Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

Kzd-56/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje za mladež Marine Bušbaher Oberkirš, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Ružice Krstonošić i Franje Džanka, kako članova vijeća, uz sudjelovanje Tee Rupert, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČU, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u nastavku KZ-a/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-157/2019 od 17.listopada 2019., na raspravni održanoj dana 2. travnja 2025. u prisutnosti i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Angele Božinović, okrivljenika osobno uz branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka, opunomoćenika oštećenika Hrvoja Grubeše, odvjetnika iz Osijeka, a javno objavljene dana 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. okrivljeni ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], sina Č i P, rođene ČU, rođenog **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, stolara sa završenom srednjom školom, neoženjenog, bez djece, neosuđivanog, brani se sa slobode,

k r i v  j e

što je

1. točno neutvrđenog dana u mjesecu kolovozu ili rujnu 2017. u Budrovcima, u kućici pored poljskog puta, u cilju zadovoljenja spolnog nagona, znajući da dijete PU (rođena **.**.2004.) nema navršenih petnaest godina života, s njom spolno općio na način da ju je obnažio i svoj spolni organ stavio u njen spolni organ,

2. točno neutvrđenih dana u listopadu 2017. između Đakova i Budrovaca, kod deponije, u cilju zadovoljenja spolnog nagona, znajući da dijete PU (rođena **.**.2004.) nema navršenih petnaest godina života, s njom spolno općio u dva navrata, u osobnom vozilu i kod voćnjaka, na način da je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ,

3. točno neutvrđenog dana u travnju 2018., prije Uskrsa, u Budrovcima, na poljskom putu kod groblja, u šumi i u kući, u cilju zadovoljenja spolnog nagona, znajući da dijete PU (rođena **.**.2004.) nema navršenih petnaest godina života, u tri navrata s njom spolno općio na način da je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ,

II. dakle, izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina,

čime je počinio kaznena djela spolnim zlostavljanjem i iskorištavanjem djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavku 1. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11.

III. pa se okrivljenom RU za navedeno kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 158.stavka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

za navedeno kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 158.stavka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

za navedeno kazneno djelo pod točkom 3. na temelju članka 158.stavka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

pa se okrivljeni ČU na temelju članka 51.stavka 1. i 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca

a uz daljnju primjenu članka 57. stavka 1., 2., 4., 5 i 6. KZ/11, prema okrivljenom HU

i z r i č e  s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 7 (sedam) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, neće izvršiti ukoliko okrivljeni ČU u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe članka 56., 58., 62.,

63. i 64. KZ/11.

V. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećena IU putem roditelja i zakonskog skrbnika s imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se u građansku parnicu.

VI. Na temelju članka 148.stavka 6. u svezi člankom 145.stavkom 2.točke 6. ZKP/08 okrivljeni ČU oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom pod br. KMP-DO- 157/2019 od 17. listopada 2019.godine, optužilo je okrivljenog ČU da je počinio kazneno djelo spolnim zlostavljanjem i iskorištavanjem djeteta-spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina, opisano i kažnjivo po članku 158.stavak 1. KZ/11, u svezi članka 51.KZ/11.

2. Vijeće je, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, po službenoj dužnosti djelomično izmijenilo činjenični opis optužnice u točki 3., a na način kao u izreci presude.

3. Pozvan da se očituje o optužbi da li se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti optužbom okrivljeni ČU se očitovao da se ne smatra krivim.

4. Tijekom dokaznog postupka vijeće je ispitalo vještake Katarinu Dodik Ćurković i Dunju Baraban, pročitalo iskaze svjedoka ŽU, ŠU i OU, zapisnik o ispitivanju maloljetne oštećene PU s transkriptom, psihologijski i psihijatrijski nalaz i mišljenje za oštećenicu, te ispitalo okrivljenika.

5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

6.U svojoj obrani okrivljeni ČU je naveo da nije točno ništa od ovog za što ga se tereti. Naime, maloljetnu oštećenu samo površno poznaje, te ju je samo jednom povezao iz grada. Ne zna zašto bi ona njega teretila za ovakva teška kaznena djela. Nakon toga je otišao u Njemačku, a sa oštećenom, osim što ju je jednom povezao, nije imao nikakvih drugih kontakata. Bili su samo prijatelji na Facebooku.

6.1.Na raspravi 2. travnja 2025. okrivljenik se branio suglasno.

7. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenika, ovo vijeće nalazi za utvrđeno i dokazano da je okrivljeni ČU počinio tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, a sve na štetu maloljetne PU, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

8. Naime, vijeće nije prihvatio materijalnu obranu okrivljenika u kojoj isti poriče počinjenje kaznenog djela, obzirom da takvu obranu smatra neistinitom i usmjerenom jedino na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a suprotnu izvedenim dokazima koji ukazuju da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na opisani način.

9. Da je okrivljeni ČU počinio terećena kaznena djela upravo na opisani način, nesporno je utvrđeno iz iskaza maloljetne oštećene PU koja je na dokaznom ročištu kod suca istrage navela da okrivljenog BU poznaje godinu i pol dana. Upoznali su se preko „Facebooka“, bio je iz susjednog sela, a ČU poznaje i njenog tatu, tako da je znao gdje živi i koliko godina ima, odnosno tada je znao da je imala dvanaest, dvanaest i pol godina. Znao je sve o njoj, gdje živi, kuda ide. Upoznala ga je u ljeto 2017. godine. Negdje u kolovozu ili rujnu 2017. bila je s prijateljicom EU u kafiću u [adresa]. ČU je došao do njih i popričali su. Zajedno s prijateljicom otišla je do trgovine koja je bila zatvorena, a on je došao za njima biciklom. Ona je isto tako bila biciklom, pa su otišli do neke lenijice, kuće, koja je imala krevet unutra. Ušli su u tu kuću, na krevet, a on ju je počeo dirati po grudima i spolnom organu te su imali spolni odnos koji je trajao deset minuta, a njegov spolni organ je ušao u njezin spolni organ. Potom, negdje u listopadu 2017., šetala je, a ČU je došao osobnim vozilom. Bila je kod mosta kada se ide prema [adresa], a sreli su se između mosta i deponije. Zaustavio je osobno vozilo, pričali su, pitao ju je hoće li ući u auto, a ona je rekla da može i ušla je. Potom su otišli autom na deponiju, a u autu ju je poljubio. Prešao je na suvozačevo mjesto na kojem je ona sjedila, stavio je zaštitu i stavio svoj spolni organ u njen spolni organ. Spolni odnos trajao je dvije-tri minute. Deponija se nalazi kod [adresa], prema [adresa]. Idući put se ponovno šetala cestom kroz polje, a ČU je išao biciklom od Budrovaca prema gradu. Sreli su se, otišli na deponiju, skinula jaknu, pa su otišli gore prema deponiji, negdje gdje ima neko drveće kao voćnjak. Raširio je jaknu i imali su spolni odnos, tako da je njegov spolni organ bio u njenom spolnom organu. Drugi i treći spolni odnosi su bili na deponiji u listopadu 2017. godine, početkom listopada 2017., a idući prije Uskrsa 2018. godine. S VU se našla kod Budrovačkog groblja, on je došao taksijem. Dan prije Uskrsa i to oko pet ili šest sati navečer, otišli su kod groblja na leniju za polje, u neku šumu gdje je bila klupica. Dirao ju je za grudi i spolni organ, skinuo ju je, legao na pod i povukao na sebe. Pokušala se odmaknuti, ali ju je držao za ruku oko struka. Imala je s njim spolni odnos nekih desetak minuta. Ustala se kao i on, prislonio ju je uz drvo, uhvatila se za drvo pa su ponovno imali spolni odnos na način da je njegov spolni organ bio u njenom. Nije htjela imati spolni odnos. Pozvao je taksi koji ih je dovezao u kuću u [adresa] kod njegovog prijatelja. Bilo je osam sati navečer, u kući su bili do pola jedanaest i također su imali spolni odnos, nakon čega je pozvao taksi i rekao joj da može ići kući, te je platio taksi. Nakon prvog spolnog odnosa o tome nije nikome pričala, jer se bojala budući je čovjek s kojim je imala spolni odnos imao trideset i dvije godine, a ona dvanaest, a bilo ju je i sramota.

10. Vijeće je u cijelosti prihvatilo iskaze maloljetne oštećene PU, smatrajući isti istinitim, jasnim i uvjerljivim.

11. Radi utvrđivanja vjerodostojnosti iskaza maloljetne PU i eventualne sklonosti konfabulaciji, vijeće je provelo psihologijsko vještačenje oštećene, kao i kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje po vještacima psihologu Dunji Baraban i psihijatru Katarini Dodig-Ćurković.

