Broj: Ppž-5942/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene VČ i drugookrivljenog OČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-1538/2024-10 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od dva mjeseca, ukida.
II. Uslijed gornje odluke žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-1538/2024-10 od 20. svibnja 2024. prvookrivljena VČ i drugookrivljeni ĐČ proglašeni su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakom posebno, izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 eura, a u koje kazne je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) uračunato vrijeme oduzimanja slobode, pa im je preostalo za platiti 260,18 eura. Preostale iznose kazni okrivljenici su dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji. Također, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 15,00 eura, svaki posebno.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije odredio dovoljno veliku udaljenost na kojoj se okrivljenici ne smiju približavati jedan drugome. Predlaže da udaljenost iznosi 100 metara, a zbog čega je nužno jednom od okrivljenika izreći i zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.
4. 1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenicima izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od dva mjeseca na način da se okrivljenici ne smiju međusobno jedan drugome približavati niti se u bilo kojem smislu uznemiravati i uspostavljati komunikaciju. Također je određeno da se predmetna zaštitna mjera odnosi na sva javna mjesta na kojima će žrtve nasilja boraviti, kao i na adresi prebivališta. Osim toga, okrivljenicima je naloženo da se žrtvi nasilja ne smiju približavati na udaljenosti manjoj od 5 metara u trajanju od 2 mjeseca.
4. 2. Odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se u odluci kojom se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve odrediti mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, a koja ne može biti manja od 100 metara.
4. 3. Stoga, pobijanom presudom prvostupanjski sud je pogrešno odredio udaljenost ispod koje se okrivljenici ne smiju približiti jedan drugome budući da je navedenom zakonskom odredbom izričito propisano kako udaljenost ne može biti manja od 100 metara.
4. 4. Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, su strogo i izričito propisane Prekršajnim zakonom i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.
4. 5. Slijedom svega navedenog, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Time je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.
4. 6. S obzirom na odluku pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke žalba tužitelja je postala bespredmetna. Međutim, u odnosu na žalbene navode ističe se kako tužitelj niti u optužnom prijedlogu, niti tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije predlagao da se bilo kojem od okrivljenika izrekne zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva.
5. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
