Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Višić & Višić, Split, Istarska 3, protiv tuženice ABC, ..., [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, 7, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1921/2022-36 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ĐI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1921/2022-36 od 10. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

»I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 1.260,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 07. prosinca 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 132,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 07. prosinca 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura.«

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.

- dalje ZPP), a na koju (opisno) ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete, nastale uslijed štetnog događaja od 17. svibnja 2020., prilikom obavljanja radnih zadataka kada se nakon završetka policijskog postupanja nad štetnikom FI, ovaj svojim vozilom zabio u službeno vozilo u kojem se nalazio tužitelj s dvojicom svojih kolega, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

7. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj djelatnik ..., da je dana 17. svibnja 2020. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom policijskog postupanja, zaustavljanja počinitelja prekršaja pod rotacijom i pisanja prekršajnog naloga, a nakon ulaska u službeno vozilo, počinitelj prekršaja se svojim vozilom zabio u službeno vozilo, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, nadalje da je od strane osiguravajućeg društva štetnika FI, Euroherc osiguranja d.d. tužitelju na ime neimovinske štete isplaćen iznos od 16.000,00 kn, te na ime troškova postupka iznos od 2.500,00 kn.

8. U ovoj fazi postupka ostala je sporna visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud je opravdano i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda utvrdio da je tužitelju u potpunosti popravljena šteta (neimovinska i imovinska) iz predmetnog štetnog događaja od strane Euroherc osiguranje d.d., u smislu odredbe čl. 1090. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje - ZOO), slijedom čega smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade štete od strane tuženice po osnovu odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku na radu.

9.1. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je vještak dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio istegnuće vratnih struktura, doživio je stres i zadobio je na tri mjesta udarce u dijelove tijela uslijed čega je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan na račun vratne trzajne ozljede i također na račun zadobivenih udaraca u tijelo, zatim bolove u srednjem stupnju 7 dana i u blažem intenzitetu ukupno 30 dana. Kada je odlazio na fizikalnu terapiju ukupno 40 dana imao je bolove u blažem intenzitetu otprilike 4 sata u danu. Neugodnosti za tužitelja su bile od samog početka odvođenja na hitnu pomoć, potom bio je izložen rendgenskom zračenju, nosio je okovratnik, vjerojatno je uzimao i lijekove protiv bolova, odlazio je na fizikalnu terapiju, te su procedure umjerene i neugodne. U punom obimu bio je reduciranih životnih aktivnosti 15 dana, potom u polovičnom obimu još 3 tjedana. Pomoć i njegu kod kuće trebao je u danu 2 sata kroz dva tjedna, njemu samom za osobne potrebe i u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Trajanje liječenja bilo je 5 mjeseci te da na temelju vratne trzajne ozljede kakvu ozljedu je pretrpio tužitelj nije preostalo trajno umanjenje.

10. Pored toga, sudski vještak dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužitelj u daljnjem nastavku liječenja u nekoliko navrata ambulantno psihijatrijski pregledan te mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i preporučeno uzimanje anksiolitika. Mišljenja je da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 2 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 4 mjeseca. Trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice ozljeđivanja kod tužitelja nije bilo.

11. Sukladno pravnom shvaćanju broj: Su-IV-47/2020-5 zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% te uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1100. ZOO, ovaj drugostupanjski sud smatra da su žalbeni navodi tužitelja da ga pripada pravična novčana naknada u višem iznosu od dosuđenog neosnovani.

11.1. Naime, kod utvrđivanja iznosa naknade treba imati na umu da su trajanja i jačina fizičkih bolova dva osobito važna elementa za dosuđivanje pravične naknade, ali sud mora imati na umu i druge okolnosti slučaja. Nelagodnost tijekom liječenja koje trpi oštećenik razmatraju se u okviru naknade za fizičke boli. Subjektivna svojstva oštaćenika donekle također treba uzimati u obzir pri odlučivanju o tom obliku naknade, vrste ozljeda i dio tijela na kojem su one nastale utječu na visinu naknade za pretrpljene tjelesne bolove tako da se ta naknada dosuđuje u većem iznosu ako su ozlijeđeni osjetljivi dijelovi tijela.

11.2. Tako visina pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove ovisi o intenzitetu i trajanju bolova, lokalitetu i vrsti zadobivenih povreda te svih ostalih popratnih tegoba (broj operativnih zahvata, imobilizacija, fizikalna terapija i slično).

11.3. Nadalje, naknada za strah se ima dosuditi ovisno o svim okolnostima slučaja u kojima trajanje i jačina straha znače osobito važne okolnosti, pri čemu valja imati u vidu i bitnu činjenicu da je tužitelj kao policajac obučen, odnosno osposobljen i psihički pripremljen na razne opasne situacije prilikom obnašanja svoje djelatnosti pa tako i ovu spornu, za razliku od prosječnog čovjeka, kojemu obavljanje policijske djelatnosti nije struka, slijedom čega se od tužitelja kao policajca očekuje i veći stupanj psihičke spremnosti za razne kritične situacije.

12. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, imobilizacijski okovratnik, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, rendgensko zračenje, odlazak na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, opravdano je sud tužitelju s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje priznao naknada u ukupnom iznosu od 1.480,00 eura, a za tuđu njegu i pomoć u trajanju od 2 tjedana po 2 h dnevno zatraženi iznos od 132,72 eura.

13. Dakle, tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada ukupno iznos od 1.612,72 eura (1.480,00 eura na ime neimovinske štete i 132,72 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći), dok je osiguravajuće društvo Euroherc d.d. u mirnom postupku isplatilo tužitelju naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.123,56 eura. Isplatom iznosa od 2.123,56 eura u cijelosti je podmirena tužitelju sva šteta (neimovinska i imovinska) proizašla iz predmetnog štetnog događaja.

14. Kako je tužitelju u potpunosti popravljena sva šteta iz predmetnog štetnog događaja, to isti nema pravo potraživati razliku naknade štete u visini utuženog iznosa od strane poslodavca, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1 .ZPP.

16. Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP.

Zadar, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica