1              Poslovni broj: 15 Kž-458/2023-12

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:15 Kž-458/2023-12

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog D. T. (ranije D. S.) i dr., zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. u svezi s člankom 34. i 36. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. optuženog D. T. i 2. optuženog M. H., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj: K-183/2019-112 od 6. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se žalbe 1. optuženog D. T. (ranije D. S.) i 2. optuženog M. H. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu broj K-183/2019-112 od 6. veljače 2023., 1. optuženi D. T. (ranije S.) i 2. optuženi M. H. proglašeni su krivima da su zajednički i dogovorno počinili, kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom u pokušaju – iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 34. i 36. stavak 2. KZ/11,činjenično i pravno opisano u izreci presude, pa je 1. optuženom D. T. za jedno kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 1. optuženom D. T. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 17. srpnja 2016. u 03,05 sati, pa nastavno vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru do puštanja na slobodu dana 28. srpnja 2016. nakon uplate jamčevine. 2. optuženi M. H. osuđen je za jedno kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 2. optuženom M. H. je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je 2. optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko 2. optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 2. optuženom M. H. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 17. srpnja 2016. u 03,05 sati, pa nastavno vrijeme za koje je bio lišen slobode do puštanja na slobodu dana 18. srpnja 2016.

 

3. Temeljem odredbe iz članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76,09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) 1. optuženom D. T. se nalaže podmiriti troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08), trošak očevida na mjestu događaja, pretrage osobnog automobila i izrade fotodokumentacije te putni trošak svjedoka u ukupnom iznosu od 255,58 eura / 1.925,64 kuna (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08), odnosno sveukupno 454,66 eura (četiristopedesetčetiri eura i šezdesetšest centi) / 3.425,64 kuna (tritisućečetiristodvadesetpet kuna i šezdesetčetiri lipe) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist D. proračuna R. H.. Temeljem odredbe iz članka 148. stavak 6. ZKP/08 2. optuženi M. H. u cijelosti se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi putem branitelja V. V., odvjetnika iz R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. u svezi članka 467. stavak 1. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. točka 4. u svezi članka 467. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. u svezi članka 467. ZKP/08 i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. u svezi članka 467. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatraženo da se na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozovu 1. optuženik i njegov branitelj.

 

5. Protiv presude žalbu je osobno podnio i 2. optuženi M. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da ga se oslobodi od optužbe.

 

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

 

 

8. Na temelju članka 475. ZKP/08. održana je sjednica drugostupanjskog vijeća na koju nisu pristupili uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik, 1. optuženi D. T. (ranije D. S.) i 2. optuženi M. H., te branitelj 1. optuženika odvjetnik V. V., pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

9. Žalbe 1. i 2. optuženika nisu osnovane.

 

10. Prvo optuženi D. T. (ranije D. S.) žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da u pobijanoj presudi nisu navedene odlučne činjenice, odnosno da nisu navedeni razlozi zbog kojih sud smatra utvrđenim da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. i članka 34. KZ/11, odnosno, da su optuženici pokušali obiti bravu vozila upravo u namjeri da tuđu pokrenu stvar oduzmu drugom s ciljem da ju protupravno prisvoje, a imajući u vidu da nije u ovom slučaju moguće nedvojbeno isključiti da je namjera optuženika bila neovlašteno oduzeti tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe u smislu odredbe članka 234. stavak 2. KZ/11, pokušaj koji je također kažnjiv prema odredbi stavka 3. istog članka, iako se radi o blažem kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine. Nadalje ističe da obijanje brave vozila u tom slučaju predstavlja radnju koja prethodi oduzimanju detencije vozila vlasniku, odnosno uzimanje vozila u posjed počinitelja radi privremene uporabe s namjerom da se nakon toga vozilo vrati, a u odnosu na ovo kazneno djelo moguće je supočiniteljstvo koje nije isključeno samo stoga što vozilom može upravljati jedna osoba, stoga u pobijanoj presudi namjera 1. i 2. optuženika da počine kazneno djelo teške krađe, žalitelj drži da nije utvrđena niti obrazložena na valjani način.

 

11. Suprotno navodima optuženika, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Naime, žalitelj ističe da je u pitanju kazneno djelo u pokušaju te da u odnosu na utvrđene okolnosti pravna kvalifikacija kaznenog djela nije pravilna budući da bi eventualna namjera 1. i 2. optuženika bila usmjerena na moguće počinjenje kaznenog djela iz članka 234. stavak 2. KZ/11, neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari, odnosno, žalitelj drži da, budući je kazneno djelo ostalo u pokušaju nije dokazana namjera 1. i 2. optuženika da bi provaljivanjem došli do stvari iz zatvorenog prostora u cilju njihovog oduzimanja i protupravnog prisvajanja.

