Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kzd-74/2022-80
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Varaždinu, po sucu za mladež Snježani Lukač-Keretić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv optuženog UJ, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KOz-DO-58/2021 od 26. srpnja 2021., nakon tajne rasprave održane i završene 4. travnja 2025., održane u nazočnosti zamjenice ODO u Varaždinu UJI, optuženog UJ i njegova branitelja odvjetnika Dragoslava Zubera, te opunomoćenice oštećenika, odvjetnice Sare Lacko, dana 9. travnja 2025. donio je, objavio i
p r e s u d i o j e
I.) Na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 u nastavku ZKP/08),
Optuženi: UJ, zvani " U", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i R, djevojački D, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, monter, završio osnovnu školu, zaposlen u Servis Mont iz Krapine, s mjesečnom plaćom u iznosu od oko 620,00 eura, s time da dobiva i dodatak za teren, suvlasnik kuće na adresi prebivališta i osobnog automobila marke Passat, godine proizvodnje 2001., razveden, otac dvoje djece u dobi od 17 i 9 godina, osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-113/16-2 od 11. travnja 2016., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i stavak 4. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine, te presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-88/2020-6 od 25. ožujka 2020., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi,
u razdoblju od 7. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021., izuzev razdoblja od 27. siječnja 2020. do 25. ožujka 2020., te 09. listopada 2020. do 22. prosinca 2020., u kojem je bio lišen slobode, unatoč presude Općinskog suda u Varaždinu P Ob-202/15- 30 od 19. studenog 2018., pravomoćne i ovršne 7. prosinca 2018., kojom mu je naloženo da za uzdržavanje mldb. ZJ, rođene **.**.2006., doprinosi iznos od 1.700,00 kuna mjesečno, a za mldb. RJ, rođenog **.**.2013., iznos od 1.400,00 kuna mjesečno, počevši od 20. kolovoza 2015. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose uzdržavanja do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djece DJ, iako svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio plaćati dužno uzdržavanje, na način da u navedenom razdoblju alimentacijske obroke nije plaćao redovito i u cijelosti, oštetivši na taj način mldb. ZJ za iznos glasi 6.779,11 eura i malodobnog PJ za iznos od 3.189,33 eura, ukupno za iznos od 9.968,44 eura,
dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, i to na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,
čime bi počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisana u članku 172. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 51. KZ/11.
II.) Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja po služenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. ODO u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu pod brojem KOz-DO- 58/2021 od 26. srpnja 2021., protiv optuženog UJ, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 51. KZ/11
2. Optuženik pozvan, da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženog, svjedokinju TJ, stalnu sudsku vještakinju Kseniju Špoljarić, pročitana je dokumentacija Centra za socijalnu skrb Ivanec, Presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob- 202/15-30 od 19. studenog 2018., Imovinsko-pravni zahtjev DJ od 07. svibnja 2021., Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za UJ od 28. travnja 2021., Potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za UJ od 27. travnja 2021., Izvadak iz zemljišne knjige za UJ, Dokumentacija okrivljenika, Podaci Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 13. srpnja 2021., iskaz svjedokinje ZJ, uplatnice o uplati alimentacije za zadnja tri mjeseca 9. 10. i 11. mjesec 2023. podaci o prometu po računu, iskaz svjedokinje DJ, dokumentacija Erste banke (listovi 235-236, 238-239), presuda P Ob-37/2020 (listovi 227-232), podaci Privredne banke Zagreb (242-243), nalaz i mišljenje vještakinje Ksenije Špoljarić (listovi 244-258), dokumentacija (list 97), priložena presuda i rješenje broj P-465/2024-5 od 10. veljače 2025. i uplatnice., dokumentacija FINA-e, pročitani su imovinski podaci za optuženika izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.
4. Okrivljeni UJ je iskazao da ostaje u cijelosti kod obrane koju je iznio u tijeku postupka te je dodao da je DJ je dobivala i dječji doplatak u mjesečnom iznosu od oko 470,00 eura iz Njemačke, samo što se ne sjeća u kojem je to razdoblju bilo, da li je to bilo u ovom inkriminiranom razdoblju ili kasnije, ali zna da su živjeli zajedno, ali ne zna da li su tada bili razvedeni, ili nisu bili razvedeni, ali u tom vremenu kada su živjeli zajedno, financirao je sve što je bilo potrebno za život, no nije plaćao alimentaciju jer nije znao da treba plaćati alimentaciju obzirom su živjeli zajedno, a nije znao da su razvedeni. Kad je DJ otišla i kad su prestali živjeti zajedno i kad je saznao da je dužan plaćati alimentaciju, počeo je plaćati alimentaciju, za buduće razdoblje, a za ono od ranije nije platio niti je plaćao jer nije znao. No, bilo mu je skinuto s računa 22.000,00 kuna za ono prijašnje razdoblje. Za vrijeme trajanja ovog postupka redovito plaća alimentaciju. Smatra da nije dužan platiti ovaj iznos za koji ga se tereti jer je u to vrijeme živio zajedno s DJ, sve je financirao što je bilo potrebno za kućanstvo, nije niti znao da je dužan plaćati alimentaciju i zato se ne smatra krivim. Navodi da mu je u 8. mjesecu 2024. bilo skinuto na ime alimentacije iznos od 2.380,00 eura i još mu je blokiran račun, te o tome ima i dokaz od FINA-e, te stoga smatra da se taj iznos odnosio i na ovaj dug za koji se ovdje tereti.
5. Svjedokinja OJ je iskazala da je presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018. razveden brak između nje i UJ, kojem je naloženo plaćanje alimentacije za njihovu zajedničku djecu, i to za mldb. ZJ, rođenu **.**.2006., iznos od 1.700,00 kuna mjesečno, a za mldb. RJ, rođenog **.**.2013., iznos od 1.400,00 kuna mjesečno, počevši od 20. kolovoza 2015. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na njezin tekući račun otvoren kod Privredne banke Zagreb. Unatoč navedenoj presudi, bivši suprug nije redovito doprinosio za uzdržavanje. Naime, citirana je presuda postala pravomoćna i ovršna 7. prosinca 2018., te je nakon toga u 2019. UJ koliko toliko uredno podmirio sve obroke alimentacije za djecu, čini joj se da je za 2019. čak sve podmirio, ali bi to morala provjeriti po izvatku računa. Ono što nije podmirio su obroci alimentacije od 20. kolovoza 2015. pa do donošenja presude 19. studenog 2018., u kojem je periodu čitavo vrijeme radio u Njemačkoj, pa smatra da je taj iznos trebao platiti. Što se tiče iznosa na ime alimentacije za period od 20. kolovoza 2015. pa do donošenja presude i njezine pravomoćnosti, protiv UJ je pokrenula ovršni postupak, te se njemu skidalo s računa. S tim u vezi, pregledom plaćanja u aplikaciji na mobitelu, navodi da je sve iznose koje je okrivljenik platio, kako putem ovrhe, tako i dobrovoljno, pojašnjavajući da se svi iznosi koji su UJ prisilno skinuti odnose na ovrhu koju je protiv njega pokrenula, s time da zapravo ovrha nije tražena samo za uzdržavanje za razdoblje od 20. kolovoza 2015. pa do donošenja tj. pravomoćnosti presude, nego i za čitavo razdoblje nakon toga. U jedno se vrijeme, misli da je to bilo 2021., dogovorila sa UJ da će mu odblokirati račun, kako bi on mogao podignuti kredit i podmiriti dugovanje, tako da je na FINI povukla ovrhu, te su UJ odblokirali račun, ali on se nije držao dogovora i nije podmirio cjelokupno dugovanje. Odvjetnica joj je rekla da ponovno može pokrenuti ovršni postupak, što će i učiniti, međutim, čeka da od prethodnog odvjetnika dobije papire vezano uz ispravak OIB [osobni identifikacijski broj]a UJ u presudi od 19. studenog 2018. Iznosi koje je UJ dobrovoljno plaćao odnose se na tekuće obroke alimentacije. Privremeno uzdržavanje od Centra za socijalnu skrb za djecu nije primala. Po predočenju navoda iz obrane okrivljenika da su oni zapravo čitavo vrijeme, do 29. ili 30. siječnja 2021., živjeli zajedno, te da je on plaćao sve režije, svjedokinja je navela da to nije istina. Točno je da su od 20. kolovoza 2015. pa do 19. studenog 2018., te skroz do kraja te godine, njih dvoje živjeli zajedno, jer su se razveli tek 19. studenog 2018. U 2019. ona s djecom uopće nije bila u kući na adresi [adresa], odnosno, vratila se u tu kuću oko Božića 2019. U 2020. UJ nije čitavo vrijeme živio s njima, jedno je vrijeme bio u zatvoru, a bio je i na terenu u Parizu, te Italiji. U siječnju 2021. s djecom je otišla iz te kuće. Režije su plaćali skupa. U tom cjelokupnom razdoblju kada je UJ bio kod kuće, kupovao je hranu, te je znao kćer odvesti u Lumini i kupiti joj nešto odjeće. Sina nije vidio, isti je autistično dijete. U 2020. misli da je kćer odveo u kupovinu dva puta, jednom na početku godine, a drugi puta negdje u ljeti, te je svaki od ta dva puta na nju potrošio 3.000,00 do 4.000,00 kuna. Od 2015. pa nadalje UJ je čitavo vrijeme radio, većinom na terenu u Njemačkoj, a nije radio samo kada je bio u zatvoru.
