Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-539/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2240/2019-45 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko bank d.d. Zagreb i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2019-45 od 2. svibnja 2024., u dijelu pod st. II., st. III., st. IV. i st. V. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
'' I. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 2. Odnos na temelju duga, potraživanja i pravna osnova Ugovora o kreditu broj 5140030250-69800010934/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:
-članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:"Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske, te odluke Kreditnog odbora Podružnice Virovitica odobrava stambeni kredit u iznosu od 42.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti od kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 3. Ispunjenje, Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće Ugovora o kreditu broj 5140030250-69800010934/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:
-članak 3.4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:"Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", te čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:" Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana za određenu valutu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru....
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da isplati tužiteljici ĆS iznos od 9.329,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose (EUR):
- 10,84 EUR od 11.09.2007. pa do isplate
- 10,63 EUR od 11.10.2007. pa do isplate
- 10,71 EUR od 09.11.2007. pa do isplate
- 10,73 EUR od 10.12.2007. pa do isplate
- 10,88 EUR od 10.01.2008. pa do isplate
- 11,04 EUR od 12.02.2008. pa do isplate
- 11,22 EUR od 12.03.2008. pa do isplate
- 11,07 EUR od 10.04.2008. pa do isplate
- 10,87 EUR od 09.05.2008. pa do isplate
- 10,90 EUR od 11.06.2008. pa do isplate
- 10,82 EUR od 10.07.2008. pa do isplate
- 10,72 EUR od 08.08.2008. pa do isplate
- 10,85 EUR od 11.09.2008. pa do isplate
- 11,16 EUR od 10.10.2008. pa do isplate
- 16,37 EUR od 07.11.2008. pa do isplate
- 17,99 EUR od 12.12.2008. pa do isplate
- 31,45 EUR od 12.01.2009. pa do isplate
- 36,40 EUR od 12.02.2009. pa do isplate
- 39,82 EUR od 12.03.2009. pa do isplate
- 30,21 EUR od 10.04.2009. pa do isplate
- 37,48 EUR od 11.05.2009. pa do isplate
- 35,29 EUR od 10.06.2009. pa do isplate
- 36,55 EUR od 10.07.2009. pa do isplate
- 32,99 EUR od 13.08.2009. pa do isplate
- 35,48 EUR od 10.09.2009. pa do isplate
- 32,84 EUR od 09.10.2009. pa do isplate
- 34,11 EUR od 10.11.2009. pa do isplate
- 34,50 EUR od 10.12.2009. pa do isplate
- 41,01 EUR od 11.01.2010. pa do isplate
- 45,36 EUR od 10.02.2010. pa do isplate
- 43,88 EUR od 11.03.2010. pa do isplate
- 50,67 EUR od 09.04.2010. pa do isplate
- 53,32 EUR od 10.05.2010. pa do isplate
- 62,76 EUR od 10.06.2010. pa do isplate
- 70,81 EUR od 09.07.2010. pa do isplate
- 60,79 EUR od 10.08.2010. pa do isplate
- 76,23 EUR od 12.10.2010. pa do isplate
- 69,47 EUR od 10.11.2010. pa do isplate
- 90,02 EUR od 10.12.2010. pa do isplate
- 100,37 EUR od 10.01.2011. pa do isplate
- 91,22 EUR od 10.02.2011. pa do isplate
- 92,56 EUR od 10.03.2011. pa do isplate
- 82,78 EUR od 11.04.2011. pa do isplate
- 84,79 EUR od 10.05.2011. pa do isplate
- 106,94 EUR od 10.06.2011. pa do isplate
- 110,05 EUR od 26.07.2011. pa do isplate
- 134,56 EUR od 10.08.2011. pa do isplate
- 125,67 EUR od 09.09.2011. pa do isplate
- 111,80 EUR od 11.10.2011. pa do isplate
- 107,18 EUR od 10.11.2011. pa do isplate
- 105,69 EUR od 12.12.2011. pa do isplate
- 110,66 EUR od 10.01.2012. pa do isplate
- 116,14 EUR od 10.02.2012. pa do isplate
- 116,31 EUR od 09.03.2012. pa do isplate
- 112,86 EUR od 10.04.2012. pa do isplate
- 114,26 EUR od 10.05.2012. pa do isplate
- 116,32 EUR od 12.06.2012. pa do isplate
- 114,10 EUR od 10.07.2012. pa do isplate
- 114,29 EUR od 06.08.2012. pa do isplate
- 112,25 EUR od 10.09.2012. pa do isplate
- 108,47 EUR od 10.10.2012. pa do isplate
- 113,08 EUR od 09.11.2012. pa do isplate
- 114,75 EUR od 07.12.2012. pa do isplate
- 114,08 EUR od 09.01.2013. pa do isplate
- 107,35 EUR od 08.02.2013. pa do isplate
- 112,02 EUR od 11.03.2013. pa do isplate
- 113,09 EUR od 10.04.2013. pa do isplate
- 110,99 EUR od 10.05.2013. pa do isplate
- 104,78 EUR od 10.06.2013. pa do isplate
- 100,93 EUR od 10.07.2013. pa do isplate
- 104,35 EUR od 09.08.2013. pa do isplate
- 106,70 EUR od 11.09.2013. pa do isplate
- 112,71 EUR od 10.10.2013. pa do isplate
- 109,40 EUR od 12.11.2013. pa do isplate
- 110,88 EUR od 12.12.2013. pa do isplate
- 112,09 EUR od 08.01.2014. pa do isplate
- 102,94 EUR od 10.02.2014. pa do isplate
- 105,29 EUR od 10.03.2014. pa do isplate
- 104,09 EUR od 10.04.2014. pa do isplate
- 101,74 EUR od 12.05.2014. pa do isplate
- 100,68 EUR od 12.06.2014. pa do isplate
- 101,15 EUR od 11.07.2014. pa do isplate
- 104,10 EUR od 07.08.2014. pa do isplate
- 107,11 EUR od 11.09.2014. pa do isplate
- 106,84 EUR od 10.10.2014. pa do isplate
- 108,36 EUR od 11.11.2014. pa do isplate
- 110,53 EUR od 11.12.2014. pa do isplate
- 109,65 EUR od 12.01.2015. pa do isplate
- 110,88 EUR od 10.02.2015. pa do isplate
- 110,88 EUR od 11.03.2015. pa do isplate
- 2.540,29 EUR od 11.04.2015. pa do isplate s time da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007.g. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 1.1.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d da naknadi tužiteljici ĆS troškove parničnog postupka u iznosu od 3.414,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 2.svibnja 2024.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.''
2. Protiv te presude, u dijelu pod st. II., st. III., st. IV. i st. V. izreke žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu promjenjive kamatne stope i vezivanje obveze korisnika kredita za CHF na dan dospjelosti svakog anuiteta kredita te restitucijski zahtjev tužiteljice po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Tuženik svojom ocjenom izvedenih dokaza i svojim pravnim shvaćanjima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.
7. Pravilno je prvostupanjski sud sporni odnos među strankama razmotrio prema pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tim pravilima u kontinuitetu je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03 i čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – ZZP/07), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07), da odredbe ugovora koje prema zakonu ili sporazumu stranaka moraju biti sastavljene u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (čl. 85. ZZP/03 i čl. 100. ZZP/07), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP/03 i čl. 101. ZZP/07) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. ZZP/07).
8. Direktivom 93/13/EEZ utvrđeni su ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi: da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (čl. 3. st. 1.) i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu čl. 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (čl. 3. st. 2.).
9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 502.c ZPP budući da se tužitelj pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pa presuda ne mora sadržavati razloge o odlučnim činjenicama koje su predstavljale činjenicu osnovu u kolektivnom sporu za donošenje zaključka da se radi o nepoštenim, a time i ništetnim ugovornim odredbama, a niti razloge primjene materijalnog prava na kojem su ta pravna utvrđenja utemeljena, već samo razloge o tome da su ispunjene procesne pretpostavke za primjenu čl. 502.c ZPP, a što pobijana presuda sadrži.
10. No, tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je tužiteljica bila informirana o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kao i o svim parametrima koje banka uzima u obzir prilikom određivanja (promjena) visine kamatne stope te načinu na koji formira valutni tečaj, a što nije uspio dokazati jer nije pružio niti jednu uvjerljivu činjenicu (dokaz) iz koje bi to proizlazilo (npr. da bi tužiteljici nudio izmjenu ugovora u dijelu kamatne stope i valutne klauzule). Stoga kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao prvostupanjski sud, da su odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate po jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i da su kao takve prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.
11. Pritom valja ukazati da procjena znatnije neravnoteže ne podrazumijeva samo kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje, već može proizlaziti i proizlazi i iz same činjenice dovoljno ozbiljno oštećenog pravnog položaja u koji je stavljena tužiteljica kao potrošač i slabija strana ugovora o kreditu.
12. Neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.
13. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05 – dalje ZOO), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015, C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/EEZ).
14. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužiteljice iznos od 9.329,24 eura (ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos), to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici taj iznos (čl. 1111. st. 3. ZOO) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja pojedinih iznosa do isplate (čl. 1115. ZOO, čl. 29. st. 1., 2/2, 7. i 8. ZOO).
15. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana kada ih je tužiteljica platila tuženiku budući da je tuženik i prije obraćanja tužiteljice sudu imao razloga vjerovati da je stekao te iznose na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.
16. Neosnovano je ustrajanje tuženika na prigovoru zastare. Ovo stoga jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (VSRH- Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
17. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., računajući od toga dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (26. travnja 2019.), nije protekao zastarni rok od 5 godina, tako da zahtjev za isplatu na ime razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije u zastari.
18. Nadalje, ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da od dana pravomoćnosti tog dijela presude do dana podnošenja predmetne tužbe za isplatu po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe u valutnoj klauzuli, također nije protekao zastarni rok od 5 godina.
19. S obzirom na žalbene navode tuženika gdje ističe da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. na koju se ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude, ovdje valja ukazati da okolnost što Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu sama po sebi ne znači da se na tuženika koji je pravni slijednik Slavonske banke d.d. ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora.
20. Nadalje, s obzirom na žalbene navode tuženika kojima osporava metodologiju koja je korištena pri izradi nalaza i mišljenja vještaka te ističe da nije pravno opravdana primjena početno ugovorene kamatne stope, valja ukazati da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u djelu koji nije oglašen ništetnim, a to je početno ugovorena kamatna stopa (Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.).
21. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužiteljice (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te okolnost da je tužiteljica gotovo u potpunosti uspjela glede osnove te u potpunosti glede visine svog potraživanja (čl. 154. st. 3. ZPP). Pritom je pravilno prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, a kako je propisano Tbr. 52/3 OT, odnosno kada je trošak obračunao prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT).
22. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
