REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-179/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek, u Zagrebu protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, OIB 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, uz umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-58/2024-3 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2386/2017-81 od 15. veljače 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-58/2024-3 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2386/2017-81 od 15. veljače 2024. u točki I. izreke.

2. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1) Da li je sud prilikom odlučivanja o pravima radnika u radnom sporu dužan primijeniti „načelo najpovoljnijeg prava za radnika“, kada je takva obveza izrijekom propisana čl.9.st.3. Zakona o radu, uvažavajući odredbu čl. 8.st.1. Zakona o radu, poštivajući pri tome hijerarhiju pravnih propisa u Republici Hrvatskoj u smislu odredbe čl.134. Ustava Republike Hrvatske?

2) Da li je sud u radnom sporu dužan sukladno „načelu povoljnijeg prava za radnika“, primijeniti Međunarodne ugovore, kojima se izrekom određuje da je nedjelja „neradni dan“, budući je nacionalnim radnim zakonodavstvom propisano da je nedjelja „dan tjednog odmora“?

3) Da li je sud u radnim sporovima zdravstvenih radnika, sukladno nacionalnom radnom zakonodavstvu, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 143/13, 96/15) I Međunarodnom ugovoru – čl.9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske (N.N. 3/1997)-prilikom obračuna rada nedjeljom, dužan primijeniti uvećanja za rad nedjeljom, koja su propisana čl.51. Kolektivnog ugovora, i to: uvećanje osnovne plaće za rad nedjeljom u visini od 35% koje je propisano čl.51.st.1. alin.3. Kolektivnog ugovora i uvećanje osnovne plaće za rad nedjeljom, kao neradnim danom utvrđenim Zakonom u visini od 150%, koje je propisano čl.51.st.8. Kolektivnog ugovora, a koja uvećanja se međusobno ne isključuju, kako je to jasno propisano čl.51. st. 1.i st. 8., u vezi st.12. Kolektivnog ugovora, jer je citiranim međunarodnim ugovorom izričito propisano da je nedjelja „neradni dan“?

4) Da li je sud dužan sukladno radnom zakonodavstvu RH rad nedjeljom obračunavati po cijeni rada neradnim danom, kada je Zakonom, odnosno Međunarodnim ugovorom izričito određeno da je nedjelja „neradni dan“ – čl.9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske (N.N. 3/1997) a radno zakonodavstvo Republike Hrvatske nedjelju određuje kad „dan tjednog odmora“, primjenjujući pri tome načelo „povoljnijeg prava za radnika“, koje je propisano čl.9.st.3. Zakona o radu?

5) Da li je sud dužan prilikom donošenja odluke u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava u svezi rada radnika nedjeljom, poštivati Međunarodni ugovor u smislu odredbe čl. 134. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da je „nedjelja neradni dan“, a pri tome imajući na umu primjenu „najpovoljnijeg prava za radnika“ sukladno radnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, budući da Zakon o radu odnosno Kolektivni ugovori, te Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskog, ne sadrže jasnu odredbu o tome da li je nedjelja neradni ili radni dan?

6) Da li uskrata prava radnika na uvećanje njegove plaće za rada nedjeljom kao neradnim danom, sukladno Međunarodnom ugovoru-čl.9. Zakona o o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske (N.N. 3/1997) u smislu odredbe čl.134. Ustava Republike Hrvatske, predstavlja nezakonito miješanje sudbene vlasti u njegovo pravo vlasništvo i pravo na stjecanje imovine, u smislu odredbe članka 48. st.1. Ustava Republike Hrvatske?

7) Da li poslodavac, radnik i radničko vijeće, te sindikat i udruge poslodavca mogu ugovoriti uvjete rada i plaću, koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih zakonom ili kolektivnim ugovorom?

8) Da li „fragmentarno“-djelomično odlučivanje žalbenog suda o razlozima koji su navedeni u žalbi, čini odluku neobrazloženom?

9) Da li je sudu dopušteno „fragmentarno“ cijeniti sadržaj žalbe, ako je stranka u žalbi jasno i određeno navela žalbene razloge i pozvala se na relevantne dokaze, a za koje razloge sud drugog stupnja u svojoj presudi nije dao nikakvo obrazloženje zašto ih ne prihvaća i/ili odbija (neobrazložena odluka)?

10) Da li je sud prilikom odlučivanja dao „fragmentarnu“ ocjenu sadržajA žalbe tužitelja suprotno odredbi čl.8. ZPP, propuštajući da ocijeni žalbene razloge na koje je žalitelj detaljno i pravno argumentirano ukazuje?

11) Da li je žalbeni sud povrijedio „pravo stranke na obrazloženu odluku „, kao element prava na pravično suđenje, ako je „fragmentarno“ cijenio sadržaj žalbe, propuštajući da sukladno odredbi čl.8. ZPP ocijeni žalbene razloge na koje je stranka detaljno i pravno argumentirano ukazala?

12) Da li obrazloženje drugostupanjske presude po svom sadržaju odgovara zahtjevu koji je u tom pogledu postavljen odredbom članka 338. st. 4. u vezi st.1. ZPP, ako drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene prigovore stranke, koji su bili od odlučnog značaja, već je svoju odluku u najvećoj mjeri, utemeljio na uopćenim formulacijama, zaključcima i razlozima prvostupanjskog suda?

13) Da li je sud odgovorio na žalbene navode stranke, ako su isti od odlučnog značaja, ako je svoju odluku u najvećoj mjeri temeljio na uopćenim formulacijama prvostupanjskog suda : „ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se pobija žalbom i postupka koji je prethodio njezinu donošenjU drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka“. Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu koji se žalbom pobijano“. „Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.“

14) Kada su nalazi vještaka u bitnom dijelu međusobno proturječni, da li je sud dužan u smislu odredbe čl.261. st.2. ZPP obnoviti vještačenje s drugim vještakom?

15) Kada nalazi vještaka imaju nedostataka zbog kojih se matematički ne mogu ispitati, da li je sud dužan u smislu odredbe čl.261. st.2. ZPP obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještakom?

16) Da li sud može prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka, koji je u svojem mišljenju ulazio u rješavanje pravnih pitanja, a na osnovu istog sačinio svoj nalaz?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Prvih sedam pitanja se odnosi na vlastitu ocjenu predlagatelja o primjeni povoljnijeg prava za radnika, te načinu obračuna rada nedjeljom, o čemu je drugostupanjski sud vrlo detaljno i obrazloženo iznio pravno shvaćanje koje je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda, pa u odnosu na postavljena pravna pitanja nije potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5.1. Pitanja od 8. do 13. se odnose na isticanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 1 u vezi s člankom 338. ZPP-a, čime predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom u konkretnom predmetu.

5.2. Zadatak vještaku određuje sud, a ne tužitelj, stoga se postavljena pitanja od 14. do 16. odnose na isticanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, koja pitanja se odnose na to koje pretpostavke trebaju biti ispunjene da bi došlo do obnove vještačenja. Postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova. Stoga od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek