Poslovni broj: Usl-2969/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Vukoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Vuković i Krešimir Vuković, Omiš, Č.Ž. Dražojevića 1a, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora - utvrđivanja poreza na dohodak, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 25. ožujka 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 09. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/10, URBROJ: 513-04-24-3 od 02. listopada 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/10, URBROJ: 513-04-24-3 od 02. listopada 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je neprihvatljiv zaključak iz rješenja da Ugovor o pozajmici od 23. studenog 2018. godine i Izjava tužiteljevog djeda ĆC kojima se potvrđuje da je unuku pozajmio novčani iznos od 268.000,00 Eura, nije vjerodostojna isprava; da prvostupanjsko tijelo i tuženik za navedeni zaključak ne navode objektivne razloge i obrazloženje, slijedom čega je taj zaključak arbitraran; da sama činjenica da u predmetnoj privatnoj ispravi nema datuma sastavljanja i što potpis na istoj ispravi nije ovjeren od javnog bilježnika ne čini tu ispravu nevjerodostojnom, jer bi nevjerodostojnost isprave samo bila da potpisnik izjave poriče izjavu, a da takvog dokaza u spisu nema; da je tuženik trebao uputiti prvostupanjsko tijelo da sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine pozove tužiteljevog djeda ĆC da se na zapisnik očituje o danim izjavama. Navedeno posebno iz razloga što za valjanost ugovora o zajmu, Zakon o obveznim odnosima u članku 499. ne propisuje da taj pravni

Poslovni broj: Usl-2969/24-6

posao mora biti sastavljen u pisanom obliku. Kako za valjanost ugovora o zajmu nije propisan obvezan pisani oblik, da porezna tijela nisu mogla zaključiti da je tužitelj u 2018. godini ostvario utvrđeni neprijavljeni dohodak, kako je navedeno u rješenju; da u predmetnom rješenju tuženik potvrđuje nezakonite stavove da je imanje iznosa gotovine od 268.000,00 Eura samo po sebi nevjerodostojno ako zajmodavac taj iznos nije imao na računima u banci i da je neživotno da takav novac dijelom potječe od prije 36 godina, što je potpuno promašeno, budući da imanje gotovog novca nije zabranjeno; da navedeni iznos novca potječe od prodaje ½ broda "Klinica" 1987. godine i životnoj ušteđevini tužiteljevog djeda ĆC, koji je radio u vrijeme kada se najveći dio poslovanja odvijao u gotovini; da je u postupku nepotpuno i netočno utvrđeno činjenično stanje, na koje su pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava; da je u postupku pred prvostupanjskim tijelom povrijeđeno načelo pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje od 02. listopada 2024. godine.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/23-01/293, URBROJ:513-07-17-23-1 od 20. listopada 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2018. godinu utvrđen drugi dohodak te porezna osnovica u iznosu od 780.072,95 kn, porez na dohodak od drugog dohotka i prirez porezu na dohodak u ukupnom iznosu od 280.826,26 kn te uvećanje za 50% u iznosu od 140.413,13 kn odnosno sveukupno porez na dohodak od drugog dohotka i prirez porezu na dohodak te uvećanje za 50% u iznosu od 421.239,39 kn.

4. Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke te im je na taj način omogućeno da iznesu svoje stavove o predmetu spora i očituju se na mišljenje protivne stranke. Na ročištu od 25. ožujka 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je da se u upravnom sporu sasluša tužitelj te tužiteljev djed ĆC, oba na adresi [adresa].

Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog za saslušanje tužitelja te navedenog svjedoka jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja. Saznanja do kojih bi se eventualno došlo saslušanjem po ocijeni suda ne bi bila od odlučujućeg utjecaja na donošenje drugačije odluke budući da se činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze prvenstveno temelje na pisanim dokazima (knjigovodstvenim i drugim ispravama te ispravama koje se pribave tijekom postupka)

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 2. listopada 2024. godine, odgovor na tužbu, nalaz te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Poslovni broj: Usl-2969/24-6

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost od drugog dohotka, u iznosima i razdoblja kako je navedeno u poreznom rješenju.

Među strankama je sporno da li je tužitelj ostvario drugi dohodak i u iznosima kako je utvrđeno poreznim rješenjem, odnosno da li tužitelj ima nedokazanih primitaka.

8. Člankom 76. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj:

115/16. do 138/20, dalje: ZPD-ak propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima 88. i 89. ZPD-ak.

