1

Poslovni broj: 37. Gž R-905/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                           Poslovni broj: 37. Gž R-905/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za ministarstvo1, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv tužene B. S. OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnica L. M. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5605/20-35 od 20. travnja 2023.,  u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenoga 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5605/20-35 od 20. travnja 2023. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I. Nalaže se tuženoj B. S., iz S., isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, za ministarstvo1, iznos od 96.491,99 € (slovima: devedesetšesttisućačetristodevedesetjedaneurdevedesetdevetcent) / 727.018,90 kn (slovima: sedamstodvadesetsedamtisućaosamnaestkuna devedesetlipa) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj B. S. naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, parnični trošak u iznosu od 7.375,11 € / 55.567,77 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH; 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je  osnovana.

 

4. Nesporno je da je tuženoj rješenjem ministarstva2 od 25. rujna 2009. , kao zdravstvenoj radnici u ministarstvu1, uprava, bolnica Z., odobrena specijalizacija iz psihijatrije (list 12. spisa).

 

5. Stranke su 6. listopada 2009. sklopile ugovor o specijalizaciji kojim su ugovorena prava i obveze koje proizlaze iz specijalizacije.

 

6. U t. III. ugovora K. se obvezala snositi troškove specijalizacije u trajanju od 4 godine.

 

7. Uz ostalo, u t. V. - VII. ugovorena je obveza tužene da redovito pohađa nastavu i polaže ispite te položi specijalistički ispit najkasnije u roku od šest mjeseci od uspješno završene specijalizacije i da po završetku specijalizacije ostane u državnoj službi najmanje 8 godina. Za slučaj da, uz ostalo, ne ostane u državnoj službi u ugovorenom razdoblju, obvezuje se vratiti utvrđena sredstva za specijalizaciju.

 

8. Aneksom ugovora o specijalizaciji od 13. ožujka 2012. izmijenjena je t. VI. ugovora tako da se tužena obvezala po završetku specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ostati u državnoj službi u vremenu trajanja specijalizacije. 

 

9. Nesporno je da je tužena položila specijalistički ispit 16. prosinca 2014., te je rješenjem ministarstva1 od 12. siječnja 2015. raspoređena na radno mjesto liječnik specijalist psihijatar u odjelu u bolnici u Z., s danom 15. siječnja 2015.

 

10. Također nije sporno da je tužena 29. svibnja 2015. dostavila tužiteljici izvanredni otkaz ugovora o radu te joj je prestao radni odnos 5. lipnja 2015., dakle prije isteka roka od 4 godine u kojem se obvezala ostati u državnoj službi nakon položenog specijalističkog ispita.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu troškova specijalizacije, u skladu sa obvezom preuzetom u t. VII. ugovora o specijalizaciji.

 

12. Žaliteljica točno navodi da je tužiteljica u tužbi postavila zahtjev za isplatu troškova specijalizacije u neto iznosu od  258.333,33 kn za razdoblje od studenoga 2009. do svibnja 2012. i da je nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 26. siječnja 2023. (list 194. spisa) ne samo povisila iznos sukladno nalazu vještaka već je zahtjev preinačila na način da je zahtjev za isplatu proširila i za daljnje razdoblje od lipnja 2012. do prosinca 2014., bez obrazloženja zbog čega to razdoblje nije mogla utužiti već u tužbi niti iz okolnosti slučaja proizlazi da to ranije nije mogla učiniti bez svoje krivnje.

 

13. Naime odredba čl. 190. st. 2. ZPP propisuje da iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

14. Ova je odredba dodana odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19) i prema odredbi čl. 117. st. 2. toga Zakona, primjenjuje se na sve postupke u tijeku.