12. Vještak psiholog Dunja Baraban je u svom prvom nalazu i mišljenju zaključila da je maloljetna oštećenica aktualno sposobna vjerodostojno iskazivati o doživljenim inkriminacijama, bez sugestibilnosti i bez konfabulacije, u bitnim dijelovima konkretnih slučajeva. Njezini opisi konkretnih inkriminacija su kod vještaka psihologa sadržajno valjani i karakteristični za opise stvarnih, a ne izmišljenih iskustava. Njezine izjave ranije na sudu u pogledu svih događaja ispunjavaju dovoljno kriterija koji govore u prilog autentičnom iskustvu.

13. Ispitana na raspravi vještak psiholog Dunja Baraban je ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja te dodala da je oštećena drugačije emocionalno doživjela događaje pod točkama 1. i 2., a drugačije događaje pod točkom 3. Taj događaj pod točkom 3. je bio za nju vrlo emocionalno nabijen i relevantan, odnosno traumatičan, dok je događaje iz točke 1. i 2. doživjela neutralno. Smatra da, ukoliko bi se provodilo i psihijatrijsko vještačenje oštećene, te eventualno kombinirano vještačenje, njen nalaz se ne bi promijenio. Navela je da je uzela u obzir i psihičko stanje oštećenice i njezine probleme i mentalno zdravlje, te uzimajući u obzir sve to, ostaje kod toga da to nije bilo od utjecaja na nalaz, odnosno njezinu sposobnost vjerodostojnog iskazivanja.

14. U dopuni svog nalaza prilikom kombiniranog vještačenja vještak psiholog Dunja Baraban je navela da je oštećene sposobna valjano iskazivati o predmetnoj inkriminaciji. Ona u tri navrata u vremenu od pet godina jednako opisuje centralne elemente događaja, ali i one specifične, za koje je malo vjerojatno da je osoba sposobna producirati tijekom protoka vremena, ukoliko ih nije stvarno doživjela. Opisana predmetna inkriminacija ˝pred Uskrs˝ je za oštećenu bila traumatski događaj uz koji trpi visoku razinu različitih psiholoških smetnji od kojih dominiraju simptomi anksioznosti, problemi na području spolnosti i maladaptivna ponašanja kojima nastoji smanjiti napetost i neugodne osjećaje.

15. Ispitana na raspravi vještak psiholog Dunja Baraban je ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja te dodala da tijekom vještačenja oštećena neke inkriminacije njoj kao vještaku nije iznijela ili ih je navela vrlo oskudno tako da te njeni opisi njoj nisu bili dostupni u smislu provođenja sadržajne analize događaja. S tim u vezi je u prvom vještačenju analizirala sadržaj njezinih izjava koje je dala na sudu te analize su kako je navela u prvom nalazu zadovoljile kriterije autentičnosti. Prema njezinoj analizi sadržaja opisa svih predmetnih događaja i ne nalaženjem elemenata sugestibilnosti i motivacije za lažnim optuživanjem okrivljenog su te njeni opisi okarakterizirani u skladu s kriterijima vjerodostojnosti. U svom prvom nalazu navela je da je imala na uvid iskaz svjedoka OU. Dakle, iz te izjave svjedokinje proizlazi da je ona imala spolne odnose, a isto tako i da je navela da je bila situacija doživljaja silovanja s okrivljenim, ta izjava svjedokinje ne mijenja ništa njezinu ocjenu o sposobnosti oštećene o mogućnosti iskazivanja. Pitala ju je o drugim spolnim iskustvima gdje je ona potvrdila da je imala odnosno da je prvi puta bilo s dečkom jedan do dva mjeseca prije toga i nije bilo silovanje.

16. Vještak psihijatar Katarina Dodik Ćurković je u svom nalazu i mišljenju zaključila da IU u predmetnom vještačenju nije pokazivala sklonost sugestibilnosti, eventualna konfabulacija se može pripisati protoku vremena od samog predmetnog događaja, višegodišnji protok vremena od kada se događaj dogodio, prolongiranost samog sudskog spora, psihička reakcija koja ukazuje da je traumatizirana dok iskazuje o onome što joj se dogodilo, potiskivanje kao način da zaboravi na sam događaj, opterećenost sadašnjim životnim okolnostima jer je razdvojena od mlt. djeteta koje je u dobi od 9. mjeseci i primarno je sada usmjerena na tu situaciju i kako će dalje moći viđati dijete, činjenica da se događaj dogodio kada je bila praktički u fazi tek ulaska u pubertet, a da je sada postala majka i da se nastoji potpuno se „psihički distancirati“ od tog iskustva kao mehanizam obrane da pokuša nastaviti dalje sa svojim životom, međutim i dalje jasno opisuje centralne događaje predmetnog događaja. IU i dalje trpi posljedice traumatskog događaja u vidu anksiozno-depresivne kliničke slike, posttraumatskog stresnog poremećaja i dominaciju i njezinih crta ličnosti (emocionalno labilnija, granična, ovisnička ) uz izraženu anksioznost, pojavu paničnih ataka, smetnje sa snom i sa apetitom, uz poteškoće na planu interpersonalnih odnosa i na planu majčinstva.

17. Ispitana na raspravi vještak Katarina Dodik Ćurković je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te dodala da je imala na uvid izjave svjedoka s tim da njezin nalaz nije bio usmjeren na vjerodostojnost iskaza jer to sud od nje nije tražio vezano za iskaz svjedoka teta navedeno može i ne mora biti istinito po nivo(čula rekla kazala) tako da navedeno nije utjecalo na njezino zaključno mišljenje iz razloga što na stranici 21 uredno je iz intervjua dobila podatke o navodnim spolnim aktivnostima od njezino izrazito rane školske dobi ističe da ima određena spolna iskustva s dobi od 11 godina opisuje neke partnere koji također su bili stariji od nje znači netočan je navod da vještakinja u svom nalazu nije uzela u obzir međutim ističe da ovdje govorimo o djetetu dobi 10 odnosno 11 godina, a u predmetnom događaju 12 godina koje je u skladu sa svojom emocionalnom kognitivnom razvoju zrelošću i kapacitetom da razumije takvu prirodu traumatskog iskustva, zasigurno nije mogla ili nije ni trebala odmah pokazivati određene promjene u svom funkcioniranju s obzirom da iz iskustva s iskustvima te prirode ne govori javno, često su tajna te ne smatra da možemo kvantitativno pozicionirati intenzitet traumatskim iskustva, posebno što ovdje govorimo o posljedicama ciljano opisanih traumatskih iskustava od konkretne osobe i u konkretnim događajima tako ne smatra da je ovaj podatak eventualno imala iskustva spolne prirode relevantan za njezin zaključak. Još jednom ističe primarnu dob djeteta u vrijeme kada su sve svi događaji događali. Dijete u bilo kojem obliku situaciju nije kapacitirano na bilo koji način stupiti svojevoljno i da prepoznaje rizike takvog ponašanja prema tome zna se i zakonski kada se tolerira ili kada se prihvaća stupanje u spolne odnose, a ovdje govorimo o dobi djeteta koje ne može procijeniti ozbiljnost situacije nema dovoljno znanja u takvim akcijama nema razvijenu zrelost da procjenjuje posljedice takvog ponašanja i također moramo uzeti u obzir u poziciju moći gdje odrasla osoba ima značajno veću moć u odnosu na dijete pa na bilo koji način dijete ne može preuzeti odgovornost, osjećaj krivnje ili bilo kakav drugi obrazac negativnog ponašanja s obzirom primarno na nisku kronološku dob, nerazvijenost emocionalnih reakcija, razine kognitivne zrelosti, procjene rizike obrasca ponašanja i prirode samog traumatskog događaja koji je predmet ovog vještačenja.

18. Vijeće je u cijelosti prihvatilo psihologijski nalaz i mišljenje vještaka Dunje Baraban, kao i psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka Katarine Dodig-Ćurković, obzirom su isti dani u skl-adu sa visokim pravilima struke.

19. Dakle, nesporno je vještačenjem utvrđeno da maloljetna oštećena PU nije sklona konfabulaciji, da je sposobna vjerodostojno iskazivati o proživljenim događajima. Također nije utvrđeno da bi ista bila pod utjecajem ikoga za neistinito izjavljivanje.

20. Stoga nije točno, po mišljenju vijeća, da bi oštećeno dijete lagalo i izmislilo događaje, maloljetna oštećenica je kritičnih događaja bila tek dijete sa navršenih svega dvanaest godina života, a što je okrivljenik znao i bio svjestan. Unatoč tome isti je, a radi zadovoljenja svog spolnog nagona, s njom u tri navrata izvršio spolne odnose. Za naglasiti je da je okrivljenik imao više od trideset godina kada je spolno općio sa djetetom od dvanaest godina, a ne zna niti objasniti zbog čega bi ga oštećeno dijete od dvanaest godina, koju je samo površno poznavao i nije imao nikakvu komunikaciju, neistinito optužila za tako teška kaznena djela.

