REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1157/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. MM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Laurić-Flego, odvjetnica u Zagrebu i 2. UM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice MM protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1236/2023-2 od 1. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 767/2021-22 od 5. srpnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica MM podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i na vlasništvo zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine -Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Tuženica je u prijedlogu naznačila sedam pravnih pitanja koja glase:
1. - „Mogu li prvostupanjski i drugostupanjski sud temeljiti svoje odluke, dakle donijeti i potvrditi presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine na temelju dosjelosti iako prednik tužiteljice prije podnošenja tužbe više nije bio upisan niti kao posjednik predmetne nekretnine?“,
2. - „Može li se smatrati da je Darovni ugovor u kojem darovatelj ( prednik-otac tužiteljice) u vrijeme sklapanja ugovora (10.11.2020.) nesporno nije niti vlasnik čak nije upisan ni kao posjednik predmetne/sporne nekretnine valjani zakonski način stjecanja prava vlasništva?“,
3. - „Može li se smatrati i zaključiti da je posjed nekretnine pošten iako je posjednik znao da nema valjanog pravnog posla temeljem kojeg bi stekao pravo vlasništva (konkretan Darovni ugovor nije bio valjani pravni posao) i istovremeno je bio u mogućnosti na jednostavan način provjeriti u katastru i zemljišnim knjigama tko je upisan kao vlasnik nekretnine?“,
4. - „Da li poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu taj posjed ne pripada?“,
5. - „Kada posjednik sazna da pravni posao (Darovni ugovor) za koji je smatrao da je valjani temelje za stjecanje prava vlasništva ipak to nije i da se temeljem tog posla ne može upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, da li posjedniku tada prestaje poštenje posjeda?“,
6. - „Smatra li se zloupotrebom instituta stjecanja prava vlasništva dosjelošću kada se „kontinuirani posjed“ dokazuje i utvrđuje samo i isključivo iskazima svjedoka koji su susjedi i rodbina ili obitelj tužitelja, a bez obzira na postojeći i kontinuirani zakonit upis fizičkih osoba - stvarnih vlasnika u katastarskim i zemljišnim knjigama?“ i
7. - „Ako je tijekom postupka Tužena darovala predmetnu nekretninu, tako da su umjesto Tužene, kao vlasnice predmetne nekretnine upisane druge osobe, a tužiteljica je o tome bila obaviještena, smatra li se osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i znači li to da presuda se presuda u odnosu na brisanje prava vlasništva sa imena Tužene ne može izvršiti?“
4.2. Što se prvoga citiranog pitanja tiče, ono ovisi o okolnostima svakoga konkretnog slučaja, odnosno o utvrđenju svih činjenica o kojima ovisi odluka o tužbenome zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva stečenoga dosjelošću, pri čemu niti je upis posjedovnoga stanja u katastru jedini dokaz, niti činjenica da prednik tužitelja nije upisan kao posjednik nužno dokazuje da nije u posjedu nekretnine. Drugo, treće, četvrto, peto i šesto pitanje polaze od činjenica kakve u postupku nisu utvrđene, a osim toga polaze i od neosnovanoga shvaćanja tužiteljice da određene okolnosti nužno ukazuju na postojanje činjenica o nepoštenju posjeda, kao i da se činjenice odlučne u postupku kakav je predmetni ne smiju utvrđivati iskazima svjedoka koji su u susjedskoj ili rodbinskoj vezi s nekom od stranaka.
4.3. Što se sedmoga pitanja tiče, drugostupanjski je sud pošao od činjenice da je u zemljišnim knjigama upravo tuženica MM upisana kao vlasnica predmetne nekretnine (kako je to navedeno u točki 8. obrazloženja drugostupanjske presude).
4.4. Zato naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu pa samim tim nisu važna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP te je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Glede navoda tuženice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed toga što sudovi nisu ocijenili dokaze koji su izvedeni po njenome prijedlogu, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi suprotno, a druga je stvar kako su te dokaze sudovi ocijenili. Tvrdnja o povredi prava vlasništva je paušalan navod, odnosno, čini se da tuženica smatra da joj je to pravo povrijeđeno već samim tim što je prihvaćen tužbeni zahtjev. Zato ništa ne upućuje na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tuženice pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
