REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1947/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ŠE, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnica po zaposlenju ŠEV, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠE, zaposlenice tužitelja i punomoćnice tuženika ŠEV, zaposlenice tuženika, na ročištu za objavu presude 09. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 3.744,83 € / 28.215,42 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 15.10.2022. godine do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. ožujka 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik HZMO DE ozlijeđen u prometnoj nesreći 10. 07. 2010. kao putnik u službenom vozilu MUP-a, PU Zagrebačke, a koju je skrivio osiguranik naslova osiguranik naslova ME upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Odgovornost naslova za naknadu štete utvrđena je presudom Općinskog suda u Samoboru broj K-119/11 od 25.08.2011. kojom je utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru 20%. Na osnovu navedene nesreće osiguraniku DE je rješenjem HZMO broj 867836 od 21.10.2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je protiv tuženika za ranije razdoblje ishodio pravomoćnu sudsku presudu kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2842/18, P-1583/20 (raniji P- 2809/16) i P-148/19, dok je postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6445/20 i dalje u tijeku povodom žalbe tuženika. Kako se mirovina i dalje isplaćuje to je za razdoblje od 01.09.2020. do 31.08.2022. s osnova invalidske mirovine isplaćeno ukupno 11.508,18 € / 86.708,40 kn. Budući je osiguranik HZMO odgovoran za prometnu nesreću u omjeru 20% to iznos 9.206,54 € / 69.366,72 kn predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Dana 26.09.2022. godine tužitelj se zahtjevom obratio tuženoj da isplati naknadu štete kako je navedeno u točki IV. ove tužbe.

Tuženica je 25.11.2022. izvršila uplatu iznosa od 5.461,72 € / 41.151,30 kn tako da preostala šteta iznosi 3.744,83 € / 28.215,42 kn.

Kako tuženica odbija izvršiti naknadu štete za isplatu mirovine osiguraniku za gore navedeno razdoblje, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojim se nalaže tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 3.744,83 € / 28.215,42 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 15.10.2022. godine do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. U odnosu na primjenu zakona tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik ukazuje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, ovdje tuženika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina (ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja- prometne nezgode). U pogledu iznesenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske već je zauzeo pravno shvaćanje u odlukama Rev-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020. Uostalom, navedeno pravno shvaćanje prihvatio je i Visoki Trgovački sud RH na sjednici trgovačkih i ostalih sporova od 09.06.2022. tuženik navodi da je njegova obveza kao osiguravatelja regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od autoodgovornosti, slijedom čega tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi citiranog zakona i njime preuzetih obveza. Prema tome, u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Što se tiče pitanja osnove tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da obveže tužitelja naknaditi tuženiku sve prouzročene parnične troškove ovog postupka sa pripadajućim kamatama od dana donošenja presude pad do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor od 10.07.2010. (stranica 3-7 spisa), prijavu o ozljedi na radu za DE (stranica 8-11 spisa), presudu Općinskog suda u Samoboru broj K-119/11-7 od 25.08.2021. (stranica 12-16 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 09.10.2012. (stranica 18-20 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (stranica 22-23 spisa), rješenje tužitelja od 21.10.2013. o priznanju invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad osiguraniku DE (stranica 24-26 spisa), obračun isplata na teret tužitelja (stranica 27-43 spisa), dopis tužitelja od 26.09. 2022. upućen tuženiku s potvrdom o preporučenoj pošiljci (stranica 44-45 spisa), dopis tuženika od 24.11.2022. upućen tužitelju (stranica 46 spisa), dopis tužitelja od 21.12.2022. upućen tuženiku s potvrdom o preporučenoj pošiljci (stranica 47-48 spisa), izvod iz zapisnika sa sjednice odjela trgovačkih i ostalih sporova od 09.06.2022. (stranica 53 spisa), presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5577/2020, Pž- 1309/2021 i ž-2409/2022 te presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1069/2022 (stranica 54-76 spisa), spis osiguranika odnosno korisnika mirovine broj OB- 034318559306 i proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izračuna razmjernog dijela mirovine po vještaku Koraljki Cesarec Noršić (stranica 102-104 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i1 55/23; dalje ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja DE u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2022.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 i 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Na okolnost osnovanosti i visine zahtjeva uvidom u isprave priložene spisu utvrđeno je da:

-se u nalazu i mišljenju invalidske komisije navodi da kod DE invalidnost postoji, postoji opća nesposobnost za rad, da je uzrok invalidnosti ozljeda na radu u omjeru 100%, a datum nastanka invalidnosti je 30.09.2012.

-je rješenjem tužitelja od 21. listopada 2013. Klasa: 141-02/12-01/OB 03431859306, Ur. broj: 341-25-05/3-12-085114 osiguraniku tužitelja DE priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 30.09.2012.,

-da je tužitelj DE u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022. isplatio iznos od 11.508,18 eura/86.708,40 kn s naslova invalidske mirovine te budući je osiguranik tužitelja odgovoran za prometnu nezgodu u omjeru od 20%, to 80% iznosi 9.206,54 eura/69.366,72 kn,

-da je tužitelj zahtjevom za naknadu štete od 26. rujna 2022. zatražio od tuženika naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine DE za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 9.206,54 eura/69.366,72 kn prema čl.161.st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju,

-da je tuženik tužitelju u mirnom postupku izvršio uplatu u iznosu od 5.461,72 eura/41.151,30 kn

8. Tuženik je na pripremnom ročištu naveo da ne osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja i suglasan je da doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja 20%, zbog čega je odustao od prijedloga da se priklapaju spisi Trgovačkog suda u Zagrebu obzirom na to da je u postupku sporna primjena prava i obračun visine štete po mjerodavnom zakonskom propisu.

9. U odnosu na primjenu prava valja navesti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. –dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed navedene odredbe čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (u ovom postupku tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (u ovom postupku tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik smatra da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Sud je radi utvrđenje visine zahtjeva odnosno utvrđenja razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da je osiguranik tužitelja otišao u mirovinu po osnovi ozljede na radu izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu obzirom se osiguraniku tužitelja i isplaćuje upravo invalidska mirovina zbog ozljede na radu.

14. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka kao neekonomičnom, neosnovanom i bezpredmetnom navodeći da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu temeljem ozljede na radu.

15. Ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjeno u skladu sa odredbom čl. 258. ZPP u skladu s pravilima struke te je isti prihvatio, a tužitelj nije ni predlagao saslušanje vještaka u odnosu na prigovore na nalaz i mišljenje smatrajući nalaz bespredmetnim.

16. Slijedom navedenoga, kako je tijekom postupka utvrđeno da ne postoji šteta u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a odnosno razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da je osiguranik tužitelja otišao u mirovinu po osnovi ozljede na radu u istom razdoblju, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

17. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.