21. Da je okrivljeni ČU počinio terećena kaznena djela nesporno je utvrđeno i iz iskaza ispitanih svjedoka, roditelja maloljetne oštećenice, ŠU i ŽU, a koje iskaze je vijeće u cijelosti prihvatilo smatrajući iste istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitnom sukladnim, kako međusobno, tako i osobito sa iskazom maloljetne IU.

22. Naime, svjedokinja ŠU je u svom iskazu navela da je njena kćerka nakon događaja došla kući i bila sva izvan sebe, rezala se žiletom po rukama, tada joj je ispričala da ju je okrivljenik „silovao“. Rekla joj je da se radi o RU, te su onda to otišle prijaviti policiji. Oštećena je bila u jako lošem psihičkom stanju i morali su ju voditi psihologu. To se dogodilo prije Uskrsa, a oštećena je tada imala dvanaest godina.

23. Da je iskaz navedene svjedokinje istinit utvrđeno je i psihijatrijskim nalazom i mišljenjem iz kojega je razvidno da oštećena PU i danas još trpi posljedice traumatskog događaja.

24. Također je i svjedok ŽU potvrdio da mu je supruga ispričala prije par godina da joj je oštećena rekla da ju je okrivljenik „silovao“, iako sam svjedok o tome neposrednih saznanja.

25. Vijeće je također prihvatilo i iskaz svjedokinje OU, koja, doduše nije imala saznanja o konkretnim događajima, ali je jasno potvrdila da su okrivljenik i maloljetna oštećenica bili u međusobnim odnosima i vezi, jer je vidjela njihovu međusobnu komunikaciju, odnosno uhvatila je maloljetnu oštećenu u dopisivanju sa okrivljenikom putem messengera. Ovo jasno ukazuje na neistinitost obrane okrivljenika da maloljetnicu poznaje samo površno, te da ju je samo jednom povezao iz grada. Također je svjedokinja navela da joj je PU rekla da je imala spolni odnos sa okrivljenikom.

26. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik do sada nije pravomoćno osuđivan.

27. Obzirom na sve naprijed navedeno, vijeće smatra da je okrivljeni ČU u inkriminirano vrijeme bio svjestan svojih djela i htio njihovo počinjenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom, stoga vijeće nalazi da su se u njegovim radnjama ostvarila sva bitna obilježja tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina, opisano i kažnjivo po članku 158.stavak 1. KZ/11, pa ga je vijeće za navedena kaznena djela i oglasilo krivim.

28. Naime, vijeće smatra da je oštećena maloljetna PU jasno, vjerodostojno i istinito iskazivala i opisala događaje koje je proživjela od strane okrivljenog ČU. Bila je dijete ispod petnaest godina kada je okrivljenik u tri navrata imao spolne odnose, a radi zadovoljenja svog spolnog nagona.

29. Stoga je u cijelosti neistinita obrana okrivljenika da je oštećenu poznavao samo površno, te da ju je samo jednom povezao, a osim toga nije s njom imao nikakvu komunikaciju, a upravo suprotno dokazano je tijekom ovog kaznenog postupka.

30. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljenik počinio kaznena djela, okolnosti u kojima ih je činio, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

31. Na taj način vijeće je olakotno imalo u vidu činjenicu da okrivljenik do sada nije pravomoćno osuđivan, dok otegotno nije našao ništa odlučujuće.

32. Cijeneći naprijed navedene olakotne okolnosti, vijeće je okrivljenom RU za navedena kaznena djela, na temelju odredbe članka 158. stavak 1. KZ/11utvrdilo kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za svako djelo ponaosob, te ga osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, te uz daljnju primjenu članka 57. stavka 1., 2., 4., 5. i 6 KZ/11. prema okrivljenom RU izrekao djelomično uvjetnu osudu tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 7 (sedam) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni ČU u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenih djela i počinitelja.

33. Obzirom na dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, te uzevši u obzir i činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela prošlo više od sedam godina, ovo vijeće smatra da će se u konkretnom slučaju izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom dovoljno djelovati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, te će se u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja.

34. Iako je vijeće okrivljenika oglasilo krivim, oslobodilo ga je plaćanja troškova kaznenog postupka smatrajući da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marina Bušbaher Oberkirš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na br.KMP-DO-158/19

2. okrivljeni ČU

3. branitelj okrivljenika Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka

Nakon pravomoćnosti

4. Sudac izvršenja