REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1443/2025-2
U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FN, iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri u Puli, protiv prvotuženika ČN, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vera Miloš, odvjetnica u Puli i drugotuženika KN iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kulenović u Puli, radi ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-493/2024-3 od 14. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1863/2019-46 od 12. ožujka 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljenih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-493/2024-3 od 14. studenoga 2024., kojom je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1863/2019-46 od 12. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pitanje za koje je navela da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložila da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja: "Da li se smatra da je nekretnina predana u neposredan posjed (temeljem ugovora o darovanju) ukoliko darovateljica i dalje vrši neposredan posjed, odnosno darovatelj vrši samo suposjed koji je izvršavao i ranije, samim očitovanjem o predaji u ugovoru?".
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužiteljica navodi kako pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te se poziva na revizijske odluke broj Rev-1182/2014-2 od 30. kolovoza 2017. i Rev- 1793/1995-2 od 4. prosinca 1996.
2.2. Tužiteljica je prijedlog sadržajno podnijela i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98.-službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. -službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10.-službeni pročišćeni tekst, 5/14. Ja 69/17.
- dalje: Ustav RH) navodeći da joj je povrijeđeno njezino pravo vlasništva.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, s obzirom da u pobijanoj presudi nije utvrđeno da darovateljica i dalje vrši neposredan posjed, odnosno da darovatelj vrši samo suposjed, te s obzirom da je u postupku utvrđeno da su tužiteljica i prvotuženik sklopili ugovor o darovanju, da je prvotuženiku (obdareniku) izvršena prava predaja darovane nekretnine, da je isti bio u neposrednom posjedu te nekretnine, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je tužiteljica bila u neposrednom posjedu predmetne nekretnine nakon predmetnog darovanja, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijed čega postavljeno pravno pitanje tužiteljice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Također valja reći da upravo stoga i odluke na koje se tužiteljica pozvala argumentirajući važnost postavljenog pitanja, nisu donesene u činjeničnoj situaciji koja bi bila podudarna ovom predmetu, te stoga nisu utemeljene na pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno onom izraženom u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, to tužiteljica nije dokazala ni razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tužiteljica se sadržajno pozvala i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP koja daje mogućnost dopuštanja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da joj je odlukom nižestupanjskih sudova povrijeđeno njezino pravo vlasništva zaštićeno čl. 48. Ustava RH, ističući da joj je pogrešnom odlukom nižestupanjskih sudova onemogućen povrat njezina prava vlasništva koje je ona izgubila temeljem ugovora o darovanju kojeg drži da je ništetan.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi, te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su je ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljenog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. S obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
