REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: P-2231/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škrapa, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Eos Matrixa d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja nedopuštenim postupka prisilne naplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Bačića, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 09. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2930/09, Split 19.06.2009.

II Dužan je tuženik Eox Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi kako je tuženik 24.3.2022. na temelju zadužnice od 16.6.2009. koju je tužitelj ispustio vjerovniku Impuls Leasing d.o.o. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 2.033,74 €, (1.078,74 € +532,46 € +422,54 € ) Financijskoj Agenciji. Tuženik da zahtjevu je priložio i specifikaciju u kojoj se navodi kako je temeljem Ugovora o cesiji od 15. svibnja 2017. zaključenim s bivšim vjerovnikom postao zakoniti vlasnik dospjelih potraživanja, odnosno da je istim ugovorom na njega preneseno pravo iz navedene zadužnice. Tužitelj da je nakon podnesenog zahtjeva tuženika podnio sudu pritužbu (podredno žalbu), te da je zaključkom ovog suda br. Ovr-1282/2022 od 11. svibnja 2022. sud uputio tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.

Tužitelj smatra kako su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopušteni jer je prvotni postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011., dok je tuženik postao vlasnik predmetnog potraživanja od 15. svibnja 2017., te da je prvi postupak okončan ex lege kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018. Bivši ovrhovoditelj, a niti tuženik od 5. kolovoza 2018. do 24. ožujka 2022. da nisu poduzeli niti jednu radnju protiv ovršenika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetne tražbine, te da je postupak iniciran 24. ožujka novi postupak izravne naplate.

Tužitelj se stoga poziva na zastaru potraživanja predmetne tražbine, pritom se pozivajući na odredbu čl. 210. OZ-a i 242. te 243. ZOO-a. Smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao u roku od tri mjeseca od dana kada je FINA prestala sa izvršavanjem po predmetnoj zadužnici (od 5. kolovoza 2018.) pokrenuti novi postupak naplate, dok je on bio tri godine pasivan. Nadalje, ovrhovoditelj da se ne može pozivati na činjenicu kako je pokretanje postupka izravne naplate 2011. u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo do prekida zastare, jer dostavom zadužnice na FINA-u ovrha nije dovršena, pa zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog postupka, već zbog tuženikove pasivnosti, počinje teći od pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. Tužitelj također smatra kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, s obzirom da predmetna zadužnica nije solemnizirana od strane javnog bilježnika. Radi navedenog predloženo je donošenje odluke sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu od 05. srpnja 2022. tuženik se protivi tužbi i ističe kako je tužitelj u predmetnu parnicu upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanim odredbom čl. 50.st.1.toč.7.9. i 11. OZ-a. Dakle, tužbu tužitelj može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. U konkretnom slučaju da se radi o postupku izravne naplate pred FINA-om na temelju zadužnice, koji postupak je reguliran odredbama članaka 209. i 210. OZ-a. Stoga da se ne radi o postupku izvansudske ovrhe koji je reguliran odredbom čl. 284. istog zakona na koju se tužitelj poziva.

Nadalje, tuženik se poziva na odredbu čl. 241. ZOO-a koja se odnosi na prekid zastare te ističe kako je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare od trenutka pokretanja postupka izravne naplate, tj. podnošenjem zadužnice od strane prijašnjih vjerovnika FINA-i 1. srpnja 2011. do isknjiženja tijekom kolovoza 2018.

Tuženik se također poziva na odredbu čl. 245. st.5. ZOO-a prema kojoj zastara koja je prekinuta zahtjevom ovrhe ponovno počinje teći po okončanju ovršnog postupka, odnosno u konkretnom slučaju postupka izravne naplate u kolovozu 2018. Pritom ističe kako je FINA prestala s postupanjem po zadužnici zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja, odnosno razlozima koji leže isključivo na ovršeniku i na koje ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja. Slijedom navedenog, provođenje postupka izravne naplate pred FINA-om od srpnja 2011. do kolovoza 2018. dovelo je do prekida zastare, te je ona počela teći iz početka prvog slijedećeg dana nakon prestanka postupanja.

U odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st.1. toč.7. OZ-a, tuženik ističe kako je temeljem Ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017. zaključenim između njega i bivšeg ovrhovoditelja postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a ne podmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju. Stoga, tuženik sukladno odredbi čl. 32. OZ-a ima pravo tražiti provedbu postupka izravne naplate protiv tužitelja na temelju zadužnice, budući da je ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao kako je tražbina čija je naplata osigurana predmetnom zadužnicom prenesena na njega. Pritom mu nije bila potrebna suglasnost ovršenika, jer se radi o iniciranju novog postupka izravne naplate, a ne o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka. Inače, temeljem odredbe čl. 209. st. 8. do 12. OZ-a da je moguća promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate neovisno o tome kada je taj postupak pokrenut.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Zahtjeva za izravnu naplatu od 24. ožujka 2022., pritužbe ovršenika od 21. travnja 2022., podnesak ovrhovoditelja u predmetu Ovr-1282/2022 od 02. svibnja 2022., rješenja i zaključka ovog suda broj Ovr- 1282/2022 od 11. svibnja 2022., pismena – dostava zadužnice od 01. srpnja 2011., zadužnice od 16. lipnja 2009., izvoda iz zapisnika sjednice Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2020., izjavu jamca platca od 16. lipnja 2009., Zahtjeva/ ugovora o financijskom leasingu br. 03646 od 16. lipnja 2009., ugovor o cesiji od 12. svibnja 2017, izvoda iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 19. studenoga 2018., putem eSpisa dostavljene sudske prakse.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da je ĐV (ovdje tužitelj) u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 17.080,00 Eura koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. Ov-2930/09, 19.6.2009., kao ni da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice od 16. lipnja 2009. ovjerene 19. lipnja 2009. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl.125.st.5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava ĐV po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem.

Također nije sporno da je između tuženika i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata po dospjelim, a neplaćenim dugovanjima, što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno po ugovoru o financijskom leasingu broj 03646 između Impuls Leasinga i tužitelja radi kupnje motornog vozila. Nesporno je kako postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je Fina prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018., zbog insolventnosti dužnika, temeljem odredbe iz čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne Novine broj 68/18, dalje ZOPNS) te kako je tuženik kao ovrhovoditelj 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika temeljem zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Borice Kovačević broj Ov-2930/09, 19. lipnja 2009.

6. Među strankama je sporno je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem zadužnice od 16. lipnja 2009. te je li nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe, budući je tužitelj upućen u parnicu iz razloga propisanih odredbom iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 7. i 11. Ovršnog zakona.

7. Rješenjem ovog suda br. Ovr-1282/2022 -4 od 11. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINAe 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. Ov- 2930/09, te je Zaključkom Ovr-1282/2022-4 od 11. svibnja 2022. upućen ovršenik da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od ĐV potvrđene 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod OV-2930/09.

8. Prema odredbi čl.50.st.1.toč.7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja ili potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč 9) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč.11.).

9. Ovršna isprava je bjanko zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod Ov-2930/09 ,19.6.2009., izdana od strane dužnika –tužitelja vjerovniku

– predniku sadašnjeg tuženika.

10. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), jer se radi o tražbini iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika. Naime, zadužnica je izdana prije 1. siječnja 2011. pa se primjenjuje i Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 139/10, u daljnjem tekstu: OZ). Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika [zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ br. 139/10)] i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

12. Predmetna bjanko zadužnica izdana je prije 1. siječnja 2011., na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, odnosno ista nije solemnizirana. Među strankama nije sporno kako je ista 2011. podnesena na izravnu naplatu od strane prijašnjeg vjerovnika, te je najranije 5. kolovoza 2018. isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS-a, a temeljem čl. 12. i 33. tog Zakona, iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika.

13. Stoga, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 24. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni rok od 5 godina. Za napomenuti je kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom. Njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, odnosno poništena.

14. U odnosu na navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, sud smatra kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.

15. Odredbom čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 73/17) mijenjan je čl. 209. OZ/12 na način da čl. 209. st. 8. OZ/12 glasi: "Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. ovog Zakona.

Odredbom čl. 32. st. 1. OZ/12 između ostalog je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

16. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju temeljem ugovora o cesiji od 12. 5. 2017. sukladno odredbama čl. 80.-87. ZOO-a. Nesporno je kako je Trgovačko društvo Senex d.o.o. u stečaju s prednikom tuženika zaključilo ugovor o leasingu, te da je ovršenik (ovdje tužitelj) dao izjavu prema kojoj jamči kao jamac platac za obveze iz tog ugovora.

17. Kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu naprijed citirane odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a. U konkretnom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 24. 3. 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

18. Kako dakle nije nastupila zastara predmetnog potraživanja i kako je tuženik ovlašten isto potraživati i provesti postupak ovrhe prema tužitelju, to je pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate dopušten, a tužbeni zahtjev je neosnovan.

19. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 09. travnja 2025.

Sutkinja

Irma Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis