REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Pn-21/2022-23

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru u građanskopravnoj stvari tužitelja ŽA / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tanja Bota, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb /OIB:22694857747/ iz Zagreba, kojeg zastupaju punomoćnici OD Grgić & partneri, odvjetnici iz Splita, radi nakade štete, nakon što je dana 3. ožujka 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 8. travnja 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime naknade štete, platiti tužitelju 1.139,40 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, teče počev od dana presuđenja (8.4.2025. god.) pa do isplate, dok se za više traženo (u odnosu na razliku između tog i tužbom traženog iznosa 1.627,71 eur) tužiteljev zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 2.452,97 eura, sa zateznom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, na taj iznos teče počev od dana presuđenja (8.4.2025. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je zbog skrivljenog protupropisnog postupanja u prometu tuženikovog osiguranika DA, tada vozača vozila marke Opel reg. oznake [registarska oznaka], postupanja očitovanog u prelasku njegovog vozila na njemu ne pripadajući dio ceste u vožnji nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, dana 11. 4. 2018. god., u Imotskom, ostvaren sudar tog vozila i njegovog/tužiteljevog/ vozila marke Alfa-Romeo reg. oznake [registarska oznaka].

1.1.Naglasio je da je u promatranom sudaru vozila – među inim – ostvareno njegovo /tužiteljevo/ ozljeđivanje i da je povezano s tim pretrpio, kako neimovinsku štetu zbog ostvarene povrede njegovog prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, tako i imovinsku štetu vezano za činjenje izdataka u postupku liječenja ozljeda, te je na izloženoj osnovi postavio zahtjev opisan u izreci ove odluke.

2. Tuženik je u cijelosti osporio pravnu osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

2.1.Naveo je tuženik da je uparničena nezgoda rezultat tužiteljevog, a ne protupropisnog postupanja njegovog osiguranika. Posebice je naglasio da za rezultate onih radnji koje je odnosne prigode taj poduzeo, ne postoji odgovornost njegovog osiguranika. To pak stoga jer da je na činjenje tih i takvih radnji /radnje kočenja i prelaska na njemu tada za kretanje ne pripadajući prometi trak/ njegov osiguranik bio prisiljen baš zbog tada poduzete tužiteljeve protupropisne radnje /radnje ulaska s vozilom u putanju kretanja njegovog osiguranika/. Utoliko da i nije nastala njegova/tuženikova/ obveza da tužitelju popravi štetu nastalu kao rezultat uparničene nezgode.

3. Naglasiti je da su stranke, mada je kroz čitavi tijek parnice perzistirao njihov prijepor u pogledu jednog od važnih parničnih činjeničnih pitanja, pitanja visine štete koju tužitelj trpi zbog ozljeđivanja u uparničenom štetnom događaju, naposljetku koncilijantno riješile taj dio spora (kada i kako, biti će izloženo u nastavku).

4. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave koje je pod poslovnim brojem 511-12-27-04-43-N-266/2018, 11. 4. 2018. god., sastavila PP Imotski, pročitana je isprava koju je 23. 4. 2018. god. sastavio i adresirao na tuženika njegov osiguranik DA, pročitane su isprave koje svjedoče o tužiteljevom ozljeđivanju u uparničenom događaju i liječenju tih ozljeda /tužiteljeva medicinska dokumentacija/, pročitana je obimna, po strankama priložena, sudska praksa, u statusu svjedoka saslušan je tuženikov osiguranik ŽAB, pročitan je i pregledan Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke Ive Filipovića, saslušan je vještak Ivo Filipović, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u statusu parnične stranke.

5. Nakon analize i ocijene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da je zahtjev koji je tužitelj (u pogledu glavne stvari) postavio u ovoj parnici pravno ne/osnovan, baš kako je to izloženo pod I izreke ove odluke.

6. Nije među strankama u ovoj parnici – valja to uvodno kazati – bilo sporno da je u mjestu Imotski, na kolniku ulice Antuna Mihanovića, ostvaren sudar tužiteljevog i vozila tuženikovog osiguranika i da je ostvaren baš na onom dijelu /prometnom traku/ ceste kojim se imaju kretati vozila nailazeća iz smjera kretanja kojim se odnosne prigode kretao baš ovopostupni tužitelj.

7. Bilo je sporno (a baš to je – niže će biti vidljivo i zašto – za presuđenje u ovoj pravnoj stvari i odlučno) iz kakvih su prethodno (prije sraza) ostvarivanih putanja i pri kakvom načinu vožnje promatrana vozila pristigla na prethodno opisano mjesto promatranog sudara vozila. Naime, bilo je sporno jeli se tužitelj neposredno prije sraza kretao vozilom isključivo onim dijelom ceste/prometnim trakom/ kojim su se odnosne prigode imala kretati vozila nailazeća iz smjera njegovog kretanja i jeli tuženikov osiguranik na prostor tog dijela ceste, u nedopuštenoj brzini kretanja, pristigao vozilom isključivo zbog nepravilno i nepropisno poduzetih i okolnosno nepotrebno poduzetih radnji /kočenja i lijevog skretanja – kako je to u postupku tvrdio tužitelj, ili se baš tužitelj neposredno prije sraza kretao njemu ne pripadajućim prometnim trakom i time tako ugrozio tuženikovog osiguranika da je taj, izložen pogibelji, bio prisiljen poduzeti one radnje koje je poduzeo neposredno prije sudara vozila, radnje koje, sagledavano in abstracto, zbiljno imaju obilježja protupropisnih radnji – kako je to u postupku tvrdio tuženik.

8. U izjavama znanja koja su iznijeli u parnici, sudionici uparničenog događaja /tužitelj i tuženikov osiguranik/ u bitnome su ponovili ona iskazivanja kakva su nakon ostvarenja promatranog događaja iznijeli policijskim službenicima i time potvrdili njihova činjenična raspolaganja izložena u relevantnim radnjama ove parnice.

9. Čitanjem i pregledom isprava koje su sastavili policijski službenici utvrđeno je kakvo je stanje zaostalo na mjestu promatranog događaja po njegovom ostvarenju /mi smo prethodno kazali gdje je na cestovnom prostoru očitovano to stanje i da nije bilo spora o zaostalom stanju/, no, na osnovi samog sadržaja tih isprava, bez pripomoći stručnjaka odgovarajuće specijalnosti, nije bilo moguće donijeti zaključke o prethodno opisanim spornim pitanjima ove parnice.

10. Dakle, samo na osnovi korištenja ponuđenih verbalnih i literarnih dokaznih sredstava u ovoj parnici nije bilo moguće donijeti zaključke o istinitosti važnih stranačkih tvrdnji, a time ni zaključak o odgovornosti sudionika za nastanak uparničenog štetnog događaja.

11. Utoliko je u postupku ustanovljenja osnove za potrebite zaključke i valjalo pribaviti dinamičku analizu stručnjaka o bitnim elementima ostvarenja promatranog događaja, dakle, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka prometne specijalnosti.

12. U prikazu (pisanom i narisanom) ostvarenja uparničenog štetnog događaja, vještak Ivo Filipović je našao/izložio da je tužitelj u okolnostima pedesetdevet metarske distance između promatranih vozila i između njih tada postojeće vremenske distance od 6,41 sekundu, nenajavljeno i nesvrhovito ušao vozilom u prometni trak kojim je tada iz suprotnog smjera upravljao tuženikov osiguranik te tom pojavnošću stvorio zapreku tuženikovom osiguraniku za kretanje njemu pripadajućim dijelom ceste (a utoliko i ugrozu), zapreku nalet na koju je tuženikov osiguranik mogao izbjeći samo, pa makar da se tada kretao dopuštenom brzinom, poduzimanjem radnje naglog kočenja.

12.1. Ž, na osnovi izloženog bitnog dijela nalaza, iznio je zaključak da je štetno događanje odnosne prigode u prometu započelo baš tužiteljevom radnjom, radnjom ulaska vozilom na njemu tada ne pripadajući dio ceste za prometovanje, ulaskom u vrijeme kada sigurno prometovanje, baš zbog pojavnosti tuženikovog vozila na tom dijelu ceste, tim cestovnim dijelom nije mogao obaviti (ovime se referiramo i na tužiteljeve tvrdnje izložene u odjeljku 7. ovog obrazloženja).

13. Problematizirao je u uratku vještak Ivo Filipović i postupanje/a tuženikovog osiguranika odnosne prigode i zaključio da bi pri ostvarenju svih ostalih tada ostvarivanih cestovnih okolnosti izostala posljedica uparničenog cestovnog incidenta da se tuženikov osiguranik u vrijeme započimanja tog incidenta izazvanog baš po tužitelju kretao vozilom dopuštenom brzinom, a ne brzinom sedamnaest kilometara većom od dopuštene brzine kakvu je tada ostvarivao.

14. Proizlazi, dakle prema – u bitnome – izloženom uratku vještaka Ive Filipovića, da je uparničeni štetni događaj u uzročno – posljedičnom smislu rezultat u njegovom uratku opisanih, skrivljenih, protupravnih postupanja u prometu oba sudionika tog događaja i to s naglascima na pretežitoj tužiteljevoj participaciji u ostvarenju uzroka te takvoj participaciji tuženikovog osiguranika kao uvjeta ostvarenja onakvih posljedica promatranog događaja kakve su odnosne prigode ostvarene.

14.1.Napokon (ovime se referiramo na tuženikove tvrdnje izložene u 7. odjeljku), proizlazi i to da stanje tada postojeće ugroze tuženikovog osiguranika nije isključivo rezultatom tužiteljeve skrivljene protupropisne radnje, nego da se i sam tuženikov osiguranik protupropisnim vršenjem radnje doveo, ne samo u stanje ugroze, nego i u situaciju realizacije te ugroze i da utoliko tada nije ostvarivano stanje krajnje nužde njegovog osiguranika koje bi eskulpiralo tuženika odgovornosti za nastanak i posljedice uparničenog događaja.

15. Nisu, valja to naglasiti, zaostali prigovori stranaka u odnosu na vještakov uradak, a taj uradak ničim nije u protivnosti s rezultatima ostalih dokaza izvedenih u postupku pa nema baš nikakvog razloga ne podariti vjeru vještakovom uratku.

15.1.Pak, nakon podarivanja vjere u prethodno izloženom smislu preostalo je donijeti prvi iz kruga važnih zaključaka za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, dakle zaključak da je uparničeni događaj i u tom događaju ostvarena šteta rezultat skrivljenih protupravnih ponašanja oba promatrana sudionika tog događaja.

16. S obzirom na izloženo u prethodnom odjeljku, preostalo je sagledavati omjer tamo opisane participacije.

17. Obavljanje, pak, zadaće u prethodno izloženom smislu svedeno je gotovo na minimum.

17.1.Naime, odlučujući na istom činjeničnom supstratu viši sud, Županijski sud u Splitu, u odluci Gž-84/2022 od 22. srpnja 2022. god., zauzeo je stajalište da je tužitelj u nastanku i posljedicama uparničenog događaja participirao u tridesetpostotnom omjeru, a da je u preostalom omjeru, dakle, u omjeru od sedamdeset posto participirao tuženikov osiguranik.

17.2.Tome je dodati da je i viši sud u ovom predmetu, dakle, Županijski sud u Velikoj Gorici, u ukidnoj odluci Gž-885/2021 od 18. svibnja 2022. god., zauzeo, barem implicitno, stajalište da oba sudionika uparničenog događaja skrivljeno štetno participiraju u njegovom ostvarenju i ostvarenju iz tog događaja proizišlih posljedica.

17.3.Utoliko je i ovaj sud, uvažavajući u potpunosti argument hijerarhije (dakako, kako zbog same hijerarhije, tako i razloga koji podržavaju stajališta tih hijerarhijski viših sudova), i sam zauzeo stajalište da je tuženik kao onaj tko odgovara za štetno postupanje u prometu njegovog osiguranika, u skladu s određenjima čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18…155/23; dalje ZOO), u obvezi popraviti tužitelju sedamdesetpostotni omjer njemu u uparničenom događaju pričinjene, a u ovom postupku uparničene, štete.

18. Pak, budući su stranke (kako je već izloženo u odjeljku 3. ove odluke) postigle suglasnost da tužitelj zbog ozljeđivanja u promatranom događaju trpi uparničenu štetu baš u iznosu 1.627,71 eur, te kako je u ovom postupku utvrđeno da mu je tuženik u obvezi popraviti tu štetu u sedamdesetpostotnom omjeru njenog obistinjenja, tužitelju je valjalo na ime uparničene štete dosuditi novčani iznos 1.139,40 eura, a njegovo više izloženo traženje odbiti kao pravno neosnovano.

18.1.Utoliko je, u konačnici, u smislu čl. 1095. i 1100. ZOO, o uparničenom zahtijevanju odlučeno kao pod I izreke.

19. Budući su stranke djelomično uspjele u parnici, o dosudi/snošenju parničnih troškova, valjalo je odlučiti u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku /NN-53/91-70/19 dalje; ZPP/, dakle, odlučiti imajući na umu stranačke uspjehe u dokazivanju, kako osnovanosti osnove, tako i osnovanosti visine zahtijevanja/prigovaranja.

20. Tužitelj je u parnici, po punomoćniku u osobi odvjetnika, poduzeo sedamnaest radnji u postupku bodovno honoriranih sa po sto bodova (sastav tužbe od 12.11.2018., sastavi obrazloženih podnesaka od 20.9.2019., 27.9.2019., 12.11.2019., 27.1.2020., 11.1.2021. i 17.2.2025., zastupanja na ročištima 27.9., 25.10. i 22.11.2019., 6.2. i 6.3.2020., 19.3.2021. te 3.3.2025.), jednu radnju bodovno honoriranu sa stodvadeset pet bodova (sastav žalbe) i šest radnji bodovno honoriranih sa po dvadeset pet bodova (sastavi "ostalih" podnesaka od 3.1.2020., 11.3.2021., 3.10.2022., 2.6.2023., 15.9.2023. i 14.1.2024.), pa je tako, s obzirom na vrijednost bodova odvjetničkog honorara (1750), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25 %), radi zastupanja u parnici učinio izdatak u ukupnom iznosu 4.375,00 eura.

20.1.Platio je tužitelj pristojbu na tužbu u iznosu 66,36 eura i pristojbu na presudu u iznosu 39,82 eura, pa je na ime te vrste izdataka učinio ukupno 106,18 eura.

20.2.U parnici je tužitelj uspio u 70%-om omjeru zahtijevanja, pa mu iz kruga tih troškova koje je valjalo priznati u skladu s parničnim uspjehom (tog ukupnog troška u iznosu 4.481,18 eura) valjalo priznati iznos 3.136,77 eura.

20.3.K tome je tužitelj učinio izdatak u iznosu 278,70 eura radi plaćanja troškova vještačenja (pisanog nalaza i mišljenja vještaka i troškova nagrade vještaku saslušanom na ročištu), a taj mu je izdatak, nezavisno o uspjehu, jer ga je bilo nužno učiniti radi donošenja odluke u ovoj parnici, valjalo priznati u cijelosti.

20.4.Utoliko je tužitelj iz kruga učinjenih izdataka u ovoj parnici, na ime parničnog troška priznat iznos 3.415,47 eura.

21. Tuženik je u parnici poduzeo trinaest radnji u postupku po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po sto bodova (sastav odgovora na tužbu od 4.12.2018.,, sastavi podnesaka od 31.10.2019., 24.1.2020., 5.3.2021., 29.6.2022. i 19.2.2025., te zastupanja na ročištima 27.9., 25.10. i 22.11.2019., 6.2. i 6.3.2020. , 19.3.2021., 5.7.2022., 24.1.2025. i 3.3.2025.) te tri radnje bodovno honorirane sa po dvadeset pet bodova (sastavi podnesaka od 5.5. i 5.9.2023. te 24.1.2025.), pa je tako, s obzirom na ukupan broj bodova odvjetničkog honorara 1575 (vrijednost boda 2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici učinio izdatak u ukupnom iznosu 3.937,50 eura.

21.1.Tuženik je u parnici uspio u 30%-om omjeru pa mu je iz kruga tih izdataka, kao parnični trošak, valjalo priznati iznos 1.181,25 eura.

22. Pak, nakon prebijanja troškova priznatih strankama, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju iz promatrane osnove isplati 2.452,97 eura, dakle, o dosudi/snošenju troškova ove parnice odlučiti kao pod II izreke.

U Imotskom 8. travnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.