Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-429/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene UM, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje; KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljene podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj; K-2033/2018-54 od 5. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljene UM kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj; K- 2033/2018-54 od 5. veljače 2024., okrivljena UM proglašena je krivom, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništvom, opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11, za što je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i tri (3) mjeseca.

1.1. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1-6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) optužena UM obvezana je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijelo žalbu Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke suda o kaznenopravnoj sankciji (članak 471. stavak 1. u vezi s člankom 467. stavkom 4. ZKP/08), te predložilo da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, na način da okrivljenu UM osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljena, po branitelju Milku Križanoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbene navode, te pobijanu presudu preinači na način da okrivljenu oslobodi optužbe, podredno izrekne uvjetnu osudu, podredno istu ukine te vrati na ponovno suđenje.

3.1. Odgovor na žalbu podnijela je okrivljena i predložila da se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, odbije kao neosnovana.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljene UM, nisu osnovane.

U odnosu na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu

6. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu u žalbi navodi kako smatra da izrečenom kaznom neće biti ostvarena niti svrha specijalne, kao niti svrha generalne prevencije, osobito imajući u vidu ranije osuđivanosti okrivljene za istovrsna kaznena djela.

7. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečenu kaznu prema okrivljenoj smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. Prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost na strani okrivljene cijenio činjenicu da je majka jednog malodobnog djeteta, o kojem se mora brinuti i koje mora uzdržavati, dok joj je kao otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost. S obzirom na značaj otegotne okolnosti na strani okrivljene, njezine ranije osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela, dakle radi se o specijalnom povratniku, pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, mišljenja je da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseci u cijelosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

8. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 3 (tri) mjeseca nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovu okrivljenu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

U odnosu na žalbu okrivljene

9. Iako okrivljena ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenu krivom zbog predmetnog kaznenog djela na način kako joj je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njezina žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je obrana okrivljene potpuno nelogična, neživotna i iskonstruirana, te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, osobito iz razloga što suprotno proizlazi iz iskaz svjedokinje RM, čiji iskaz je pravilno prvostupanjski sud, doveo u vezu s iskazom svjedoka HM, te podacima dobivenim iz snimke video nazora, kao i zapisnika o prepoznavanju i na osnovu toga došao do jasnog utvrđenja o počinitelju predmetnog kaznenog djela, tj. da je počinitelj predmetnog kaznenog djela upravo okrivljena, a to iz razloga jer opis što je svjedokinja RM dala o počinitelju u cijelosti se podudara s opisom svjedoka EM, koji navodi da je vožnja od mjesta u ulici Grada Chicaga kod Jaruna trajala 20-tak minuta i da je dobro mogao vidjeti žensku osobu koja je sjela na suvozačko mjesto, a potom je tu osobu opisao kao mlađu žensku osobu srednje tjelesne građe s plavom kosom, koja je bila obučena u nešto poput trenirke, koja se po izlasku iz automobila zamotala šalom, ali i pokrila glavu.

12.1. Dakle, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da oba svjedoka prilično suglasno opisuju osobu koja je izašla iz taxija i otišla u dućan i osobu koja je došla u dućan gdje je uz upotrebu plinskog pištolja od prodavačice RM oduzela novce iz blagajne.

13. Prvostupanjski sud detaljno i okolnosno opisao je na koji način je okrivljena postupala prilikom počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11, stoga radi nepotrebnog ponavljanja okrivljena se upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda, točka 14.

14. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljena u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

15. Okrivljena nadalje smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, te da je izrekao kaznu koja nije primjerena svim okolnostima predmetnog kaznenog djela.

16. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3(tri) mjeseca, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovu okrivljenu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

17. U odnosu na žalbenu osnovu, odluke o troškovima postupka, koju također okrivljena u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. - 6. ZKP/08, obvezao okrivljenu naknaditi troškove kaznenog postupka imajući u vidu da okrivljena ostvaruje redovna mjesečna primanja, stoga, kako je troškove vođenja kaznenog postupka prouzročila svojim samo skrivljenim ponašanjem, tada je u obvezi i da ih namiri.

17.1. Plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljene, niti osoba koje je ona dužna uzdržavati, iz toga razloga ovaj drugostupanjski sud je našao opravdanom odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao okrivljenu da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu koji je određen, s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, te je u skladu s imovinskim prilikama okrivljene.

18. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljene, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski