- 1 -              Rev 390/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 390/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K. N., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B. S., odvjetnica u S., protiv tuženika U. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R. & L. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2022-2 od 8. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1107/19-72 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2022-2 od 8. rujna 2022. u dijelu u kojem je potvrđena točka II., III., IV. i V. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1107/19-72 od 10. srpnja 2019. i točka II., III., IV. i V. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1107/19-72 od 10. srpnja 2019. sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

 

              "II.              Dužan je tuženik u roku od 8 dana omogućiti tužiteljici obavljanje poslova radnog mjesta Regionalni edukator za D. temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 07.07.2008. ili omogućiti tužiteljici obavljanje poslova drugog odgovarajućeg radnog mjesta.

 

              III.              Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike naknade plaće koju bi ostvarila da nije došlo do nezakonitog otkaza za razdoblje od 14.06.2010. do zaključno 31.07.2012. u iznosu od 69.145,88 kn bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos svake pojedine naknade, kako slijedi:

 

SIJEČANJ 2011 u iznosu od 2.791,86 kn od 09.02.2011.g. do isplate

VELJAČA 2011 u iznosu od 2.190,47 kn od 09.03.2011.g. do isplate

OŽUJAK 2011 u iznosu od 3.369,96 kn od 08.04.2011.g. do isplate

TRAVANJ 2011 u iznosu od 3.369,95 kn od 07.05.2011.g. do isplate

SVIBANJ 2011 u iznosu od 3.362,00 kn od 08.06.2011.g. do isplate

LIPANJ 2011 u iznosu od 3.369,96 kn od 08.07.2011.g. do isplate

SRPANJ 2011 u iznosu od 3.369,96 kn od 05.08.2011.g. do isplate

KOLOVOZ 2011 u iznosu od 3.369,96 kn od 07.09.2011.g. do isplate

RUJAN 2011 u iznosu od 3.369,96 kn od 07.10.2011.g. do isplate

LISTOPAD 2011 u iznosu od 3.560,44 kn od 08.11.2011.g. do isplate

STUDENI 2011 u iznosu od 2.450,88 kn od 07.12.2011.g. do isplate

PROSINAC 2011 u iznosu od 3.369,96 kn od 06.01.2012.g. do isplate

SIJEČANJ 2012 u iznosu od 4.555,96 kn od 09.02.2012.g. do isplate

VELJAČA 2012 u iznosu od 4.173,61 kn od 09.03.2012.g. do isplate

OŽUJAK 2012 u iznosu od 4.375,65 kn od 06.04.2012.g. do isplate

TRAVANJ 2012 u iznosu od 4.728,80 kn od 06.05.2012.g. do isplate

SVIBANJ 2012 u iznosu od 4.067,65 kn od 02.06.2012.g. do isplate

LIPANJ 2012 u iznosu od 4.742,89 kn od 02.07.2012.g. do isplate

SRPANJ 2012 u iznosu od 4.555,96 kn od 08.08.2012.g. do isplate,

 

sve po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.409,35 eura/ 10.618,75 kuna u roku od 8 dana.

 

              II.              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 249,99 eura/ 1.883,55 kuna u roku od 8 dana.

 

              III.              Odbija se revizija tuženika u preostalom dijelu kao neosnovana.

 

              IV.              Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da su Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. lipnja 2010. i Odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava od 09. srpnja 2010. nedopuštene, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 8 dana omogućiti tužiteljici obavljanje poslova radnog mjesta Regionalni edukator za Dalmaciju temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 07. srpnja 2008. ili omogućiti tužiteljici obavljanje poslova drugog odgovarajućeg radnog mjesta, pod točkom III. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike naknade plaće koju bi ostvarila da nije došlo do nezakonitog otkaza za razdoblje od 14. lipnja 2010. do 31. srpnja 2012. iznos od 69.145,88 kuna bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.875,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2019. do isplate, a pod točkom V. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

2.              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke, a rješenjem je odbačena žalba tužiteljice u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. preko dosuđenog iznosa od 69.145,88 kuna kao nedopuštenu, a pod točkom II. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude u dijelu točke IV. kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova postupka preko iznosa od 10.875,00 kuna.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-48/2023-2 od 11. siječnja 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2022-2 od 8. rujna 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              „1. Primjenjuju li se odredbe Zakona o radu o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu u slučaju kada radnik prihvati ponudu poslodavca pa se potom usuglasi sa sklapanjem novog ugovora o radu?

 

              2. Nastupaju li pravne posljedice nedopuštenosti oduke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i na ugovore koje je radnik kasnije svojom voljom i bez redovitog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sklopio s tim istim poslodavcem nakon sklapanja izmijenjenog ugovora?“.

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. i čl. 389.d. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5.              U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije te je zatražila trošak odgovora na reviziju.

 

6.              Revizija je djelomično osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 7. srpnja 2008. kao Regionalni edukator za D.,

 

- da je tijekom bolovanja i rodiljnog dopusta tužiteljice tuženik 1. siječnja 2010. na radnom mjestu Regionalnog edukatora za D. zaposlio radnika S. M.,

 

- da je tuženik 14. lipnja 2010. otkazao Ugovor o radu tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i ponudio joj izmijenjeni Ugovor o radu za radno mjesto menadžer prodajnog tima,

 

- da je tužiteljica prihvatila novo ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto menadžerice prodajnog tima, ali je osporila odluku o otkazu podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava koji je tuženik 9. srpnja 2010. odbio,

 

- da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta menadžerice prodajnog tima od 14. lipnja 2010. do 31. prosinca 2010.,

 

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila još dva ugovora o radu i to za radno mjesto Zastupnika te je od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. obavljala poslove radnog mjesta Zastupnik 1, a od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2012. poslove radnog mjesta Zastupnik 3,

 

- da je radni odnos tužiteljice prestao Sporazumom o prestanku ugovora o radu od 31. srpnja 2012.

 

9.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 107. st. 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR), čl. 131. st. 3. ZR, čl. 115. st. 1. i 2. ZR, čl. 116. st. 1. ZR i čl. 87. st. 3. ZR prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zaključivši da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a prihvatili su i zahtjev kojim tužiteljica traži da joj se omogući obavljanje poslova radnog mjesta regionalnog edukatora ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta te zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2011. do srpnja 2012.

 

9.1.              Pri tome su sudovi izrazili pravno shvaćanje da činjenica da je tužiteljica nakon osporavane odluke s tuženikom zaključila više ugovora o radu (za radno mjesto Zastupnik 1 i Zastupnik 3) nije od značaja, jer je tužiteljica zadržala pravo povratka na radno mjesto regionalnog edukatora. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da činjenica da je tužiteljica potom i raskinula posljednji ugovor o radu nema nikakve veze s postojanjem pravnog interesa da u ovom postupku pobija otkaz ugovora o radu od 14. lipnja 2010., a takvu odluku prvostupanjskog suda je potvrdio svojom odlukom drugostupanjski sud.

 

10.              Mjerodavne odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR) glase:

 

Članak 107.

 

(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Članak 115.

 

(1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.

 

Članak 116.

 

(1)              Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

 

Članak 87.

 

(1) Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće.

 

(3) Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

11.              Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je prilikom otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tužiteljica prihvatila ponudu za radno mjesto menadžera poslovnog tima, a nakon toga je slobodnom voljom sklopila nove ugovore o radu za nova radna mjesta- Zastupnik 1 i Zastupnik 3.

 

12.              Tužiteljica je najprije u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. i 3. ZR prihvatila ponudu poslodavca za radno mjesto menadžera poslovnog tima te je istovremeno osporila odluku o otkazu ugovora o radu na što je bila ovlaštena upravo odredbom čl. 115. st. 2. ZR.

 

13.              Međutim, ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor koji nastaje suglasnošću volja obiju ugovornih strana.

 

14.              Tako je tužiteljica nakon što je prihvatila ponudu poslodavca za radno mjesto menadžera poslovnog tima prema čl. 115. st. 1. i 3. ZR sklopila posve nove ugovore o radu za radna mjesta Zastupnik 1 i Zastupnik 3 bez prethodnog otkazivanja ugovora o radu za radno mjesto menadžera poslovnog tima.

