1

Poslovni broj: 5 Gž-2842/2023-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-2842/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz Z., OIB … iz Z., zastupane po punomoćnici T. P. G., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika L. Š., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z. i II. tuženika H. o. k. d.d. OIB … iz Z., zastupanog po punomoćniku F. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3140/18-288 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbijaju se žalbe I. i II. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3140/18-288 od 28. siječnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 69.360,18 EUR[1]/522.594,30 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 5.308,91 EUR/40.000,00 kn od 3. svibnja 2004. do isplate, na iznos od 1.086,81 EUR/8.188,57 kn od 15. lipnja 1995. do isplate, te na iznos od 62.964,,46 EUR/474.405,73 kn sa zateznom kamatom pobliže razvrstanom u toč. I. izreke, te u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 19.095,31 EUR/143.873,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. do isplate.

 

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.941,6 EUR/44.767,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2004. do isplate, te u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 5.310,76 EUR/40.013,92 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. do isplate, i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Odbija se II. tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I. i II. tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 567.361,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke. Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate i daljnji iznos od 43.970,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke). Naloženo je I. i II. tuženicima da solidarno naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 183.887,50 kn sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2022. do isplate (toč. III. izreke).

 

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i III. izreke žalbe su podnijeli I. i II. tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traže troškove sastava žalbi.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda I. i II. tuženika i predlaže njihove žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane.

 

5. Suprotno žalbenim navodima stranaka u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuju (tužitelj u žalbi pogrešno navodi da se radi o toč. 13. istog članka, dok sadržajno ukazuje na toč. 11.). U pobijanoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje prvostupanjskog suda sadrži jasne, valjane i neproturječne razloge, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

6. Nadalje, II. tuženik žalbenim navodima upire i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, koja povreda u postupku nije počinjena jer je sud prvog stupnja izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja odlučna za donošenje pravilne u zakonite odluke u ovom sporu. 

 

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj I. tuženik kao odvjetnik i II. tuženik kao osiguravatelj solidarno naknade štetu u iznosu od 567.361,30 kn sa pripadajućim zateznim kamata, zbog propusta I. tuženika u zastupanju u predmetnu koji je vođen kod Općinskog suda u Zagrebu, pod brojem Pr-4932/2000 (ranije Pn-4711/93).

 

9. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena u školi R. B. i da ju je 20. svibnja 1992., prilikom ispitivanja pet učenika koji su ispravljali negativnu ocjenu u razredu fizički napao učenik četvrtog razreda D. V.1 koji joj je zadao udarac nogom u glavu. Nije sporno niti da je tužiteljica zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja na radu ovlastila odvjetnika L. Š. (ovdje I. tuženika) da ju zastupa u parnici radi naknade nematerijalne i materijalne štete, i da je I. tuženik u njezino ime podnio tužbu kod Općinskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-4711/93 (kasnije Pr-4932/00) protiv I. tuženika škole R. B., II. tuženika Republike Hrvatske, III. tuženika D. V.1, te IV. i V. tuženika D.2 i D. V.3, koji su roditelji mlljt. D. V.1. Nije sporno niti da je podneskom od 14.4.2003. bez suglasnosti tužiteljice I. tuženik povukao tužbu u odnosu na I. tuženicu školu R. B. i II. tuženika Republiku Hrvatsku i naznačio novog tuženika Grad Z., u odnosu na kojeg je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije. Sporno je da li bi tužiteljica uspjela u parnici Pr-4932/00 u odnosu na prvotno naznačenog tuženika školu R. B., da I. tuženik nije povukao tužbu u odnosu na tog tuženika, te osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

 

10. Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III-420/2023 od 27. travnja 2023. usvojio je ustavnu tužbu tužiteljice i ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-709/2022-2 od 16. ožujka 2022., kojom je preinačena prvostupanjska (dosuđujuća) presuda i tužbeni zahtjev odbijen, ocijenivši potpuno neprihvatljivim stav drugostupanjskog suda da nema odštetne odgovornosti odvjetnika i zaključak da podnositeljica (tužiteljica) ne bi uspjela u toj parnici niti da je tužbeni zahtjev bio istaknut protiv pasivno legitimiranog subjekta. Ustavni sud zaključuje da je osporenom (drugostupanjskom) presudom došlo do povrede prava podnositeljice na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

