Poslovni broj: Usž-3385/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice, Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠI iz [adresa] i [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matteo Manarin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gregović, Rijeka, Vatroslava Lisinskog 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-419/2023-7 od 31. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-419/2023-7 od 31. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog
postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/21-01/236, urbroj: 513-04-23-2 od 6. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-416-02/17-01/149, urbroj: 513-07-08/21-04 od 23. kolovoza 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I- 416-02/17-01/149, urbroj: 513-07-08/21-04 od 23. kolovoza 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po rješenju od 18. lipnja 2007.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je sklapanjem predstečajne nagodbe dužnik priznao dug te smatra da se priznanje duga sukladno članku 220. Zakona o obveznim odnosima smatra odricanjem od zastare. Ističe kako se prema ustaljenoj sudskoj praksi tijek zastare može prekinuti priznanjem duga dok rok za zastaru ne teče. Međutim, ako je rok za zastaru protekao pa je potom učinjeno priznanje duga od strane dužnika smatra da se tada zastara ne može prekinuti, već se takvo priznanje smatra odricanjem od već nastale zastare. Navodi kako priznanje duga kao temelj za odricanje od zastare mora biti dano u pisanoj formi nakon proteka zastarnog roka. Smatra da se odredbe Zakona o obveznim odnosima o prekidu zastarijevanja kao i o priznanju duga mogu primijeniti samo u slučaju kada se radnja kojom se priznaje dug izvršila za vrijeme tijeka zastarnog roka. Smatra da sklapanjem predstečajne nagodbe nije mogao priznati dug obzirom da nagodba uključuje postojanje spora ili neizvjesnost o nekom pravnom poslu, a priznanje duga mora biti jasno, određeno i bezuvjetno. Predlaže da Sud uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu te presudom riješi upravnu stvar.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnog postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je dugovanje utvrđeno po rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka od 18. lipnja 2007., a iznosi ukupno 278.998,16 kuna (glavnica + kamate) i to na ime poreza na dodanu vrijednost, poreza i prireza na dohodak, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, članarina turističkim zajednicama te komunalnog doprinosa. Radi se o dugu za koji se sklopljena predstečajna nagodba rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: Stpn-40/2015-7 od 3. prosinca 2015., a kojom nagodbom se dužnik obvezao da će sukladno rješenju o prihvaćanju plana financijskog restrukturiranja (rješenje FINA-e od 31. kolovoza 2015. namiriti vjerovniku reprogramirani iznos glavnice u iznosu od 338.970,82 kuna u 36 jednakih mjesečnih rata od kojih prva dospijeva na naplatu 26. siječnja 2016., a posljednja 28. prosinca 2018.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Odredbom članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13) propisano je da se prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi, do izvršnosti odluke o obustavi postupka.
10. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju sklopljena predstečajna nagodba, u smislu odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15) u primjeni je zastarni rok od 10 godina za tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom suda obzirom da se sklopljena predstečajna nagodba smatra pravomoćnom sudskom odlukom. U postupku predstečajne nagodbe tražbine se ponovo utvrđuju te se tretiraju kao nove tražbine nastale iz novih obveza odnosno druge pravne osnove te u smislu odredbe članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u slučaju da porezni obveznik ne podmiri obveze preuzete predstečajnom nagodbom, zastara prava počinje teći istekom posljednjeg anuiteta predviđenog sklopljenom predstečajnom nagodbom.
11. Naime, imajući na umu navedenu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe Zakona, obzirom da tužitelj nije podmirio predmetni dug, zastara za porezni dug je počela teći istekom posljednjeg anuiteta 29. prosinca 2018. nije protekao rok od 10 godina u smislu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da zastara u predmetnom slučaju nije nastupila, ali imajući u vidu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima i zastarni rok od 10 godina.
12. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom na tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