 

13. Međutim, članak 234. stavak 2. KZ/11 glasi: "tko neovlašteno oduzme tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe…". Stoga, imajući na umu citiranu odredbu valja istači da žalitelj gubi iz vida da iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da su 1. i 2. optuženici zajednički i dogovorno kritične zgode s ciljem da protupravno prisvoje tuđe pokretne stvari do kojih uspiju doći uporabom odvijača nasilno otvorili lijeva prednja vrata kampera marke F. D. registarskih oznaka …. u vlasništvu A. U. forsirajući u predjelu brave, a sve kako bi ušli u unutrašnjost istog, u čemu nisu uspjeli ništa otuđiti jer su ih pritom spriječili policijski službenici P. R..

 

14. Nadalje, kazneno djelo ostalo je u pokušaju nailaskom policije, ali pri tome valja istači da je svjedok A. S. zaštitar kampa V. iskazao da su dvije NN muške osobe došle kritiče zgode u kamp osobnim automobilom tamne boje, iz čega je za zaključiti da namjera 1. i 2. optuženika nije bila uporaba vozila, u konkretnom slučaju kampera, radi privremene uporabe, jer su optuženici došli svojim vozilom, već je upravo namjera 1. optuženika bila usmjerena, kako je to pravilno pravno označio prvostupanjski sud, na ostvarenje obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11, u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, i u svezi sa člankom 34. i člankom 36. stavak 2. KZ/11.

 

15. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a na koju upire 1. optuženik.

 

16. Žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnio je 1. optuženik po branitelju, a 2. optuženik osobnom žalbom, a prigovori ove žalbene osnove 1. i 2.optuženika su identične upirući prije svega na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da nije ispitan oštećenik A. U..

 

17. Međutim, kako iz činjeničnog supstrata ne proizlazi da bi nastala šteta počinjenjem ovog kaznenog djela, a oštećenik vlasnik kampera nema neposrednih saznanja o okolnostima počinjenja djela kritične zgode, to je činjenično stanje potpuno utvrđeno, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjane razloge na koje se upućuju žalitelji, (točka 25 presude). a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

18. U odnosu na pravilnost činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je na osnovu cjelokupne dokazne građe pravilno utvrdio sve činjenice, i za koja utvrđenja je dao jasne i valjane razloge, te utvrdio da su zajednički u cilju da protupravno prisvoje tuđe pokretne stvari 1. i 2. optuženici uporabom odvijača nasilno otvorili lijeva prednja vrata kampera u predjelu brave, kako bi ušli u unutrašnjost istog, a u čemu nisu uspjeli jer su ih spriječili policijski djelatnici, a što proizlazi iz svih provedenih, kako personalnih, tako i materijalnih dokaza, koje je prvostupanjski sud pravilno vrednovao, a koju ocjenu dokaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

19. Pri tome valja istači da je odvijač koji je upotrijebljen pri počinjenju kaznenog djela, pronađen u blizini mjesta počinjenja djela, a o čemu je iskazivao svjedok J. P., policijski djelatnik.

 

20. Slijedom iznijetog, nije povrijeđen niti kazneni zakon na štetu optuženika jer je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjen materijalni zakon, kojim je utvrđeno da su 1. i 2. optuženici počinili kazneno djelo protiv imovine teškom krađom u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11, u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 34. i člankom 36. stavak 2. KZ/11.

 

21. U odnosu na žalbe 1. i 2. optuženika zbog odluke o kazni, kojom se 1. i 2. optuženici zalažu za blaže kažnjavanje, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo kazne na koje su 1. i 2. optuženici osuđeni, primjerene su svih utvrđenim okolnostima po prvostupanjskom sudu, a na koja utvrđenja se 1. i 2. optuženici upućuju radi nepotrebnog ponavljanja ( točka 36 do točke 42. presude).

 

22. Upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je 1. optuženi D. T. (ranije S.) osuđen, kao i u odnosu na 2. optuženog M. H. kazna zatvora od sedam mjeseci te na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine, su dostatne da se njima ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te da 1. i 2. optuženici shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno, a pri tome je naročito uzeta u obzir višestruka kažnjavanost 1. optuženika, koje kazne do sada nisu kod 1. optuženika polučile svrhu, pa se upravo bezuvjetna kazna zatvora u odnosu na 1. optuženika ukazuje opravdanom.

 

23. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti povrede zakona, pa je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 7. studenog 2023.

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Lidija Vidjak, v. r.