REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-535/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska-Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-254/2021-2 od 2. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-51/2017-36 od 18. prosinca 2020., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-254/2021-2 od 2. studenoga 2021. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 51/2017-36 od 18. prosinca 2020. pod toč. I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju, na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno za razdoblje od 16. lipnja 2012. do 16. svibnja 2014. iznos od 56.176,92 kn bruto uvećan za zatezne kamate (toč. I.) po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje iznos od 27.590,31 kn bruto uvećan za zatezne kamate (toč. II.), po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora u razdoblju od 16. lipnja 2012. do 16. prosinca 2016. iznos od 25.782,97 kn (toč. III.) te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 32.325,00 kn (toč. IV.).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena i djelomično prihvaćena žalba tuženice te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod toč. I. i II. izreke, a ukinuta pod toč. III. i IV. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-447/2023-2 od 28. ožujka 2023., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

''1. Može li se tužitelju u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnosti na radnom mjestu (izdvojenom vojnom objektu) uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je sukladno tada važećim propisima koji se primjenjuju kao lex specialis i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12) i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (''Narodne novine'', broj 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak?

2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da ih preinači, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od 16. lipnja 2012. do 16. svibnja 2014. u iznosu od 56.176,92 kn te zahtjev od 27.590,31 kn po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje za razdoblje od 16. lipnja 2012. do 16. prosinca 2016., utemeljen na činjeničnim navodima tužbe:

- da je tužitelj dva puta mjesečno boravio na izdvojenom objektu 7 x 24 sata bez mogućnosti napuštanja radnog mjesta;

- da tužitelju pripada neisplaćena naknada za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od lipnja 2012. do svibnja 2014. te naknada s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani za razdoblje od lipnja 2012. do prosinca 2016.

9. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja, te da je po nalogu tuženice radio na izdvojenom objektu sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto, nakon čega mu je odobravano sedam slobodnih dana u što su bile uključene subote i nedjelje.

10. Polazeći od nalaza i mišljenja vještaka, nižestupanjski sudovi u tom dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. III. st. 1., V., XI. i XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 71/15 - dalje: Pravilnik/14) u bitnom s obrazloženjem:

- da prema izračunu vještaka iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od lipnja 2012. do svibnja 2014. iznosi 56.176,92 kn bruto, koja razlika plaće tužitelju pripada sukladno čl. V. Odluke jer se pod aktivnim dežurstvom osim višednevnog boravka na radnom mjestu smatra i rad na izdvojenom objektu;

- da tužitelju pripada pravo s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje u iznosu od 27.590,31 kn bruto za razdoblje od lipnja 2012. do prosinca 2016. jer je tuženica tužitelju odobravala 5 slobodnih dana, te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani, a tuženica ih je bilježila kao slobodne dane nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu.

11. Na radno pravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH/02), a od 26. lipnja 2013. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH/13) te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH-a.

12. Prema čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13, raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

O prvoj osnovi - rad na izdvojenom objektu:

13. U utuženom razdoblju mjerodavno pravo predstavlja Odluka/09, kojom je u čl. II. propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

14. Prema odredbi čl. III. st. 1. radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

15. Odredbom toč. V. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st. 1.). Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.) (st. 2.).

16. Odredba čl. VI. Odluke/09 glasi:

Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.

17. Prema čl. XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

18. Odredba čl. XI. Odluke/09 glasi:

Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

19. Poseban propis iz čl. VI. st. 2., kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014. te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

20. Pravilnik/09 u čl. 17. a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

21. Prema čl. 4. st. 1. Pravilnika/09 djelatnim vojnim osobama pripadaju sljedeći dodaci na plaću: 1. Letački dodatak, 2. Mornarički dodatak, 3. Roniteljski dodatak, 4. Padobranski dodatak, 5. Pirotehnički dodatak, 6. Dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, 7. Vojnopolicijski dodatak, 8. Dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, 9. Dodatak za zdravstvenu službu, 10. Nastavnički/instruktorski dodatak, 11. Dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, 12. Dodatak za akademski stupanj, 13. Zapovjedni/voditeljski dodatak, 13.a Dodatak za dežurstvo i 13.b Dodatak za obavljanje stražarske službe. Djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1., točaka 1. - 11. ovoga članka, uz ostvarenje prava na dodatke iz točke 12., 13., 13.a i 13.b stavka 1. ovoga članka (st. 2.).

22. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

23. Tako je u čl. 6. Pravilnika propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

24. Prema čl. 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

25. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe, ali te dodatke kada je u pitanju rad djelatne vojne osobe na izdvojenom objektu, čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI. Odluke/09) u prvom redu treba sagledati sukladno čl. VI. st. 3. Odluke/09, koja odredba isključuje uvećanje plaće djelatne vojne osobe iz čl. XIII. Odluke/09 za rad koji je organiziran kao višednevni boravak (7 dana po 24 sata) u izdvojenom objektu.

26. Sadržaj odredbe čl. VI. st. 1. i 2. i čl. XI. Odluke/09, upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra period koji slijedi nakon najviše 12 sati rada i za taj period za vrijeme važenja Odluke/09 djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u taj period ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne. Ovo stoga, jer period aktivnog dežurstva i dodatak za taj period rada nisu Odlukom/09 ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu čl. VI. st. 2. Odluke/09. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je li on u tom periodu radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno čl. V. st. 2. Odluke/09.

27. Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od lipnja 2012. do svibnja 2014. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08, odnosno čl. 6. i 7. Pravilnika/14, a na što se osnovano ukazuje u reviziji. Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje.

28. Iako nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nije jasno što su utvrdili na temelju tog izvedenog dokaza, jer tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje iznos neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od 10. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. dok se u nalazu i mišljenju vještaka spominje aktivno dežurstvo te utvrđuje iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od lipnja 2012. do svibnja 2014. iznosi 56.176,92 kn bruto.

29. Stoga nije jasno što je tužitelju dosuđeno „na ime rada na izdvojenom objektu- umanjeno za 8 sati odmora“ kada tužitelj potražuje „neisplaćenu naknadu za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati odmora“, a vještak utvrđuje „neisplaćenu razliku - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora“ s obzirom da je shvaćanje ovog suda da tužitelju pripada dodatak na plaću za rad na izdvojenom objektu (na kojem je mogao raditi najviše 12 sati) sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 u vezi s čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08 i čl. 6. i 7. Pravilnika/14.

O drugoj osnovi - isplata za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje:

30. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, a s obzirom na utuženo razdoblje od lipnja 2012. do prosinca 2016. mjerodavni popisi su Odluka/09 i Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14), koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te Pravilnik/08 i Pravilnik/14.

31. Prema naprijed citiranoj odredbi čl. XI. Odluke/09, u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

32. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (čl. V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. XIII. do XX.).

33. Prema toj Odluci/14 redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (čl. V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena, s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama čl. VII. i čl. VI. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. VII. st. 4. Odluke).

34. Rad u redovnom radnom vremenu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (čl. IX. Odluke/14), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (čl. XII. st. 1. Odluke/14).

35. Odredba čl. XII. Odluke/14 glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

36. Prema naprijed citiranim odredbama čl. XI. Odluke/09 i čl. XII. Odluke/14, u režimu važenja svake od Odluka proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora.

37. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi navedenih Odluka, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane spadaju subote i nedjelje. Time je ujedno i odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

38. S obzirom na prvo shvaćanje ovog suda i utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada „po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje“ nije jasno što je tužitelju dosuđeno odnosno je li tužitelj ima pravo na naknadu za dane koji nisu iskorišteni, a spadaju u 7 dana kontinuiranog odmora nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu, jer nižestupanjski sudovi bezrezervno prihvaćaju pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku bez utvrđenja što čini obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neiskorišteni slobodni dani uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodan dan“, u odnosu na mjesečni fond sati.

39. Slijedom navedenog, a kako shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovog suda pa zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke).

40. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a (toč. II. izreke).

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić