Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 77 Gž-3097/2023-7
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 77 Gž-3097/2023-7
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja M. S. d.d. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B.1, odvjetnik iz Odvjetničkog društva B., D. & p. u Z., protiv tuženice F. J., ranije M., iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B.2, odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-865/12-(bez podbroja) od 31. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-865/12-(bez podbroja) od 31. kolovoza 2017. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 555/2, površine 1731 m2, upisane u z.k.ul. 7481 k.o. S., u ½ dijela, te pod točkom III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je tužitelj M. S. d.d., OIB: …, vlasnik čest. zem. 555/2, površine 1731m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u z.k. ul. 7481 k.o. S..
II/ Tuženoj F. J., OIB: …, nalaže se da prestane uznemiravati tužitelja M. S. d.d. S., u njegovom pravu vlasništva glede čest. zem. 555/2 upisane u z.k.ul. 7481 k.o. S. i na njoj sagrađene zgrade sanitarnog čvora na bilo koji drugi način te joj se zabranjuje svako daljnje rušenje, građenje i drugo uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu vlasništva na čest. zem. 555/2 k.o. S..
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka."
Pod točkom II. izreke je odbijen podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je neistinit i bez pravnog učinka u odnosu na tužitelja upis prava vlasništva izvršen u korist tužene na čest. zem. 555/2, površine 1731 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u z.k.ul. 7481 k.o. S.."
U točki III. izreke je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 42.555,00 kn, sve u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude u cijelosti žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22. - dalje: ZPP), te je predlagao ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. U zakonskom roku za žalbu je tužitelj podnio i dopunu žalbe u kojoj piše da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz žalbe izjavljene 8. rujna 2017. te istu dopunjuje žalbenim navodima u odnosu na odluku o troškovima postupka.
3. Tuženica je podnijela žalbu protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-865/12-(bez podbroja) od 31. kolovoza 2017. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 42.555,00 kn te predlaže preinačiti odluku o trošku u pobijanom dijelu i dosuditi tuženici u cijelosti zatraženi trošak, kao i trošak sastava žalbe.
4. S obzirom da tuženica žalbom pobija samo odluku o trošku sadržanu u prvostupanjskoj presudi, u skladu s odredbom čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra se da je podnijela žalbu na rješenje.
5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica poriče žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
6. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-455/18-2 od 25. rujna 2018. je odlučeno:
„I. Odbija se žalba tužitelja M. S. d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-865/12-(bez podbroja) od 31. kolovoza 2017. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 555/2, površine 1731m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u z.k. ul. 7481 k.o. S., u ½ dijela.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-865/12-(bez podbroja) od 31. kolovoza 2017. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 555/2, površine 1731 m2, upisane u z.k.ul. 7481 k.o. S., u ½ dijela, te pod točkom III. izreke, i sudi:
1. Utvrđuje se da je tužitelj M. S. d.d. suvlasnik čest. zem. 555/2, površine 1731m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u z.k.ul. 7481 k.o. S., u ½ dijela.
2. Nalaže se tuženici F. J., ranije M., da prestane uznemiravati tužitelja M. S. d.d. u njegovom pravu vlasništva glede čest. zem. 555/2 upisane u z.k.ul. 7481 k.o. S., u ½ dijela, i na njoj sagrađene zgrade sanitarnog čvora na bilo koji drugi način te joj se zabranjuje svako daljnje rušenje, građenje i drugo uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu suvlasništva na čest. zem. 555/2 k.o. S..
3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.
4. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“,
dok je rješenjem poslovni broj Gž-455/18-2 od 25. rujna 2018. pod točkom I. izreke odlučeno da se odbija žalba tuženice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-865/12-(bez podbroja) od 31. kolovoza 2017. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 42.555,00 kn te je pod točkom II. izreke rješenja odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.
7. Rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Rev-906/2019-2 od 10. studenoga 2022. je prihvaćena revizija tuženice, pa je u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda (izreka pod t. II. drugostupanjske presude) ukinuta drugostupanjska presuda, te u cijelosti drugostupanjsko rješenje (presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 455/18-2 od 25. rujna 2018.) i predmet je u ovom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. Žalba tužitelja je osnovana.
9. Žalba tuženice je osnovana.
10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se tuženik osnovano poziva, a budući da su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.
U odnosu na žalbu tužitelja
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 555/2, površine 1731m2, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u z.k.ul. 7481 k.o. S., te zahtjev za prestankom uznemiravanja tužitelja u njegovom pravu vlasništva predmetne nekretnine.
12. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je fond, na zahtjev H. S. d.d., temeljem čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", br. 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00 – dalje: Zakon o privatizaciji), izdao rješenje od 10. rujna 2001. u kojem se navodi da je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala H. S., s p.o. u postupku pretvorbe društvenog poduzeća H. S., a temeljem Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća ("Narodne novine", br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 21/96 – dalje: Zakon o pretvorbi),
- da se između navedenih čestica nalazi i utužena čest. 555/2 z.k.ul. 7481 k.o. S., u površini od 1731 m2, koja se nalazi na lokaciji autokamp T.,
- da za navedenu nekretninu u rješenju stoji napomena da je u fondu izvršena rezervacija dionica u protuvrijednosti zemljišta između ostalih i za čest. zem. 553/2 iz razloga neriješenih imovinsko-pravnih odnosa,
- da se u posjedovnom listu br. 6855 od 4. srpnja 2012. na broju kat. čest. 10000/3 kat. čest. T., u površini od 1731 m2, kao posjednik vodi poduzeće S.,
- da je presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P2-1993/10 od 8. veljače 2012.g. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice D. J.1, protiv tuženika T. R. B., na utvrđenje da je tužiteljica D. J.1 naspram tuženika suvlasnica za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 555/2 ZU 7481 k.o. S. ukupne površine 1731 m2, koja presuda je postala pravomoćna dana 21. ožujka 2012.,
- da je između prodavateljice D. J.1 i kupca F. M. dana 28. ožujka 2012. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren kod Javnog bilježnika Z. M. Š. pod br. Ov-3911/12 dana 29.03.2012.g., u kojem su stranke suglasno utvrdile da je D. J.1 kao prodavateljica, suvlasnica za ½ idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 555/2 ZU 7481 k.o. S.; da opisana nekretnina ima ukupnu površinu od 1731 m2; da je prodavateljica suvlasnica i suposjednica ½ dijela, ili ukupno 865,5 m2; da je u kat. operatu za k.o. S. u ovom trenutku kao posjednik za cijelo upisano poduzeće S.; da je na predmetnom zemljištu još prije 15. veljače 1968. sagrađena građevina tlocrtne površine 40 m2 od strane pravnih prednika prodavateljice; da je prodavateljica osobno i preko svojih pravnih prednika u posjedu predmetne građevine više od 50 godina, te da je na gore opisanoj nekretnini između prodavateljice i njenih pravnih prednika izvršena faktična i stvarna dioba predmetnog zemljišta, na način da je prodavateljici pripala u isključivi posjed i vlasništvo građevina tlocrtne površine 40 m2 i zemljište oko građevine s istočne strane u pravcu sjever jug u ukupnoj površini 865,5 m2, umanjeno za zemljište koje se nalazi ispod građevine.
13. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. D., prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je k.č.br.. 555/2 k.o. S. upisana u zemljišnoj knjizi u zemljišnoknjižnom ulošku broj 7481 k.o. S., a upisana površina i način uporabe čestice je pašnjak 1731 m2,
- da su upisani vlasnici R.-B. T. pok. A. i M. F., svaki za po 1/2 dijela,
- da je stanje zemljišne knjige i katastra usklađeno tako da z.k.č.br. 555/2 odgovara k.č.br. 10000/3 k.o. S., koja je upisana u posjedovnom listu broj 6855 k.o. S., a upisani posjednik je poduzeće S. iz S., za cijelo, te da su upisana površina i način uporabe katastarske čestice identični upisu u zemljišnoj knjizi,
- da predmetna z.k.č.br. 555/2 k.o. S. predstavlja dio nekadašnjeg kampa H. S., a nalazi se južno od ulice …,
- da je predmetna nekretnina na sjeveru omeđena žičanom ogradom koja je postavljena na južnom rubu navedene ulice, dok je južna međa rub prirodnog pokosa koji se spušta prema moru,
- da zapadna i istočna međa nisu materijalizirane na terenu, osim što je na kamenom podzidu vidljiva crvena crta koja se nalazi točno na međi između z.k.č.br. 555/1 i 555/2 k.o. S.,
- da predmetna nekretnina predstavlja neuređeno zemljište obraslo travom koje se sastoji od dva dijela - sjeverni dio je kamenim podzidom odvojen od južnog dijela nekretnine i tu je teren viši za cca 2 m u odnosu na južni dio, dok se na južnom dijelu nekretnine uz istočnu među, i to odmah ispod kamenog podzida, nalaze ruševni ostaci nekadašnjeg sanitarnog čvora kampa.
14. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja navodi da je pregledom izvatka iz zemljišne knjige za k.č.br. 552/2 z.k.ul. 7481 k.o. S., kao i povijesnog z.k. izvatka, utvrđeno da je, prije nego je tužena uknjižena kao vlasnik sporne nekretnine, T. R. B. na istoj čest. zem. 1938.g. bio uknjižen kao vlasnik, a da je vlasništvo stekao presudom tadašnjeg Sreskog suda, da je potom, temeljem rješenja N. S.. od 25. prosinca 1961.g. uknjiženo društveno vlasništvo, te da je temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta T. R. B. upisan kao nositelj prava korištenja. Zabilježno je i odbijanje molbe H. S. d.d. kojim traži uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 552/2.
15. Prvostupanjski sud utvrđuje da se dana 1. siječnja 1997., kad su stupili na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) i Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00 34/01, 65/01, 118/01, 80,/02 i 81/02), pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta (predmetnog) pretvorilo se u pravo vlasništva u korist T. R. B., po sili zakona, a koje pravo vlasništva je pravomoćnom presudom ovog suda P2-1993/10 od 8. veljače 2012. preneseno na D. J.1. Potom je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine ovjerenim kod Javnog bilježnika A. Z. dana 29. ožujka 2012.g. sporna nekretnina od strane D. J.1 prodana tuženoj F. M., koja je uknjižbom postala vlasnica iste.
16. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje kako je razvidno da je tuženica tijekom postupka dokazala neprekinuti pravni slijed vlasništva, počev od 1938.g. do danas, dok niti jedan upis u zemljišnoj knjizi na k.č.br. 555/2 z.k.ul. 7481 k.o. S. ne ukazuje na to da su postojale bilo kakve zapreke za sklapanje Ugovora o kupoprodaji između tužene i D. J.1, a tim više jer je D. J.1 pravo vlasništva stekla pravomoćnom presudom donesenom u postupku koji se vodio protiv vlasnika koji je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a zbog čega je tuženica osnovano zaključila da je D. J.1 vlasnik za cijelo predmetne nekretnine bez tereta ograničenja.
17. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u situaciji kada je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji 28. ožujka 2012., prema iskazu D. J.2 (list 300 spisa), bila njegova izvanbračna supruga, a D. J.2 je bilo poznato da se članovi obitelji njegove (sada bivše) supruge D. J.1 nikada nisu pomirili s oduzimanjem predmetnog zemljišta (što je iskazao na ročištu u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-69/12), očito je da tuženica nije bila u dobroj vjeri u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je zahtijevala upis jer je znala da je zemljišnoknjižno stanje različito od izvanknjižnog stanja.
18. Ovdje valja reći da u spis do zaključenja glavne rasprave nije dostavljen povijesni z.k. izvadak na koji se sud prvog stupnja poziva, ali je među strankama nesporna činjenica da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo T. R. B. te da je 1961.g. uknjiženo društveno vlasništvo.
19. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude je navedeno kako tužitelj tvrdi i to da je predmetnu nekretninu unio u Elaborat o pretvorbi te da je na taj način društveno vlasništvo pretvorbom prenijeto u privatno vlasništvo, odnosno da bi pretvorbom stekao vlasništvo spornog zemljišta, koju tvrdnju sud prvog stupnja ne prihvaća navodeći kako činjenica da je tužitelj spornu nekretninu unio u Elaborat o pretvorbi sama po sebi ništa ne znači jer tužitelj mora dokazati osnovu stjecanja sporne nekretnine. Prvostupanjski sud ističe da je prema Zakonu o pretvorbi tužitelj u Elaborat o pretvorbi mogao unijeti samo one nekretnine na kojima je bio upisan kao korisnik, odnosno, ako je iste nekretnine stekao naplatnim putem, a o čemu u spisu ne prileži niti jedan dokaz, a iz samog Rješenja fonda proizlazi da je za sporne nekretnina izvršena rezervacija, a s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovu stjecanja predmetne nekretnine. Prema uhodanom stajalištu sudske prakse rješenje fonda u dijelu kojim se u postupku pretvorbe društvenog poduzeća određuje vrijednost društvenog kapitala, odnosno temeljni kapital budućeg društva ne prejudicira pravo vlasništvo ne nekretninama koje su ušle u procjenu (navedeno stajalište izneseno je i u presudama Upravnog suda Us-3733/94 od 28. rujna 1995. godine i Us-354/94 od 5. listopada 1995. godine). Društveno vlasništvo se stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pretvorilo u pravo vlasništva u korist osoba koje su zaista bile nositelji prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, odnosno koje su ta prava stekla na temelju valjanog pravnog osnova. S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o građevinskom zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu pretvorbom je tužitelj mogao steći vlasništvo na istom zemljištu samo ako je bio nositelj prava upravljanja ili korištenja na istom zemljištu. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetno zemljište proizlazi, a što među strankama i nije sporno, da tužitelj nikada nije bio upisan kao nositelj prava korištenja, kao i da je predmetno zemljište postalo društveno 1961., a prije nego što je postalo društveno vlasnik je bio T. R. B., koji je nakon upisa društvenog vlasništva upisan kao nositelj prava korištenja. Dakle, tužitelj nikad nije bio upisan kao korisnik predmetnog zemljišta niti je predmetno zemljište ikada deposesirano u smislu odredaba Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ili kasnijih zakona koji su uređivali pravne odnose glede građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu kao što je i Zakon o građevinskom zemljištu. Iz iznijetog proizlazi da u procesu pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća tužitelj nikako nije mogao svoje nepostojeće pravo korištenja pretvoriti u pravo vlasništva čak i ako je navedena nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala. Značenje rješenja o pretvorbi jedino je u tome da se za one nekretnine na kojima je prednik tužitelja (društvena pravno osoba) doista imao pravo korištenja može temeljem rješenja o pretvorbi utvrditi je li pravna osoba koja je nastala pretvorbom nositelj prava vlasništva na istima (ako su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala) ili su ista u smislu članka 47. Zakona o privatizaciji u vlasništvu fonda (ako nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala), dok na onim nekretninama na kojima prednik tužitelja nije prije pretvorbe imao nikakvo pravo korištenja pretvorbom navedene nekretnine nikako nisu mogle postati vlasništvo pravne osobe nastale pretvorbom bez obzira što su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.
20. Ovdje valja primijetiti da prvostupanjski sud nije siguran je li tužitelj predmetne nekretnine procijenio u vrijednost društvenog kapitala ili nije pa su u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama.
21. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o pretvorbi, društveni kapital je razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući i obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trojnih uloga u poduzeće.
22. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima u smislu čl. 11. toga Zakona (između ostalog elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća – st. 1. t. 7. te podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina prema st. 1. t. 5.) dostavlja fondu kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravnoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 – dalje u tekstu: Zakon o privatizaciji).
23. To znači da samo poduzeće donosi odluku o tome koje su nekretnine njegova sredstva i stoga ulaze u vrijednost njegove ukupne aktive (njegovih ukupnih sredstava), a rješenje o tome donosi fond kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 11. Zakona o pretvorbi (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja ). Tako izdano rješenjem temeljem čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 55. st. 1.b Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07).
24. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZVDSP-a pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
25. No, odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.
26. Također prema odredbi čl. 390.a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, između ostalog, bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo, s obzirom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji i 390.a ZVDSP-a, da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u suprotnosti sa osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća, (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 7/10-2 od 1. srpnja 2010., Rev x-963/13 od 19. travnja 2014, Rev 1235/14 od 16. prosinca 2020.).
27. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno na jasan i nedvojben način utvrditi je li predmetna nekretnina k.č.br. 555/2 k.o. S. obuhvaćena pretvorbom pravnog prednika tužitelja ili nije, a budući da se radi o činjenici odlučnoj za ishod ovog postupka.
