REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1367/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Gluić-Ninčević, Zadar, Špire Brusine 16, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Bužanova 4, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 4. ožujka 2025.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 9. travnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I - Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 64.282,30 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 331,48 eura od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 190,49 eura od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 431,72 eura od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 464,80 eura od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 479,74 eura od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 438,54 eura od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 446,42 eura od 01.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 383,45 eura od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 337,07 eura od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 349,39 eura od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 373,83 eura od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 371,72 eura od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 347,00 eura od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 393,37 eura od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 430,56 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 483,44 eura od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 471,31 eura od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 543,11 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 529,48 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 556,00 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 785,73 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 738,43 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 882,91 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 832,99 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 752,70 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 922,10 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.106,26 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 954,83 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.013,09 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 945,47 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 957,78 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.243,98 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.271,85 eura od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.510,97 eura od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.388,14 eura od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.253,68 eura od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.182,59 eura od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.172,37 eura od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.235,64 eura od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.290,80 eura od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.298,19 eura od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.260,03 eura od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.285,79 eura od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.303,42 eura od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.273,77 eura od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.281,57 eura od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.259,33 eura od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.211,97 eura od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.263,18 eura od 01.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.287,76 eura od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.269,85 eura od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.173,24 eura od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.255,32 eura od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.262,49 eura od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.230,32 eura od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.130,26 eura od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.127,72 eura od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.152,29 eura od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.191,69 eura od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.246,26 eura od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.218,11 eura od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 888,08 eura od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 913,94 eura od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,068,70 eura od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.095,63 eura od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.088,49 eura od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.061,20 eura od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.053,20 eura od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.058,54 eura od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 276,71 eura od 01.08.2014. godine pa do isplate,

sve po stopi koja se od dana dana 01.01.2008. godine pa do dana 30.06.2011. godine obračunava po stopi od 14%, od dana 01.07.2011. godine pa do dana 31.07.2015. godine po stopi od 12%, od dana 01.08.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14%, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05%, od dana 01.07.2016.godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%, od dana 01.01.2017. godine pa do dana 30.06.2017. godine po stopi od 7,68%, od dana 01.07.2017. godine pa do dana 31.12.2017. godine po stopi od 7,41%, od dana 01.01.2018. godine pa do dana 30.06.2018. godine po stopi od 7,09%, od dana 01.07.2018. godine pa do dana 31.12.2018. godine po stopi od 6,82%, od dana 01.01.2019. godine pa do dana 30.06.2019. godine po stopi od 6,54%, od dana 01.07.2019. godine pa do dana 31.12.2019. godine po stopi od 6,3%, od dana 01.01.2020. godine pa do dana 30.06.2020. godine po stopi od 6,11%, od dana 01.07.2020. godine do dana 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od dana 01.01.2021. godine pa do dana 30.06.2021. godine po stopi od 5,75%, od dana 01.07.2021. godine pa do dana 31.12.2021. godine po stopi od 5,61%,od dana 01.01.2022. godine pa do dana 30.06.2022. godine po stopi od 5,49%, od dana 01.07.2022. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31%, a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II – Za iznos od 1.104,72 EUR zahtjev tužitelja kao pod toč.I se odbija.

III - Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.150,00 EUR u roku od 15 dana.

IV – U preostalom dijelu za iznos od 9.150,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi navodi da je je 11.listopada 2005.g. zaključio sa prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ugovor na iznos kredita od 539.000 CHF. Ugovorena je kamatna stopa od 3,99%, rok otplate 12 godina. Tužena, odnosno njena prednica je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužitelj nije mogao pregovarati i kao ekonomski slabija strana morao ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi u suprotnosti i sa odredbom čl. 4 st. 2 direktive 93/13 EEZA. Kolektivnom tužbom u predmetu potrošač, koja se između ostalog vodila i protiv prednika tuženika pred Trgovačkom sudom u Zagrebu (Pž 7129/13 od 13 lipnja 2014), a koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Tuženik nije prilikom sklapanja ugovora pružio tužitelju sve relevantne podatke za koje je znao. Obzirom na navedeno ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio sa osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tužena Addiko bank d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima, da je zahtjev tužitelja zastario. Osim toga istaknut je i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer je iz specifikacije uplata razvidno je da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu, između ostalog izvršene od trgovačkog društva Stara Trznica d.o.o., to tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, ukoliko bi zahtjev uopće bio osnovan. Protivi se i preinaci tužbe. Naime, tužitelj je podneskom od 14. listopada 2024., u nedopuštenoj fazi postupka, nakon zaključenja prethodnog postupka, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, nedopušteno preinačio tužbeni zahtjev mijenjajući istovjetnost tužbenog zahtjeva, tako što povećava postojeći, i zahtijeva isplatu u ukupnom iznosu od 65.387,02 eura, što je više nego što je zahtijevano u tužbi, gdje tužbeni zahtjev glasi na iznos od 23.668,69 eura. Ovakva preinaka tužbe nedopustiva jer je protivna kogentnoj odredbi čl.190.st.1. ZPP-a.

(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s 7 – 15), dodatak ugovora o kreditu (l.s 55 – 57), specifikacija uplata (l.s 120 – 124) otplatni plan (l.s 128 – 133, 212 - 217), nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 184 - 195), dopuna nalaza i mišljenja vještaka (l.s. 220 – 228), saslušao svjedoka DZ i tužitelja (l.s 175)

(4)Stranke su popisale parnični trošak.

(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(6) Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao kreditor-banka sklopili 11.listopada 2005.g. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 539.000 CHF. po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, postojanje potraživanja tuženika, njegovo pravo zahtijevati isplatu.

(7)Tuženik je istaknuo prigovor nedopuštene preinake tužbe. Tužitelj je promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva tako što je povećao u tužbi postavljeni iznosu 23.668,69 eura na iznos od 65.387,02 eura, što je protivna odredbi čl.190.st.1. ZPP-a. Ovaj sud ne dijeli ovo pravno shvaćanje tuženika. U ovom postupku se zahtjev mogao definirati samo nakon provedenog vještačenja. Nakon što je vještačenje provedeno tužitelj je sukladno njegovim rezultatima uredio tužbeni zahtjev. Dakle, ne radi se o preinaci tužbe, nego o uređenju tužbenog zahtjeva.

(8)Prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, odnosno da tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, ukoliko bi zahtjev uopće bio osnovan sud nalazi također neosnovanim. Nesporno je da je tužitelj korisnik kredita temeljem ugovora od 11.listopada 2005.g. kojeg je zaključio sa prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. On je ujedno i obveznik vraćanja ugovorenih anuiteta. Ukoliko su anuitete i plaćale druge osobe, one imaju pravo regresa prema tužitelju. One nisu u ugovornom odnosu sa kreditorom tj. tuženim, to je tužitelj, prema tome ima pravo i tražiti povrat onoga što je prema ništenim odredbama ugovora tuženo primilo, pod uvjetom da se utvrdi ništenost ugovora, odnosno pojedinih njegovih odredbi.

(9)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(10)Odredbom članka 6. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 3,99 % godišnje.

(11)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(12)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(13)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(14)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

(15)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 11.listopada 2005. u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

(16)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(17)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Sandri Došen iz Biograda n/M. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 3,99 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 11.prosinca 2006.iznosio je 1CHF=4,727426 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope uračunavajući tzv. negativne razlike iznosi 484.335 HRK / 64.282,30 EUR.

(18)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.

(19)Tužitelj zahtjeva iznos od 65.387,02 EUR što predstavlja iznos preplate bez umanjenja za tzv.negativne razlike. Sud smatra da treba oduzeti tzv. negativne razlike tj. manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od početnog, odnosno zbog kamate koja je u nekim mjesecima bila manja od ugovorene, a prema kojim parametrima je dosuđen tužitelju povrat preplaćenih iznosa. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Iznos negativnih razlika prema vještaku je ukupno 1.104,72 EUR, za koji iznos je sud umanjio potraživanja tužitelja na načina da ga je sukladno odredbi čl.172 ZOO-a odbio od najstarijih potraživanja tužitelja. Na ovom mjestu također treba naglasiti da tužitelju nije priznata preplata prilikom konverzije.

(20) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(21)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 27.svibnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(22)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(23)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.3 i čl.155 ZPP- a, a odnosi na sastav tužbe 250 bodova i podneska od 16.listopada 2024.g 500 bodova (tbr.7) zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 4.travnja 2023.g 250 bodova, 4.ožujka 2025.g. po 500 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 3.750 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR. Sveukupno 4.150 EUR. Preostali trošak u iznosu od 9.150 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Benkovcu,

dana 9.travnja 2025.godine

S u d a c

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima odvjetnicima OD Gluić-Ninčević, Zadar, Špire Brusine 16,

2. Tuženoj po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Kožul i Petrinović d.o.o.,

Zagreb, Bužanova 4