REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-433/2018-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja DZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.067,55 eur sa zateznim kamatama od 10.ožujka 2017. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.231,79 eur sa zateznim kamatama od 9.travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. siječnja 2017. doživio prometnu nezgodu koju je prouzročio osiguranik tuženika. Do nezgode je došlo zbog neprilagođene brzine i ne držanja potrebnog razmaka vozača DZ koji je upravljao vozilom reg,oznake [registarska oznaka]. Tom prilikom isti se ne uspijeva na vrijeme zaustaviti te prednjim dijelom svoga vozila velikom brzinom snažno nalijeće na stražnji dio osobnog automobila tužitelja i odbacuje ga u teretno vozilo [registarska oznaka] koje je bilo parkirano u blizini. Navodi da je zadobio tjelesne ozljede koje su mu prouzročile neimovinsku štetu u vidu boli i straha, imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja, a nakon završenog liječenja morat će ulagati pojačane napore u životu i radu. Navodi da je vozilo tužitelja pretrpjelo totalnu štetu. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu štete u iznosu od 5.067,55 eur sa pripadajućim zateznom kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i odgovornost tuženika za naknadu štete. Smatra da je i tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je prošao pored prometnog znaka STOP, te iako je morao vidjeti nailazak osiguranika tuženika izvršio je radnju uključenja u promet te je oduzeo prednost prolaska osiguranika tuženika koji se kretao glavnom cestom.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju za tužitelja te je provedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing Berislavu Šimunoviću i dr. Žarku Rašiću, te je saslušan tužitelj i svjedoci DZ i GZ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegovo vozilo bilo parkirano na parkiralištu kraj željezničkog kolodvora u Kopilici. Ušao je u vozilo, uključio ga te krenuo prema Hercegovačkoj ulici kako bi se uključio u promet. Došao je do ruba kolnika, zaustavio se pogledao u lijevo i vidjevši da je cesta slobodna za promet svojim vozilom lagano se uključio u promet. Vozio je brzinom oko 20 km/h. U jednom trenutku u stražnji dio njegovog osobnog automobila udarilo je vozilo marke Mercedes koje se kretalo 100 km/h, duplo većom brzinom od one koja je dozvoljena. Udarac je bio silovit i njegovo vozilo je udarilo u desni prednji kotač parkiranog kamiona. Nakon toga se odbilo 7-8 m te je ostalo poprečno na ceste, preko obje prometne trake. Kada je uspio skinuti sigurnosni pojas i izaći iz uništenog vozila išao je vidjeti što je bilo s vozačem u vozilu Mercedes. Zatekao ga je kako sjedi u vozilu, a lijeva noga mu je bila izvan vozila. Osjetio je jak miris alkohola te je shvatio da je vozač tog vozila u alkoholiziranom stanju. Pozvao je hitnu pomoć i policiju.

6. Iz iskaza svjedoka DZ proizlazi da je upravljao svojim vozilom Mercedes te se kretao Hercegovačkom ulicom iz smjera istoka prema zapadu, brzinom od oko 70 km/h. Tužitelj je svojim vozilom izlazio sa sporedne ceste - parkinga u Kopilici te mu je presjekao pravac kretanja, odnosno vozilom je izašao ispred njega. Pokušao je zakočiti, no nije uspio, te je svojim vozilom udario u stražnji dio njegovog osobnog vozila. Od siline udarca tužiteljevo vozilo je udarilo u parkirani kamion te se zarotiralo i ostalo na cesti. Navodi da je u prekršajnom postupku proglašen krivim zbog upravljanja vozilom neprilagođenom brzinom.

