Broj: Ppž-7144/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆG, kojeg brani Ankica Horvat, odvjetnica u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog ĆG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-3741/2024 od 28. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenog ĆG, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od tri mjeseca, ukida.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog ĆG kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni ĆG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-3741/2024 od 28. lipnja 2024., proglašen je krivim okrivljeni ĆG da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, a u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora, pa mu je preostalo za platiti 620,36 eura. Preostali iznos novčane kazne okrivljenik je dužan platiti u roku 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji, bivšoj nevjenčanoj supruzi EG, u trajanju od tri mjeseca. Također, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 39,82 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako njegova krivnja za prekršaj koji mu je stavljen na teret nije dokazana. Osim toga, tvrdi kako je nejasno zašto prvostupanjski sud smatra da je njegova obrana neživotna i neuvjerljiva, kao i zašto iskaz žrtve smatra životnim i uvjerljivim. Smatra kako konflikti između njega i žrtve ne zalaze u sferu prekršajnopravne odgovornosti. Također, smatra da je novčana kazna previsoko odmjerena. Naposljetku, ističe kako je zaštitna mjera izrečena protivno članku 16. stavku 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

4. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve EG, obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti. Osim toga, iskazivala je o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret te je pri svome iskazu ostala i prilikom provedbe dokazne radnje suočenja. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj te se poziva na razloge iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

4. 2. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaje za koje se tereti.

4. 3. Također, suprotno tvrdnjama žalbe, nikako se ne mogu prihvatiti navodi da se je u konkretnom slučaju radilo samo o verbalnom sukobu između okrivljenika i žrtve te da se ne može raditi o nasilju o obitelji, budući da iz detaljnog iskaza žrtve proizlazi upravo suprotno, odnosno da su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koje je okrivljeniku stavljen na teret.

4.4. Inkriminirano ponašanje okrivljenika, odnosno izgovorene riječi nedvojbeno predstavljaju radnje kojima je jedina svrha, smisao i cilj da uvrijedi, ponizi i omalovaži osobu u odnosu na koju je takvo ponašanje usmjereno i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni između članova obitelji. Iz navedenih razloga, ponašanjem okrivljenika ostvarena su sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Pri tome je irelevantno da li između okrivljenika i žrtve postoje neriješeni međusobni odnosi jer to ne opravdava njegov postupak, niti ga oslobađa od prekršajne odgovornosti, jer je okrivljenik s obzirom na svoje godine života i životno iskustvo bio dužan postupiti u skladu s zakonskim propisima.

5. Okrivljenik u žalbi ističe kako smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani.

5. 1. Međutim, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane.

5. 2. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne, budući je za počinjeni prekršaj alternativno propisana i kazna zatvora te je istu izrekao u ublaženom iznosu te takvu kaznu prihvaća i ovaj Sud, posebno imajući na umu težinu djela kao i da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

5. 3. Po ocjeni ovog suda, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i ista je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

5. 4. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te da nema mjesta daljnjoj primjeni instituta ublažavanja kazne.

6. Međutim, u odnosu na zaštitnu mjeru opravdano žalitelj ističe kako je predmetna zaštitna mjera izrečena protivno članku 16. stavku 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a čime je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

6. 1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od tri mjeseca.

6. 2. Odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se u odluci kojom se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve odrediti mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, a koja ne može biti manja od 100 metara. Stoga, odlukom o zaštitnoj mjeri prvostupanjski sud uopće nije odredio mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji.

6. 3. Slijedom svega navedenog, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Zbog navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.