REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-428/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Teodori Projić-Škovrlj, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Starčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice UA, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice privatnih tužitelja UAT OIB: [osobni identifikacijski broj] i CAT OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Milanu Petričić odvjetniku u Zadru, koja optužnica je zaprimljena kod ovog suda 9. kolovoza 2017., nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2025., u nazočnosti okrivljenice i branitelja okrivljenika Andreja Korljana odvjetnika u Zadru, te punomoćnika privatnih tužitelja CA odvjetnika u [adresa], te objave dana 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenica: RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći U i C, rođena **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, ekonomistica, zaposlena, neudana, majka jednog djeteta, neosuđivana

k r i v a  j e

što je dana 7. svibnja 2017. godine u Zadru, kao vlasnica, odgovorna urednica i autorica članka na portalu www z-net hr., u članku pod naslovom OTVORENO PISMO KANDIDATU ZA ŽUPANA AKCIJE MLADIH „Evo kako su R gradili apartmansku zgradu na [adresa] – RAT hoćeš li pojasniti?“, u cilju klevetanja u vrijeđanja privatnih tužitelja, znajući da su iznesene činjenice neistinite, u tekstu prikazujući uz fotografije gradnje kuće, koja je dana kronološki, pored ostalog navela:

-2. Godina 2009. – odabire se izvođač i počinju milijunski radovi na dogradnji terminala Zračne luke Zadar - kreću milijunski radovi u Dinjišci, - jedan te isti izvođač, čovjek istog imena i prezimena, svako jutro šalje bagere, dizalice i miješalice – jednu u Zemunik, drugu u Dinjišku, gdje iz prašine od temelja niče zdanje na tri etaže – skoro sva na ime umirovljenice iz Maraske, punice RAT. Bez kune kredita. Tek mali dio na tvrtku izvođača radova sa Zemunika!?

- I tako dalje i tako dalje,

- Ne pitamo je li istina da su se drugi apartmani, oni u zadarskim Petrićima.... zaista punili pilotima i stjuardesama, po nalogu direktorice Zračne luke;

- Ne pitamo za ulogu u krađi konja;

- Ne pitamo za ulogu oca u dramaturškom procesu oslobađanja od odgovornosti za krađu konja UAT;

- Ne pitamo za presudu za klevetu;

- Ni za ulogu supruge u lopovluku nedavno otkrivenom na ZL,

- Ni za famozne pločice koje je predstavljala ..... redom iste, na Zračnoj luci i u Dinjišci;

ukazujući na navedeni način neistinito da bi privatni tužitelji kriminalno i zloporabom položaja i ovlasti gradili kuću, te pritom zloporabom položaja krali i otuđivali novac od drugih,

dakle za druge prenijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu, znajući da su neistine, a djelo je počinjeno putem medija – internetske mreže, radi čega je postalo dostupno većem broju osoba,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda- klevete, iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

III. Temeljem odredbi iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 okrivljenici UA se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U VISINI 40 DNEVNIH DOHODAKA

s tim da se utvrđuje da je visina dnevnog dohotka za okrivljenu 15,40€ (petnaest eura i četrdeset centi), tako da novčana kazna iznosi 616,00€ (šesto šesnaest eura).

Temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 nalaže se okrivljenoj UA novčanu kaznu platiti u roku od 5 (pet) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

Temeljem odredbe čl. 43. st. 1. i 2. KZ/11 ako novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamijeni novčane kazne za rad za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamsto dvadeset sati).

Temeljem odredbe čl. 43. st. 3. KZ/11 ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenica RA dužna je naknaditi trošak provedenog postupka u iznosu od 100,00€ (sto eura) temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, sve u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, kao i naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i punomoćnika privatnog tužitelja iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/11.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji RAT i CAT su dana **.**.2017. zastupani po punomoćniku CA odvjetniku iz [adresa], podnijeli privatnu kaznenu tužbu protiv okrivljenice UA, radi učina kaznenog djela iz čl. 149. st.2 u vezi st.1. KZ/11.

2. U ovom postupku sud je donio presudu 13. veljače 2023. pod posl. br. K- 427/17 kojom se okrivljenica RA oglašava krivom, a ova prvostupanjska odluka je rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Kž-118/2023-5 od 2. lipnja 2023. ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

3. Na ročištu za prethodno razjašnjenje stvari nije uspjelo mirenje među strankama.

4. Okrivljenica RA je iznoseći stav o osnovanosti optužbe navela kako se ne smatra krivom za učin kaznenog djela.

5. U svojoj obrani pred ovim sudom okrivljenica RA navodi kako je ona već 29 godina u novinarstvu i kroz to vrijeme je bila u puno redakcija i ovo joj je prvi put da čuje da je netko tužen jer je postavljao pitanja, posebno javnoj osobi koja pretendira na brojne javne funkcije, a neke već i obavlja. Ne može, nakon svega što je čula na dosadašnjim ročištima, a da cijelu ovu stvar ne shvati kao pokušaj vršenja pritiska na slobodu medija, odnosno na mali dio medija koji se trznuo postavljati pitanja, tada pretendentu na funkciji župana RAT, sve po principu ako i pitaš ili pokušaš pitati nešto, pripremi se na troškove i iscrpljivanje po sudovima sa neizvjesnim ishodom. Tekst koji je tužen, kao i samo oprema teksta bazira se na pitanjima kandidatu za župana RAT o temi koju je on sam otvorio nebrojeno puta, a to je pitanje imovine, odnosno imovinske kartice koja je javno priznati institut u Hrvatskoj. Prije ovog teksta najmanje šest mjeseci, pokušavali su doći do RAT i postaviti ista ova pitanja kako bi objavili odgovore na njih, što je on uspješno eskivirao. Nije točna tvrdnja tužitelja da je u medijima prethodno objasnio svoju imovinu, odnosno dao cjelovit ili bilo kakav prikaz iste, posebno da bi objasnio njeno porijeklo, da ne ide taksativno, sve navedeno u tužitelju spornom članku tužitelji CAT i RAT tijekom ročišta koja su prethodila sami su i nedvosmisleno potvrdili, pa smatra da i nije najneophodnije da točku po točku objašnjava da je u prvom redu riječ o pitanjima javnoj osobi, u državi koja nije Sjeverna Koreja gdje bi to eventualno mogao biti prijestup. Uz to, sve navedeno crpljeno je sa Geoportala, Katastra i sličnih službenih resursa Republike Hrvatske, dijelom iz drugih medija koji su ranije izvještavali o N. Bilo je više dokumentacije nego informacije, a konkretno za predmet krađe konja. Dokumentaciju je nabavila iz DORH-a, dobila je preslik spisa na adresu redakcije, anonimno. Po njenim saznanjima otac RAT je utjecajni zadarski liječnik.

6. U dokaznom postupku su saslušani privatni tužitelji RAT i CAT, te svjedok NA, te je izvršen uvid i pročitana dokumentacija koja je priležeća spisu i to: internetski članak „Otvoreno pismo kandidatu za župana Akcije mladih“ sa portala Znet od 7. svibnja 2017. (l.s. 5-9), fotografije apartmanske zgrade u [adresa] iz 2012. godine (l.s. 40-56), povijesni izvadak za predmetnu nekretninu (l.s. 57-71), novinski članak Zadar News okrivljenice (l.s. 72), 2 novinska teksta internetskog portala Z-net (l.s. 73-74), obavijest Zračne luke Zadar iz 2010. (l.s. 75), novinski tekst portala Z-net (l.s. 76-77), preslika optužnice K-DO-378/17, novinski tekst portala Antena Zadar (l.s. 79- 80),novinski tekst portala Dnevno.hr (l.s. 81-82),novinski tekst portala Zadarski.hr (l.s. 83),ispis službenih stranica DORH-a (l.s. 84),oglas (l.s. 85),Ugovor o ortaštvu, Izmjena lokacijske dozvole i Uporabna dozvola (l.s. 97-107), tekst iz portala Pomorac od 3. siječnja 2018., ispis članka Zadarskog lista od 20. svibnja 2009. (l.s.177) te je izvršen uvid i u spis ovog suda K-337/20, te u kaznenu evidenciju okrivljenice (l.s.171).