 

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

 

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4932/00 od 3. svibnja 2004. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku Gradu Z. da joj naknadi neimovinsku štetu i izgubljenu zaradu u iznosu od 209.196,10 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i da joj plaća mjesečnu rentu ubuduće u iznosu od 2.409,86 kn, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 44.767,00 kn;

- da je Županijski sud u Zagrebu, presudom poslovni broj Gžr-1248/05 od 29.11.2005., preinačio citiranu prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije, te je naloženo tužiteljici da tuženiku Gradu Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 28.970,00 kn, uz izraženi pravi stav da je tužiteljica bezrazložno povukla tužbu protiv škole R. B. koja je bila pasivno legitimirana, te da nije mjerodavno pozivanje na odredbe Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj 76/93, 29/97 i 47/99) prema kojoj osnivač (Grad Z.) odgovara za obveze ustanove (škole), jer je taj propis stupio na snagu nakon štetnog događaja;

 

- da iz stanja predmeta Pr-4932/00 proizlazi da škola R. B., kao poslodavac tužiteljice nije dokazala da bi šteta nastala iz razloga koji bi školu ekskulpirali odgovornosti i da postoji odgovornost škole za štetu koju je tužiteljica pretrpjela kod njega na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) u smislu odredbe čl. 73. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa („Narodne novine“, broj 34/91 i 19/92 – dalje: ZOPRO), te da postupak ispravljanja negativnih ocjena na kraju školske godine predstavlja uobičajene radne zadatke profesora, zbog kojih je izložen mogućim opasnostima od protupravnog i nasilnog ponašanja učenika, a što predstavlja profesionalni rizik, koji snosi poslodavac, a ne radnik, te da se postupanje učenika D. V.1 prema tužiteljici nakon što nije uspio ispraviti negativnu ocjenu, odnosno njegov grubi napad na nju (udarajući je nogom u glavu) ne smatra radnjom treće osobe u smislu čl. 6. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 19/83, 17/86 i 47/89 – dalje: ZZR), zbog koje bi se škola mogla osloboditi svoje odgovornosti;

- da je tužiteljici zbog predmetne povrede na radu rješenjem R. M.-a od 6.7.1995. utvrđen gubitak sposobnosti za rad i da je od 6.6.1995. u invalidskoj mirovini;

- da je provedenim medicinskim vještačenjima po vještacima otrorinlaringologu dr. J. K., dr. internisti-nefrologu dr. D. V.4 i fakultetu u Z. (po vještacima psihijatru dr. N. M., otorinolaringologu dr. L. K. i specijalisti medicine rada dr. M. Z.) utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila posttraumatsku akutnu upalu desnog uha, zamjedbeno oštećenje sluha desno, natučenje desne strane vrata i psihički stres, zbog kojih ozljeda je trpjela fizičke boli i strah, te je kod nje došlo do smanjenja životnih aktivnosti u ukupnom iznosi od 14% (objedinjeni nalaz vještaka),

-da je istim vještačenjem utvrđeno da tužiteljica prije štetnog događaja nije bolovala od duševnih bolesti, ali je bila premorbidno osjetljivije osobnosti, što predstavlja poremećaj ličnosti F60, koju osjetljivost je dobro kompenzirala do štetnog događaja, a nakon štetnog događaja više nije bila sposobna za rad u školi, te je na njezin odlazak u mirovinu prvenstveno utjecala ozljeda na radu u omjeru od 60%, a premorbidna struktura ličnosti uzrok psihičkog stanja koje se javilo nakon ozljede uzrok umirovljenja u omjeru od 40%;

- da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i odlaska tužiteljice u mirovinu, jer je do štetnog događaja, unatoč utvrđenog poremećaja ličnosti (F60) koji ne predstavlja duševnu bolest, dobro funkcionirala privatno i profesionalno, te da bi, da nije ozlijeđena na radu i dalje raditi na svom radnom mjestu, zbog čega je upravo predmetni štetni događaj uzrok njezina potpunog gubitka radne sposobnosti i odlaska u mirovnu;

- da bi tužiteljici obzirom na utvrđeni postotak trajnog invaliditeta, te jačinu i trajanje fizičkih boli i straha u skladu sa sudskom praksom važećom u vrijeme donošenja presude u predmetu Pr-4932/00 temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 73/91 – dalje: ZOO) bila dosuđena nematerijalna šteta u ukupnom iznosu od 40.000,00 kn (za pretrpljene duševne zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 25.000,00 kn, umanjeno za iznos od 15.000,00 kn koji se odnosi na isplaćene iznose naknade za tjelesno oštećenje), te za pretrpljene fizičke boli 15.000,00 kn i za pretrpljeni strah 15.000,00 kn, kao i imovinska šteta s osnova izgubljene zarade koju predstavlja razlika između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da nije ozlijeđena na radu i mirovine za razdoblje od 21.5.1992. do 28.8.2011. ukupno 482.594,30 kn, koja visina je utvrđena financijskim vještačenjem; 

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika, jer je isti kao odvjetnik zastupao tužiteljicu kao stranku temeljem ugovora o nalogu (čl. 749. ZOO) u spornoj parnici poslovni broj Pr-4932/00;

- da je I. tuženik u vrijeme nastanka štete tužiteljici (donošenje pravomoćne presude donošenja pravomoćne presude Gžr-1248/05 od 29.11.2005. kojom je izgubila parnicu) bio osiguran kod II. tuženika policom osiguranja od odgovornosti odvjetnika za štetu koju kao odvjetnik može počiniti trećim osobama sukladno odredbi čl. 44. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94 – dalje: ZO);

- da II. tuženik kao osiguravatelj odgovara solidarno s I. tuženikom temeljem zakona do visine svoje obveze;

- da je neosnovano pozivanje II. tuženika na odredbu čl. 24. st. 1. toč. 5. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika – dalje: Uvjeti), jer u postupku nije utvrđeno prekoračenje ovlaštenja po punomoći.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je I. tuženik povlačenjem tužbe u parnici Pr-4932/00 u odnosu na tuženika školu R. B. i preinakom tužbe na novog tuženika Grad Z., u odnosu na kojega je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen zbog nedostatka pasivne legitimacije, počinio pogrešku u zastupanju, jer je kao profesionalac u pružanju pravnih usluga morao znati mjerodavne propise na kojima temelji pasivnu legitimaciju tuženika u postupku, te da je ta njegova štetna radnja (povlačenje tužbe u odnosu na pasivno legitimiranu školu i preinaka tužbe na tuženika Grad Z. koji nije pasivno legitimiran) u uzročnoj vezi sa štetnom koja je tužiteljici zbog tih propusta u zastupanju nastala od njega kao nalogoprimca, jer bi utuženu štetu (izgubljena zarada 482.594,30 kn) i nematerijalnu štetu zbog posljedica zadobivenih ozljeda (40.000,00 kn) ostvarila u tom parničnom postupku od svoga poslodavca škole R. B. temeljem prednje citiranih odredbi čl. 73. st. 1. ZOPRO i čl. 6. ZZR, da I. tuženik nije bezrazložno povukao tužbu ostvarila. Stoga je, obvezao I. tuženika da zajedno sa II. tuženikom kao osiguravateljem (koji odgovara do visine svoje obveze) solidarno naknadi tužiteljici nastalu materijalnu i nematerijalnu štetu u sveukupnom iznosu od 567.361,30 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je pozivom na odredbe čl .7. i 44. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94 - dalje: ZO), te odredbi čl. 414. i 479. ZOO djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

 

13. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, izuzev u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove postupka iz ranije parnice, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

14. S obzirom na utvrđenja u postupku iz kojih proizlazi da je tužiteljica 20. svibnja 1992. kao profesorica fizike u školi R. B. zadobila ozljedu na svom radnom mjestu u školi kada ju je učenik D. V.1 prilikom ispitivanja radi ispravljanja negativne ocjene udario nogom u glavu i da je izdavanjem punomoći I. tuženiku kao odvjetniku istoga ovlastila u smislu odredbe čl. 749. ZOO da ju zastupa u parnici koju je pokrenula protiv škole (poslodavca) radi naknade štete zbog posljedica zadobivene ozljede na radu, te da je propust u zastupanju (štetna radnja) I. tuženika, koji je kao odvjetnik počinio u parničnom predmetu Pr-4932/00 (ranije Pn-3711/93) povlačenjem tužbe u odnosu na pasivno legitimiranu školu R. B. i preinačenjem tužbe na novog tuženika Grad Z., u odnosu na kojega je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen zbog promašene pasivne legitimacije u uzročnoj vezi s gubitkom predmetne parnice, u kojoj bi inače uspjela sa svojim zahtjevom protiv poslodavca škole R. B., to je pravilan pravni pristup prvostupanjskog suda da su I. tuženik kao bivši punomoćnik tužiteljice i II. tuženik kao njegov osiguravatelj temeljem police o osiguranju odvjetnika u obvezi solidarno naknaditi tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu koju bi da nije izgubila parnicu, ostvarila u tom postupku.

 

15. Žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije u postupku utvrdio da li bi tužiteljica uspjela u parnici Pr-4932/00 protiv škole R. B. nisu osnovani, jer su u direktnoj su suprotnosti sa sadržajem pobijane prvostupanjske presude u kojoj je taj sud nedvojbeno utvrdio na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka da bi tužiteljica, koja je stradala kao zaposlenica, profesorica fizike prilikom izvođenja redovitih radnih zadataka u nastavi, kao zaposlenica škole, uspjela u parnici podnesenoj protiv poslodavca škole R. B.. Naime, tužiteljica je ozlijeđena na radu u toj školi prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka profesora fizike, u koje spadaju i poslovi ispitivanje učenika koji na kraju školske godine imaju negativnu ocjenu u tom predmetu, kada ju je učenik D. V.1, nakon ispitivanja nije ispravio negativnu ocjenu, udario nogom u glavu i nanio joj tjelesne ozljede. Kako je već zbog prirode svoga posla tužiteljica bila izložena mogućem nasilnom i protupravnom ponašanju učenika, što predstavlja profesionalni rizik u poslovima koje obavlja, za koji odgovara poslodavac, odgovornost škole kao poslodavca je objektivna (načelo uzročnosti) i ista odgovara bez obzira na svoju krivnju temeljem odredbe čl. 73. st. 1. ZOOPR. Zato je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da se protupravni postupak učenika koji je udario tužiteljicu nogom u glavu, nakon što nije uspio ispraviti negativnu ocjenu, ne smatra radnjom treće osobe u smislu čl. 6. ZZR, niti je škola kao poslodavac predmetu Pr-4932/00 dokazala da bi šteta nastala iz razloga koji školu ekskulpiraju od odgovornosti.

 

16. Na žalbene navode I. tuženika da ne može biti odgovoran zbog svoga iznijetog pravnog mišljenja, jer bi se u protivnom radilo o povredi ljudskih prava iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija) i čl. 1. Protokola uz Europsku konvenciju, žalitelju valja odgovoriti da njegovo pravo na rad, kao odvjetnika, koje je zajamčeno Ustavom, pobijanom presudom nije dovedeno u pitanje. Žalitelju valja reći da njegovo povlačenje tužbe u odnosu na pasivno legitimiranu školu i preinaka tužbe na drugog tuženika, koji nije bio pasivno legitimiran u parnici koju je pokrenula tužiteljica radi naknade štete, ne predstavlja iznijeto pravno mišljenje I. tuženika, već pogrešku u zastupanju, jer ga je tužiteljica i angažirala kao profesionalca radi pružanja pravnih usluga u toj parnici. Pritom je žalitelju u ovoj dugotrajnoj parnici bilo omogućeno tijekom cijelog postupka iznošenje argumenata i protuargumenata (čl. 6. Konvencije), te sama okolnost da je u konačnici izgubio parnicu, ne znači da je time došlo do povrede njegova prava iz čl. 6. Konvencije.

 

17. Žalbeni navodi II. tuženika da je sud prvog stupnja odbio pribaviti podatke o polici osiguranja škole R. B., nisu osnovani, jer premda taj dokaz nije odlučan za ishod parnice, iz stanja spisa (list 764) proizlazi da sud pribavio podatke od ministarstva, koje se dopisom od 21.2.2019. očitovalo da navedena škola nije imala zaključenu policu osiguranja.

 

18. U odnosu na tvrdnje II. tuženika da sud nije saslušao ravnatelja škole i profesore koji imaju saznanja o procesima nadzora nad radom tužiteljice kao profesorice i njezinom ponašanju, te otkazu koji joj je bio ponuđen i kojega bi zbog disciplinskih postupaka vjerojatno i dobila, valja odgovoriti da predloženi dokazi nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud je saslušao svjedoke očevidce štetnog događaja T. S. i N. Š., kao i tužiteljicu na okolnost nastanka štetnog događaja, te je utvrdio, da je ista bila fizički napadnuta od učenika D. V.1, koji ju je prilikom ispitivanja radi ispravka negativne ocjene udario nogom u glavu. Kako je bila riječ o brutalnom fizičkom napadu učenika na tužiteljicu, koji nema nikakvo opravdanje, nisu od utjecaja prigovori ovoga tuženika vezani za nadzor škole u radu tužiteljice. Osim toga, u razlozima presude sud prvog stupnja je obrazložio da svjedoka D. V.1, koji je napao tužiteljicu, u postupku nije saslušao, jer je isti tijekom Domovinskog rata odselio u S., te su svi pokušaji utvrđivanja njegove točne adrese ostali bezuspješni.

 

19. Suprotno daljnjim žalbenim navodima II. tuženika prvostupanjski sud je jasno utvrdio da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, zbog čega opširna žalbena izlaganja ovog tuženika u kojima iznosi suprotne tvrdnje, nisu osnovana, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi i dokazima koji su provedeni u postupku.

 

20. Žalbeni navodi II. tuženika da umirovljenje tužiteljice nije u nikakvoj vezi sa štetnim događajem i da je ona teški duševni bolesnik, ne mogu se prihvatiti, jer potpuno suprotno proizlazi iz obrazloženja presude i stanja spisa. Naime, vještaci fakulteta u Z. jasno su utvrdili da tužiteljica prije štetnog događaja nije bolovala od prave i trajne duševne bolesti, već da ista ima poremećaj ličnosti F60 zbog premorbidno osjetljivije osobnosti, a što nije duševna bolest. Tužiteljica je tu svoju osjetljivost dobro kompenzirala do štetnog događaja i privatno i profesionalno, te bi tako i dalje funkcionirala da doživjela spornu ozljedu na radu, no nakon sporne ozljede više nije bila sposobna za rad u školi. Na njezin odlazak u mirovinu prvenstveno je utjecala ozljeda na radu u omjeru od 60%, dok je premorbidna struktura ličnosti uzrok psihičkog stanja koje se kod nje javilo nakon ozljede uzrok umirovljenja u omjeru od 40%, time da postoji dakle direktna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i odlaska tužiteljice u mirovinu, jer je upravo ozljeda na radu onaj pravno odlučni (relevantni) uzrok koji je zbog premorbidnih karakteristika ličnosti tužiteljice doveo do njezine trajne nesposobnosti za rad.

 

21. Zbog iznijetih razloga, neutemeljeni su opširni žalbeni navodi II. tuženika u kojima iznosi tvrdnje da je razlog tužiteljičina odlaska u mirovinu bio svojevoljan i dobrovoljan, jer joj je prijetio otkaz i da zato nema pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade.

 

22. U žalbi ponovljeni prigovor isključenja od odgovornosti II. tuženika temeljem čl. 24. st. 1. toč. 5. Uvjeta za osiguranje, nije osnovan, jer u postupku pred prvostupanjskim sudom nije utvrđeno postojanje prekoračenja odvjetnika po dobivenoj punomoći za zastupanje, pa suprotna izlaganja ovoga žalitelja usmjerene isključivo na pokušaj otklanjanja svoje odgovornosti za štetu.

 

23. Visina nematerijalne štete u iznosu od 5.308,91 EUR/40.000,00 kn, tužiteljici je pravilno dosuđena, jer se radi o iznosu štete koji bi, obzirom da posljedice zadobivene ozljede na radu doista i ostvarila temeljem odredbe čl. 200. ZOO/91 u parnici Pr-4932/00 protiv poslodavca škole R. B., da I. tuženik u odnosu na njega nije bezrazložno povukao tužbu. I iznos materijalne štete s osnova izgubljene zarade koju čini razlika između invalidske mirovine i plaće u ukupnom iznosu od 64.051,27 EUR/482.594,30 kn, koji se odnosi na razdoblje od 6. lipnja 1992. do 28. kolovoza 2011., pravilno joj je dosuđen temeljem odredbe čl. 195. st. 1. ZOO/91, koju štetu bi također ostvarila u parničnom predmetu Pr-4932/00, da nije počinjena greška u zastupanju.

 

24. Suprotno žalbenim navodima II. tuženika zatezne kamate pravilno su dosuđene temeljem čl. 277. st. 1. ZOO/91 i to na iznos neimovinske štete od dana donošenja presude u predmetu Pr-4932/00, tj. od 3. svibnja 2004. do isplate, a na dosuđene iznose izgubljene zarade od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

 

25. Međutim, u pravu su žalitelji da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici na ime naknade štete i iznos parničnog troška od 5.941,6 EUR/44.767,00 kn (sud omaškom u pisanju u obrazloženju pobijane presude u toč. 37. navodi iznos od 46.767,00 kn!), koji joj je bio dosuđen presudom Pr-4932/00 od 3. svibnja 2004., jer je na plaćanje toga iznosa parničnog troška bilo obvezan Grad Z., time da je drugostupanjski sud po žalbi tuženika Grada Z. preinačio navedenu presudu i tužbeni zahtjev odbio, te naložio tužiteljici da Gradu Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 28.970,00 kn. Dakle, nije riječ o parničnom trošku čije plaćanje je bilo naloženo školi R. B., zbog čega je tužiteljica u ovom postupku trebala dokazati za koje točno određene parnične radnje, u kojem iznosu i primjenom kojih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika bi joj bio dosuđen parnični trošak u odnosu na školu R. B. u parnici Pr-4932/00, a što ista nije dokazala. Zato je u tom pobijanom dijelu žalbe I. i II. tuženika valjalo prihvatiti i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP i ovaj dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovan.

 

26. Kako je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen konačni uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbi čl. 166. st. 3., 154. st. 2. i 155. ZPP djelomično preinačiti i odluku o troškovima postupka. Konačan uspjeh tužiteljice u parnici po osnovi i visini iznosi 92,75%, a tuženika po visini 14,51%, te su tuženici solidarno u obvezi naknaditi tužiteljici parnični trošak u omjeru od 78,24%, a prema parničnim radnjama koje su pravilno utvrđene prvostupanjskom presudom, što iznosi 19.095,31 EUR/143.873,58 kn. Kako je pobijanom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 24.406,07 EUR/183.887,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. do isplate, valjalo je prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke i tužiteljicu odbiti s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.310,76 EUR/40.013,92 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. do isplate.

 

27. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

28. II. tuženiku koji je u žalbenim postupku uspio samo u neznatnom dijelu glavnog zahtjeva i to u omjeru od 7,89%, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, nije dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe.

 

 

U Zagrebu, 7. studenog 2023.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                        Jasenka Grgić, v.r.