7. Iz iskaza svjedoka GZ proizlazi da se kretao svojim vozilom Hercegovačkom ulicom iz pravca Solina prema Splitu te ga je u jednom trenutku preteklo vozilo marke Mercedes, koje vozilo se kretalo jako velikom brzinom. Ugledao je u idućem trenutku sraz tog Mercedesa sa vozilom marke Citroen koje vozilo se uključilo u promet te se nastavilo kretati istim smjerom kao i on, međutim udario ga je Mercedes u zadnji lijevi kraj. Navodi da je vozilo Citroen odbačeno na druga vozila.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika u kočenju i skretanju ulijevo s prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila tužitelja. Uslijed ovog naleta vozilo tužitelja je odbačeno naprijed i desno, kojom prilikom je s prednjim desnim dijelom naletjelo na desni bočni dio zaustavljenog teretnog vozila. Mjesto sudara se nalazilo u sjevernoj prometnoj traci Hercegovačke ulice, oko 6 m od početka traga kočenja prednjeg desnog kotača vozila osiguranika tuženika i oko 1,7 m od središnje linije kolnika. Na mjestu štetnog događaja kolnik Hercegovačke ulice je ravan i pregledan. Analiza je pokazala da je osiguranik tuženika iz brzine od oko 78,8 km/h poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo, kada je bio udaljen oko 23,5 m od mjesta sudara. Međutim, na tom putu nije uspio zaustaviti svoje vozilo pa je s brzinom od oko 68 km/h naletio na vozilo tužitelja, koje se kretalo brzinom od oko 31,5 km/h. Nije poznat način kretanja vozila tužitelja prije sudara, odnosno da li se iz prilaznog kolnika uključio na kolnik Hercegovačke ulice iz zaustavnog položaja ili kontinuiranim kretanjem bez prethodnog zaustavljanja. Tužitelj je sa svoje desne strane, prije uključivanja na kolnik Hercegovačke ulice, imao prometni znak "STOP–obavezno zaustavljanje". pa da se tužitelj zaustavio i propustio vozilo osiguranika tuženika da prođe raskrižjem i da je tek nakon toga poduzeo radnju uključivanja na kolnik Hercegovačke ulice, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Bez obzira da li se tužitelj prije uključivanja s prilaznog kolnika zaustavio ispred zaustavne linije ili ne, osiguranik tuženika je ovaj štetni događaj mogao izbjeći radnjom prikočivanja i smanjivanja brzine kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja. Ukoliko je prometna situacija to dozvoljavala, osiguranik tuženika je ovaj štetni događaj mogao izbjeći i pretjecanjem vozila tužitelja po lijevoj (južnoj) prometnoj traci Hercegovačke ulice, namijenjenoj kretanju vozila iz suprotnog smjera. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao osiguranik tuženika, radnjom intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo udaljen oko 23,5 m od mjesta sudara, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara da se kretao brzinom manjom od 51 km/h i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h. Sva nastala oštećenja na vozilu tužitelja, opisana u izvidima šteta (za stražnji i prednji dio), mogla su nastati u predmetnom štetnom događaju. U ovom štetnom događaju na vozilu tužitelja je nastala totalna šteta, koja svedena na današnji dan iznosi oko 8.081,42 kn tj. 1.072,59 eur .

9. Tužitelj je zatražio dopunu nalaza i mišljenja vještaka te se vještak očitovao i naveo da je tehnički moguće da se tužitelj iz prilaznog kolnika uključio na kolnik Hercegovačke ulice, kojim se kretao osiguranik tuženika, iz zaustavnog položaja. Da se osiguranik tuženika kretao dozvoljenom brzinom, vozilo tužitelja bi izašlo izvan dometa vozila osiguranika tuženika prije dolaska vozila osiguranika tuženika do mjesta sudara. Pri tom bi brzine vozila bile približno jednake, pa osiguranik tuženika ne bi imao potrebu za poduzimanjem bilo kakve radnje i do sudara između vozila ne bi moglo doći. Pri brzini kretanja od oko 78,8 km/h osiguranik tuženika je pravodobnim uočavanjem vozila tužitelja i poduzimanjem radnje prikočivanja mogao smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut, i to bez obzira da li se tužitelj uključio na kolnik glavne ceste kontinuiranom vožnjom ili iz prethodno zaustavnog položaja. To znači da je tužitelj mogao pravodobnim uočavanjem i prikočivanjem, bez nagle promjene brzine ili smjera, izbjeći ovaj sudar. Da se osiguranik tuženika kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h i da je poduzeo radnju intenzivnog kočenja, udaljen oko 23,5 m od mjesta sudara (kao u predmetnom štetnom događaju), uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Naime osiguranik tuženika je za zaustavljanje iz brzine od 50 km/h radnjom intenzivnog kočenja s prosječnim usporenjem od oko b2=7,5 m/s2 trebao put od oko 22,6 m dok je na raspolaganju za zaustavljanje imao duži put, od oko 23,5 m. Stoga proizlazi zaključak da u ovako opisanoj dinamici odigravanja štetnog događaja do sudara između vozila ne bi niti došlo, pa posljedično niti do oštećivanja vozila.

10. Na prigovore tuženika vještak se očitovao na ročištu te je naveo da reakcija prosječnog vozača na opasnost iznosi oko 0,6 sekundi U uvjetima noćne vožnje, pri slabijoj vidljivosti, vrijeme reakcije se produžuje. Međutim, kako je mjesto štetnog događaja dobro osvijetljeno svjetlima javne rasvjete vidljivost je bila dobra, pa nije bilo razloga računati s produženim vremenom reakcije osiguranika tuženika. Tim više što je tužitelj već neko vrijeme bio u radnji uključivanja i vožnje po kolniku Hercegovačke ulice (oko 5 sekundi ukoliko se uključio iz zaustavnog položaja, odnosno 2,7 sekunde ako se uključivao bez zaustavljanja) kada je osiguranik tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja. Na pitanje koliko vrijeme produžene reakcije iznosi iskazuje da se ovisno o uvjetima na kolniku vrijeme reakcije može produžiti na oko 1 do 1,5 sekunde. Na poseban upit ako bi se uzelo vrijeme reakcije od 1 sekunde da li bi osiguranik tuženika uspio stati na raspoloživom putu kako je uzeto u nalazu i mišljenju iskazuje, a kao što je iz analize dinamike štetnog događaja vidljivo da je osiguranik tuženika već kasnio sa svojom reakcijom kočenja, pa u tom slučaju ovih 0,6 ili 1 sek vremena reakcije nije odlučujuće u ovom štetnom događaju. Na upit kolika je dužina zaustavnog puta vozila iz brzine od oko 50 km/sat uz vrijeme reakcije vozača od 1 sek iskazuje da u tom slučaju dužina zaustavnog puta iznosi oko 28,2 m. U tom slučaju osiguranik tuženika bi se zaustavio brzinom koja je manja od 50 km/h. Na poseban upit suda da li se može očitovati o visini štete na vozilu tužitelja s obzirom na tvrdnju tuženika da je vozilo tužitelja imalo prethodnu štetu iskazuje da se o istom ne može očitovati budući da u spisu nema dokaza o tome.

11. Slijedom navedenog, iz iskaza tužitelja kojeg je sud prihvatio kao uvjerljivog i logičnog sud je utvrdio kako je automobilom došao do ruba kolnika, zaustavio se, pogledao u lijevo i vidjevši da je cesta slobodna za promet svojim vozilom lagano se uključio u promet kada je u stražnji dio njegovog osobnog automobila udarilo vozilo marke Mercedes osiguranika tuženika. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Šimunovića proizlazi da je tehnički moguće da se tužitelj iz prilaznog kolnika uključio na kolnik Hercegovačke ulice, kojim se kretao osiguranik tuženika, iz zaustavnog položaja. Iz navedenog nalaza i mišljenja također proizlazi da je uzrok nastanka štete neprilagođena brzina kretanja osiguranika tuženika te izostanak reakcije jer pri brzini kretanja od oko 78,8 km/h osiguranik tuženika je pravodobnim uočavanjem vozila tužitelja i poduzimanjem radnje prikočivanja mogao smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila tužitelja, čime bi štetni događaj bio izbjegnut i to bez obzira da li se tužitelj uključio na kolnik glavne ceste kontinuiranom vožnjom ili iz prethodno zaustavnog položaja. Stoga sud smatra kako je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka DZ jer ga je ocijenio usmjerenim za otklanjanje odgovornosti za štetu.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje desnog koljena. Vještak, tako ocjenjuje da je tužitelj u konkretnom slučaju pretrpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, bolove slabijeg intenziteta 45 dana. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te manjeg intenziteta 45 dana. Ozljede vratne kralješnice dovele su do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 8%.Tuđa pomoć bila mu je potrebna 20 dana po 2 sata te još 10 dana po 1 sat.

13. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Rašića te je vještak naveo da je učinjen samo jedan EMNG nalaz i to 31.7.2017. koji ukazuje na subkroničnu radikularnu leziju tj. oštećenje na razini C6, C7, obzirom se ne radi o ugovornom osiguranju je relevantna medicinska dokumentacija i nije nužno raditi kontrolni EMNG nalaz.

14. Odredbom čl. 1100 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje:ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu , nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredba st. 2. istog članka određuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Rašića koji je sud prihvatio kao argumentiranim i učinjenim u skladu s pravilima struke, sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede i to istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje desnog koljena Tako je sud cijeneći sve navedeno uz činjenicu da je tužitelj rođen 1979. godine, utvrdio da je kod njega došlo do povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, te je s obzirom na težinu povreda i okolnosti slučaja, ocijenio da mu pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 3.848,96 eur na temelju odredbe čl. 1100. st. 1 ZOO. Na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege valjalo je dosuditi iznos od 146,00 eur (tužitelju je potrebno 50 sati tuđe pomoći x 3,00 eur).

16. Sud je prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 1.072,59 eur s osnove imovinske štete za štetu na vozilu.

17. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva jer je ista učinjena nakon provedenog medicinskog i prometnog vještačenja. Naime, tužitelj nema dovoljno znanja da ispravno postavi tužbeni zahtjev prije provođenja vještačenja. Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nije odlučna za nastupanje zastare. Za ocjenu prigovora zastare odlučan je dan kada je podnesena tužba, s obzirom na to da je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičnog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom. Stoga, kada tužitelj temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, on time nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. Stoga nije osnovan prigovor zastare za dio za koji je povećan tužbeni zahtjev.

18. Zatezna kamata na iznos neimovinske štete tužitelju je u smislu odredbe čl. 1103. ZOO dosuđena 29. listopada 2018.

19. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. St 1., čl. 155. I čl. 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 59/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst , 25/13, 89/14, 70,19, 80,22,114/22, 155/23 dalje: ZPP).

21. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 – dalje OT) , za zastupanje na ročištima 09.10.2019., 12.10.2023., 16.01.2024., 20.02.2025. po 100 bodova, (Tbr. 9. t. 1. OT),sastava podnesaka od 25.5.2021., 14.12.2022., 9.2.2023., 30.3.2023., 25.9.2024. po 100 bodova (Tbr.8.t.1 OT) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eur i PDV 25% daju iznos od 2.750,00 eur. Tom trošku valja pridodati trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, medicinskog vještačenja u iznosu od 146,00 eur te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,34 eur tako da cjelokupan trošak tužitelja iznosi 3.231,79 eur.

22. Odluka o zateznima kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151.st.3 ZPP, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

23. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu 70,34 eur

2. tuženiku po pun.