7. Privatni tužitelj RAT u svom iskazu navodi kako je bilo niz neistinitih članaka, što je prevršilo svaku mjeru, a očito su članci pisani s namjerom. U njima nema niti jedna jedina istinita rečenica, a poglavito što se tiče izjave o konjima koje bi on navodno otuđio. U to vrijeme je živio u stanu te nije niti imao gdje držati te konje. Ove teze su izašle u vrijeme njegovog sukoba s MA, pa je ovo plasirano u javnost preko njegovih medija, a ono što je govorio u svezi s NK Zadar, implantirano je i u kasnijoj optužnici protiv MA. Također napominje da je njihovu, njegovu i supruginu imovinu, dvije godine ''češljala'' Porezna uprava. Sve je kontrolirano putem razno-raznih računa. Što se tiče ovih konja tu zaista nije bio vođen nikakav proces protiv njega, niti to ima veze s bilo čime. Njegova supruga, nije član niti jedne stranke i nema političku zaštitu, a Zračnu luku su stalno posjećivale razne inspekcije pa je jasno da su te teze lažne i neutemeljene. U svezi s navodima u članku, o obiteljskoj kući u [adresa], navodi kako su svi računi u vrijeme dok je njegova supruga CAT bila direktorica, čuvani, te je račune tražila Porezna uprava, sve što je plaćeno je evidentirano i o svemu postoji evidencija. Te teze da su nekakvi kamioni sa Zračne luke vozili za Dinjišku ili da su neke tvrtke koje su tamo radile na uštrb Zračne luke su neistinite. A što se tiče ovih navoda u vezi s krađom konja, a gdje se spominje i njegov otac, navodi kako tu nije bilo nikakvog procesa pa samim tim nije moglo biti nikakvog oslobađanja. Nadalje, analiza Porezne uprave o porijeklu imovine obuhvaća razdoblje, čini mu se od 2012. do 2017., međutim budući je njihova imovina imala trag i u prošlosti, odnosno prodavali su neke stvari prije toga, ona seže i od prije 2012. godine, odnosno otkad su počeli stjecati prve nekretnine, a to bi bilo otkad su u braku, od 1990. godine. Također navodi i kako bio „niz neistinitih članaka“, pri čemu misli, kako je u tim člancima okrivljenica kontinuirano, u njih desetak, a koje su kod odvjetnika, navela neistine tvrdnje o njemu i njegovoj obitelji. Taj portal je 4,5 puta ''prožvakavao'' ovu istu temu. Taj se niz članaka, otprilike, počeo pisati otkad je on postao gradski vijećnik 2012. godine, sukob s MA potječe iz 2012., kad je počeo pisati kolumne, i kad je 2013. postao vijećnik, te počeo upozoravati na nezakonitosti u NK Zadar i njegovoj medijskoj kući. Dakle, to je bio jedan kontinuitet, gdje je bilo više članaka, pa u suradnji s odvjetnikom odlučeno je tužiti upravo za ovaj članak koji je tada objavljen na ovom portalu.

7.1. Na upit branitelja okrivljenice je li se kandidirao ikada za župana, svjedok odgovara da je, 2017., i tada kao kandidat nije bio dužan iznositi podatke o svojoj imovini, a ako bi netko nešto pitao on bi odgovorio. Mediji su ga o tome više puta pitali. On sam nije pričao o svojoj imovini, jer je smatrao da to nije bilo, već je samo odgovarao kad bi ga pitali, a pitali su me više nego druge političare. Kad bi tada odgovarao na pitanje o porijeklu svoje imovine, on nije tajio, ali navedena kuća u [adresa] ne spada u njegovu imovinu, to je obiteljsko naslijeđe njegov supruge. Ta kuća je završena 1980-tih godina, a oni su radili rekonstrukciju. Nakon smrti punca ova imovina je pripala njegovoj supruzi. Ne može se sjetiti je li formalno, ovo zemljište 2008. godine bilo prebačeno na njegovu suprugu ili nije, ali zna kakva je bila raspodjela oko imovine. Zna i da postoji Darovni ugovor unutar obitelji, nakon smrti punca, a njegovoj supruzi je Darovnim ugovorom, njezina majka darovala ovu nekretninu. Na tom zemljištu od 1980. godine bili su apartmani i restoran, a onda je bila rekonstrukcija, pa ne može točno reći kakvo je točno stanje bilo 2008. godine. U trenutku rekonstrukcije, ne zna tko je bio vlasnik, a dogovor u obitelji je ionako bio da ta kuća pripada njegovoj supruzi, što je kasnije i formalno pravno riješeno. Te, 2008. njegova punica je bila umirovljenica. On je kontinuirano, od 1995. godine u radnom odnosu u svojoj struci, osim jednog kraćeg perioda kada je prelazio u drugu firmu, a ne zna kad je to bilo.

7.2. Na upit branitelja okrivljenice je li se 2008. godine na toj nekretnini nešto gradilo ili adaptiralo, svjedok odgovara da otkad je njegova supruga preuzela tu nekretninu, uvijek se nešto radilo, ali ne može reći u kojem obimu, misli da je kuća završena 2011. ili 2013. godine. Sama rekonstrukcija, odnosno adaptacija je bila u kontinuitetu. Njegov punac je umro 2002. godine, a nakon toga je ova kuća u potpunosti pripala njima, njihovim obiteljskim dogovorom.

7.3. Na daljnji upit branitelja okrivljenice je li ova rekonstrukcija, odnosno adaptacija završena u vrijeme kada su se obavljali radovi u Zračnoj luci, svjedok odgovara da to treba pitati njegovu suprugu koja je 1998. postala direktorica Zračne luke, koja je bila u potpunosti srušena, te je u nju je uloženo 100 milijuna kuna. Dakle u razdoblju od 1998. do 2013. godine se nešto ulagalo u Zračnu luku, nešto se gradilo. O radovima nadogradnje Zračne luke, terminalu, on ne može ništa posebno reći jer se u to ne razumije, ne zna koji su radovi tamo izvođeni. On ne zna tko je izvodio radove na Zračnoj luci, a ni radove u [adresa]. To je pitanje za njegovu suprugu. Radove je izvodilo više izvođača, a radove je vodila supruga jer je ona to i naslijedila. Radovi u [adresa] su financirani iz više izvora, brzi gotovinski kredit, prodaja drugih nekretnina itd., što je sve prekontrolirala Porezna uprava.

7.4. Nadalje, nakon uvida u fotografije koje se nalaze u spisu, na l.s. 6, 7 i 8, a iz 2012., koje su u predmetnom tekstu navodi kako je rekonstrukcija vršena u kontinuitetu, a ne zna kada su ove slike snimljene. Rekonstrukciju je vodila supruga, te je veći dio rekonstrukcije napravljen do 2011. godine, a onda manji dijelovi do 2013. godine, te ne vidi ništa sporno u ovim fotografijama. Nije baš upoznat s vremenskim periodima, same fotografije mu nisu sporne. Nakon adaptacije nabavljen je namještaj, napravljeni su apartmani.

7.5. Na daljnji upit branitelja okrivljenice da li osim apartmana u [adresa] posjeduje još negdje apartmane, svjedok odgovara da posjeduje, u [adresa], na adresi [adresa] i to nakon što je supruga otišla iz Zračne luke, 2013. godine, tada je obavljena kategorizacija. Dok je supruga bila direktorica na ovoj adresi iznajmljivanjem su se bavili vrlo sporadično i to ne u turističke svrhe. U ovim apartmanima su vrlo sporadično odsjedali piloti, ali ne i stjuardese.

7.6. Na daljnji upit branitelja okrivljenice je li mu poznato da bi policija ili DORH vodili neke izvide u vezi s krađom konja, svjedok odgovara kako se o tome više puta javno očitovao. On je tu bio svjedok, a postupak je vođen protiv nekih drugih ljudi. Dok je trajala istraga i njega su ispitali, ali se nije ništa našlo. Tada je radio kao pripravnik u Veterinarskoj stanici Zadar, a dokumente su potpisivali veterinarski inspektori, a on tada, formalno pravno nije niti mogao ništa potpisivati jer je bio pripravnik.

8. Saslušana je i privatna tužiteljica CAT koja svjedoči kako se zaposlila u Zračnoj luci u svibnju 1993. godine, a direktorica je postala 1998. godine i bila je do 2013. godine. Kad je preuzela Zračnu luku, ista je bila u milijunskim dugovima i problemima, te radnicima u tom trenutku nije bilo isplaćeno šest plaća. Direktorica je postala u kolovozu, a radovi na obnovi Zračne luke, na putničkom terminalu su započeli u rujnu 1998. godine. Prva faza obnove bila je gotova u srpnju 1999. godine. Kada je preuzela Zračnu luku putnički promet je bio osam tisuća putnika, a u trenutku kada je otišla, bilo je blizu milijun. Svake godine vršeni su radovi, rekonstrukcija piste, rasvjete, parkirališta za automobile, terminalu za generalnu avijaciju, hangara za zrakoplove, proširenja platforme za parkiranje zrakoplova i tome slično. Za sve ove radove bili su raspisivani javni natječaji, a ona nije nikad sudjelovala u otvaranju javnih ponuda, već je to radilo imenovano povjerenstvo, a jedan od članova je bio i predstavnik Ministarstva prometa i veza. Analizom ponuda povjerenstvo je predlagalo upravi da potpiše Ugovor s izvođačem za kojeg su smatrali da je najpovoljniji. Po anonimnoj prijavi Porezna uprava Split, Odjel za ispitivanje porijekla imovine, istraživali su njenu, odnosno njihovu imovinu od rođenja do tog trenutka i to je trajalo gotovo dvije godine. Misli da je počelo 2015. godine. Provedenom istragom je utvrđeno da nemaju nesrazmjer prihoda i imovine. Prvu nekretninu su kupili 1990. godine, stan u [adresa], a potom 1995. godine su kupili stan na Put Nina 57F. 1997. godine su kupili zemljište na kojem su počeli graditi obiteljsku kuću u [adresa]. Stan su prodali, te od toga financirali izgradnju. 2002. godine nakon smrti oca, sestra i ona su se dogovorile oko podjele imovine, te je ona naslijedila kuću u [adresa] na otoku [adresa], a kuća je imala četiri apartmana koji su bili kategorizirani i restoran u prizemlju. Posebno napominje, kako otkad je u braku, njoj i suprugu, u njihovim financijskim investicijama su pomagali i roditelji. Što se tiče navoda o pločicama, a koji se spominju na ovom portalu da su iste postavljane u Zračnoj luci i apartmanima, nema ništa protiv da se izađe na teren i utvrdi je li riječ o istim pločicama. Pločice koje su postavljene u apartmanima su kupljene u salonu kod njene sestre koja se tada bavila s tim poslom, a za to ima i račune. Što se tiče ''duplih blagajni'' o ''lopovluku nedavno otkrivenog na Zračnoj luci'', napominje kako se to sve dogodilo nakon njenog odlaska, a Zračnu luku je vodila odgovorno.

8.1. Na upit opunomoćenika privatnih tužitelja da komentira navod ''2009. godine – kreću milijunski radovi i u [adresa] – i u [adresa]', svjedokinja odgovara kako ona nije sudjelovala u odabiru bilo kojeg izvođača, te da niti jedan kamion nije sa Zračne luke dovezao na njenu kuću. Za Dinjišku je korišteno puno izvođača, ovisno o kojoj fazi je riječ, keramičar, vodoinstalater i tome slično.

8.2. Na daljnji upit opun. privatnih tužitelja koje godine je preneseno vlasništvo u [adresa] na nju, svjedokinja odgovara kako misli da je to bila 2017. godina jer su te godine digli veliki kredit, a da bi isti mogli podignuti, trebali su apartmane staviti pod hipoteku. Stoga misli da je tada ovo uknjiženo, ali nije sigurna.

8.3. Na daljnji upit opun. privatnih tužitelja je li u istraživanju o porijeklu vaše imovine ikad bio uključen DORH, svjedokinja odgovara kako misli da nije, ali dok je bila direktorica gotovo svake godine je dolazila financijska ili krim. policija koja je istraživala. Dolazila je i državna revizija.

8.4. Na daljnji upit opun. privatnih tužitelja kako je doživjela ovaj članak, svjedokinja odgovara kako se ona distancirala od svih medija i uglavnom ih ne čita, ali ovaj je pročitala. Razumjela ga je tako kako piše, da je ona pokrala Zračnu luku i na taj način stekla bogatstvo.

8.5. Na upit branitelja okrivljenice kada je obavljena većina radova na putničkom terminalu, da bi izgledalo kao danas, svjedokinja odgovara da dok je ona bila tamo, nije bilo godine da nije nešto bilo rađeno, uvijek su bili spremni projekti i gledalo se pet godina unaprijed. Bilo je važno imati urednu dokumentaciju kako bi se mogli kandidirati za sredstva iz Ministarstva prometa. I 2009. godine su se izvodili radovi na Zračnoj luci, a vodilo se računa o tome da svi radovi budu gotovi prije početka ljetnog reda letenja.

8.6. Na daljnji upit branitelja okrivljenice je li joj poznato da bi neki izvođač koji je obavljao radove na Zračnoj luci obavljao i radove u [adresa], svjedokinja odgovara kako je to točno i izvođač je za obavljanje tih radova dobio četiri apartmana u kući. Njena majka je i dalje imala četiri apartmana u toj istoj kući. Misli da je riječ o izvođačima ''Kali gradnja'', a isti su izvodili građevinske radove, konstrukciju, krov. Misli da se u ovom razdoblju od 2009. do 2011. dok su se obavljali neki radovi na Zračnoj luci nisu postavljale pločice već samo kamen, možda i jesu, ali je to nebitno.

8.7. Na daljnji upit branitelja okrivljenice je li u trenutku kada je sklopljen kredit, zgrada bila i dovršena, svjedokinja odgovara kako je bila gotova. Adaptacija i renoviranje kuće je obavljeno ušteđevinom i gotovinskim kreditom.

8.8. Na daljnji upit branitelja okrivljenice jesu li se apartmani iznajmljivali pilotima, svjedokinja odgovara da, dok je bila direktorica se nije bavila turizmom, intenzivno se time bavi od 2014. Kod njih nisu bili smješteni piloti i stjuardese, nego je neko vrijeme kod njih stanovao instruktor letenja koji nije mogao naći smještaj u ljetnom periodu.

8.9. Na daljnji upit branitelja okrivljenice je li postupak koji se vodio na Zračnoj luci bio iniciran prije ili poslije njenog odlaska, svjedokinja odgovara kako se sjeća da je došlo do zakonskih promjena vezano za blagajne. Nakon njenog odlaska nabavljen je novi program za te blagajne, ona s tim nije imala ništa. Poznato joj je da se protiv nekih osoba vodi postupak vezano za to, ali ona nije pozivana kao svjedok ili bilo u kojem drugom svojstvu u tom postupku. Neke od osoba protiv kojih se vodi postupak su bile zaposlene u Zračnoj luci i dok je ona tamo radila. Ona je svaki mjesec kontrolirala promet. Više ne razgovara s osobom koja je to uradila, koja je odgovorna. Inače, ona je otišla krajem 2013. godine, a kada je otišla u blagajni Zračne luke je ostalo preko 20 milijuna kuna, a ovaj postupak je pokrenut, odnosno otkriven, misli 2015. godine.

9. Saslušan je i svjedok NA koji navodi kako je on direktor Kali gradnja d.o.o. te u svezi s obavljanim radovima u Zračnoj luci, odnosno u [adresa] na kući privatnih tužitelja, može reći da su mu samo poznate okolnosti o gradnji kuće u [adresa], a s obzirom da je Kali gradnja d.o.o. sudjelovala u gradnji te kuće, a misli da je Kali gradnja d.o.o. sudjelovala u grubim građevinskim radovima. On je direktor „Kali gradnje“ d.o.o. od osnutka, misli od 2009. godine i radovi u [adresa] su se obavljali u vrijeme kada je on bio direktor, mada on nikad nije bio tamo na terenu i ne zna tko ih je angažirao za ove radove. Ne može se sjetiti niti da bi ga netko osobno angažirao za izvođenje ovih radova. Postojao je Ugovor, ali ne zna na koji način su bili plaćeni, novcem ili na drugi način. Od kada je on direktor „Kali gradnja“ nikad nije obavljala nikakve radove na Zračnoj luci Zadar.

10. Analizom svih provedenih dokaza pojedinačno i stavljajući ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom okrivljenice nesporno je utvrđeno kako je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje se tereti, a na opisani način.

11. Kazneno djelo klevete iz čl. 149. st.1. KZ/11 čini osoba koja za drugoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, dok je kazneno djelo klevete iz čl. 149. st.2. KZ/11 čini onaj tko kazneno djelo iz st.1. istog članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba.

12. Klevetnička izjava mora biti podobna da bi naštetila ugledu ili časti. U odnosu na oblik krivnje, kazneno djelo klevete se može počiniti samo s namjerom, s tim da se počinitelj može obraniti dokaže li istinitost iznesenih tvrdnji ili da je imao opravdani razlog povjerovati u istinitost onoga što je iznio ili pronio.

13. Sporni tekst pod naslovom OTVORENO PISMO KANDIDATU ZA ŽUPANA AKCIJE MLADIH „Evo kako su R izgradili apartmansku zgradu na [adresa] – RAT, hoćeš li pojasniti“ objavljenog na portalu www z-net hr., dana 5. svibnja 2017. godine, autora UA je objavljen 7. svibnja 2017. na istom potralu, i tako postao dostupan većem broju građana odnosno osoba, dakle, nije sporno da je objavljeni tekst dostupan većem broju osoba.

14. Iz pravorijeka činjeničnog opisa kaznenog djela sud je izostavio navode privatne tužbe „… u predstavljanju UAT … ni riječ o porijeklu imovine toga kandidata za župana“, „1. Stanje 2008. godine. Punica UAT, majka bivše direktorice [adresa] CAT, vlasnica je zemljišta prvi red do mora u [adresa]. Zet ne radi nigdje, ona sam živi od mirovine i ne gradi se ništa.“, „-3. Snimljeno u ožujku 2012. godine – Kuća se trenutačno namješta, i to poprilično luksuzno, i vrlo skoro kreće rentanje, - formalno i dalje potpisuje umirovljena radnica Maraske, Pupićeva punica.", „-4. Godina 2014. – DORH ispituje porijeklo imovine N, UAT i CAT;“, „Godina 2015., 10. lipnja – CAT više nije direktorica Zračne luke, njezina majka, punica UAT, sve svoje vlasništvo u [adresa] prepisuje na nju. Vlasnik luksuznih apartmana uz more postaje CAT," a koji dio je izostavljen i u ukidnoj odluci, a što privatni tužitelj i nije pobijao u svojoj žalbi, pa je u ponovljenom postupku sud je vezan izrijekom ranije prvostupanjske presude.

15. Dakle, tijekom postupka nije bilo sporno kako je upravo okrivljena RA autor navedenog članka. Okrivljena u svojoj obrani ne spori da je ona napisala činjenične tvrdnje za koje privatni tužitelji tvrde da su neistiniti, a ista se brani da je ona postavljala pitanja javnoj osobi koja je pretendirala na javne funkcije, a neke i obavljala, te ovaj postupak shvaća kao pokušaj vršenja pritiska na slobodu medija. Ona je do podataka za ovaj članak došla uvidom u Geoportal, katastar i sličnih službenih resursa RH, dijelom i iz drugih medija koji su izvještavali o N. Bilo je više dokumentacije nego informacija, a konkretno za predmet krađe konja. Dokumentaciju je dobila anonimno, dobila je preslik spisa na adresu redakcije.

16. Nadalje, u predmetnom tekstu je navedena činjenična tvrdnja „-2. Godina 2009. – odabire se izvođač i počinju milijunski radovi na dogradnji terminala [adresa]; - kreću milijunski radovi u [adresa], - jedan te isti izvođač, čovjek istog imena i prezimena, svako jutro šalje bagere, dizalice i miješalice – jednu u Zemunik, drugu u Dinjišku, gdje iz prašine od temelja niče zdanje na tri etaže – skoro sva na ime umirovljenice iz Maraske, punice RAT. Bez kune kredita. Tek mali dio na tvrtku izvođača radova sa Zemunika!?“, za koju je tijekom postupka nedvojbeno utvrđena da nije istinita. Naime, nesporno je kako je u navedene godine privatna tužiteljica CAT bila direktorica [adresa], a što i sama navodi u svom iskazu, kao i da su na Zračnoj luci se izvodili radovi na terminalu. Međutim, tijekom postupka nije dokazano da „jedan te isti izvođač, čovjek istog imena i prezimena, svako jutro šalje bagere, dizalice i miješalice – jednu u Zemunik, drugu u Dinjišku, gdje iz prašine od temelja niče zdanje na tri etaže – skoro sva na ime umirovljenice iz Maraske, punice RAT. Bez kune kredita. Tek mali dio na tvrtku izvođača radova sa Zemunika!?“. Nakon provedenog postupka nesporno je utvrđeno, a kako navodi i saslušani svjedok NA, direktor „Kali gradnje“ d.o.o., ovo je poduzeće radilo građevinske radove u [adresa] na kući, a nije radio nikakve radove na Zračnoj luci, a ovaj sud je poklonio vjeru saslušanom svjedoku jer je njegov iskaz bio logičan i životan, poglavito kad se stavi u korelaciju s ostalim provedenim dokazima. Okrivljena također nije o konkretnom imala provjerenu informaciju ili dokumentaciju. Također nije utvrđeno da bi ovo zemljište, ili dio kuće bio u vlasništvu tvrtke izvođača radova sa Zemunika već je majka privatne tužiteljice imala ortački ugovor s „Kali gradnjom“d.o.o..

17. Nadalje, „Ne pitamo je li istina da su se drugi apartmani, oni u zadarskim Petrićima.... zaista punili pilotima i stjuardesama, po nalogu direktorice Zračne luke“ je iako u formi pitanja, u stvari činjenična tvrdnja jer po svom sadržaju ovaj tekst ne postavlja pitanje, već istog iznosi kao činjenicu, ali koja nije ničim potkrepljena. Sama privatna tužiteljica navodi kako je kod njih boravio instruktor letenja, a privatni tužitelj navodi kao su se tada samo „sporadično“ bavili iznajmljivanjem i to ne u turističke svrhe i „sporadično su odsjedali piloti“. Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da bi činjenična tvrdnja bila točna, nesporno utvrđena.

18. Također i navodi u tekstu „Ne pitamo za ulogu u krađi konja“, „Ne pitamo za ulogu oca u dramaturškom procesu oslobađanja od odgovornosti za krađu konja UAT“, „Ne pitamo za presudu za klevetu“, „Ni za ulogu supruge u lopovluku nedavno otkrivenom na ZL“, „Ni za famozne pločice koje je predstavljala ..... redom iste, na [adresa] i u [adresa]“, iako su u formi pitanja, u stvari su činjenična tvrdnja jer po svom sadržaju ovaj tekst ne postavlja pitanja već iste iznosi kao činjenicu, ali koje nisu ničim potkrepljene tijekom ovog postupka. Dokazne prijedloge koje je predložila obrana okrivljene (kolumna privatnog tužitelja i komentari čitatelja ispod obavljenog članka) i koji su svi izvedeni na raspravi nije bilo moguće ni na koji način dovesti u vezu s privatnim tužiteljima i ovim navedenim činjeničnim tvrdnjama, pa stoga ovaj sud drži kako je ista bila svjesna da iznosi neistine, a sve to upravo s ciljem da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja.

19. Naime, nesporno je da je okrivljenica autor navedenog članka, novinarka, te je upravo stoga i profesionalno dužna, s povećanom pažnjom, provjeravati informacije koje objavljuje. Općenito se traži da novinarska informacija bude razumno provjerena. U konkretnom slučaju okrivljenica nije postupala s pažnjom profesionalnog novinara i iznesene činjenične tvrdnje za privatne tužitelje nije provjerila na adekvatan način. Ne može niti reći da je ove neistinite činjenične tvrdnje napisala kao novinar, u javnom interesu, kao razlogu za isključenje protupravnosti, jer javni interes podrazumijeva pravo javnosti na točnu i provjerenu informaciju, a što konkretno nije slučaj. Nasuprot tome članak, tekst je napisan na način kao da se podrazumijeva da su iznesene činjenične tvrdnje istinite, mada nisu ničim dokazane.

20. Dakle, ovaj sud drži nedvojbeno dokazanim da je okrivljenica objavom inkriminiranih činjeničnih tvrdnji postupala s ciljem da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja, a poglavito privatnom tužitelju UAT koji se tada kandidirao za župana Zadarske županije.

21. Okrivljena nije tijekom postupka dokazala da bi navedene činjenične tvrdnje za koje se tereti bile točne ili istinite i da je imala razloga vjerovati u njihovu istinitost, pa stoga sud nije mogao prihvatiti njenu obranu, već naprotiv, uzimajući u obzir sadržaj činjeničnih tvrdnji, ovaj sud drži kako je nedvojbeno dokazano da je okrivljena imala namjeru oklevetati privatne tužitelje ukazujući neistinito da bi privatni tužitelji kriminalno i zloporabom položaja i ovlasti gradili kuću, te pritom zloporabom položaja krali i otuđivali novac od drugih. Okrivljena je znala da navedene činjenične tvrdnje za koje se tereti, nisu istinite, a sadržaj je podoban da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja.

22. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljena postupala s ciljem da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja jer je putem portala Z-net iznijela neistinite činjenice klevetničkog sadržaja koje su objavljena 7. svibnja 2017., a kako joj se stavlja na teret privatnom tužbom, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi njezine tvrdnje bile istinite niti da je imala opravdanog razloga vjerovati u istinitost istih, pa je stoga dokazano da je okrivljena RA počinila kazneno djelo klevete iz čl. 149. st.2. u svezi st.1. KZ/11, čime se u ponašanju okrivljenice ostvaruju sva zakonska obilježja kaznenog djela klevete.

23. Pri odmjeravanju novčane kazne, sud je okrivljenici cijenio kao olakotnu okolnost da je majka jednog djeteta, dok posebnih otegotnih okolnosti nije našao.

24. Uzimajući u obzir sva navedene okolnosti, sud je okrivljenu osudio na novčanu kaznu od 40 (četrdeset) dnevnih dohodaka, utvrđujući da je visina dnevnog dohotka za okrivljenicu 15,40€, što je sud utvrdio slobodnom procjenom uzevši u obzir prihode okrivljene koje je sama dala ovom sudu, tako da novčana kazna iznosi 616,00€ (šesto šesnaest eura) koju kaznu drži primjerenom s obzirom na težinu djela. Sud je također utvrdio kako je okrivljenica dužna novčanu kaznu platiti u roku od 5 mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

25. Okrivljena je upozorena kako sukladno odredbi čl. 43. st.1. i 2. KZ/11 ako novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st.7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamijeni novčane kazne za rad za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamsto dvadeset sati). Temeljem odredbe čl. 43. st.3. KZ/11 ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

26. Sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 naložio okrivljenici UA plaćanje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 100,00€ temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, a koji trošak je odmjeren u skladu sa složenošću i trajanjem ovog postupka, sve u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, kao i naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i punomoćnika privatnog tužitelja iz čl. 145. st.2. toč.7. ZKP/11.

27. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 9. travnja 2025.

Sutkinja

Teodora Projić-Škovrlj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zadru, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Privatni tužitelj RAT, [adresa]

2. Privatna tužiteljica CAT, [adresa]

3. Opunomoćenik privatnih tužitelja CA, odvjetnik u [adresa]

4. Okrivljenica RA, [adresa]

5. Branitelj okrivljenice Andrej Korljan, odvjetnik u Zadru

6. U spis 87 K-427/17