5.1. Svjedokinja OJ je dodala da je okrivljenik bio dužan plaćati alimentaciju i za razdoblje do 01.01.2019. kada se odselila iz kuće. Prije toga su živjeli u istoj kući. Okrivljenik je doprinosio za svakodnevni život, plaćao je režije, plaćao je potrebe za djecu, ali i ona ih je plaćala. Ne može se izjasniti koliko je okrivljenik u tom periodu, dok još nije bila donesena presuda o plaćanju alimentacije i dok još nije bio utvrđeni iznos alimentacije, doprinosio za djecu, jer je djeci kupovao stvari i hranu, pa je tako jedan mjesec znao kupiti odjeću, drugi mjesec hranu, ali se ne može izjasniti o točnom iznosu. Do 01.01.2019. ona i bivši suprug su živjeli zajedno, zajedno su plaćali režije za kuću, ona je kuhala, prala i za djecu i za okrivljenika, a okrivljenik je financirao za svakodnevni život, kupovao je hranu, što je bilo potrebno, ali i ona je isto tako doprinosila, jer i onda radila. Kad su bili zajedno, kuća u kojoj sada živi, je bila u njihovom suvlasništvu, svaki u ½ dijela. Međutim, okrivljenik je za potrebe kuće pozajmio novac u iznosu od 32.000,00 EUR koji novac očito nije u cijelosti vratio jer je bila ovrha na kući i kuća je išla na prodaju. Ne zna koji je ishod tog postupka osim što joj je govorio okrivljenik i zadnje što joj je rekao je da je pisao žalbu na odluku tražio ju je da da 2.400,00 kuna za žalbu, pola iznosa i rekao je na kraju da je žalba odbijena. Taj novac je pozajmio kad su bili u braku. Ne zna koliko je na kraju okrivljenik platio na ime alimentacije, jer je bilo plaćanje i putem ovrhe, i na ruke, i na račun. Od početka 2019. okrivljenik je plaćao mjesečnu alimentaciju od 3.100,00 kuna, a otprilike toliko mu je bilo skinuto s računa jedanput 20.000,00 kuna, pa je bilo skidano po 300.00 kuna, po 400,00 kuna, no ne zna koliko je ukupno plaćeno.
5.2. Svjedokinja OJ je dodala da je do sada u dva navrata pokrenula ovršni postupak protiv okrivljenika zbog neplaćanja uzdržavanja. Prvi puta se naplatila putem FINA-e dakle, ovrhe u iznosu od 20.000,00 kuna, međutim, još je ostao dug. Potom ju je okrivljenik molio da makne blokadu s njegovog računa, te da će joj on izravno, neposredno davati novac na ime alimentacije i platiti dospjeli dug. Doista je otišla na FINA-u kod direktorice i tražila da se odblokira okrivljenikov račun i to je i učinila tako da jedno vrijeme okrivljenik nije imao ovrhe zbog neplaćanja uzdržavanja. Međutim, nakon izrade nalaza i mišljenja u ovom predmetu, ponovno je pokrenula ovrhu putem odvjetnika na računu okrivljenika, te je putem ovrhe skinuto s računa okrivljenika 2.380,00 eura i to na ime uzdržavanja za dijete RJ tako da je još ostalo dio duga neplaćenog uzdržavanja za dijete RJ i kćer ZJ za koju je preostao još cijeli iznos duga. Ovrha je pokrenuta za cijeli iznos duga prema presudi, dakle, računajući od 2015. godine pa nadalje. Misli da su prošle 2 ili 3 godine od kad je zatražila od direktorice da odblokira račun okrivljenika. Kad je okrivljenik bio u istražnom zatvoru nije koristila novac s njegova računa, nije koristila njegove kartice, a vezano uz to je okrivljeni pokrenuo parnički postupak protiv nje, međutim, njegova tužba je odbijena. Okrivljenik uredno plaća alimentaciju od početka 2019. godine, pa je tako platio i za prošli mjesec. Podnijela je zahtjev za izravnu naplatu i za dijete RJ i za ZJ, međutim, izravna naplata je prošla samo za RJ, a za ZJ nije. ZJ je postala punoljetna, dakle, navršila je 18 godina u tijeku 2024., i ona je sama podnijela zahtjev za izravnu naplatu tražbine na ime uzdržavanja, ona je nezaposlena. Ne sjeća se tko je primio primitak presude iz 2018., u predmetu brakorazvodne parnice, samo zna da je tu odluku donio sudski dostavljač koji je i inače donosio pismena za okrivljenika, sjeća se da je primila presudu, no ne sjećam se tko je potpisao primitak jer je to davno bilo, a i okrivljeniku je rekla za tu presudu čim se vratio iz terena i pokazala mu je. U parničnom predmetu okrivljenik je više puta primio poziv za sud, ali nije došao niti na jednu raspravu, i ona je na kraju platila dostavu poziva za zadnje ročište, putem sudskog dostavljača i to iz razloga što je okrivljenik izbjegavao doći na raspravu, tako da je poziv za tu zadnju raspravu bio osobno uručeni okrivljenome putem sudskog dostavljača, ali se unatoč tome nije pojavio na raspravi, dakle, okrivljeni je cijelo vrijeme znao da se vodi brakorazvodna parnica, no unatoč tome nije došao niti na jedno ročište.
5.3. Svjedokinja BJ je na posljednjoj raspravi iskazala da ne želi da se u alimentaciju priznaju novčani iznosi s osnova davanja za zajedničke potrebe u kućanstvu u vrijeme kada su zajedno živjeli u tijeku 2018. i u 1. mjesecu 2019., jer to ne želi. Smatra da joj je okrivljenik dužan platiti alimentaciju i za to razdoblje kad su zajedno živjeli.
6. Svjedokinja ZJ je iskazala da su mama i tata, brat i ona, zajedno živjeli sve do ljeta 2019. godine, zatim, su mama, brat i ona otišla od oca, i ponovno se vratili k ocu početkom 2020, te su ponovno zajedno svi živjeli sve do početka 2021. Za cijelo ovo vrijeme, kad su svi živjeli zajedno, mama je radila kao konobarica i kao prodavačica u dućanu, cijelo vrijeme je bila zaposlena i otac je bio zaposleni, on je radio u inozemstvu. Otac je dolazio kući svaka dva tjedna, ili pak mjesečno jednom. Kad su živjeli zajedno, živjeli su u zajedničkom kućanstvu, i mama i tata su zajedno doprinosili za svakodnevne kućanske potrebe, tata je više doprinosio, jer je imao veću plaću. Kada je otac bio u inozemstvu, tada je mama sve plaćala, a kada se otac vratio s terena onda je on sve plaćao. Otac nije svaki put ostavljao novce majci za kućanske potrebe. Ne zna tko je plaćao režije. Kad je zatražila od oca da joj nešto kupi, on joj je kupio. Isto kao i majka. I otac i majka su joj kupili mobitel, s time da je otac tek nedavno kupio mobitel, a majka već prije. I otac, i majka, su joj kupovali odjeću. Ne zna, tko je njoj i bratu financirao sve što je bilo potrebno za školu, uglavnom, uvijek su sve imali što im je bilo potrebno za školu. Ne zna točno kad su se njezini roditelji razveli, no, unatoč tome što su bili razvedeni oni su živjeli zajedno, u zajedničkom kućanstvu, roditelji nisu živjeli odvojeno u kući, ne zna koliko je tada otac mjesečno doprinosio za kućanstvo. Zna da je otac bio u obvezi plaćati alimentaciju za nju i brata, no, ne zna koliko je to iznosilo mjesečno. Kad je kod oca, kad se on vrati u Hrvatsku, on kupuje hranu i ništa više. U zadnje vrijeme ga nije tražila da joj još nešto dodatno kupi. Ne zna kad su se roditelji razveli, no, kada su se razveli, svi su zajedno živjeli u kući. Kuća je u polovici na mamu, i polovici na tatu. Kad je mama s njom i bratom otišla od oca, otišli su u Ivanec, gdje su bili podstanari. Ne zna zašto se mama s njom i bratom, ponovno vratila u kuću k ocu. Sada majka, brat i ona žive u [adresa], gdje su podstanari. Ne zna da li su roditelji nešto riješili vezano uz kuću. Otac je drugačije svaki puta bio odsutan iz Hrvatske na terenu, pa je tako znao biti dva mjeseca u inozemstvu, pa bi se onda vratio, bio kod kuće dva, tri tjedna, pa bi opet otišao, pa bi bio gore kraće, sve ovisi o poslu, ne može se točno sjetiti koliko je bio na terenu, a koliko u Hrvatskoj. I sada je isto tako s njegovim terenom.
7. Nesporno je, da je okrivljenik u razdoblju od 27. siječnja 2020. do 25. ožujka 2020., te od 09. listopada 2020. do 22. prosinca 2020., bio lišen slobode, te je nedvojbeno da je presudom Općinskog suda u Varaždinu P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018., pravomoćna i ovršna 7. prosinca 2018., u obvezi plaćanja uzdržavanja mldb. ZJ, rođene **.**.2006., iznos od 1.700,00 kuna mjesečno, a za mldb. RJ, rođenog **.**.2013., iznos od 1.400,00 kuna mjesečno, počevši od 20. kolovoza 2015. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose uzdržavanja do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djece DJ, sada BJ. Nesporno je, da je preostalo neplaćeno uzdržavanje za mldb. ZJ u iznosu od 6.779,11 eura i malodobnog RJ u iznosu od od 3.189,33 eura, dakle, ukupno 9.968,44 eura.
8. Sporno je, je li okrivljenik platio uzdržavanje u razdoblju od 7. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021., izuzev razdoblja od 27. siječnja 2020. do 25. ožujka 2020., te 09. listopada 2020. do 22. prosinca 2020., u kojem je bio lišen slobode, počevši od 20. kolovoza 2015. pa nadalje, uzevši u obzir da obrana ističe da je sve plaćeno, a za vrijeme kad su okrivljenik i OJ živjeli zajedno s djecom u zajedničkom kućanstvu, nije bio dužan plaćati uzdržavanje.
9. U tijeku postupka bila je sporna visini neplaćenog uzdržavanja. Stoga je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje na temelju priložene financijske dokumentacije u spisu, te pregleda spisa. Vještakinja je u nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2024. navela da je ukupna obveza na ime uzdržavanja za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2021. iznosila 26.836,51 eura i to tako da je za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 7. prosinca 2018., dospjela 22. prosinca 2018. iznosila ukupno 16.298,34 eura, a u razdoblju od 10. prosinca 2018. do 10. lipnja 2021. iznosila je 10.538,17 eura. Optuženik je u razdoblju od 22. svibnja 2019. do 2. srpnja 2021. uplatio na ime dospjele obveze uzdržavanja za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2021. ukupno 12.743,22 eura i to tako da je za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 7. prosinca 2018. platio u iznosu od 3.943,71 eura na temelju rješenja o ovrsi u razdoblju od 4. studenog 2019. do 24. studenog 2020., zatim za razdoblje od 8. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 8.799,51 eura dobrovoljnim uplatama na račun majke oštećenika i gotovinskim uplatama u razdoblju od 22. svibnja 2019. do 2. srpnja 2021. pa tako preostali dug za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2021. iznosi 14.093,29 eura. Vještakinja ističe da okrivljenik redovito plaća mjesečne obveze uzdržavanja dospjele nakon 1. srpnja 2021.
9.1. Stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić je u dopuni nalaza i mišljenja na raspravi od 24. siječnja 2025. navela da je pregledala naknadno priloženu dokumentaciju FINA-e, te sada navodi da je oštećena dana 20.09.2024., podnijela zahtjeve za izravnu naplatu obveze za RJ u iznosu od 6.345,30 eura, koja je obveza utvrđena u točci 3. njezinog mišljenja od 23. svibnja 2024. Temeljem podnesenog zahtjeva naplaćen je iznos od 2.386,19 eura, to sada preostali dug za mldb. RJ iznosi 3.959,11 eura odnosno 29.829,91 kunu. Također iz naknadno dostavljene dokumentacije razvidno je da je i ZJ dana 23.09.2024., podnijela zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 7.747,99 eura, a koji je iznos također utvrđen u točci 3. njezinog mišljenja od 23. svibnja 2024. Međutim, iz dostupne dokumentacije ne proizlazi da je temeljem tog zahtjeva bila provedena naplata. Stoga preostali dug za ZJ iznosi kako je utvrđeno u točci 3. mišljenja od 23. svibnja 2024., ukupno 7.747,99 eura. Prilikom izračuna duga uzela je u obzir izvršena plaćanja po prvoj ovrsi u ukupnom iznosu od 29.713,84 kuna koje su bile izvršene u razdoblju od 4.11.2019. do 24.11.2020., te uplate specificirane su u tablici C1 na strani 10 nalaza i mišljenja od 23.05.2024. Te uplate odnose se na alimentacije za razdoblje od 20.08.2015. do 7.12.2018., a izvršene su temeljem rješenja o ovrsi po presudi. Uplate u iznosu od 3.943,71 eura odnose se na izvršene uplate za ZJ u iznosu od 2.158,75 eura i to za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do svibnja 2016. u iznosu od 2.118,01 eura i djelomično za lipanj 2016. u iznosu od 40,74 eura, te za RJ u iznosu od 1.784,98 eura i to za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do svibnja 2016. u iznosu od 1.744,22 eura i djelomični za lipanj 2016. u iznosu od 40.74 eura.
9.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 3. veljače 2025. stalna sudska vještakinja, očitujući se na nalog o vještačenju da utvrdi ukupni iznos neplaćenog uzdržavanja za inkriminirano razdoblje, uzevši u obzir i izjavu oštećenice da je okrivljenik uredno plaćao uzdržavanje od početka 2019., objašnjava da je u nalazu i mišljenju utvrđena ukupna neplaćena obveza za uzdržavanje ZJ u iznosu od 7.474,99 eura i ukupna neplaćena obveza za uzdržavanje mldb. RJ u iznosu od 6.345,30 eura. Vještakinja navodi da je na raspravi od 24. siječnja 2025. izvršila izračun preostalog duga, uzevši u obzir da je nakon izrade nalaza i mišljenja od 23. svibnja 2024. na temelju zahtjeva za izravnu naplatu, plaćena obveza za uzdržavanje mldb. RJ u iznosu od 2.386,19 eura, te je utvrdio da preostali dug optuženika za obveze uzdržavanja dospjele za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2021. iznose 11.707,10 eura, a odnosi se na obvezu uzdržavanja ZJ u iznosu od 7.747,99 eura za razdoblje od svibnja 2018. do lipnja 2021. te obvezu uzdržavanja mldb. RJ u iznosu od 3.959,11 eura za razdoblje od travnja 2019. do lipnja 2021. Stalna sudska vještakinja je nadalje dodala, da uzimajući u obzir iskaz OJ da je okrivljenik od početka 2019. uredno plaćao obvezu uzdržavanja preostali dug za okrivljenika za obveze uzdržavanja dospjele za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2021. iznosi 2.143,63 eura, a odnosi se na obvezu za uzdržavanje ZJ za razdoblje od ožujka 2018. do prosinca 2018. Vještakinja je navela da je u nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2024. analizom prometa po računima ĐJ utvrđeno da je okrivljenik redovito plaćao mjesečne obveze uzdržavanja dospjele nakon 1. srpnja 2021. te je stoga u izračunu preostalog duga u iznosu od 11.707,10 eura (14.093,29 – 2.386,19) sadržana i obveza uzdržavanja za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2021. u iznosu od 9.563,47 eura. Međutim, uzevši u obzir iskaz OJ da je okrivljenik od početka 2019. uredno plaćao obvezu uzdržavanja proizlazi da je utvrđeno u nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2024. neplaćena obveza uzdržavanja za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2021. koja iznosi 9.563,47 eura podmirena. Stoga je uzimajući u obzir iskaz OJ preostali dug okrivljenika za obveze uzdržavanja dospjele za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2021. utvrđen kao razlika između utvrđeno duga u nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2024. u iznosu od 11.707,10 eura i sadržane obveze uzdržavanja za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2021. u iznosu od 9.563,47 eura u utvrđenom preostalom dugu.
9.3. Stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić je u čistopisu nalaza i dopune nalaza i mišljenja od 19. veljače 2025. navela da čistopis nalaza obuhvaća izračun preostalog duga koji se odnosi na razdoblje do 31. prosinca 2018. i raspored uplata na način da su iz izvršenih ustezanja s računa okrivljenika temeljem ovosudne presude broj P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018. u razdoblju od 4. studenog 2019. do 24. studenog 2020. zatvorene obveze koje se odnose na dospjele obroke uzdržavanja do 31. prosinca 2018., a izvršenim uplatama u razdoblju od 22. svibnja 2019. do 2. srpnja 2021. obveza koja se odnosi na dospjele obroke uzdržavanja za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2021. Vještakinja navodi da je dospjela obveza uzdržavanja okrivljenika u razdoblju od 20. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018. ukupno iznosi 16.298,34 eura od čega obveza za uzdržavanje za mldb. ZJ iznos 8.937,86 eura, a obveza uzdržavanja za mldb. RJ iznosi 7.360,48 eura. Za to razdoblje je okrivljeniku ustegnu s računa u razdoblju od 4. studenog 2019. do 24. studenog 2020. iznos od 3.943,71 eura, od čega su zatvorene obveze uzdržavanja za ZJ u iznosu od 2.158,75 eura, a za mldb. RJ u iznosu od 1.784,96 eura. Na temelju podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu od 20. rujna 2024. plaćena je obveza za uzdržavanje mldb. RJ u iznosu od 2.386,19 eura. Preostali dug okrivljenika za obveze uzdržavanja dospjele za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018. iznosi 9.968,44 eura i odnosi se na obvezu uzdržavanja za ZJ u iznosu od 6.779,11 eura, te za mldb. RJ u iznosu od 3.189,33 eura.
10. Dakle, stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić je na temelju priložene financijske dokumentacije u spisu, te iskaza svjedokinje OJ, utvrdila da je preostali dug optuženika UJ za obveze uzdržavanja koje su dospjele za razdoblje od 20. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2018., u iznosu od 9.968,44 eura, a odnose se na obvezu uzdržavanja za ZJ u iznosu od 6.779,11 eura, i obvezu uzdržavanja za mldb. RJ u iznosu od 3.189,33 eura.
11. Stanke nisu prigovarale ovakvom matematičkom izračunu dospjelih i plaćenih obveza uzdržavanja malodobne djece, već je obrana isticala da okrivljenik nije u obvezi platiti uzdržavanje za razdoblje od 20. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2018., jer su okrivljenik i OJ kao roditelji i njihova zajednička djeca živjeli zajedno i zajedno su doprinosili za kućanske potrebe, da je okrivljenik kupovao i hranu i što je potrebno za djecu, a od početka 2019., pa nadalje, a od kada je postao pravomoćni postupak razvoda i od kada se okrivljenik odselio, okrivljenik je redovito plaćao alimentaciju.
12. Svjedokinje ZJ i OJ su potvrdile da su svi zajedno živjeli u zajedničkom kućanstvu do odluke o razvodu braka, s time da je OJ navela da su svi zajedno živjeli do kraja 2018. godine, nakon čega se s djecom odselila i ponovno se vratila u kuću oko Božića 2019., a u 2020. okrivljenik je jedno vrijeme bio u zatvoru i potom na terenu u Parizu i u Italiji, a u siječnju 2021. je otišla s djecom. Svjedokinja ZJ navela je da su svi zajedno živjeli do ljeta 2019., a okrivljenik je naveo da su živjeli zajedno do 29. ili 30. siječnja 2021. S obzirom na ovakve kontradiktorne iskaze do kad su okrivljenik i OJ živjeli zajedno s djecom, sud je prihvatio kao logičan i objektivan iskaz svjedokinje OJ, jer je njezin iskaz djelomično potvrđen iskazom svjedokinje ZJ, a i okrivljenik navodi da su zajedno živjeli do kraja siječnja 2021., dok svjedokinja OJ u konačnici i potvrđuje da se konačno i za stalno odselila od okrivljenika do kraja siječnja 2021. Presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018., postala je pravomoćna i ovršna 7. prosinca 2018., ali okrivljenik navodi da je za tu presudu saznao u 2020. jer nije nikad primio presudu jer mu je OJ nije predala. No, svjedokinja OJ je navela da je okrivljenik od početka 2019. pa nadalje plaćao uzdržavanje djece. Valja istači da je presuda Općinskog suda u Varaždinu P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018., pravomoćna i ovršna 7. prosinca 2018., zbog čega sud nije u ovom postupku utvrđivao je li je okrivljenik primio ili nije, je li znao za nju ili nije znao, to tim više što je platio uzdržavanje od početka 2019., pa nadalje.
13. Dakle, s obzirom je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik od početka 2019., pa nadalje plaćao i platio dužno uzdržavanje, prema iskazu svjedokinje JJ proizlazi da je okrivljenik plaćao uzdržavanje u tom razdoblju, stoga nisu točni navodi iz optužnice da okrivljenik u razdoblju od početka siječnja 2019. do 30. lipnja 2021. nije platio uzdržavanje, jer je isto plaćeno, a to potvrđuje i svjedokinja OJ. Što se tiče razdoblja od 20. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018. valja istači da su svjedokinje OJ i ZJ suglasno navele da su u tom razdoblju svi zajedno živjeli u zajedničkom kućanstvu, u tom razdoblju je okrivljenik, koji je bio u radnom odnosu, doprinosio za zajedničko kućanstvo i potrebe djece, stoga je mišljenje suda da na strani okrivljenika za to razdoblje ne postoji namjera ne plaćanja uzdržavanja, jer je okrivljenik financijski brinuo o djeci. Svjedokinja OJ je navela da ne želi da se prizna u uzdržavanje to što je okrivljenik doprinosio za potrebe zajedničkog kućanstva i za potrebe djece u tom razdoblju kad su živjeli zajedno, međutim, sud smatra da je okrivljenik time ipak doprinosio za potrebe djece, dakle, financijski se brinuo o njima i skrbio je o njima, te sud smatra da u tom razdoblju okrivljenik nije imao namjeru ne plaćati uzdržavanje, jer je na ovakav opisani način financijski doprinosio za djecu, ali svjedokinja OJ se nije mogla izjasniti koliko je to iznosilo, no svjedokinja ZJ je izjavila da je okrivljenik imao veća primanja od majke i više je doprinosio za kućanstvo, plaćajući režije, svakodnevne troškove i za potrebe djece. Točno je, da je okrivljenik prema presudi bio u obvezi platiti dospjele iznose odjednom u roku od 15 dana, te to nije učinio, ali je prema mišljenju ovog suda, takvo ne plaćanje građansko pravni odnos, a ne pitanje kaznene odgovornosti jer je okrivljenik u razdoblju od 20. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018. živio u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i djecom, te tada doprinosio za potrebe kućanstva i djece, a za razdoblje od siječnja 2019. do 30. lipnja 2021., pa i nadalje okrivljenik plaćao uzdržavanje, to tim više što je prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje i u tom razdoblju, putem ovrhe bio plaćen iznos od 3.943,71 eura, te je time preostao dug u ukupnom iznosu od 6.779,11 eura. Naime, stalna sudska vještakinja je navela da je za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 7. prosinca 2018. ukupna obveza iznosila 16.298,34 eura, od čega je u razdoblju od 4. studenog 2019. do 24. studenog 2020. uplatio iznos od 3.943,71 eura putem ovrhe, i na temelju podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu od 20. rujna 2024 plaćena je obveza u iznosu od 2.386,19 eura, slijedom čega je za razdoblje od 20. kolovoza 2015. do 7. prosinca 2018. preostala ukupna obveza u iznosu od 9.968,44 eura.
14. Sud je povjerovao iskazima svjedoka OJ i ZJ u dijelu u kojem su njihovi iskazi podudarni i suglasni priloženoj materijalnoj dokumentaciji, dok je manje nepodudarnosti pripisao proteku vremena i ne sjećanju, ali je njihove iskaze kao cjelinu ocijenio uvjerljivim i istinitim. Sud je povjerovao obrani optuženika u dijelu u kojem je njegova obrana suglasna materijalnoj dokumentaciji, a u preostalom dijelu je njegova obrana ocijenjena kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Sud je priloženu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu.
15. Zbog svega navedenog, nije utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo
– povreda dužnosti uzdržavanja – na način kako je opisano u optužnici, dakle, nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo kojim se tereti. Naime, iako sporno kazneno djelo čini onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, sud smatra da je u konkretnom predmetu okrivljenik doprinosio za uzdržavanje djece do siječnja 2019. time što je živio u zajedničkom kućanstvu s djecom i financijski brinuo o njima, jer je doprinosio za plaćanje režija, svakodnevnih potreba u kućanstvu i potrebe djece, kao i majka djece, iako tada još nije donesena odluku o visini uzdržavanja, a što nije niti sporno, a od siječnja 2019. je plaćao uzdržavanje djece, s time da je od podnošenja sporne kaznene prijave plaćao uzdržavanje na način kako je to određeno sudskom odlukom. Stoga sud nije utvrdio da bi okrivljenik počinio kazneno djelo, jer nije dokazano da bi isti postupao s namjerom da ne plaća uzdržavanje, već je smatrao da je time što je živio s djecom i suprugom u zajedničkom kućanstvu i doprinosio za svakodnevne životne potrebe cijele obitelji, pa tako i za djecu, doprinosio za uzdržavanje djece, a od početka 2019., pa nadalje doprinosi za djecu, plaćanjem uzdržavanja prema presudi. Sama činjenica ne plaćenog iznosa uzdržavanja po presudi ovog suda pod brojem P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018., postala je pravomoćna i ovršna 7. prosinca 2018., a prema kojoj je bio dužan platiti dospjele iznose uzdržavanja odjednom u roku od 15 dana, je građanskopravni odnos, to tim više što je oko polovice tog iznosa i plaćeno, a preostali iznos će oštećenici i naplatiti ovršnim putem.
16. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, obzirom je optuženik oslobođen optužbe.
U Varaždinu 9. travnja 2025.
SUDAC ZA MLADEŽ:
Snježana Lukač-Keretić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, pismeno putem ovog suda u dovoljnom primjerka, a o kojoj žalbi odlučuje županijski sud.
O tome obavijest:
1. ODO Varaždin na broj KOz-DO-58/2021
2. Optuženi UJ,
3. Branitelj Dragoslav Zuber, odvjetnik iz Varaždina,
4. Opunomoćenica oštećenika Sara Lacko, odvjetnica iz Varaždina.