Dakle, drugi dohodak se prema članku 76. stavak 1. ZPD-a se utvrđuje kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, da se dohodak utvrđen prema stavku 3. ovoga članka pripisuje ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.

9. Prema članku 78. stavak 1. ZPD-ak porez na dohodak od drugog dohotka iz članka 76. ZPD-ak obračunava Porezna uprava po stopi od 36.%, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se obračunani porez na dohodak iz stavka 1. uvećava za 50%.

10. Odredbom članka 88. stavak 1.ZPD-ak je propisano da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitaka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja ne temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka drugih izvora (st.2). Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak, u skladu s člankom 76. ovoga Zakona (st. 3).

11. Člankom 89. st. 1. ZPD-ak određeno je da podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava je dužna prikupiti dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustav za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne

Poslovni broj: Usl-2969/24-6

uprave (st. 2.). Ako usporedba podataka iz st. 1. i 2. ovoga članka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa (st. 3.). Ako porezni obveznik se ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, Porezna uprava će u roku od 60 dana putem ovlaštenih osoba pokrenuti postupak utvrđivanja drugog dohotka iz članka 76. ovoga Zakona.

12. Prema članku 5. stavku 1. ZPD-ak, izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.

Prema članku 11. st. 1. i 2. istog ZPD-ak, primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo), koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, a izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 1. ovog članka.

13. Prema stanju spisa proizlazi da je temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru od 29. travnja 2021. godine porezno tijelo kod tužitelja provelo porezni nadzor o čemu je dana 01. kolovoza 2023. godine sačinilo zapisnik u kojem su konstatirane činjenice utvrđene u postupku nadzora. Navedeni Zapisnik dostavljen je tužitelju. Tužitelj nije izjavio prigovor na navedeni zapisnik, pa je dana 20. listopada 2023. godine temeljem činjenica utvrđenih u zapisniku od 01. kolovoza 2023. godine, donijeto porezno rješenje.

14. Poreznim nadzorom provedenim kod tužitelja utvrđivale su se činjenice vezano uz ostvarene primitke i izdatke, a povodom činjenice da su između tužitelja kao davatelja pozajmice i trgovačkog društva Bella Barca d.o.o. Krilo sklopljena dva ugovora o kratkoročnoj pozajmici, tako što je jedan ugovor sklopljen dana 12. veljače 2018. godine na iznos od 1.261.066,00 kn a drugi ugovor dana 28. veljače 2018. godine na iznos od 435.000,00 kn.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 10. listopada 2018. godine vršio uplate na račun navedenog trgovačkog društva u iznosu od 1.849.560,00 kn. Pozajmice koje je navedeno trgovačko društvo primilo od tužitelja iskazane su kod navedenog društva na kontu 2140 – vlastita pozajmica na potražnoj strani.

15. S obzirom da je tužitelj u 2018. godini vršio pozajmice navedenom trgovačkom društvu u iznosu od 1.849.560,00 kn u postupku nadzora tužitelj je trebao dokazati izvore prihoda (izvor stjecanja novčanih sredstava) za dane pozajmice.

16. Na okolnost izvora stjecanja novčanih sredstava tužitelj je poreznom tijelu tijekom nadzora dana 13. travnja 2018. godine dostavio izjavu svog djeda ĆC u kojoj se navodi "Ja ĆC posudio sam svom unuku BC dio novca od prodaje motornog broda Klinica (1987.godine) i svoje cjeloživotne ušteđevine."

Nadzorom je utvrđeno da je brod Klinica prodan 19. lipnja 1087. godine a da je ĆC kao prodavatelj bio vlasnik za ½ broda, i da je prodao svoju ½ broda. Međutim, utvrđeno je da u navedenoj izjavi nije naveden novčani iznos koji je posuđen tužitelju. Isto tako je utvrđeno da na izjavi nije naveden datum sastavljanja, Poslovni broj: Usl-2969/24-6

tako da se ne može utvrditi kada je sastavljena. Izjava je potpisana ali nema ovjere potpisa od strane javnog bilježnika.

17. Tijekom nadzora tužitelj je poreznom tijelu dostavio i drugu izjavu svog djeda ĆC u kojoj se navodi da je ĆC pozajmio 268.000,00 Eura svom unuku SC koji novac potječe od prodaje motornog broda Klinica i cjeloživotne imovine, koju je zaradio baveći se iskopom i prodajom pijeska.

18. Kako u navedenim izjavama nije navedeno kada BC (tužitelj) posuđeni novac treba vratiti, te kako na izjavama nije naveden datum sastavljanja, radi čega se ne može utvrditi kada je sastavljena, te da na izjavama nema ovjere potpisa od strane javnog bilježnika, pravilno je po ocijeni suda zaključilo da navedene izjave se mogu cijeniti kao vjerodostojne isprave, obzirom na navedeno i na sadržaj istih izjava, dokazna snaga istih dokaza mala.

19. Tužitelj je tijekom nadzora, ( tek prilikom dolaska na Zaključni razgovor), dostavio Ugovor o pozajmici od 23. studenog 2018. godine kojim je ugovoreno da ĆC kao davatelj pozajmice tužitelju kao primatelju pozajmice daje iznos od 268.000,00 Eura. Navedenim ugovorom ugovoreno je da će tužitelj kao primatelj pozajmice pozajmljeni iznos vratiti najkasnije do 23. studenog 2033. godine + 1 godina. Ugovorom je određeno da kamatna stopa iznosi 0,00% godišnje. Nelogično i neživotno da se novac pozajmljuje na rok od 15 godina bez kamate.

20. Sasvim je nelogično i neprihvatljivo da tužitelj ukoliko je imao sklopljen ugovor o pozajmici od 23.11.2018. godine i istim raspolagao taj ugovor ne dostavi poreznom tijelu ranije tijekom nadzora već izvore novčanih sredstava pokušava dokazati dvjema izjavama svog djeda ĆC koje sadržajno nisu potpuno istovjetne i koje je poreznom tijelu dostavio odvojeno u različito vrijeme.

21. Nadzorom utvrđeno da su sve uplate tužitelja na devizni račun navedenog društva vršene u razdoblju do 16. srpnja 2018 odnosno do 21. srpnja 2018.godine, dok je predmetni Ugovor o pozajmici sastavljen 23. studenog 2018. godine, dakle, kasnije nego su vršene uplate. Pored navedenog je istaći da se u članku 5. Ugovora o pozajmici od 23. 11.2018. godine navodi da treći primjerak Ugovora ide u arhivu knjigovodstva, međutim ĆC ni tužitelj BC kao fizičke osobe u 2018. godini nisu imale knjigovodstvo.

22. U ugovoru o pozajmici od 23.11. 2018. godine nije izričito navedeno da se iznos od 268.000,00 Eura daje u gotovom novcu. Nadzorom je utvrđeno da na računima kod banke ĆC nije imao iznos novca od 268.000,00 Eura u 2018. godini tako da sa računa nije ni mogao isplatiti tužitelju navedeni novčani iznos. Slijedom navedenog po ocijeni suda pravilno zaključuje porezno tijelo da predmetni ugovor o pozajmici od 23. studenog 2018. godine ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.

23. Kako je utvrđeno da spomenute dvije izjave tužiteljevog djeda ĆC nisu vjerodostojne isprave, te da ni Ugovor o pozajmici od 23. studenog 2018. godine nije vjerodostojna isprava, pravilno porezno tijelo zaključuje iznos od 268.000,00 Eura nije isplaćen (dat) tužitelju od ĆC, pa slijedom toga da

Poslovni broj: Usl-2969/24-6

tužitelj nije dokazao izvore novčanih sredstava za uplate na račun društva Bella Barca d.o.o.

24. Točan je tužbeni navod da prema članku 499. Zakona o obveznim odnosima za valjanost ugovora o zajmu nije određeno da mora biti sastavljen u pisanom obliku. Međutim, u konkretnoj situaciji porezno tijelo je dokaze koje je tužitelj dostavljao (prvo jednu pa drugu Izjavu djeda pa ugovor o pozajmici) osnovano cijenilo prema njihovom sadržaju i u njihovoj ukupnosti) te pravilno zaključilo da tužitelj navedenim dokazima nije dokazao izvore sredstava za pozajmice.

25. Kako tužitelj nije dokazao izvore novčanih sredstava porezno tijelo je zakonito i pravilno pozivom na navedene zakonske odredbe utvrdilo poreznu obvezu, kako se navodi u poreznom rješenju.

26. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 09. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, ZOU Gordana Vuković i Krešimir Vuković, Omiš, Č.Ž. Dražojevića 1a

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.