Broj: Ppž-7879/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DT, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog DT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, broj: Pp-730/2024-6 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DT i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni DT se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, broj: Pp-730/2024-6 od 3. srpnja 2024., proglašen je krivim okrivljeni DT da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu 550,00 eura. U kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 39,82 eura te mu je preostalo za platiti 510,18 eura. Navedenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Također, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve brata ST na udaljenosti ne manjoj od 30 metara u trajanju od mjesec dana. Osim toga, okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi ističe okolnosti koje su prethodile sukobu njega i brata, kao i okolnosti nakon sukoba. Navodi kako je on zadobio tjelesne ozljede od strane brata. Tvrdi kako bratu nije nanio nikakvu ozljedu nožem niti je to htio.
2. 1. U dopuni žalbe ponavlja tvrdnje navedene u žalbi te navodi kako nije u mogućnosti platiti izrečenu kaznu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5. 1. Prvenstveno, u odnosu na psihičko nasilje u obitelji ističe se kako prilikom iznošenja svoje obrane pred prvostupanjskim sudom okrivljenik nije niti osporavao da je bratu ST u nazočnosti maloljetnog brata GT uputio riječi: ''Puši kurac'' i ''Jebem ti majku'', a koje riječi nedvojbeno izazivaju povredu dostojanstva i uznemirenost. Također, navedeno proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ST, a koji zapisnik je sastavljen sukladno članku 158. stavku 8. Prekršajnog zakona te stoga predstavlja zakonit dokaz.
5. 2. Inkriminirano ponašanje okrivljenika, nedvojbeno predstavljaju radnje kojima je jedina svrha, smisao i cilj da uvrijedi, ponizi i omalovaži osobu u odnosu na koju je takvo ponašanje usmjereno i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni između članova obitelji. Iz navedenih razloga, ponašanjem okrivljenika ostvarena su sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Pri tome je irelevantno da li ga je žrtva provocirala, kako tvrdi okrivljenik, jer to ne opravdava njegov postupak, niti ga oslobađa od prekršajne odgovornosti, jer je okrivljenik bio dužan postupiti u skladu s zakonskim propisima.
5. 3. Zatim, u odnosu na fizičko nasilje u obitelji, okrivljenik je proglašen krivim da je, nakon što je počinio psihičko nasilje, fizički napao brata na način da ga je kuhinjskim nožem porezao u predjelu između kažiprsta i palca te po kažiprstu. Takvo postupanje okrivljenika uistinu predstavlja fizičko nasilje u obitelji. U odnosu na tvrdnje okrivljenika kako nije ozlijedio brata ističe se da bi u protivnom okrivljenik bio procesuiran zbog počinjenog kaznenog djela, a ne prekršaja, budući da je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisano kako je, između ostalog, nasilje u obitelji i primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Da je okrivljenik prema bratu uistinu primijenio fizičku silu također proizlazi iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ST, koji je naveo kako je inkriminirane prigode izašao van iz kuće kako bi se smirio, nedugo zatim je okrivljenik došao pred njega držeći kuhinjski nož u rukama te ga je isti napao, a tijekom hrvanja ga je nožem posjekao na dva mjesta, točnije u predjelu između kažiprsta i palca te na kažiprstu. Na takav zapisnik okrivljenik nije stavio primjedbe.
5. 4. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik tvrdi kako je proglašen krivim zbog iskaza svjedokinje NT, budući da iz prethodno navedenog proizlazi drugačije.
5. 5. Žalbene tvrdnje okrivljenika kako je on zadobio tjelesne ozljede od strane brata ne mogu biti predmet raspravljanja u ovom postupku, budući da ovisi o dispoziciji tužitelja da li će neku osobu tereti za prekršaj ili eventualno kazneno djelo. U konkretnom slučaju optužni prijedlog u prekršajnom postupku je podnesen samo u odnosu na okivljenika, a ne i njegova brata, koji u ovom postupku ima status žrtve.
6. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 550,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 550,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika.
8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu, kao i navoda podnesene žalbe, proizlazi da je slabog imovnog stanja zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