 

15. Iako je prvostupanjski sud bez ikakve odluke i obrazloženja faktično prihvatio to preinačenje, neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka jer iz spisa proizlazi da se tužena nije protivila preinačenju tužbe od 26. siječnja 2023. u svom podnesku od 7. ožujka 2023. i na ročištu 16. ožujka 2023. već se o njemu upustila u raspravljanje. Kako je ovdje riječ o pravima i zahtjevima stranaka kojima mogu slobodno raspolagati, a raspravljanje o preinačenom dijelu je očito i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, faktičnim prihvaćanjem preinačenja tužbe nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 190. st. 2. ZPP koja bi bila od utjecaja na zakonitost presude. Posljedično, nije ostvarena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka prekoračenjem tužbenog zahtjeva (čl. 354. st. 2. t.12. ZPP).

 

16. Međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

17. Iz navoda tužiteljice proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu troškova specijalizacije koji uključuju i bruto iznos plaće i dodatke na plaću koje je tužena primala za obavljeni rad tijekom specijalizacije, tužena se ne protivi naknadi troškova specijalizacije već isplati iznosa bruto plaće koju je, kako tvrdi, primila za obavljeni rad.

 

18. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obrazloženje, u bitnome, da se tužena, kao pravno sposobna osoba, obvezala ugovorom o  specijalizaciji, koji nije poništavala, snositi troškove specijalizacije za slučaj da nakon položenog specijalističkog ispita nije ostala u državnoj službi u ugovorenom razdoblju te prema odredbama čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima mora ispuniti ugovornu obvezu vraćanjem sredstava koje  je tužiteljica imala u vezi specijalizacije.

 

19. Navedeno pravno shvaćanje prema kojem je tužena na ime troškova specijalizacije dužna vratiti i iznos bruto plaće koji joj je isplaćen za njen rad temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.

 

20. Prije svega u samom ugovoru o specijalizaciji nije uopće precizirano što konkretno uključuju  troškovi specijalizacije a niti je to definirano Odlukom  ministra zdravstva i socijalne skrbi od 8. studenoga 2011. kojom je samo utvrđeno da se trošak specijalizacije po godini specijalističkog usavršavanja utvrđuje u iznosu od 100.000,00 kn neto. Tužiteljica niti tijekom ovoga postupka nije određeno, po osnovu i iznosu navela što uključuju troškovi specijalizacije. 

 

21. Ugovor o specijalizaciji stranaka je sklopljen u vrijeme kada su na snazi bile odredbe članka 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine br. 100/11 do 116/15).

 

22. Sukladno čl. 11. tada važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a pri sklapanju ugovora iz st. 1. obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije. Prema čl. 11. st. 3. i 4. Pravilnika u ugovoru iz st. 1. mora se ugovoriti iznos naknade štete sukladno čl. 12. st. 1. istog Pravilnika koju je doktor medicine u slučaju kada otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorne obveze, razmjerno izvršenoj obvezi rada obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi. Prema čl. 12. st. 1. Pravilnika (Narodne novine 35/12) troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaće doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje.

 

23. Pravilnikom o izmjeni Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine 62/16) navedene su odredbe (članak 11. i 12. ranije Pravilnika) drugačije definirane, dakle situacija kad je specijalizant obvezan naknaditi troškove iz članka 12. st. 1. Pravilnika više ne obuhvaća bruto plaće. Nadalje je odredbom čl. 17. novog Pravilnika (Narodne novine br. 62/16) propisana dužnost zdravstvene ustanove (pa tako i tuženika) da ponudi specijalizantu (pa tako i tužiteljima) sklapanje izmijenjenog ugovora o radu sukladno izmijenjenim odredbama članaka 11. i 12. Pravilnika.

 

24. Dakle, bitna novina u odnosu na ranije je da specijalizant više nije u obvezi vratiti isplaćene mu bruto plaće koje su prema ranijem Pravilniku također činile troškove specijalizacije i koje je također morao vratiti razmjerno izvršenoj obvezi rada.

 

25. Međutim, što je najvažnije, odlukom Ustavnog suda broj: U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. ukinuti su članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine, broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16. i 6/17.; u daljnjem tekstu: Pravilnik: 100/11-6/17). Istom odlukom ukinuti su članci 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine, broj 62/16. i 69/16.; u daljnjem tekstu: Pravilnik:62/16-69/16). U navedenoj je odluci Ustavni sud zaključio kako ni člankom 139. stavkom 2. ni člankom 140. stavkom 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14. i 70/16.; u daljnjem tekstu: ZoZZ:150/08- 70/16) nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnos da naknadi trošak specijalizacije te obveze specijalizanta odnosno specijalista da nadoknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije. Ustavni sud smatra da je propisivanjem obveze sklapanja i sadržaja ugovora o međusobnim pravima i obvezama nadležni ministar propisao obvezni sadržaj obveza iz radnog odnosa za specijalistu (po dovršetku specijalističkog usavršavanja), odnosno propisao je obveze iz radnog odnosa specijalizanta i specijalista (u slučaju otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja, odnosno prije isteka ugovorenog roka). Pri tome je sklapanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama propisao kao uvjet za odobrenje specijalizacije. Ustavni sud je  utvrdio da je stoga ministar izašao izvan svojih ovlasti.

 

26. Kako je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su citirane odredbe Pravilnika važećih u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o specijalizaciji  nezakonite, sada nema mjesta njihovoj primjeni pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu u ovom sporu.

 

27. Imajući u vidu ove odredbe specijalnog propisa ali i opće propise o radu obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa ne može predstavljati troškove specijalizacije.

 

28. Naime, troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata zaposlenih na izabranim radnim mjestima specijalizacije posebna su novčana kategorija koja predstavlja posebnu obvezu bolnice u kojoj specijalizant provodi odobreni program izabrane specijalizacije.

 

29. Ti troškovi  ne uključuju troškove koje bolnica kao poslodavac ima vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantu naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji predstavlja poseban pravni odnos između bolnice i specijalizanta kao zaposlenika, u načelu je reguliran odvojenim pravnim poslom, sklopljenim ugovorom o radu dok u ovom slučaju nije niti jasno utvrđeno kojim je ugovorom ili aktom poslodavca reguliran radni odnos tužene za vrijeme trajanja specijalizacije, koje poslove se njime obvezala obavljati te pripadajući iznos plaće.

 

30. Stoga bi nametanjem obveze specijalizantu da na ime troškova specijalizacije vrati poslodavcu i iznos bruto plaće koji mu je isplaćen za rad obavljen sukladno ugovoru o radu ili drugom aktu predstavljalo povredu njegovog prava na zaradu, takav je stav zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka (primjerice U-III-3526/19 i U-III-2405/22).

 

31. U pogledu prigovora zastare koji je tužena tijekom postupka istaknula, valja reći da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na izvršenje obveze vraćanja troškova specijalizacije preuzete odredbom  čl. VII ugovora o specijalizaciji, koja zastaruje u općem zastarnom roku od 5 godina propisanom u čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/8, 125/11, dalje: ZOO).

 

32. Prema odredbi čl. 215.st.1. ZOO zastara počinje teći od prvog dana od kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo utvrđeno. Prema podacima koji sada proizlaze iz spisa tužiteljica je imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze najranije nakon otkaza ugovora o radu i prestanka radnog odnosa tužene 5. lipnja 2015. iz čega proizlazi da do podnošenja tužbe 18. rujna 2018. zastarni rok nije protekao.  

 

33. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio koji dio utuženog iznosa se odnosi na stvarne troškove specijalizacije (i čemu se oni konkretno sastoje) a koji dio na isplaćenu bruto plaću i eventualne pripadajuće naknade za rad koji je tužena obavljala sukladno ugovoru o radu ili aktu tužiteljice kojim je bio reguliran njen radni odnos, temeljem odredbe čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđenja tih spornih činjenica i donošenja nove, zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, sukladno izloženom pravnom stavu te ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

 

34. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

 

 

                                               Zagrebu, 7. studenoga 2023.

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.