuje sljedeće iznose: za 2013. god. mjesečni iznos od 340,80 eura, za 2014. god. mjesečni iznos od 320,40 eura, za 2015. god. mjesečni iznos od 322,80 eura, za 2016. god. mjesečni iznos od 331,20 eura, za 2017. god. mjesečni iznos od 352,80 eura, za 2018. god. mjesečni iznos od 367,20 eura, za 2019. god. mjesečni iznos od 392,40 eura, za 2020. god. mjesečni iznos od 396,00 eura, za 2021. god. mjesečni iznos od 415,20 eura, za 2022. god. mjesečni iznos od 445,20 eura, za 2023. god. mjesečni iznos od 504,00 eura, za 2024. god. mjesečni iznos od 558,00 eura i od 01.01.2025. god. pa nadalje mjesečni iznos od 600,00 eura. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje VSRH u pogledu prednosti prava prolaska na predmetnom raskrižju tužitelj priznaje doprinos nastanku prometne nezgode u omjeru od 30 % te u skladu s navedenim doprinosom uređuje svoj tužbeni zahtjev.

11. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude: ''I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 83.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.08.2008. god. pa do isplate, i to za razdoblje do 31.07.2015. god. Po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja iznos od 16.097,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 101,90 eura od 01.07.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 29,58 eura od 01.08.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 147,92 eura od 01.09.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 305,69 eura od 01.10.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 305,69 eura od 01.11.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 254,74 eura od 01.12.2007. g. pa do isplate

- na iznos od 108,47 eura od 01.01.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.02.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.03.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 252,46 eura od 01.04.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 250,01 eura od 01.05.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.06.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.07.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.08.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 252,46 eura od 01.09.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 119,57 eura od 01.10.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 315,58 eura od 01.11.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.12.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 326,09 eura od 01.01.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.02.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.03.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.04.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 297,46 eura od 01.05.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 255,88 eura od 01.06.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 330,51 eura od 01.07.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 88,56 eura od 01.08.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.09.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.10.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.11.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.12.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 274,53 eura od 01.01.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 273,68 eura od 01.02.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 274,51 eura od 01.03.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 247,19 eura od 01.04.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 273,68 eura od 01.05.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 273,68 eura od 01.06.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 204,66 eura od 01.07.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.08.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.09.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.10.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.11.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.12.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 219,66 eura od 01.01.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.02.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.03.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.04.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.05.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.06.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.07.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.08.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.09.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.10.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.11.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.12.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 218,76 eura od 01.01.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.02.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.03.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 209,94 eura od 01.04.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 89,77 eura od 01.05.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.06.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.07.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.08.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.09.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.10.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.11.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.12.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 224,42 eura od 01.01.2013. g. pa do isplate,

i to za razdoblje do 31.07.2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 44.906,40 eura i to :

- za razdoblje od 01.01.2013. god. do 31.12.2013. god. svakomjesečni iznos od po 238,56 eura

- za razdoblje od 01.01.2014. god. do 31.12.2014. god. svakomjesečni iznos od po 224,28 eura

- za razdoblje od 01.01.2015. god. do 31.12.2015. god. svakomjesečni iznos od po 225,96 eura

- za razdoblje od 01.01.2016. god. do 31.12.2016. god. svakomjesečni iznos od po 231,84 eura

- za razdoblje od 01.01.2017. god. do 31.12.2017. god. svakomjesečni iznos od po 246,96 eura

- za razdoblje od 01.01.2018. god. do 31.12.2018. god. svakomjesečni iznos od po 257,04 eura

- za razdoblje od 01.01.2019. god. do 31.12.2019. god. svakomjesečni iznos od po 274,68 eura

- za razdoblje od 01.01.2020. god. do 31.12.2020. god. svakomjesečni iznos od po 277,20 eura

- za razdoblje od 01.01.2021. god. do 31.12.2021. god. svakomjesečni iznos od po 290,64 eura

- za razdoblje od 01.01.2022. god. do 31.12.2022. god. svakomjesečni iznos od po 311,64 eura,

- za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31.12.2023. god. svakomjesečni iznos od po 352,80 eura

- za razdoblje od 01.01.2024. god. do 31.12.2024. god. svakomjesečni iznos od po 390,60 eura, i to sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom na svakomjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. Pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku plaćati tužitelju na ime rente za trajnu tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od po 420,00 eura počevši od 01.01.2025. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da mu dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.134,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 48,80 od 01.05.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 50,30 od 01.06.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 60,78 od 01.07.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 55,54 od 01.08.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 50,30 od 01.09.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 56,29 od 01.10.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 33,08 od 01.11.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 39,07 od 01.12.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 45,06 od 01.01.2008.g pa do isplate

- na iznos od 33,08 od 01.02.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 38,69 od 01.03.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 93,74 od 01.04.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 49,70 od 01.05.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 49,70 od 01.06.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 55,20 od 01.07.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 44,20 od 01.08.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 55,20 od 01.09.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 49,70 od 01.10.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 44,20 od 01.11.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 60,71 od 01.12.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 44,20 od 01.01.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 32,40 od 01.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 44,98 od 01.03.2009.g. pa do isplate

i to za razdoblje do 31.07.2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i tekućoj od presuđenja pa do isplate i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

12. Tuženik se u podnesku od 06.03.2025. očitovao tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u podnesku od 05.03.2025. navodeći da je istim podneskom tužitelj preinačio to jest povisio tužbeni zahtjev. Tuženik se ovom preinačenju protivi. Na povišeni dio tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik se protivi navodima tužitelja kako bi se novčane naknade morale uvećati za 100%. Naime, tužitelj navodi okolnosti koje prelaze pravna razmatranja i ulaze u potpuno ekonomske kategorije. Činjenica da je u stručnom časopisu objavljen članak koji potpisuje odvjetnik iz Rijeke, svakako nije i ne može biti valjani dokaz na okolnosti visine pravičnih novčanih naknada. Tuženik u pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja u cijelosti ustraje kod svih dosadašnjih navoda. Posebice se ističe da je kazneni postupak protiv osiguranika tuženika pravomoćno dovršen na način da je osiguranik tuženika oslobođen. Tuženik ustraje kod dokaznog prijedloga uvida u kazneni predmet Općinskog suda u Zadru, pod brojem K-865/2007. Valja naglasiti da je nakon odustanka državnog odvjetnika od kaznenog progona kazneni postupak nastavio voditi tužitelj nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru svojim rješenjem broj: K-DO-472/07 od 25. rujna 2007. godine odustalo od kaznenog progona. Tuženik ponovnim inzistiranjem na uvidu u kazneni predmet koji bi trebao kao dokaz biti sastavni dio ovog parničnog predmeta, želi istaknuti da su i Općinsko državno odvjetništvo, i sud prvog stupnja, Općinski sud u Zadru i sud drugog stupanja, Županijski sud u Zadru, u svojim sada pravomoćnim odlukama, zauzeli nedvojbeno ispravno stajalište, da se u konkretnom slučaju radi o raskrižju dviju cesta na kojem u vrijeme štetnog događaja nije bilo nikakvih prometnih znakova, koji bi jednoj od tih prometnica u odnosu na drugu davali prvenstvo prolaza, te da predmetno raskrižje nedvojbeno predstavlja raskrižje dviju cesta koje nisu iste važnosti. Dakle, državna cesta D-306 ima takove karakteristike, širinu, središnju bijelu liniju na kolniiku, međusobni položaj prometnica, da je prosječnom vozaču, pa i laiku koji nije vozač, već na prvi pogled jasno da se u odnosu na ulicu Prezida XXII radi o prometnici koja nije ste važnosti, a kamoli ne tužitelj koji je stanovnik otoka [adresa], i kome su prometnice i njihov međusobni odnos jako dobro poznate. Premda tužitelja očito smatra da je građansko pravna odgovornost šira od kazneno pravne odgovornosti, tuženik naglašava da upravo činjenica da je tužitelj zapravo cijel svoj život živi na otoku [adresa], nema nikakve sumnje da mu je poznato da je na otoku [adresa] predmetna državna cesta D-306 u odnosu na cijeli niz ulica Prezida cesta s pravom prvenstva, a da brzina kretanja osiguranika tuženika nije od utjecaja na njegovu kaznenu odgovornost, a očito ni na građansku. Tuženik ovim ukazuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev-507/2019 od 9. ožujka 2024. godine, da karakter i važnost ceste ne određuje prometni znak već zakon, te da zbog toga osiguranik tuženice, koji se kretao državnom cestom u ispravnom uvjerenju da se koristi cestom veće važnost nije bio vezan pravilom desne strane u smislu odredbe čl. 57.1. 1. ZOSPC. Tuženik pored izloženog ističe da tužitelj još uvijek istu parnicu za naknadu iste štete vodi protiv Općine Vir kod Općinskog suda u Zadru. Predmet se vodi pod brojem P-1516/2010 i nije pravomoćno dovršen. Dakle, o istome odštetnom zahtjevu već teče parnica. Jasno je kako tužitelj nema pravo dva puta naplatiti istu štetu, pa makar i od različitih pravnih osoba. Predloženi postotak suodgovornosti od 30% na strani tužitelja nije prihvatljiv za tuženika. Naime, da je brzina osiguranika tuženika bila takov velika i toliko iznad dopuštene, onda ni u kaznenom postupku ne bi došlo do oslobođenja, već bi prekoračenje brzine bilo dovoljno za ostvarenje bića kaznenog djela koje se osiguraniku tuženika stavljalo na teret. Dakle, očito je do nezgode došlo isključivo krivnjom tužitelja, tužitelj se sa sporedne ceste uključivao u promet na cestu s prednošću prolaza, te je bio dužan propustiti sva nadolazeća vozila, pa i vozilo osiguranika tuženika. U svemu ostalom tuženik ostaje kod dosadašnjih navoda, predlaže tužbeni zahtjev odbiti i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

13. Iako se tuženik u podnesku od 06.03.2025. i na ročištu od 14.03.2025. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao što je to postavljeno u podnesku tužitelja od 05.03.2025., sud je raspravnim rješenjem od 14.03.2025. (list 476 spisa) zatraženu preinaku dopustio, a primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje spornog odnosa među strankama i stoga jer je tijekom ovog postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izmijenio do tada važeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se odlučio da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama kune povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku. Osim toga, tužitelj zatraženom preinakom nije promijenio identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužitelj u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, čime on nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije.

14. Na ročištu od 14.03.2025. tuženik je, a očitujući se na preinačeni tužbeni zahtjev postavljen u podnesku tužitelja od 05.03.2025., naveo da ostaje navoda iz podneska od 06.03.2025., te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

15. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-5 spisa), skicu (list 6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 8-24, 67-70, 75, 79, 151- 162 spisa), dopise DZS-a (list 25, 35, 211-212 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-472/07 od 25.09.2007. (list 40-44 spisa), presliku potvrde Bonex d.o.o. o visini primanja tužitelja (list 76 spisa), izviješća o bolovanju tužitelja i uputnice liječničkom povjerenstvu (list 80-105, 169-192 spisa), rješenje HZMO-a od 28.07.2009. (list 106-108, 193-195 spisa), spis Općinskog suda u Zadru posl. br. K-865/07 (koji prileži ovom spisu), potvrdu Bonex d.o.o. (list 244-245 spisa), potvrde HZMO-a (list 246-248 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku posl.br. P-335/09 od 12.02.2011. (list 319-323 spisa), u dopis Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku od 01.12.2017. (list 333 spisa), u presliku spisa Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1516710 (koja u preslici prileži ovom spisu) i dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 05.03.2025. (list 463-471 spisa). Sud je saslušao tužitelja osobno zamolbenim putem, pred Općinskim sudom u Zadru (list 61 spisa), te svjedoke OP (list 62 spisa) i MP (list 62 spisa). Sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišć od 05.07.2011.g. (list 115-122 spisa), te je saslušao vještaka dipl. ing. SP na ročištu od dana 08.11.2012.g. (list 145-146 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Tomislavu Trajbaru, spec. kirurgu i dr. JP, spec. neurologu od 26.02.2013.g. (list 196-200 spisa), te je pribavio dopunsko očitovanje ovih vještaka od 27.04.2013.g. (list 218 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o. od 20.02.2015.g. (list 249-263 spisa) i dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku od 11.12.2015.g. (list 306-308 spisa), te je saslušao istog vještaka na ročištu od dana 09.12.2015.g. (list 303 spisa).

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

17. Sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Slobodana Erslana izrađen za potrebe postupka pred Županijskim sudom u Zadru posl.br. Kir-359/07 (list 45-54 spisa), a temeljem odredbe čl. 4. ZPP-a, jer tužitelj nije pristao da se ovaj nalaz i mišljenje koriste kao dokaz u ovom predmetu.

18. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu (list 4- 5 spisa) i skice (list 6 spisa), da je dana 12.03.2007.g. u mjestu [adresa], na raskrižju državne ceste DC 306 i ulice Prezida XXII došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali ovdje tužitelj kao vozač osobnog automobila marke Seat reg. oznake [registarska oznaka] i OP, osiguranik tuženika, kao vozač teretnog automobila marke VW Transporter reg oznake [registarska oznaka], a u kojem teretnom automobilu se kao putnik nalazio i MP, i u kojoj prometnoj nezgodi je teške tjelesne ozljede zadobio ovdje tužitelj. No, među strankama je sporno tko je odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja, pri čemu tužitelj tvrdi da je osiguranik tuženika postupio protupravno jer nije propustio vozilo koje je nailazilo s njegove desne strane, dok tuženik tvrdi da se njegov osiguranik kretao državnom cestom DC 306, dakle cestom s pravom prvenstva prolaska u odnosu na nerazvrstanu ulicu Prezida XXII, zadržavajući smjer kretanja, te da stoga tuženikov osiguranik nije niti trebao propustiti tužitelja.

19. Uvidom u zapisnik o očevidu (list 4-5 spisa), skicu (list 6 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-472/07 od 25.09.2007.g. (list 40-44 spisa) i u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. K-865/07 (koji prileži ovom spisu) sud je utvrdio da je povodom ove prometne nezgode Općinsko državno odvjetništvo u Zadru svojim rješenjem od 25.09.2007.g. odbacilo kaznenu prijavu protiv osiguranika tuženika OP, VP, kao odgovorne osobe u [adresa] i Općine Vir zbog kaznenog dijela izazivanja prometne nesreće, nakon čega je ovdje tužitelj, kao oštećenik, preuzeo kazneni progon protiv osiguranika tuženika OP. U kaznenom postupku koji je vođen protiv OP Općinski sud u Zadru donio je dana 23.12.2012.g. presudu posl.br. K-865/07, a koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru od 09.11.2012.g. posl.br. Kž-225/12, a kojom je osiguranik tuženika OP oslobođen od optužbe da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozio promet da je izazivao prometnu nesreću u kojoj je druga osoba teško ozlijeđena, tj. da je izazvao prometnu nesreću koja je predmetom ovog postupka.

20. Iz zapisnika o očevidu, kao i iz sadržaja spisa Općinskog suda u Zadru posl.br. K-865/07 proizlazi da se neposredno prije sudara tužitelj kretao nerazvrstanom cestom - ulicom Prezida XXII, a osiguranik tuženika državnom cestom DC-306, s tim da neposredno prije raskrižja ove dvije ceste nije bio postavljen nikakav prometni znak.

21. Sud je saslušao tužitelja osobno zamolbenim putem, pred Općinskim sudom u Zadru (list 61 spisa), te svjedoke OP (list 62 spisa) i MP (list 62 spisa). Analizirajući njihove iskaze, uspoređujući ih međusobno, kao i sa sadržajem dokumentacije koja prileži spisu, kao i sa ostalim dokazima koji su provedeni u ovom postupku, sud zaključuje da je tužitelj iskazivao suglasno sadržaju medicinske dokumentacije koja prileži ovome spisu, pa je stoga sud njegovom iskazu poklonio vjeru. No, iz iskaza tužitelja proizlazi da se on nastanka štetnog događaja ne sjeća. Što se tiče iskaza osiguranika tuženika OP i svjedoka MP, putnika u automobilu osiguranika tuženika, sud nije poklonio vjeru iskazu osiguranika tuženika OP u dijelu u kojem opisuje brzinu svog kretanja neposredno prije sudara, jer je taj dio njegova iskaza suprotan provedenom prometnom vještačenju u ovom predmetu, no u preostalom dijelu sud je poklonio vjeru njihovim iskazima, jer su u preostalom dijelu obojica iskazivali jasno, logično, međusobno suglasno, a njihovi iskazi u preostalom dijelu suglasni su i provedenom prometnom vještačenju i sadržaju pregledane dokumentacije.

22. Na okolnost dinamike nastanka ove prometne nezgode, sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišć (list 115- 122 spisa) koji u svom pisanim nalazu i mišljenju od 05.07.2011.g. navodi slijedeće opće podatke o nesreći: vrsta nesreće: sudar osobnog i teretnog vozila; mjesto nesreće: [adresa], spojište Virskog puta (DC-306) i Ulice Prezida XXII; dan i sat nesreće:

12.03.2007. godine oko 14:00 sati; vremenski uvjeti: dan, bez padalina; vrsta i stanje kolnika: asfalt, hrapav, dobar, suh, nepregledno spojište; regulacija prometa: opće ograničenje brzine 50 km/h bez znakova koji reguliraj u prednost prolaska; vozilo tužitelja: osobno, Seat Ibiza 1.9 SDI/01, ZD1l986-CN; smjer kretanja: Ulicom Prezida XXII od jugo zapada, sa skretanjem lijevo na Virski put u smjeru sjeverozapada, s desne strane teretnom vozilu; broj putnika: vozač, FP; vozilo osiguranika tuženika: teretno, furgon, VW Transporter; smjer kretanja: Virskim putem od sjeverozapada prema jugoistoku, s lijeve strane osobnom vozilu; broj putnika: vozač, OP i suvozač, MP.

23. Zaključak je vještaka da je provedeno vještačenje pokazalo slijedeće: tužitelj je upravljao osobnim vozilom Ulicom Prezida XXII u gradu [adresa], te je skretanjem ulijevo na nepreglednom spojištu na kojem prednost prolaska nije regulirana prometnim znakovima ulazio na poprečni kolnik Virskog puta, po kojem mu je s lijeve strane naišlo teretno vozilo osiguranika tuženika, pa je u nastavku došlo do sudara prednjeg dijela lijevog boka osobnog vozila sa prednjim dijelom teretnog vozila. Osobno vozilo je došlo teretnom vozilu s desne strane i zapriječilo mu put, s time da je u trenutku sudara brzina osobnog vozila iznosila oko 23 km/h, a teretnog oko 66 km/h. Tužitelj pred ulazak uz spojište nije bio zaustavljen, a kada je prednjim dijelom na oko 3,8m ispred mjesta sudara ili oko 0,6 s prije sudara došao prednjim dijelom osobnog vozila do poprečnog kolnika i mogao pored ogradnog zida vidjeti nailazak teretnog vozila isto se nalazilo udaljeno za oko 11,0 m ispred mjesta sudara, te je tog trenutka nesreća bila neizbježiva za vozača teretnog vozila, osim za brzine manje od 28 km/h poduzimanjem snažnog kočenja. Osobno je vozilo trebalo oko 6,0 m ili 1,0 s da se uključi u suprotnu voznu traku teretnog vozila, pa da se vozač istog posljednjih 55,0 m ispred mjesta sudara i dolaska do raskrižja za koje nisu postavljeni znakovi prednosti prolaska kretao dozvoljenom brzinom u naselju od 50 km/h nesreća se ne bi desila. Nesreća se ne bi desila da je pravovremenim kočenjem na postojanje raskrižja bilo koji od vozača stao ispred putanje onog drugog.

24. Provedenom prometnom vještačenju tužitelj nije prigovorio, dok je tuženik istome prigovorio u bitnome navodeći da nije vidljivo na temelju kojih materijalnih tragova je vještak došao do zaključka o brzinama sudionika ove prometne nezgode, te da prema stajalištu tuženika, a i prema podacima iz kaznenog predmeta, brzina kretanja tužitelja je bila gotovo dvostruko veća od one koju je u svom nalazu dao vještak Hlišć.

25. Radi očitovanja na primjedbe tuženika, kao i radi usmenog obrazlaganja svog pisanog nalaza i mišljenja, sud je saslušao vještaka dipl. ing. SP na ročištu od dana 08.11.2012.g. (list 145-146 spisa), koji je tom prilikom naveo: "U svezi primjedbi tuženika iz podneska od 12.08.2011.g. na listu 126 spisa pojašnjavam kako sam do brzina kretanja sudionika nesreće došao iz okolnosti utvrđenja međusobnih sudarnih položaja vozila temeljem nastalih deformacija kao i položaja furgona osiguranika tuženika koji je u trenutku sudara morao biti pred svojim tragovima zanašanja prednjih kotača, a poznati su nam i zaustavljeni položaji oba vozila nakon sudara. Dakle iz tih materijalnih činjenica došao sam do zaključka o brzinama kojima su se kretali sudionici nesreće kritične zgode. Što se tiče utvrđenja brzine u kaznenom postupku ove nesreće ne mogu se očitovati zato jer se radi o potpuno drugom predmetu koji za mene kao vještaka nema utjecaja jer ja izrađujem svoj nalaz i mišljenje. Isto tako ako bi uzeli u obzir ovaj nalaz i mišljenje sa izračunima na listu 50 i 51 spisa vidjeli bi da i brzina furgona u trenutku sudara veća od one koju sam ja izračunao. Međutim, u konkretnom slučaju postoji jedan kontrolni element, da li je nalaz i mišljenje točno sačinjen ili ne, a to je da li tako izračunatom brzinom osobno vozilo može izvesti skretanje. Naime, osobno vozilo je svoje skretanje izvodilo po putanji skretanja koja je iznosila oko 11,5 metara, ako bi se vozilo kretalo brzinom od 45 km/h na isto bi djelovalo bočno ubrzanje od oko 13,4 metra u sekundi na kvadrat, pa mogu reći da je s tehničke strane nalaz i mišljenje iz kaznenog postupka besmisleno, jer ne postoji vozilo na kugli zemaljskoj koje bi moglo ostvariti ovakvo bočno ubrzanje. Naime kod svih ubrzanja većih od u pravilu od 6,75 metara u sekundi na kvadrat dolazi do bočnog proklizavanja vozila ne računajući sa komponentom uzdužno ubrzanja odnosno usporenja dakle najveća teoretski moguća brzina osobnog vozila mogla bi iznositi 8,7 metara u sekundi ili 31 km/h, ali bi tada vozilo već bilo u proklizavanju. Što se pak tiče da bi ja polazio od pogrešne pretpostavke da se radi o raskrižju cesta iste važnosti jer da državnu cestu navodim kao Virski put kao da se radi o ulici iste važnosti u ovu okolnost nisam niti ulazio jer to nije zadatak vještaka već sam samo tu prometnicu nazvao onako kako su je nazvali u gradu [adresa], pa čak osobno nemam niti saznanja da se ta ulica tako zove."

26. Nakon saslušanja vještaka SP, tuženik je naveo da ustraje u primjedbama na provedeno prometno vještačenje. No, sud je prihvatio provedeno prometno vještačenje u cijelosti, jer je izrađeno savjesno, stručno i objektivno, a na temelju brižljive analize cjelokupne raspoložive dokumentacije, te je dodatno i usmeno obrazloženo, čime je vještak precizno i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika kao neosnovane.

27. Na temelju ovako provedenih i ocjenjenih dokaza na okolnost dinamike nastanka ovog štetnog događaja, sud je utvrdio da je za nastanak ovog štetnog događaja isključivo odgovoran sam tužitelj, a da osiguranik tuženika niti u djelu nije pridonio nastanku ovog štetnog događaja, pa da stoga nema mjesta primjeni odredbi čl. 1045. st. 1. u vezi s čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i 4. u vezi s čl. 965. i čl. 1100. u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) u korist tužitelja, a na teret tuženika.

28. Naime, iz zapisnika o očevidu i skice, kao i na temelju provedenog prometnog vještačenja, te na temelju iskaza svjedoka OP i MP sud je utvrdio da se osiguranik tuženik OP neposredno prije sudara sa tužiteljem kretao državnom cestom DC-306, ispravno smatrajući da se kreće cestom veće važnosti u odnosu na nerazvrstanu cestu Ulica Prezida XXII, kojom se kretao tužitelj, te zadržavajući svoj smjer kretanja u raskrižju ove dvije ceste.

29. Ovdje sud napominje da je temeljem odredbe čl. 2. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 105/04 i 142/06 - dalje: ZOSPC), a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja (dana 12.03.2007.) državna cesta - javna cesta koja povezuje cjelokupni teritorij Republike Hrvatske i povezuje ga s mrežom glavnih europskih cesta, odredbom čl. 2. st. 1. toč. 8. ZOSPC-a određeno da je lokalna cesta - javna cesta koja spada u mrežu županijskih cesta i povezuje područje grada i/ili općine, dok je odredbom čl. 2. st. 1. toč. 9. ZOSPC- a određeno da je nerazvrstana cesta - površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.). Iz definicija navedenih cesta proizlazi da je državna cesta veće važnosti od lokalnih i nerazvrstanih cesta, jer karakter i važnost ceste ne određuje prometni znak već zakon, pri čemu nije odlučno što su obje ceste u čijem se križanju dogodila nezgoda, asfaltirane (a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu). Zbog svega navedenog, sud je utvrdio da se osiguranik tuženika, koji se kretao državnom cestom DC-306 i zadržavao smjer kretanja, kretao u ispravnom uvjerenju da se koristi cestom veće važnosti i stoga osiguranik tuženika nije bio vezan pravilom desne strane u smislu odredbe čl. 57. st. 1. ZOSPC. Isti stav o tome da se osiguranik tuženika kretao u ispravnom uvjerenju da se koristi cestom veće važnosti i da nije bio vezan pravilom desne strane izražen je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 507/2019-2 od 06.03.2024. koje je doneseno tijekom ovog postupka.

30. Nadalje, a kako je to provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno, te kako to proizlazi iz skice mjesta nezgode koja prileži spisu Općinskog suda u Zadru posl.br. K-865/07 (list 34 tog spisa), kako je tužitelj u svom kretanju cestom Prezida XXII došao do raskrižja sa državnom cestom DC-306, a s namjerom da na tom raskrižju skrene sebi u lijevo, s tim da je u ovo raskrižje ušao bez zaustavljanja, a s brzinom od 23 km/h u trenutku sudara, to je sud utvrdio da je ovakvom vožnjom tužitelj prekršio prometna pravila iz odredbi čl. 43. st. 1. i 2., čl. 51. st. 1. i 57. st. 2. ZOSPC-a. Pri ocjeni postupanja tužitelja neposredno i u trenutku nastanka štetnog događaja sud je imao u vidu da je tužitelju, a koji je rođen i stanovao u [adresa] u vrijeme nastanka ove nezgode i koje je i prije ove nezgode prolazio mjestom nezgode (a kako to proizlazi iz iskaza samog tužitelja, list 61 spisa), sasvim sigurno bilo poznato kako izgleda mjesto nezgode, kao i da je državna cesta DC-306 u odnosu na cestu ulica Prezida XXII je cesta s prednošću prolaska. Naime, tužitelj, koji je u raskrižju skretao u lijevo, je ovu radnju započeo a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, te nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste i preglednosti i gustoći prometa, a što sud zaključuje iz činjenice da tužitelj pred ulazak u raskrižje cesta nije bio zaustavljen, a radilo se o spojištu cesta, te nije propustio vozilo osiguranika tuženika koje je, dolazeći iz suprotnog smjera (jer je presijecalo put tužitelju), zadržavalo smjer svojeg kretanja. Nadalje, a suprotno tvrdnjama tužitelja, u ovom slučaju nema mjesta primjeni tzv. ''pravila desne strane'' iz odredbe čl. 57. st. 1. ZOSPC-a, a to stoga jer je osiguranik tuženika dolaskom do raskrižja zadržavao svoj smjer kretanja, a nije se radilo o raskrižju cesta iste važnosti. Naime, iako niti cesta po kojoj se kretao tužitelj, a niti cesta po kojoj se kretao osiguranik tuženika nisu bile obilježene znakovima koji bi ukazivali koja cesta ima veću važnost, ovaj sud smatra da je sasvim životno, jasno i notorno da je državna cesta u odnosu na nerazvrstanu cestu cesta veće važnosti, pri čemu za odnose stranaka u ovom predmetu i nije odlučno to što tužitelj u ovom postupku tvrdi da nije znao da se kreće po cesti manje važnosti (jer nije bilo prometnog znaka koji bi mu na to upućivao), jer isto ne ukazuje na odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, već je za odnose stranaka odlučno ponašanje osiguranika tuženika. A, osiguranik tuženika kretao se po državnoj cesti, ispravno smatrajući da ista ima veću važnost od one ceste kojom se kretao tužitelj, te je na raskrižju ove dvije ceste zadržavao svoj smjer kretanja.

