Broj: Ppž-8298/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene VŽ, koju brani Ana Jadrić, odvjetnica u Splitu, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene VŽ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-1194/2022 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene VŽ te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se, na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) određuje obročna otplata izrečene ukupne novčane kazne u iznosu od 1.300,00 eura (jedna tisuća tristo eura) u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljene VŽ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljena VŽ je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-1194/2022 od 30. travnja 2024., proglašena je krivom okrivljena VŽ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaje iz članka 22. stavka 1. i stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.300,00 eura, koju je dužna platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 35,00 eura. Također, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najdulje jedne godine.

2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati. U žalbi navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, iako taj žalbeni navod ne konkretizira. Zatim, tvrdi kako prvostupanjski sud nije proveo sve relevantne dokaze koje je imao na raspolaganju, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan zatražiti podatke o statusu predmeta radi razvoda braka VŽ i HŽ. Ističe kako je HŽ počinio kazneno djelo na njenu štetu, kako je konstantno uznemirava te kako isti ne uzdržava zajedničko maloljetno dijete. Naposljetku navodi kako je majka petero djece o kojima sama brine te da živi na rubu egzistencije, a zbog čega je izrečena kazna neprimjereno visoka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5. 1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka žrtava HŽ i ZŽ, obzirom da su isti iskazivali uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te su iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Osim toga, činjenica da su iskazi ispitanih svjedoka u bitnim detaljima međusobno potpuno suglasni i neproturječni upućuje na vjerodostojnost njihovih iskaza. Zbog svega navedenog ovaj sud je uvjerenja kako su žalbeni navodi kojima se ističe kako je okrivljenica žrtva lažne prijave, a sve vezano za odluku suda o ostvarivanju roditeljske skrbi o zajedničkom maloljetnom djetetu okrivljenice i svjedoka HŽ iskonstruirani i usmjereni na izbjegavanje odgovornosti za počinjeni prekršaj. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenice za predmetni prekršaj.

6. 2. U odnosu na žalbene navode u kojima okrivljenica objašnjava njen odnos s žrtvom HŽ prije, ali i nakon predmetnog događaja ističe se kako isti navodi nisu relevantni za ovaj postupak jer je predmet ovog postupka događaj od 1. veljače 2022. odnosno 2. veljače 2022., a koji su okrivljenici optužnim prijedlogom stavljeni na teret i za koji je proglašena krivom iz gore naznačenih razloga.

6. 3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaje za koje se tereti.

6. 4. U odnosu na žalbene navode kojima se predlaže pribavljanje dokaza kojima bi se dokazale tvrdnje žalitelja o nevjerodostojnosti iskaza žrtve HŽ, ističe se da sukladno odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i novi dokazi mogu se u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

7. Okrivljenica u žalbi ističe kako smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njezinoj strani koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne.

7. 1. Međutim, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane.

7. 2. Naime, prvostupanjski sud je za svako djelo posebno utvrdio blažu vrstu kazne, budući je za počinjene prekršaje alternativno propisana i kazna zatvora te je iste utvrdio gotovo u visini posebnog minimuma te takve kazne prihvaća i ovaj Sud, posebno imajući na umu težinu djela kao i da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

7. 3. Po ocjeni ovog suda, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i ista je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenice, pogibeljnosti počinjenih prekršaja i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. 4. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.300,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7. 5. Međutim, vodeći računa o imovinskim prilikama okrivljenice, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti da se novčana kazna plati u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to i navedeno u izreci ove presude, što je u skladu s odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljenici svakako olakšati plaćanje novčane kazne.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtve i tužitelja.