28. Naime, u rješenju fonda Klasa: …, Urbroj: … od 10. rujna 2001. je navedeno da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća H. S. s p.o. S., temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća u vrijednost društvenog kapitala procijenjene nekretnine:
29. U dopisu od 24. svibnja 2017. (list 481 spisa) je C. (centar), kao pravni sljednik fonda potvrdio da je k.č.br. 555/2, upisana u z.k.ul. 7481 k.o. S., procijenjena u vrijednost društvenog kapitala navedenog društvenog poduzeća.
30. Nadalje, u Procjeni nekretnina iz svibnja 1992. (dalje: Procjena, list 407-430) je vidljivo da je pod podacima o zemljištu (list 414 spisa) sporna k.č.br. 555/2 od 1.731 m2 naznačena kao nacionalizirano zemljište te da je na stranici 35. Procjene za poduzeće S., lokacija H. k. s a. – T., S. (list 415 spisa) pod naznakom površina zemljišta u korištenju (Pk) napisano 158.222 m2 (vlastoručno nadopisano: ne ide u pretvorbu) te površina zemljišta u vlasništvu (Pv) od 37.137 m2. U Izvješću o obavljenoj reviziji iz srpnja 2002., na stranici 15. i 16. (list 447 i 448 spisa), je napisano da se cjelokupna površina zemljišta za koju je obavljena rezervacija dionica nalazi u autokampu T., „a iz postojeće dokumentacije vidljivo je da navedeno zemljište uopće nije uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća u skladu s naputkom ministarstva i ministarstva. Naime, na sastanku održanom u svibnju 1992. u ministarstvu uz prisutnost predstavnika ministarstva, donesen je naputak da se zemljište u autokampovima koje koriste turistička poduzeća, koje nije definirano kroz prostorno plansku dokumentaciju ne uključuje u procijenjenu vrijednost Poduzeća.“
31. Dakle, s obzirom na različite podatke u naprijed navedenim ispravama, neophodno je na nesumnjiv način utvrditi je li predmetna nekretnina obuhvaćena pretvorbom, pri čemu je potrebno voditi računa o sljedećem.
31.1. Iz isprava u spisu je vidljivo da je rješenjem odbora Općine S., sekretarijata broj 07-8040/1 1958 od 26. svibnja 1958. (list 94 spisa) odobrena lokacija za izgradnju objekata campinga na čest. zem. 561, 560, 559, 558, 554, 555/1, /2, /3 i /5 k.o. S. u predjelu T. te je odbor Općine S. dana 3. ožujka 1960. (list 100-101 spisa) donio rješenje o osnivanju ugostiteljskog poduzeća T. u S., gdje je u točki III. izreke rješenja odlučeno da se poduzeću daju na upravljanje i korištenje osnovna sredstva koja se sastoje od zgrade motela, terena i objekata na terenu campinga u predjelu T. s namještajem, instalacija i inventarom. Iz potvrde Trgovačkog suda u Splitu broj R3-574/2014 od 27. siječnja 2014. (list 236-238 spisa) proizlazi da je tužitelj pravni sljednik ugostiteljskog poduzeća T. u S., a što tuženik tijekom postupka nije ni osporavao.
31.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-x 196/16 od 19. travnja 2017. izrazio pravno shvaćanje da se i bez formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća. Tako se treba uzeti u obzir i odredba čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ", broj 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88 – dalje: ZUR) kojom je bilo propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene pravne osobe u doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od pet godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina.
31.3. Pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu i nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva, izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda broj Rev x-1131/17 od 16. travnja 2019. i Rev-1993/18 od 19. studenoga 2019.
31.4. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nikad nije bio upisan kao nositelj prava korištenja predmetnog zemljišta (koje je postalo društveno 1961.) pa da u procesu pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća tužitelj nikako nije mogao svoje nepostojeće pravo korištenja pretvoriti u pravo vlasništva, čak i ako je navedena nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala. Jednako tako, pogrešna je i ocjena suda pravog stupnja da sve da je tužitelj i procijenio predmetnu nekretninu u vrijednost temeljnog kapitala, navedena činjenica ništa ne znači jer je tužitelj morao dokazati osnovu stjecanja sporne nekretnine, a što nije uspio kako je to naprijed iznijeto.
32. Ako prvostupanjski sud utvrdi da predmetna čestica nije bila obuhvaćena pretvorbom, tada je potrebno ocijeniti odlučne okolnosti zbog kojih je to eventualno tako učinjeno (utvrditi razloge zbog kojih je ministarstvo Promemorijom sa sastanka održanog 12. svibnja 1992. dalo preporuku da zemljište ne ide u pretvorbu, list 478-479 spisa) te ocijeniti od kakvog su utjecaja te okolnosti na tužiteljevo poštenje posjeda, odnosno je li zbog toga prestalo tužiteljevo pravo na posjed. Također je potrebno ocijeniti da li je riječ o zemljištu iz odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" br. 92/10), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2010., a kojim je utvrđen pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe odnosno privatizacije te se uređuju imovinskopravni odnosi na tom zemljištu i način njegova korištenja (čl. 1. tog Zakona), i to nakon više od 18 godina od sačinjavanja Promemorije u ministarstvu. Posljedično tome, valja ocijeniti radi li o zemljištu na koje se primjenjuju odredbe Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 94/13).
33. Prvostupanjski sud također zaključuje da je neosnovano i pozivanje tužitelja da bi dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. To iz razloga što je temeljem članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkom pravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje: ZOVO) bilo zabranjeno dosjedanje na zemljištu u društvenom vlasništvu, a jednako tako i sam Ustavni sud RH svojom odlukom od 17. studenog 1999. godine ukinuo je odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a kojom je bilo predviđeno retroaktivno djelovanje odredaba o dosjelosti glede zemljišta u društvenom vlasništvu.
34. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) mjerodavni su propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZVDSP-a počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997, tada isti nastavljaju teći sukladno citiranom st. 2. čl. 388. ZVDSP-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbom ZVDSP-a, da je počeo teći u trenutku njegovog stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZVDSP-a).
35. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO, kao i u smislu odredaba sada važećeg ZVDSP-a, potrebno je da budu ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO, potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od deset godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZVDSP-a, potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, potreban je savjestan posjed, te protek vremena od dvadeset godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan) te protek vremena od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
36. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
37. U konkretnom slučaju je pravni prednik tužitelja odlukom upravnog tijela stekao pravo korištenja predmetne čestice u ožujku 1960., od kada je istu uživao kao pošteni posjednik.
38. U vezi uračunavanja u rok dosjelosti vremena prije 8. listopada 1991., u slučaju kad je i prije toga posjed tužitelja odnosno njegovih prednika bio zakonit, pošten i istinit, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje (primjerice u odlukama broj Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev 215/2022-2 od 2. ožujka 2022.), prema kojem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
39. Iz stanja spisa je vidljivo da je svjedok D. J.2 iskazao (list 288-289 spisa) da je njegova žena – tuženica, bila u posjedu te sporne čestice "dugo vremena" te bi oni dolazili na tu zemlju i roštiljali te su gradele držali u "maloj kućici koja se tvrdi da ima sanitarni čvor", a istinitost, objektivnost i prihvatljivost iskaza tog svjedoka je potrebno ocijeniti imajući u vidu sljedeće. Imenovani svjedok je potpisao Ugovor o kupoprodaji 28. ožujka 2012., kao punomoćnik svoje supruge D. J.1-prodavateljice, da bi u parničnom predmetu pod poslovnim brojem Psp-69/12 (list 300 spisa) iskazao kako je od sklapanja ranijeg Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2007. u posjedu predmetne čestice njegova izvanbračna supruga F. M.. Drugim riječima, nije moguće niti prihvatljivo da D. J.1, kao tužiteljica u postupku radi utvrđenja prava vlasništva, koji se vodio pod poslovnim brojem P2-1993/10 (koji je okončan donošenjem presude P2-1993/10 od 28. veljače 2012.), tvrdi da je u posjedu sporne čestice, te da je u isto vrijeme u posjedu i tuženica kao izvanbračna supruga D. J.2 (istovremeno dvije supruge D. J.2 - bračna i izvanbračna), i to od 2007., kao ni navod svjedoka da bi na predmetnoj čestici roštiljao jer se radi o borovoj šumi (list 359) u kojoj je takva aktivnost zabranjena, a što je notorna činjenica. Pored toga, iz nalaza i mišljenja vještaka te svih provedenih dokaza u ovom postupku jasno utvrđeno da se na predmetnoj čestici nalaze ostaci građevine – sanitarnog čvora, kojeg je izgradio pravni prednik tužitelja, a ne "mala kućica", dok je "dugo vremena" nedovoljno određen pojam.
40. S druge strane, iz rezultata dokaznog postupka je vidljivo da je predmetna čestica sastavni dio kompleksa zemljišta koje je korišteno kao kamp do 1990., a nakon toga su u istom bili smješteni prognanici i izbjeglice, nakon čega više nije stavljen u funkciju, ali je zemljište kampa bilo u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, pri čemu je kompleks omeđen ogradom, a iz iskaza svjedoka T. N. i A. P. (list 287 i 269-270 spisa), koji imaju neposrednih saznanja, proizlazi da predmetnu česticu nije koristio nitko drugi.
41. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li posjed tužitelja i njegovih prednika bio zakonit, pošten i istinit te samostalan i nesmetan, u kojem razdoblju je tužiteljev posjed ispunjavao potrebne pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda, te jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i pretpostavke za uračunavanje u vrijeme dosjelosti i razdoblje prije 8. listopada 1991.
42. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju presude analizira postojanje pretpostavki za stjecanja prava vlasništva građenjem, iako tužitelj tu pravnu osnovu nije isticao tijekom postupka. Tako prvostupanjski sud, potpuno pogrešno, navodi da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu postojanje titulusa i modusa stjecanja.
42.1. Naime, stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu je izvorno (originarno) stjecanje, što znači da se radi o stjecanju na temelju zakona, pa valja naglasiti da stjecanje vlasništva na temelju zakona istodobno ima značenje postojanja i pravnog temelja i valjanog načina stjecanja prava vlasništva (titulus i modus). Do stjecanja na temelju zakona doći će samo u slučajevima kada stjecanje ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju, i to u trenutku kad budu ispunjene sve propisane pretpostavke. Za stjecanje vlasništva građenjem na tuđoj stvari trebaju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: (1) da je izgrađena zgrada, (2) da je izgrađena na tuđem zemljištu, (3) da vlasništvo nije stečeno na nekom drugom pravnom temelju.
42.2. Dakle, stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu je izvorno stjecanje vlasništva na temelju zakona do kojeg dolazi kada neka fizička ili pravna osoba (graditelj) izgradi zgradu na tuđem zemljištu bez pravne osnove, ako su ispunjene određene subjektivne pretpostavke, koje se odnose na savjesnost ili poštenje (bona fides) te za takav način stjecanja nije potreban ni titulus niti modus, a kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud. No, radi se o pravnoj osnovi na koju se tužitelj tijekom postupka nije pozivao, pa u konkretnom slučaju nema mjesta ispitivanju jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na tom temelju.
42.3. S obzirom da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.
43. U ponovnom suđenju će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te utvrditi odlučne činjenice, prvenstveno je li predmetna nekretnina k.č.br. 555/2 k.o. S. obuhvaćena pretvorbom pravnog prednika tužitelja, pribavljanjem dopunskog očitovanja C.-a uz koji dopis treba biti priložen i izvod iz Elaborata o pretvorbi i izvod iz Izvješća revizije u dijelu u kojem je naznačeno u ovoj odluci (točka 28.-30. obrazloženja) te ukazati adresatu na različite podatke u tim ispravama, a po potrebi i pribavljanjem drugih dokaza koje će stranke predložiti pa detaljnom analizom svih relevantnih dokaza utvrditi tu odlučnu činjenici te ovisno o ishodu tog utvrđenja ocijeniti jesu li na strani tužitelja eventualno ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, vodeći računa o svemu navedenom pod točkama 32. te 39.-40 spisa obrazloženja, pri čemu je potrebno pozvati tužitelja na usklađivanje tužbenog zahtjeva s aktualnim upisom predmetne čestice u zemljišnim knjigama, a koja je upisana kao k.č.br. 555/2 od 1635 m2 u z.k.ul. 22810 k.o. S., nakon čega će sud prvog stupnja donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.
U odnosu na žalbu tuženice
44. Budući da je ovom drugostupanjskom presudom ukinuta odluka o glavnoj stvari, zbog čega je, barem za sada, neizvjestan omjer uspjeha stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka u cijelosti pa je time prihvaćena i žalba tuženice.
.
45. Slijedom svega naprijed navedenog i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.
46. Na osnovi odredbe čl. 371. ZPP-a je odlučeno da se predmet vraća na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
U Zagrebu, 7. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.