31. Činjenica da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 66 km/h u trenutku sudara, tj. većom brzinom od 50 km/h (a koliko je bilo ograničenje brzine u mjestu sudara), a suprotno stavu tužitelja, ne utječe na odluku suda o odgovornosti za nastanak štetnog događaja, jer je za osiguranika tuženika sudar bio izbježiv samo za brzine kretanja manje od 28 km/h i poduzimanjem snaženog kočenja u trenutku kada je uočio nailazak tužitelja, a osiguranik tuženika nije imao nikakvog razloga za vožnju državnom cestom uz zadržavanje smjera kretanja brzinom kretanja manjom od 28 km/h. Dapače, takovom vožnjom (po državnoj cesti uz zadržavanje smjera kretanja brzinom kretanja manjom od 28 km/h) osiguranik tuženika prekršio bi pravilo iz odredbe čl. 51. st. 2. ZOSPC-a.

32. Sud napominje da isti zaključak o nepostojanju odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak ovog štetnog događaja proizlazi i iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-472/07 od 25.09.2007.g. (list 40-44 spisa), presude Općinskog suda u Zadru od dana 23.12.2012.g. posl.br. K-865/07, presude Županijskog suda u Zadru od 09.11.2012.g. posl.br. Kž-225/12 (koje dvije presude prileže spisu Općinskog suda u Zadru posl. br. K-865/07, koji prileži ovom spisu), kao i iz presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku posl.br. P-335/09 od 12.02.2011.g. (list 319-323 spisa), iako ovaj sud nije vezan tim odlukama. Također, iz spisa Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1516/2010 (koji ovom spisu prileži u preslici), proizlazi da je ovdje tužitelj dana 18.05.2010. podnio tužbu za naknadu štete protiv Općine Vir, a povodom istog štetnog događaja koji je predmet i ovog postupka, zahtijevajući upravo isti iznos naknade štete koji potražuje u tužbi od tuženika u ovom postupku i s istog osnova. Dakle, i tužitelj očito smatra da u pogledu predmetnog štetnog događaja postoji i odštetna odgovornost Općine Vir, a ne samo tuženika.

33. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, odlučivši kao u izreci ove presude u toč. I., s tim da tužitelju koji je izgubio ovaj spor u cijelosti, a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu parničnog troška.

34. Imajući u vidu gore navedeno, te kako tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja (tj. odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja), sud nije cijenio i obrazlagao ostale dokaze provedene tijekom ovog postupka na okolnost postojanja i visine štete koju je pretrpio tužitelj i to: medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 8-24, 67-70, 75, 79, 151-162 spisa), dopise DZS-a (list 25, 35, 211-212 spisa), presliku potvrde Bonex d.o.o. o visini primanja tužitelja (list 76 spisa), izviješća o bolovanju tužitelja i uputnice liječničkom povjerenstvu (list 80-105, 169-192 spisa), rješenje HZMO-a od 28.07.2009.g. (list 106-108, 193-195 spisa), potvrdu Bonex d.o.o. (list 244-245 spisa), potvrde HZMO-a (list 246-248 spisa), dopis Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku od 01.12.2017.g. (list 333 spisa) i dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 05.03.2025. (list 463-471 spisa), provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Tomislavu Trajbaru, spec. kirurgu i dr. JP, spec. neurologu od 26.02.2013.g. (list 196-200 spisa), dopunsko očitovanje ovih vještaka od 27.04.2013.g. (list 218 spisa), provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o. od 20.02.2015.g. (list 249-263 spisa) i dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku od 11.12.2015.g. (list 306-308 spisa), te iskaz ovog vještaka na ročištu od dana 09.12.2015.g. (list 303 spisa), temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, a jer je isto nepotrebno.

35. Na ročištu od 14.03.2025., a na kojemu je zaključena glavna rasprava, tužitelj je predložio u nastavku postupka dopunski saslušati tužitelja i provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za promet i sudionika nezgode. Također predlaže provesti dopunsko financijsko vještačenje na okolnost visine cijene sata tuđe pomoći i njege u razdoblju od 2013. do danas. Tužitelj predlaže od Postaje prometne policije Zadar pribaviti fotoelaborat sačinjen povodom ove prometne nezgode, a jer isti ne prileži ovome spisu, kao niti spisu OS u Zadru poslovni broj K-865/07. Također, predlaže od ODO u Zadru zatražiti spis K-DO-472/07 i Kir-359/07. Tuženik nije daljnjih dokaznih prijedloga.

36. Kako je sud na adekvatan i pouzdan način utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja, a na temelju dokaza koji su provedeni na ovu okolnost, te kako je sud utvrdio da nema odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja (sve kako je gore obrazloženo), sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a na ročištu od 14.03.2025. odbio kao nepotrebne i nesvrsishodne dokazne prijedloge tužitelja iznesene u podnesku tužitelja od 24.02.2025. i na ročištu od 14.03.2025. za dopunskim saslušanjem tužitelja i provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za promet i sudionika nezgode, te pribavljanjem fotoelaborata sačinjenog povodom ove prometne nezgode od Postaje prometne policije Zadar, te spisa ODO u Zadru posl br. K-DO-472/07 i Kir- 359/07, a koje dokaze je tužitelj predložio kako bi se utvrdile okolnosti preglednosti ceste, mogućnost uočavanja drugog vozila od strane tužitelja i tuženikova osiguranika, saznanja tužitelja da li se nalazio na cesti manje važnosti i sl. Ovdje sud napominje da je sam tužitelj u svom iskazu (list 61 spisa) jasno naveo da se on nastanka štetnog događaja i okolnosti koje su mu neposredno prethodile uopće ne sjeća, pa je jasno da dopunsko saslušanje tužitelja na okolnost preglednosti ceste, mogućnosti uočavanja drugog vozila od strane tužitelja i saznanja tužitelja da li se nalazio na cesti manje važnosti 18 godina nakon nastanka štetnog događaja kojega se tužitelj niti ne sjeća nije svrsishodno. Također, sud je obrazložio zašto za donošenje odluke u ovom predmetu i nije odlučno da li je tužitelj znao ili ne da se kreće po cesti manje važnosti, jer isto ne ukazuje na odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, već je za odnose stranaka odlučno ponašanje osiguranika tuženika. Osim toga, sudski vještak za promet Srečko Hlišć u svom nalazu i mišljenju i u svom iskazu nije naznačio da bi za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja bilo potrebno provesti očevid, a provedenim prometnim vještačenje u ovom predmetu (na koje tužitelj nije imao primjedbi i koje sud prihvaća u cijelosti) utvrđeno je na kojoj udaljenosti su se sudionici nezgode mogli uočiti, pri čemu sud ponavlja da je jedini i isključivi uzrok nastanka ovog štetnog događaja - postupanje tužitelja, koji je prekršio prometna pravila iz odredbi čl. 43. st. 1. i 2., čl. 51. st. 1. i 57. st. 2. ZOSPC-a, kada dolaskom do ceste s prednošću prolaska, a prije skretanja ulijevo, nije ovu radnju započeo uvjerivši se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, te nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste i preglednosti i gustoći prometa, već je u raskrižje ušao bez zaustavljanja.

37. Također, sud je na ročištu od 14.03.2025. odbio i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dopunskog financijskog vještačenja na okolnost visine cijene sata tuđe pomoći i njege u razdoblju od 2013. do danas, a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, a jer je to nepotrebno i nesvrsishodno imajući u vidu da tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja (tj. odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja).

38. Tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovaj spor, je temeljem odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1.-4. ZPP-a, dužan naknaditi tuženiku parnični trošak. Tuženiku je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 170.639,03 EUR, te troškovnik tuženika (list 354 i 476 spisa). Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku se sastoji od: troška sastava podnesaka od 12.08.2011., 14.08.2015., 29.03.2016., 05.12.2017. i 06.03.2025. (Tbr. 8/1), za zastupanja na ročištima od 15.01.2010., 08.11.2012., 19.05.2014., 15.10.2015., 09.12.2015., 26.02.2018. i 14.03.2025. (Tbr. 9/1) i za sastav revizije (Tbr. 10/5) od po 1285 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 16.705 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 33.410,00 EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 8.352,50 EUR, to ukupno iznosi 41.762,50 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci II, a kada je ovaj iznos dosudio tuženiku na teret tužitelja.

39. Sud tuženiku, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a, nije priznao kao potreban i dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 10.03.2011., koje nije održano (spisu ne prileži zapisnik o ovom ročištu).

U Zagrebu, dana 09. travnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika