Broj: Ppž-6945/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DĐ, kojeg brani Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Pp-1838/2024-5 od 21. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog DĐ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni DĐ oslobađa od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Uslijed odluke pod I., žalba okrivljenog DĐ, u odnosu na prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom DĐ za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe izriče kazna zatvora u trajanju od 45 (četrdesetpet) dana, te se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika 21. srpnja 2024. kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da mu preostaje 44 (četrdesetčetiri) dana zatvora.

IV. U ostalom dijelu, žalba okrivljenog DĐ se odbija kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni DĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura (pedeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Pp-1838/2024-5 od 21. srpnja 2024. okrivljeni DĐ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz članka 22. stavka 3. i članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje su mu, najprije utvrđene kazne zatvora u trajanju od 45 odnosno 15 dana te mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i na koju kaznu je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve BĐ u trajanju od šest mjeseci. Osim toga, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu je putem branitelja podnio okrivljenik zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je okrivljenik nezakonito uhićen, a uslijed kojeg se je vodio žurni prekršajni postupak, pa je na taj način povrijeđeno okrivljenikovo pravo na obranu. Zatim, ističe kako dokazna radnja suočenja nije pravilno provedena, a na kojem dokazu se temelji osuđujuća presuda. Također, tvrdi da je prilikom održavanja ročišta prvostupanjski sud počinio niz procesnih propusta. Osim toga, navodi kako žrtva lažno tereti okrivljenika kako bi ga spriječila u viđanju zajedničkog maloljetnog djeteta. Naposljetku, ističe kako prvostupanjski sud nije dao razloge za sve odlučne činjenice.

3. Žalba okrivljenika je u odnosu na prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bespredmetna, dok je u ostalom djelu neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, odnosno prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a na način kako je to činjenično opisano u prvostupanjskoj presudi, po propisu nije prekršaj.

5. Naime, odredbom članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sankcionira se počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.

5. 1. To, prije svega, znači da su naznaka presude kojom je izrečena zaštitna mjera, a naročito datuma njene pravomoćnosti, te vremena duljine trajanja zaštitne mjere konstitutivni elementi bića inkriminiranog prekršaja. Da bi se moglo zaključiti da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u činjeničnom opisu, mora, u najmanjoj mjeri, biti vidljiv datum pravomoćnosti presude kojom je zaštitna mjera bila izrečena, kao i duljina trajanja te zaštitne mjere. Bez navedenih podataka nije moguće zaključiti je li zaštitna mjera bila na snazi u inkriminirano vrijeme.

5. 2. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, a jednako je i u optužnom prijedlogu, u činjeničnom opisu je naznačeno kojom presudom je okrivljeniku bila izrečena zaštitna mjera po kojoj nije postupio i njezino trajanje, te datum pravomoćnosti i izvršnosti iste. Međutim, u činjeničnom opisu nije navedeno da je ista u trenutku inkriminiranih radnji odnosno 19. srpnja 2024. i 20. srpnja 2024. bila na snazi, a sve vezano za specifičnosti izvršenja predmetne zaštitne mjere, pa da bi se moglo zaključiti da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na način da je zaštitnu mjeru prekršio.

5. 3. Slijedom navedenog, djelo iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to opisano u optužbi ne sadrži odlučne činjenice od koje ovisi ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja, te stoga po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu na način da je okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetno djelo prekršaja, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude, pod točkom I.

6. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Također, nije niti osnovan žalbeni razlog kojim se ističe da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu, budući je bez valjanog razloga uhićen, a nakon toga doveden i na sud, uslijed čega je proveden žurni prekršajni postupak, a zbog čega okrivljenik nije imao dovoljno vremena za pripremu obrane. Međutim, iz izvješća o uhićenju (stranica 27 spisa) jasno proizlazi kako je okrivljenik uhićen sukladno odredbama Prekršajnog zakona, budući da postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći, ali i da osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj. Također, iz zapisnika o ročištu u žurnom prekršajnom postupku proizlazi kako je okrivljenik u prisutnosti braniteljice, dakle stručne osobe, propisano upozoren na njegova zakonska prava, te se je očitovao kako je razumio što mu je optužnim prijedlogom stavljeno na teret. Zbog navedenog, jasno je da okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na obranu.

8. U odnosu na tvrdnje da je prilikom održavanja ročišta prvostupanjski sud počinio niz procesnih propusta, uključujući i da je žrtva saslušana bez nazočnosti okrivljenika, odnosno da je okrivljenik udaljen iz sudnice za vrijeme iskazivanja žrtve, zbog čega je povrijeđeno okrivljenikovo konfrontacijsko pravo, ističe se kako okrivljenik i braniteljica nisu stavljali primjedbe na sadržaj zapisnika te su isti potpisali. Stoga, u slučaju postojanja nepravilnosti logično je da isti izjave svoje neslaganje s sadržajem zapisnika, i isti ne bi niti potpisali.

9. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

9. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve BĐ, obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te su iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Osim toga, iskaz žrtve dan pred sudom istovjetan je iskazu iste danom prilikom poduzimanja izvida (stranica 24-26 spisa), što također upućuje na vjerodostojnost njezinog iskaza. Zbog svega navedenog ovaj sud je uvjerenja kako su žalbeni navodi kojima se ističe kako je okrivljenik žrtva lažne prijave, a sve vezano za viđanje zajedničkog maloljetnog djeteta okrivljenika i žrtve iskonstruirani i usmjereni na izbjegavanje odgovornosti za počinjeni prekršaj. Stoga, neosnovano se u žalbi tvrdi kako se osuđujuća presuda protiv okrivljenika temelji isključivo na nepravilno provedenom suočenju između okrivljenika i žrtve, budući da i iz drugih provedenih dokaza proizlazi kako je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Zbog navedenog, opravdano je odbijen dokazni prijedlog obrane za saslušanje svjedokinje GĐ, jer je na temelju provedenih dokaza činjenično stanje dostatno utvrđeno. Također, potpuno je nejasno zašto se u žalbi ističe da prvostupanjski sud odluku o krivnji okrivljenika temelji na njegovoj ranijoj osuđivanosti, uključujući i za nasilje u obitelji, budući se isto u razlozima presude uopće ne spominje. Naposljetku, i iz samog iskaza žrtve ne proizlazi da bi okrivljenika lažno teretila, a sve u cilju sprječavanja istoga u viđanju zajedničkog maloljetnog djeteta, budući je žrtva iskazala da je okrivljenik dobar otac djetetu. Žrtva predmetno sasvim sigurno ne bi izjavila da ista ne želi da okrivljenik viđa njihovo zajedničko dijete.

9. 2. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. 3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

10. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, u odnosu na prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 45 dana pa uzimajući sve okolnosti počinjenja prekršaja opravdano je prvostupanjski sud istome izrekao kaznu zatvora kao alternativno propisanu težu vrstu kazne. Osim toga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana, a u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, predstavlja kaznu zatvora u trajanju zakonom propisanog posebnog minimuma kazne zatvora. Važno je istaknuti da je na tako izrečenu kaznu zatvora sud primijenio uvjetnu osudu pa se ista neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.