Poslovni broj: Us I-2951/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Stipici Kovačeviću, odvjetniku u Splitu, Smiljanićeva 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, zastupanog po opunomoćeniku EZ, dipl. iur. i zaposleniku tuženika, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda pod brojem 39 Su-293/2014., radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. godine, u prisutnosti stranaka, 09. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/157, URBROJ: 513-04-24-5 od 28. listopada 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor, Odjel za suzbijanje poreznih prijevara, KLASA:UP/I-471-02/21-01/601, URBROJ:513- 07-17-24-33 od 05. travnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/157, URBROJ: 513-04-24-5 od 28. listopada 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je u osporenim rješenjima iznijet stav da je tužitelj obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost za priljeve na račun za izvođenje građevinskih radova izgradnjom objekata. Isto tako da se tužitelju utvrđuje dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti te doprinosa s osnova oba1vljanja samostalne djelatnosti; da tuženik zaključuje da je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost temeljem članka 6. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost; da je tužitelj sklopljenim pravnim poslovima kupoprodaje sudjelovao u svojstvu prodavatelja kao opunomoćenika raznih prodavatelja; da je prilikom sklapanja poslova tužitelj sa kupcima nekretnina postigao dogovor da će im pomoći u realizaciji izgradnje građevine na kupljenim zemljištima; da je isključivo radi realizacije prodaje nekretnina tužitelj pristajao na zahtjeve kupaca, tako da su pojedini kupci naknadno na račun tužitelja uplatili određene novčane iznose uz opis plaćanja "za izgradnju"; da su se uplaćeni novčani iznosi odnosili na plaćanje troškova građevinskog materijala i obavljanje drugih radova sa ciljem izgradnje građevine, koje poslove bi za kupce obavio tužitelj; da novčani iznosi uplaćeni na tužiteljev račun nisu predstavljali primitak tužitelja koji bi bio oporeziv, kako pogrešno zaključuje tuženik; da je tužitelj tijekom postupka predložio da se u dokazne svrhe saslušaju sve osobe koje su tužitelju kroz predmetno razdoblje uplatili novčane iznose na ime izgradnje, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, utvrđenja stvarne namjere navedenih uplata i realizacije izgradnje, a da je porezno tijelo propustilo odlučiti o navedenom prijedlogu; da je tužitelj u postupku dostavio podatke o izvođaču radova trgovačkom društvu Adamas d.o.o. kojemu su radovi plaćeni u gotovini, ali da porezno tijelo nije provelo dokaz saslušanjem odgovorne osobe navedenog društva; da je tužitelju u svome očitovanju naveo da nije izvodio građevinske radove na predmetnim građevinama, niti da bi izvođači radova obavljali radove po njegovom neposrednom nalogu i za njegovu korist; da je za uslugu pronalaska izvođača radova ili nabavke građevinskog materijala tužitelj od investitora dobio određenu naknadu koju je specificirao tijekom postupka i radi čega nesporno postoji porezna obveza tužitelja. Kako u postupku nisu provedena predložena saslušanja pojedinih investitora odnosno uplatitelja novčanih sredstava, da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno; da je pogrešan zaključak i navod u rješenju da ne postoje sporne činjenice koje bi stranci – kupci mogli razjasniti svojim iskazima, radi čega se prijedlog za saslušanje istih odbija; da je porezno tijelo propustilo pravilno utvrditi iznos stvarne naknade na koju b i se obračunavao porez na dodanu vrijednost; da je tužitelj jasno naveo koji iznos naknade je dobio od investitora, a koji iznos je znatno manji od iznosa koji se navodi u pobijanim rješenjima; da se porezno tijelo poziva na slučaj transakcija od strane UZ, ali da navedeni slučaj nije primjenjiv niti je identičan sa transakcijama učinjenim od strane drugih kupaca; da u odnosu na zaduženja po osnovi poreza na dohodak porezno tijelo izvodi pogrešan zaključak kada sve uplate na račun tužitelja tumači kao primitke na koje obračunava porez; da se porezno tijelo za utvrđivanja porezne osnovice koristilo usporednim podacima drugog poduzetnika koji obavlja istu djelatnost na [adresa] ali da ne navodi o kojem se poduzetniku radi; da kod utvrđivanja dohotka od samostalne djelatnosti porezno tijelo izvodi proizvoljan zaključak; da u postupku je porezno tijelo propustilo pravilno ocijeniti svaku transakciju zasebno te utvrditi da li u tom pojedinačnom slučaju postoje elementi za utvrđenje porezne obveze. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanogrješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika pod točkom 1. izreke utvrđen je nastup zastare prava na utvrđivanje i naplatu poreza na dodanu vrijednost i kamata za 2017. godinu, utvrđen točkom I. izreke poreznog rješenja, te se postupak utvrđivanja po službenoj dužnosti obustavlja. Točkom 2. izreke osporenog rješenja tuženika određeno je da se žalba u odnosu na preostali dio (preostale točke poreznog rješenja, KLASA:UP/I-471-02/21-01/601, URBROJ:513-07-17-24-33 od 05. travnja 2024. godine), odbija.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem ( u dijelu za koji je žalba odbijena) tužitelju je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak od samostalne djelatnosti i po osnovi obveznih doprinosa, te su mu obračunate kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza, prireza i doprinosa, sve za porezna razdoblja i u iznosima pojedinačno navedenim i točkama II. do XIII. izreke rješenja. Ostalim točkama izreke rješenja tužitelju je između ostalog naloženo plaćanje utvrđenih poreznih obveza, kamata i daljnjih kamata te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice.

4. Na ročištu od 25. ožujka 2025. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod tužbenih navoda i tužbenog zahtjeva. Predložio je da se u upravnom sporu sasluša tužitelja i svjedoka VZdirektora trgovačkog društva Adamas d.o.o. Solin, Kralja Zvonimira 75, koje trgovačko društvo je izvodilo pojedine građevinske radove, koje radove je u ime različitih investitora plaćao tužitelj, sve obzirom da je porezno tijelo u provedenom postupku propustilo provesti ovaj dokaz iako je bio predložen od tužitelja. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 585 bodova (.170,00 eura), sve uvećano za PDV-a od 25 %.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da se protivi prijedlogu za saslušanje kako je predloženo, obzirom da je saslušanje u upravnom sporu nepotrebno, neekonomično i ide u pravcu odugovlačenja upravnog spora, Istakao je da su činjenice relevantne za utvrđivanje porezne obveze utvrđene uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja te temeljem svih drugih zakonito izvedenih i ocijenjenih dokaza.

5. Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog za saslušanje tužitelja te navedenog svjedoka jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja. Saznanja do kojih bi se eventualno došlo saslušanjem po ocijeni suda ne bi bila od odlučujućeg utjecaja na donošenje drugačije odluke budući da se činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze prvenstveno temelje na pisanim dokazima (knjigovodstvenim i drugim ispravama te ispravama koje se pribave tijekom postupka)

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 2. listopada 2024. godine, odgovor na tužbu, nalaz te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak od samostalne djelatnosti i po osnovi obveznih doprinosa, te obračunate kamate, za porezna razdoblja i u iznosima pojedinačno navedenim i točkama II. do XIII. izreke

9. Prema stanju spisa proizlazi da je u ponovljenom postupku poreznog nadzora porezno tijelo sastavilo zapisnik dana 09. siječnja 2024. godine u kojem su utvrđene nepravilnosti kako se u istom navodi, a na koji zapisnik je tužitelj izjavio prigovor koji nije usvojen već je zbog računalnih grašaka sastavljen Dopunski zapisnik od dana 07. ožujka 2024. godine temeljem kojeg je donijeto porezno rješenje.

10. Nadzorom je utvrđeno da je tijekom 2018. godine tužitelj na bankovnom računu imao ukupan priljev u iznosu od 2.581.323,43 kune.

11. Među strankama je sporno da li poslovi koje je tužitelj obavljao u odnosu na strane osobe s kojima je bio u poslovnom odnosu (FZ, KZU, Adamas d.o.o. i DZ, kako se navodi u Zapisniku o nadzoru), a radilo se o poslovima posredovanja u kupoprodaji nekretnina (zemljišta) jer je putem interneta oglašavao prodaju nekretnina pronalaženje zemljišta, organiziranja poslova izvođenja građevinskih radova na izgradnji objekata, organiziranja čišćenja parcela, posredovanje u nalasku izvođača radova, se trebaju smatrati poduzetničkom aktivnosti tužitelja i da li se tužitelj obavljanjem navedenih poslova treba smatrati poduzetnikom u smislu Zakona, te da li primici koje je tužitelj po osnovi navedenih poslove primio trebaju smatrati poslovnim primicima.

12. Porezno tijelo je u postupku od tužitelja zatražilo da se očituje o uplatama na svoj račun kod banke. Tužitelj je dostavio izjavu u kojoj je opisao poslovni odnos sa pojedinim stranim osobama potvrđujući da od istih kroz duže razdoblje imao uplate na račun, da je on za te osobe organizirao kupnju zemljišta i kuća na području [adresa], organizirao čišćenje zemljišta (parcele te posredovao pri nalasku izvođača radova firmu Adamas d.o.o. koja je vršila izgradnju luksuznih vila.

Naveo je da je sve uplate koje je dobio na račun proslijedio firmi Adamas d.o.o., a da je od navedene firme dobio proviziju zato što je istu uzeo za izvođača radova. Negirao da posjeduje račune od firme Adamas d.o.o.

13.U poreznom postupku porezno tijelo je izvršilo analizu izjava tužitelja, podatke o priljevu na tužiteljev račun, podatke iz zemljišne knjige te izvršilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave-Evidencija prometa nekretnina sve kako je prikazano u Zapisniku o obavljenom nadzoru.

14. Člankom 44. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16 do 152/24, dalje: OPZ-a) propisano je da je poduzetnik svaka fizička osoba bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti i drugih gospodarski procijenjenih koristi.

15. Člankom 8. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, do 152/24, dalje: ZoPDV-st) propisano je da ako porezni obveznik djelujući u vlastito ime, ali za račun druge osobe sudjeluje u obavljanju usluga, se smatra da je sam primio i obavio te usluge.

16. Temeljen stanja uplata i analizom istih porezno tijelo je tijekom nadzora utvrdilo da je tužitelj u poslovnim odnosima sa stranim osobama djelovao u vlastiti ime ali za račun tih osoba.

Slijedom navedenog, a sukladno članku 8. stavak 4. ZoPDV-st svi primici za građevinske usluge koje je tužitelj primio da bi ih proslijedio izvođačima radova su oporezivi PDV-om kao da je sam tužitelj sam primio i obavio te usluge

17. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u 2018. godini ostvario primitke temeljem poslovne djelatnosti koju je obavljao u poslovnom odnosu sa navedenim stranim osobama i dr. u ukupnom iznosu od 1.865.879,18 kn, od osoba s kojima je bio u poslovnom odnosu i to: FZ, KZU, Adamas d.o.o. i DZ, kako se navodi u Zapisniku o nadzoru.

18. Slijedom navedenog po ocijeni suda pravilno porezno tijelo zaključuje da uplate izvršene na račun tužitelja u 2018. godini za obavljene usluge organiziranja čišćenja parcela, posredovanje u nalasku izvođača radova, pronalaženje zemljišta i dr. su iz poslovne aktivnosti tužitelja i da se trebaju smatrati poslovnim primicima koji podliježu oporezivanju PDV-om.

19. Sukladno članku 40. stavak 1. točka j. i k. ZoPDV-st oslobođene su isporuke zemljišta, osim građevinskog zemljišta i isporuke građevina koje su korištene dulje od dvije godine.

20. Kako tužitelj u 2018. godini svoju poslovnu djelatnost obavljao u odnosu na strane osobe s kojima je bio u poslovnom odnosu a kako nije bio u sustavu PDV-a nije ni obračunao, prijavio ni platio PDV-a koji je bio dužan platiti. Slijedom navedenog utvrđeni primici koje je tužitelj ostvario u 2018. godini čini bruto primitke, odnosno u njima je sadržan je sadržan pripadajući PDV-a.

21. Člankom 47. stavak 4. i 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 79/13 do 128/17) propisano je da ako se iz naknade u kojoj je sadržan PDV-a mora izračunati iznos PDV-a, primjenjuje se preračunana porezna stopa odnosno kada se iz naknade u kojoj je sadržan PDV-a obračunan po stopi od 25% mora izračunati PDV-a, primjenjuje se preračunana stopa PDV-a od 20 %.

22. Slijedom navedenog pravilno i zakonito je porezno tijelo utvrdilo osnovicu poreza na dodanu vrijednost za 2018. godinu u iznosu od 1.492.703,35 kn (1.865.879,18 kn – iznos PDV-a), koja osnovica se odnosi na izvršene uplate na žiro račun tužitelja "za izgradnju", te je primjenom porezne stope od 25% pravilno utvrđena obveza PDV-a za 2018. godinu u iznosu od 373.175,83

23. Člankom 30. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16. do 152/24, dalje: ZoPD-ak) propisano je da je dohodak od samostalne djelatnosti razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju.

Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj putem interneta oglašavao prodaju nekretnina, da je posredovao u kupoprodaji nekretnina najmanje 33 puta, da je ostvario ukupan priljev na svoj račun u iznosu od 7.638.980,15 kuna, dok je ugovoreni iznos primitaka od prodaje nekretnina sukladno sklopljenim ugovorima iznosio 2.377.636,50 kn iz čega proizlazi da je ostvario veći iznos primitaka iznad ugovorenih prodaja nekretnina od 5.259.643,65 kuna (7.638.980,15 – 2.377.636,50).

24. Člankom 29. ZoPD-ak, propisano je da se samostalnom djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti smatraju djelatnosti u smislu zakona kojim se uređuje obavljanje obrta i sve druge posebno navedene gospodarske djelatnosti. Prema članku 34.ZoPD-ak, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost dužni su se upisati u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija.

25. Prema članku 62. stavak 1. OPZ-a porezni obveznici su dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

Člankom 66. OPZ-a propisano je da se knjiženja i druga evidentiranja trebaju obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

Člankom 74. OPZ-a propisan je oblik i sadržaj porezne prijave i čega proizlazi da je porezni obveznik dužan podnijeti poreznu prijavu na propisanom obrascu uz koju prilaže odgovarajuću dokumentaciju. Tužitelj u vezi svoje poslovne aktivnosti nije podnio poreznu prijavi niti je vodio poslovne knjige-knjigovodstvene i druge evidencije kako je propisano Zakonima.

26. Člankom 92. stavak 2. OPZ-a propisano je da će porezno tijelo procijeniti poreznu osnovicu: 1.ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovog Zakon.

Sukladno članku 92. stavak 5. OPZ-a porezno tijelo po slobodnoj ocijeni odlučuje koje će opisano mjerilo ili više njih koristiti za procjenu porezne osnovice.

27. Budući da tužitelj nije vodio poslovne knjige porezno tijelo je zakonito, sukladno članku 92. stavak 2. OPZ-a poreznu osnovicu utvrdilo procjenom, na način da je iznos poslovnih izdataka porezno tijelo je procijenilo temeljem podataka o izdacima drugog poreznog obveznika (ČZ sa prebivalištem na otoku [adresa]) koji se bavi djelatnošću građevinarstva i obveznik je PDV-st.

Korištenjem podataka iz prijave navedenog poreznog obveznika, porezno tijelo je poslovne primitke tužitelja procijenilo u iznosu od 1.492.703,35 kn. Kako je tužitelj tijekom 2018. godine ostvario primitak od prodaje nekretnina u iznosu od 50.000,00 kuna, ukupni poslovni primitci u 2018. godini iznose 1.542.703,35 kn.

Temeljem korištenih podataka navedenog poreznog obveznika procijenjeni su poslovni izdaci u iznosu od 1.388.433,01 kn (90% od ukupnih poslovnih primitaka (1.542.703,35 x 90%).

Slijedom navedenog pravilno je porezno tijelo tužitelju za 2018. godinu utvrdili dohodak u iznosu od 154.270,34 kn.

28. Obveza po osnovi PDV-a i poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 201918. godinu tužitelju je utvrđena na istovjetan način prema iznosima navedenim u zapisniku i poreznom rješenju.

29. Sukladno članku 64. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj: 84/08. do 115/16) obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz Zakona o porezu na dohodak obveznici su obračunavanja i plaćanja doprinosa za osobno osiguranje.

30. Slijedom navedenog zakonito je tužitelju utvrđena obveza po osnovi doprinosa za razdoblja i u iznosima navedenim u poreznom rješenju.

31.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa tužbeni navodi nisu osnovani, radi čega je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

31.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 09. travnja 2025. godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Stipici Kovačeviću, Split, Smiljanićeva 2,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH,Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.