 

15.              Budući da je ugovore za radna mjesta Zastupnik 1 i Zastupnik 3 sklopila bez prethodnog otkazivanja ugovora o radu za radno mjesto menadžera poslovnog tima, pravne posljedice otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. lipnja 2010. više se ne protežu na nove ugovore o radu za radna mjesta Zastupnik 1 i Zastupnik 3.

16.              Ugovore o radu za radna mjesta Zastupnik 1 i Zastupnik 3 tužiteljica je sklopila svojom slobodnom voljom te je svojim potpisom tih ugovora o radu prihvatila i sve ugovorne odredbe tih ugovora.

 

17.              Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi: Kada radnik nakon prihvaćanja ponude poslodavca iz otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu svojom slobodnom voljom sklopi posve nove ugovore o radu bez ponovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tada se odredbe Zakona o radu koje reguliraju otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu više ne primjenjuju na nove ugovore o radu koji su sklopljeni bez ponovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a pravne posljedice nedopuštenosti odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ne protežu se na nove ugovore o radu koji su sklopljeni bez redovitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

 

18.              Budući da je tužiteljica nakon prihvaćanja ponude iz otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu svojom slobodnom voljom sklopila ugovor o radu za radna mjesta Zastupnik 1 i 3, prihvatila je i odredbe tih ugovora kojima je regulirana visina plaće tužiteljice pa tužiteljica nakon sklapanja tih ugovora nema pravo na razliku plaće između plaće radnog mjesta regionalnog edukatora (koji ugovor joj je otkazan ugovorom o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu) i radnog mjesta Zastupnik 1 i 3. Tužiteljica ima pravo na razliku plaće između plaće radnog mjesta regionalnog edukatora i radnog mjesta menadžera poslovnog tima koje radno mjesto je prihvatila u sklopu otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Međutim, kako i prema tvrdnjama same tužiteljice i utvrđenjima nižestupanjskih sudova nije bilo razlike u plaći između ta dva radna mjesta, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće (između plaće radnog mjesta regionalnog edukatora i radnog mjesta Zastupnik 1 i 3).

 

19.              Nadalje, budući da se pravne posljedice otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ne protežu na razdoblje nakon što je tužiteljica sklopila nove ugovore o radu za radna mjesta Zastupnika 1 i 3 te imajući u vidu i činjenicu da je tužiteljica svojom slobodnom voljom raskinula i ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2011., tužiteljica nema pravo niti tražiti da joj tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta regionalni edukator ili druge odgovarajuće poslove zbog čega je valjalo odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

 

20.              Preinačenjem presuda tuženik je uspio u sporu u omjeru od 67%, jer je uspio s dva (omogućavanje obavljanja posla regionalnog edukatora i isplata plaće) od tri tužbena zahtjeva (utvrđenje nedopuštenosti otkaza, omogućavanje obavljanja posla regionalnog edukatora i isplata plaće), a tuženik u omjeru od 33% pa je primjenom čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP/2014 valjalo odlučiti o parničnom trošku. Na odluku o parničnom trošku primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer je prvostupanjska presuda donesena 10. srpnja 2019., dakle, prije stupanja na snagu ZPP/2019.

 

21.              Tužitelj je tužbom postavio nenovčane zahtjeve za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i omogućavanje obavljanja poslova regionalnog edukatora, a tek podneskom od 28. siječnja 2015. podnio je i novčani zahtjev tj. isplatu naknade plaće zbog čega stranke do podneska od 28. siječnja 2015. imaju pravo na jednokratnu nagradu prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 42/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) koja pripada tužitelju koji je uspio s tim zahtjevom (ali ne i tuženiku koji nije uspio s tim zahtjevom), a od podneska od 28. siječnja 2015. stranke imaju pravo na naknadu za pojedine radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora.

 

21.1.              Budući da je tužitelj podneskom od 28. siječnja 2015. zatražio isplatu plaće, ali nije naznačio vrijednost predmeta spora, vrijednost predmeta spora od podneska od 28. siječnja 2015. do podneska od 24. listopada 2016. sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP iznosi 50.000,00 kuna. Od podneska od 24. listopada 2016. pa do odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-576/17 od 7. ožujka 2019. vrijednost predmeta spora iznosi 271.516,94 kuna, a od navedene odluke Županijskog suda u Splitu vrijednost predmeta spora iznosi 69.145,88 kuna budući da je taj sud navedenom odlukom ukinuo prvostupanjsku presudu u tom iznosu i u odnosu na taj iznos je proveden daljnji postupak.

 

21.2.              Tužiteljici je, zastupanoj po punomoćnici- odvjetnici, po Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznat trošak sastava podnesaka od 11. lipnja 2015. zaprimljenog na sudu 15. lipnja 2015. i 20. svibnja 2019. zaprimljenog na sudu 23. svibnja 2019. od po 100 bodova i podneska od 18. listopada 2016. zaprimljenog na sudu 24. listopada 2016. po 500 bodova, po Tbr. 9. toč. 1. za pristup na ročišta 11. travnja 2016. i 3. lipnja 2019. po 100 bodova, a ročište 20. ožujka 2017. 500 bodova, te za pristup na ročište 16. lipnja 2015. iznos od 50 bodova po Tbr. 9. toč. 2. Tarife, što uz vrijednost boda od zatraženih 10,00 kuna i uz 25% PDV-a i uz uspjeh tužiteljice od 33% te trošak financijskog vještačenja koji je priznat u cijelosti u iznosu od 1.500,00 kuna i uz trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 2. alineja 6. Tarife iznosi ukupno 9.481,25 kuna/ 1.258,38 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, jer prema čl. 1. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23) radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a niti tužiteljica nije dokazala da je tu pristojbu platila.

 

21.3.              Tuženiku pripada trošak za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku i to po Tbr. 8. toč. 1. Tarife za sastav podneska od 18. svibnja 2015., 22. srpnja 2016. i 8. svibnja 2019. od po 100 bodova, a za podnesak od 10. studenog 2016. po 500 bodova, po Tbr. 9. toč. 1. Tarife za pristup na ročišta 11. travnja 2016. i 3. lipnja 2019. od po 100 bodova, a za ročište 20. ožujka 2017. po 500 bodova, za pristup na ročište 16. lipnja 2015. iznos od 50 bodova po Tbr. 9. toč. 2. Tarife, za pristup na ročišta za objavu presude 3. svibnja 2017. i 10. srpnja 2019. od po 50 bodova po Tbr. 9. toč. 3. Tarife, po Tbr. 10. toč. 1. Tarife za sastav žalbe od 10. svibnja 2017. 625 bodova, a za žalbu od 19. srpnja 2019. 125 bodova, što uz vrijednost boda od zatraženih 10,00 kuna i uz 25% PDV-a i uz uspjeh tuženika od 67% iznosi 20.100,00 kuna/ 2.667,73 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 1. srpnja 2015. i trošak odgovora na žalbu od 26. svibnja 2017. kao nepotreban.

21.4.              Nakon prebijanja troška tuženika s troškom tužiteljice, valjalo je tužiteljici naložiti da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.618,75 kuna/ 1.409,35 eura.

 

22.              S obzirom na to da je tuženik uspio u revizijskom postupku u omjeru od 67%, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava revizije po Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22) u iznosu u iznosu od 150 bodova što uz vrijednost boda od 15,00 kuna što iznosi 2.250,00 kuna/298,63 EUR, ali kako je tuženik tražio trošak od 298,50 eura to mu je sud i priznao trošak u tom iznosu što uvećano za PDV od 25% i uz uspjeh s revizijom od 67% iznosi ukupno 249,99 eura/ 1.883,55 kuna, dok trošak sudske pristojbe na reviziju nije priznat, jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.

 

23.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a preinačiti nižestupanjske odluke i odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

 

24.              Budući da je revizija dopuštena u odnosu na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2022-2 od 8. rujna 2022. u cijelosti, što uključuje i odluku o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, dok se pitanja zbog kojih je dopuštena revizija iz rješenja ovog suda ne odnose na odluku o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga te da je revizijski sud prema čl. 391. st. 1. ZPP-a ovlašten ispitati pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, valjalo je primjenom čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju protiv tog dijela tužbenog zahtjeva i odlučiti kao pod točkom III. izreke.

 

25.              Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

 

26.              Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

 

Zagreb, 7. studenoga 2023.