Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1958/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FRETON d.o.o., Ozalj, Vrhovac 52, OIB: 47691623376, zastupanog po punomoćniku Deanu Radišiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, protiv tužene VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 25 Povrv-579/2019-15 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 25 Povrv-579/2019-15 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju od ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-881/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je naloženoj tuženoj VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FRETON d.o.o., Ozalj, Vrhovac 52, OIB: 47691623376, isplati iznos od 13.698,75 kn/1.818,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2016. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FRETON d.o.o., Ozalj, Vrhovac 52, OIB: 47691623376, naknadi troškove postupka u iznosu od 1.007,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka iznad dosuđenog iznosa, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos troška postupka od 316,36 EUR za period od 23. rujna 2019. do 23. travnja 2024. tužitelj se odbija.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I. i II. izreke žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) predlažući da je se oslobodi krivnje.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, te tijekom postupka navodi da prema tuženoj ima dospjelo nepodmireno dugovanje u ukupnom iznosu od 13.698,75 kn/1. 818,14 EUR, a koje se odnosi na dospjele račune s osnove izvršene usluge izvedbe radova na izradi plinske instalacije na nekretnini tužene.

6. Između stranaka da nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tužene i da je nakon radova izvršenih po tužitelju nekretnina tužene uredno spojena na plinsku opskrbnu mrežu te da tužena putem instalacija izvedenih po tužitelju uredno prima i koristi plin.

7. Sporno je, jesu li radovi koje je izvršio tužitelj izvedeni sukladno pravilima struke i u obimu u kojem se navode u utuženim računima, je li tužitelj tuženoj bio dužan dati na potpis zapisnik o preuzimanju radova, te je li tužena dužna platiti utuženu tražbinu obzirom da joj prema njenim navodima nisu dostavljeni utuženi računi.

8. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je uvidom u Ugovor br. 03/P – 2016. od 26. srpnja 2016. (list 17 – 19 spisa) utvrđeno da su tužena kao investitor i tužitelj kao izvoditelj radova sklopili ugovor kojim tužitelj kao izvoditelj preuzima radove izrade ST kućnog priključka plina na objektu tužene kao investitora, a vrijednost radova da je ugovorena u iznosu od 6.228,75 kn prema troškovnika br. 312/2016. koji je sastavni dio ugovora, da je u cijenu uračunat PDV,

- da su u troškovniku broj 312/2016 (list 6 – 8 spisa) taksativno pobrojani radovi koje izvoditelj obvezuje izvršiti temeljem naprijed navedenog Ugovora br. 03/P-2016. od 26. srpnja 2016. te je za svaku pojedinačnu stavku radova navedena količina radova i pojedinačna cijena radova, dok ukupna cijena radova iznosi 6.228,75 kn,

- da iz računa broj 208/1/1 od 16. rujna 2016. (list 4 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženoj nakon izvršenih radova temeljem Ugovora broj 03/P-2016 od 26. srpnja 2016. te specifikacije broj 16/9/2016 (list 5 spisa) ispostavio račun na ukupan iznos od 5.728,75 kn,

- da je Uvidom u Ugovor br. 04/P – 2016. od 26. srpnja 2016. (list 20 – 22 spisa) utvrđeno da su tužena VŽ i ŠŽ iz [adresa], kao investitori i tužitelj kao izvoditelj radova sklopili ugovor kojim tužitelj kao izvoditelj preuzima radove izrade zajedničkog ST priključka plina na njihovom objektu, a vrijednost radova da je ugovorena u iznosu od 17.585,00 kn, u cijenu da je uračunat PDV,

- da iz rekapitulacije (list 15 spisa) proizlazi da je tužena VŽ zadužena za iznos od 6.376,00 kn, a ŠŽ za iznos od 8.2420,00 kn, da je ukupan zbroj s PDV – om naznačen u iznosu od 18.272,50 kn,

- da iz računa broj 209/1/1 od 16. rujna 2016. (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženoj VŽ i ŠŽ nakon izvršenih radova temeljem Ugovora broj 04/P-2016 od 26. srpnja 2016. te specifikacije broj 16/9/2016-3 (list 10 – 11 spisa) ispostavio račun na ukupan iznos od 18.272,50 kn, da temeljen toga računa tužitelj u ovom postupku od tužene traži isplatu iznosa od 7.970,00 kn,

- da je Uvidom u oba Ugovora (list 17 – 19 spisa, list 20 – 22 spisa) sud utvrdio da je u oba ugovora u čl. 3. ugovoreno da će se obračun izvršenih radova utvrditi temeljem stvarno izvedenih količina pojedinih vrsta radova, a prema fiksnim jediničnim cijenama, da su u čl. 10. Ugovora taksativno pobrojani razlozi u kojima investitor može jednostrano raskinuti ugovor te je između ostalog ugovoreno i da investitor zbog zaostajanja u izvođenju ugovorenih radova može raskinuti Ugovor samo ako je prethodno ostavio izvoditelju primjeren rok za izvedbu radova s kojima je izvoditelj u zakašnjenju da ih izvoditelj ne obavi ni u tom naknadom roku,

- da iz suglasnog iskaza tužitelja i tužene proizlazi da je tužitelj izvršio sve radove potrebne za spajanje tužene na plinsku opskrbnu mrežu i da je nekretnina tužena uredno opskrbljena plinom,

- da tužena nije predlagala dokaze na okolnosti da radovi nisu izvršeni u skladu sa pravilima struke, te nije podnosila zahtjev za raskid ugovora,

- da iz ugovora broj 03/P-2016. i 04/P-2016 proizlazi da su u čl. 2. tužitelj i tužena ugovorili okvirnu cijenu radova u iznosu od 6.228,75 kn, odnosno 17.585,00 kn time da je u čl. 3. oba ugovora navedeno da će se obračun izvršenih radova utvrditi temeljem stvarno izvedenih količina pojedinih vrsta radova, a prema fiksnim jediničnim cijenama,

- da iz obračuna broj 16/6/2016-1 (list 5 spisa) proizlazi da je cijena radova u odnosu na ugovor broj 03/P – 2016 obračunata u iznosu od 5.728,75 kn (dakle u nižem iznosu od 6.228,75 kn koliko je ugovoreno) i tuženoj je radi naplate tog potraživanja izdan račun broj 208/1/1 od 16.09.2016. ,

- da iz obračuna broj 312/2016-3 i troškovnika 312/2016 (list 10 – 11 spisa) proizlazi da je VŽ, ovdje tuženoj, sastavljen troškovnik za radove na adresi [adresa]) na ukupni iznos od 6.376,00 kn, dok iz troškovnika broj 311/2016 (list 13 -14 spisa) proizlazi da je investitoru ŠŽ sastavljen troškovnik za radove na stambenoj građevini u [adresa] u ukupnom iznosu od 8.242,00 kn,

- da iz rekapitulacije (list 15 spisa) proizlazi da je tuženoj VŽ obračunat iznos od 6.376,00 kn na što je dodan PDV tako da ukupni dug tužene iznosi 7.970,00 kn, a ŠŽ da iznos od 8.242,00 kn što uvećao za PDV daje iznos od 10.302,50 kn,

- da je tuženoj VŽ i ŠŽ izdan račun broj 209/1/1 na iznos od 18.272,50 kn,

- da je iz preslike izvatka po transakcijskom računu tužitelja (list 16 spisa) sud utvrdio da je ŠŽ dana 28. veljače 2019. na račun tužitelja izvršila uplatu iznosa od 10.302,50 kn, dakle svoj dio duga po rekapitulaciji tužitelja,

- da tužitelj temeljem računa broj 209/1/1 od tužene u ovom postupku potražuje iznos od 7.970,00 kn, koji je naznačen i na rekapitulaciji,

- da stranke nisu ugovorile obvezu da tužitelj tuženoj račune dostavlja uz dostavnicu, odnosno na neki drugi način kojim će se potvrditi uručenje računa, dok iz iskaza direktora tužitelja proizlazi da je poslovna praksa tužitelja u razdoblju iz tužbe bila da se računi dostavljaju poštom.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredbu članka 620. i 625. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO prvostupanjski sud zaključuje da su tužena kao investitor i tužitelj kao izvoditelj radova sklopili ugovor kojim tužitelj kao izvoditelj preuzima radove izrade ST kućnog priključka plina na objektu tužene kao investitora, koje radove je i izveo a tužena preuzela iste te za izvedene radove ispostavio račun tuženoj kojeg ista nije platila pa da je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao u točci I. izreke.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, a prvostupanjska presuda sadrži jasne i uvjerljive razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje u bitnom kao pravilne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Ugovor o građenju definiran je u članku 620. ZOO kojim je propisano da je ugovor o građenju ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje da mu za to isplati određenu cijenu (stavak 1.). Stavkom 2. istog članka propisano je da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pismenom obliku.

12. U konkretnom slučaju, iz rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je tužitelj s tuženom sklopio ugovor o građenju temeljem kojeg je obavio građevinske radove postavljanja instalacija, odnosno priključka nekretnine tužene na plin, koja nekretnina je i priključena na plin, pa se stoga ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužene da su radovi izvedeni nekvalitetno. Naime, ista tijekom postupka nije dokazala da se obraćala tužitelju zbog nekvalitetno izvedenih radova niti je sukladno članku 10. ugovora tražila raskid istog. Kako među strankama nije sporno da su naručeni radovi izvršeni i nekretnina tužene spojena na plinsku mrežu to osnovano tužitelj za izvedene radove traži plaćanje istih, čiji obim i visina proizlazi iz naprijed citiranih računa, troškovnika i Ugovora, koje dokaze tužena nije dovela u dvojbu.

13. Sve i da računi tuženoj eventualno nisu dostavljeni kako ona tvrdi istu ne oslobađa od obveze da plati sporno potraživanje, jer je ista kao savjesna stranka obveznog odnosa bila dužna tražiti račune od tužitelja nakon izvršenih radova, odnosno nakon što je nekretnina u njenom vlasništvu uredno priključena na plinsku mrežu, a onda ukoliko ima prigovora na strukturu i visinu uručenih joj računa, iste osporavati.

14. Budući da su radovi na nekretnini tužene izvršeni i nekretnina spojena na plin pa okolnost ne predavanja zapisnika o preuzimanju radova tužitelja tuženoj ne utječe na obvezu tužene da radove koje je tužitelj evidentno uredno izvršio na njenoj nekretnini i plati.

15. Polazeći od navedenih rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud nije niti mogao izvesti drukčiji zaključak od onog da je među strankama ugovorena cijena obavljanja građevinskih radova, a kako to i proizlazi ugovora i troškovnika, pa je stoga jedino moguće zaključiti da je i cijena radova ugovorena u iznosu koji se navodi u računima.

16. Dakle, iz svega navedenog vidljivo je kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi kada je održao na snazi platni nalog javnog bilježnika Snježane Plavetić, poslovni broj Ovrv-881/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je naloženoj tuženoj da tužitelju isplati iznos od 13.698,75 kn/1.818,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2016. do isplate,

17. Odluka o trošku postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23-dalje OT) koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

18. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Splitu, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac