REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1499/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-264/2024-3 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-61/2022-78 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-264/2024-3 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-61/2022-78 od 30. rujna 2024., s time da je u prijedlogu naznačila pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Da li je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbe članka 366.a ZPP-a kada je odbio žalbu tužeteljice-protutužene samo i isključivo iz razloga što temeljem stavka 1. čl. 366.a ZPP-a prvostupanjsku presudu može vratiti na ponovno suđenje samo jedanput, pa postupajući „promptno“, jer je daleko jednostavnije, lakše i brže, odbiti žalbu, odbija žalbu tužiteljice umjesto da sam provede postupak i presudi tu pravnu stvar.
2. Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio postupovne odredbe ZPP-a i pogrešno primijenio materijalno pravo, potvrđujući prvostupanjsku presudu i time prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja suda prvog stupnja, kada prvostupanjski sud evidentno, kršeći postupovne odredbe ZPP-a, odbija izvođenje predloženih dokaza od strane tužiteljice, samo i isključivo iz razloga što je sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije izjavila da joj nedostaje knjigovodstvena dokumentacija za potrebe izrade vještva, koja knjigovodstvena dokumentacija zaista nikada nije knjigovodstveno ni knjižena, jer se radilo o radovima koje je tuženik- protutužitelj izvodio „na crno“ bez prikazivanja u knjigovodstvenoj dokumentaciji, ali o kojim radovima postoje zaključeni Ugovori sa svim investitorima, gdje je sud trebao izvesti kombinirano vještačenje, i to prvenstveno po vještaku građevinske struke koji bi vještačio troškove gradnje i cijenu koštanja izvedenih radova, a potom vještak za financije izračun ostatka čiste dobiti komparirajući troškove gradnje sa, premda je i vještak za financije mogao i sam izraditi nalaz i mišljenje temeljem u sudski spis dostavljenih svih Ugovora sa točno ugovorenom cijenom koštanja izvedenih građevinskih radova uz odbitak troškova poslovanja koji su egzaktni i uvijek unaprijed poznati.
3. Da li je sud drugog stupnja, sukladno odredbama st. 2. čl. 366.a ZPP-A trebao sam provesti postupak radi otklanjanja nedostataka zbog kojih je prvostupanjsku presudu trebalo ponovno ukinuti, te sam presuditi ovu pravnu stvar.
4. Da li su ovakovim postupanjem u sudskom postupku, suda drugog stupnja a prije sporne drugostupanjske odluke i postupanjem suda prvog stupnja, povrijeđena temeljna ljudska prava tužiteljice – protutužene zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno čl. 29, Ustava RH, pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovima pravima i obvezama.".
2. Nadalje, tužiteljica još u prijedlogu navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava te da su joj time nesporno povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) (pravo da zakonom ustanovljeni i neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti odnosno odbiti te je zatražio naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu izostali razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, pa već zbog toga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije. U odnosu na četvrto pitanje, a kojim se u stvari ističe povreda temeljnih ljudskih prava tužiteljice u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na pravično suđenje. Naime, pobijane presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
5. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.
6. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
